Ustrojstvo NATO-a

Civilna struktura

NATO-ovo sjedište (stožer, NATO HQ) - trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća (NAC), uključuje stalne predstavnike i nacionalna izaslanstva, glavnog tajnika i međunarodno osoblje, nacionalne vojne predstavnike, predsjednika Vojnog odbora i međunarodno vojno osoblje, NATO-ovo Zapovjedništvo za konzultacije, zapovijedanje i kontrolu i brojne NATO-ove agencije.

Nacionalna izaslanstva
Nacionalna izaslanstva svake zemlje članice imaju položaj veleposlanstava i na čelu im je veleposlanik (o kojem se govori kao o stalnom predstavniku), koji radi u skladu s napucima iz svoje zemlje te potom podnosi izvješća
nacionalnim vlastima. Osoblje nacionalnih izaslanstava čine civilni zaposlenici iz ministarstava vanjskih poslova i ostalih mjerodavnih ministarstava koji su izaslani u NATO kako bi predstavljali svoje zemlje.
Uredi za vezu zemalja partnera su diplomatske misije kojima je na čelu veleposlanik ili šef misije, koji je odgovoran za komunikaciju između svog glavnog grada i NATO-a.

Sjevernoatlantsko vijeće (NAC) - Sjevernoatlantsko vijeće posjeduje učinkovite političke ovlasti i pravo donošenja odluka i sastoji se od stalnih predstavnika svih država članica koji se sastaju najmanje jednom tjedno. Vijeće se također sastaje na višim razinama što uključuje ministre vanjskih poslova, ministre obrane ili čelnike država i vlada no ima jednake ovlasti i prava donošenja odluka i odluke imaju jednaku važnost bez obzira na kojoj razini su donesene. Vijeće ima veliku javnu važnost te objavljuje deklaracije i službene izjave koje objašnjavaju politiku i odluke NATO-a javnosti i vladama država koje nisu članice Saveza.

Vijeće je jedino tijelo unutar NATO-a koje svoje ovlasti dobiva izravno iz Sjevernoatlantskog ugovora. Ono je tim Ugovorom također dobilo i ovlast da samo uspostavlja sebi podređena tijela. Mnoga povjerenstva i skupine za planiranje osnovani su kako bi podržali rad vijeća ili preuzeli na sebe odgovornost u pojedinim područjima kao što su planiranje obrane, nuklearno planiranje i druga vojna pitanja.
Na taj način, vijeće osigurava jedinstveni forum za sve vrste savjetovanja među državama članicama, glede pitanja od zajedničkog interesa te predstavlja najvažnije tijelo za donošenje odluka u NATO-u. Odluke su izraz zajedničke volje država članica i donose se konsenzusom. Sve države članice sudjeluju u stvaranju službene politike NATO-a i donošenju odluka.

Svaku državu članicu u Vijeću predstavlja stalni predstavnik sa statusom veleposlanika. Svaki od njih također ima potporu svog političkog i vojnog osoblja ili izaslanstva pri NATO-u, koje se razlikuju po veličini.
Kada se Vijeće sastaje na toj razini, obično se naziva Stalno vijeće. Dva puta godišnje, a nekad i češće, Vijeće se sastaje na ministarskoj razini i tada svaku državu predstavlja ministar obrane. Sastanci Vijeća također se odvijaju u obliku sjednica ministara obrane. Sastanci na vrhu u kojima sudjeluju i čelnici država ili vlada, održavaju se kada je potrebno raspraviti neko važno pitanje ili u važnim trenucima razvoja sigurnosne politike NATO-a.
Iako se Vijeće sastaje jednom tjedno, može biti sazvano u kratkom roku kada je to potrebno. Sjednice vodi Glavni tajnik NATO-a ili, ako je on odsutan, njegov zamjenik. Veleposlanik ili stalni zastupnik s najdužim stažem dobiva titulu Dekana Vijeća. Iako je to ponajprije ceremonijalna funkcija, Dekan može biti pozvan da doista predsjedava Vijećem, na primjer na sastancima i razgovorima u vrijeme biranja novog glavnog tajnika. Na sastancima ministara vanjskih poslova, jedan od ministara preuzima ulogu počasnog predsjednika. Ministri pojedinih država na toj se dužnosti smjenjuju jednom godišnje i to prema redoslijedu engleske abecede. Redoslijed predsjedavanja u Stalnom vijeću uspostavljen je prema trajanju službe, no na sastancima na bilo kojoj razini stalni zastupnici posjednuti su oko stola prema nacionalnoj pripadnosti, slijedeći englesku abecedu. Ista procedura provodi se u cijeloj strukturi NATO-ovih odbora.

Pitanja o kojima se raspravlja i odluke koje se donose pokrivaju sve aspekte djelatnosti NATO-a, i često se temelje na izvješćima i preporukama koje pripremaju podređena povjerenstva na zahtjev Vijeća. Isto tako, predmete rasprave mogu predložiti bilo koji od predstavnika ili glavni tajnik. Stalni zastupnici djeluju prema naputcima svojih vlada, te prenose i objašnjavaju njihove političke stavove i odluke predstavnicima drugih zemalja. Također prenose svojim državnim vlastima stavove drugih vlada, izvješćujući ih o razvoju situacije i tako potpomažu postizanje konsenzusa u pitanjima i područjima gdje se pozicije pojedinih država razlikuju.

Kada treba donijeti odluke, one se donose jednoglasno. Pripreme za rad Vijeća vrše podređeni odbori odgovorni za pojedina područja djelovanja NATO-a. Većinu toga obavlja Visoki politički odbor (SPC), kojeg čine zamjenici stalnih predstavnika, kojima se prema potrebi pridružuju i odgovarajući stručnjaci iz njihovih država, s obzirom na polje djelovanja. U tim slučajevima odbor se označava kraticom SPC(R). Posebna zadaća Visokog političkog odbora je pripremanje većine izjava koje Vijeće objavljuje, te sastajanje prije ministarskih sjednica kako bi se pripremili tekstovi koje bi Vijeće trebalo odobriti. Drugim aspektima političkog rada može se baviti redoviti Politički odbor, koji se sastoji od političkih savjetnika iz državnih izaslanstava.
Kada se Vijeće sastaje na razini ministara obrane, ili se bavi pitanjima vezanim uz obranu i obrambene strategije, drugi visoki odbori kao što je Izvršna radna skupina, mogu biti uključena u raspravu kao glavno savjetodavno tijelo. Ukoliko Vijeće raspravlja o financijskim pitanjima, Visoki odbor za resurse, Civilni ili Vojni odbor za proračun ili Odbor za infrastrukturu, zavisno o tome što je najprikladnije, bit će odgovorni Vijeću za pripremu njegovog rada. Obzirom na temu o kojoj se raspravlja, odgovarajući visoki odbor bit će zadužen za pripremu sastanaka Vijeća i provođenje donesenih odluka. Tajništvo Vijeća čini osoblje iz odgovarajućih uprava i ureda Međunarodnog tajništva, a posebice Izvršnog tajništva čija je zadaća osigurati da se mandati Vijeća provedu te da se odluke Vijeća zabilježe i objave. Izvršni tajnik je ujedno i Tajnik vijeća.

Glavni tajnik
Glavni tajnik ima trojaku ulogu: prvo i najvažnije, on je predsjedatelj Sjevernoatlantskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje kao i Euroatlantskog partnerskog vijeća, Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i
Skupine za mediteransku suradnju (Mediterranean Cooperation Group).

Kao drugo, on je glavni glasnogovornik Saveza i predstavnik Saveza u javnosti u ime zemalja članica čime odražava njihove zajedničke stavove o političkim pitanjima.
Kao treće, on je viši izvršni časnik Međunarodnog osoblja NATO-a, te je odgovoran za zapošljavanje osoblja, kao i za nadzor njihova rada. Glavnog tajnika izabiru vlade članice na početno razdoblje od četiri godine.

Međunarodno osoblje
Međunarodno je osoblje savjetodavno i upravno tijelo koje podupire rad nacionalnih izaslanstava u glavnom sjedištu NATO-a na različitim razinama odbora. Ono slijedi odluke NATO odbora i podupire postupak donošenja odluka konsenzusom. Sastavljeno je od zaposlenika iz zemalja članica koje izravno zapošljava NATO ili ih šalju njihove vlade.
 

Vojna struktura

Vojni odbor - Vojni odbor (MC) predstavlja višu vojnu vlast NATO-a pod sveobuhvatnom političkom ovlašću Sjevernoatlantskog vijeća i, prema potrebi, pod nadležnošću Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje. Vojni se odbor sastaje pod predsjedanjem izabranog predsjedatelja (CMC), a predstavlja glavno vojno savjetodavno tijelo za Sjevernoatlantsko vijeće, Odbor za obrambeno planiranje i Skupinu za nuklearno planiranje.
Članovi odbora su visoki vojni časnici koji imaju ulogu nacionalnih vojnih predstavnika (MILREPs) pri stalnom zasjedanju, a predstavljaju svoje načelnike obrane (CHODs). Civilni službenik predstavlja Island koji ne posjeduje vojne snage. Vojni se odbor također redovito sastaje na višoj razini, i to na razini načelnika obrane, kada se pozivaju i dvojica Strateških zapovjednika NATO-a.

Vojni predstavnici su u svom dnevnom radu predstavnici svojih država pri čemu zastupaju njihove najbolje interese, dok ujedno ostaju otvoreni za pregovore i rasprave kako bi se mogao postići konsenzus. To često znači da se postiže dogovor o prihvatljivim kompromisima kada je to u interesu Saveza kao cjeline i kada služi promicanju njegovih cjelokupnih ciljeva i političkih smjernica. Odbor je odgovoran za predlaganje nužnih mjera za zajedničku obranu NATO područja NATO-ovim političkim dužnosnicima i za primjenu operativnih odluka koje je donijelo Sjevernoatlantsko vijeće. Njegova glavna uloga je dati smjernice i savjete o vojnoj politici i strategiji. On osigurava smjernice o vojnim pitanjima za Strateške zapovjednike NATO-a, čiji predstavnici prisustvuju njegovim sjednicama, i odgovoran je za cjelokupno vođenje vojnih poslova Saveza pod vodstvom Vijeća kao i za učinkoviti rad agencija Vojnog odbora.

Vojni se odbor, na sjednici načelnika obrane (Chiefs of Staff Session), obično sastaje tri puta godišnje. Dva sastanka se održavaju u Bruxellesu, a jedan sastanak ugošćuje zemlja članica NATO-a, po načelu rotacije. U okviru Euroatlanskog partnerskog vijeća (Euro-Atlantic Partnership Council, EAPC) i Partnerstva za mir (Partnership for Peace, PfP), Vojni odbor se sastaje redovito s EAPC/PfP zemljama na razini nacionalnih vojnih
predstavnika (jedanput mjesečno) i na razini načelnika obrane (dva puta godišnje) kako bi se raspravljalo o temama vojne suradnje. Vojni odbor se također sastaje u različitim sastavima u okviru Vijeća NATO-Rusija i Komisije NATO-Ukrajina. Od siječnja 2001. godine, Vojni odbor NATO-a održava redovite sastanke s Vojnim odborom Europske unije na kojima se raspravlja o temama od zajedničkog interesa vezanima uz sigurnost, obranu i upravljanje krizama.

Predsjedatelj Vojnog odbora
Predsjedatelja Vojnog odbora (Chairman of the Military Committee) predlažu načelnici obrane, a imenuje se na dužnost u trajanju od tri godine. On radi u međunarodnom interesu, a njegova nadležnost potječe od Vojnog odbora kojemu je odgovoran u izvršavanju svojih dužnosti. Predsjedatelj Vojnog odbora obično predsjeda svim sastancima Vojnog odbora. Predsjedatelj Vojnog odbora je glasnogovornik i predstavnik tog odbora. On upravlja svakodnevnim poslovima i radi u ime odbora na davanju potrebnih smjernica i instrukcija direktoru Međunarodnog vojnog osoblja (Director of the International Military Staff, DIMS). On predstavlja Vojni odbor na susretima na visokoj razini kao što su oni Sjeveroatlanskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje, pružajući savjete glede vojnih pitanja, kada zatreba.

Vojno-zapovjedna struktura
Vojno-zapovjedna struktura NATO-a (Military Command Structure), koja se razlikuje od NATO Strukture snaga (NATO Force Structure), predstavlja mehanizam koji omogućuje vojnim čelnicima NATO-a zapovijedanje i kontrolu nad snagama dodijeljenima za združene operacije koje obuhvaćaju više grana – kopnenu vojsku, mornaricu i ratno zrakoplovstvo. Ona se temelji na hijerarhijskoj strukturi Strateških zapovjedništava i podčinjenih zapovjedništava.

Vojna zapovjedna struktura NATO-a u potpunosti je reorganizirana odražavajući temeljni pomak u politici Saveza. Prvotno je zapovjedni sustav bio podijeljen na dva glavna geografska područja s jednim strateškim zapovjedništvom za Europu i drugim za sjevernoatlantsko područje. Ova dva zapovjedništva zamijenjena su jednim operativnim zapovjedništvom – Savezničkim zapovjedništvom za operacije (Allied Command Operations, ACO) – i jednim funkcionalnim zapovjedništvom - Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju (Allied Command Transformation, ACT). ACO je strateško zapovjedništvo za sve NATO operacije, dok je ACT odgovoran za stalne promjene vojnih sposobnosti NATO-a, kao i za promicanje interoperabilnosti. Iako se zapovjedna struktura NATO-a bila znatno promijenila od završetka Hladnog rata, ova je reforma osigurala strukturu sa sposobnošću sistematičnog usredotočivanja na olakšavanje preustroja vojnih sposobnosti na kontinuiranoj osnovi jer su identificirane nove potrebe. U stvari, uloga nove strukture NATO-a jest osigurati da Savez raspolaže onim vojnim sposobnostima koje su mu potrebne za izvršavanje zadaća, kao i njihovu brzu i pouzdanu dostupnost NATO-u u udovoljavanju novim obvezama.

Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu (SACEUR)Zadaća Vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu (Supreme Allied Commander Europe, SACEUR) u Savezničkom zapovjedništvu za operacije jest očuvanje mira, sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti zemalja članica Saveza pomoću procjene rizika i prijetnji, vojnog planiranja, te prepoznavanja i zahtijevanja snaga potrebnih za poduzimanje cijelog niza misija Saveza na način i u vrijeme koje je odredilo Sjevernoatlantsko vijeće, te na mjestu gdje mogu zatrebati.

U slučaju izbijanja agresije, ili ako Sjevernoatlantsko vijeće smatra da je agresija neizbježna, SACEUR provodi sve vojne vježbe koje su pod ovlašću i sposobnostima njegovog zapovjedništva, a koje su potrebne za: iskazivanje savezničke solidarnosti i spremnosti očuvanja integriteta teritorija Saveza; osiguranje mira na morima i očuvanje morskih putničkih i gospodarskih putova; i za očuvanje sigurnosti zemalja članica NATO-a ili za njeno uspostavljanje u slučaju da je bila narušena.

Vrhovni saveznički zapovjednik za transformaciju (SACT) Savezničko zapovjedništvo za transformaciju) je pod nadležnošću Vrhovnog savezničkog zapovjednika za transformaciju čije bismo odgovornosti mogli sažeti kako slijedi:
- doprinos očuvanju mira, sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti zemalja članica Saveza preuzimanjem vodeće uloge na razini strateškog zapovjedništva u preustroju vojnih struktura, snaga, sposobnosti i doktrina NATO-a kako bi se poboljšala vojna učinkovitost Saveza;
- provedba operativne analize na strateškoj razini, u suradnji s ACO-om, uz određivanje prioriteta, kako bi se prepoznala vrsta i opseg zahtjeva sposobnosti i interoperabilnosti, a rezultati usmjerili prema cjelokupnom postupku obrambenog planiranja NATO-a;
- integracija i sinkroniziranje NATO-ovih nastojanja u preustroju, u suradnji s ACO-om, s operativnim aktivnostima i s drugim elementima zapovjedne strukture kako bi se doprinijelo da su NATO snagama, sada i u budućnosti, na raspolaganju učinkovita kombinirana ili združena vojna zapovjedništva koja su u mogućnosti pozvati se na vojne sposobnosti neophodne za izvršenje njihovih zadaća;
- istraživanje koncepata i promicanje razvoja doktrine; - izvođenje eksperimenata i pružanje potpore postupcima istraživanja i prikupljanja podataka koji su dio razvoja novih tehnologija; u izvršavanju ove zadaće potrebno je raditi zajedno s odgovarajućim NATO službama i odborima za vođenje projekata kako bi se prepoznale mogućnosti za poboljšanu interoperabilnost i standardizaciju, te kako bi se polučile kvalitativno preustrojene sposobnosti na dobrobit Saveza;
- upravljanje zajednički financiranim resursima dodijeljenima za programe preustroja NATO-a kako bi se osigurala pravovremena i racionalna rješenja za operativne zahtjeve;
- provedba programa obuke i izobrazbe kako bi se Savezu osigurali vođe, stručnjaci i stožerno osoblje obučeno u okviru zajedničkih normi NATO-a i sposobno za učinkoviti rad u kombiniranom i združenom vojnom okružju;
- ustanovljavanje i provedba procedura stvorenih kako bi se osigurala trajna prilagodba organizacija, koncepata, resursa i programa obrazovanja potrebnih za promicanje preustroja NATO-a;
- davanje podrške zahtjevima uvježbavanja Savezničkog zapovjedništva za operacije u svim fazama planiranja, izvršavanja i procjene.

Vojne snage
U načelu, NATO nema nezavisne vojne snage osim onih koje su mu dodijelile zemlje članice za vojne operacije. Stoga, kada Sjevernoatlantsko vijeće odluči započeti neku operaciju, zemlje članice moraju staviti snage na raspolaganje kroz proces stvaranja snaga (force generation process). Ovaj proces može obuhvaćati i zemlje nečlanice NATO-a, kao što su zemlje Partnerstva za mir (PfP) i Mediteranskog dijaloga. Nakon što su ove snage završile svoju misiju, one se vraćaju svojim nacionalnim vojnim strukturama.

Međunarodno vojno osoblje
Na isti način kako Međunarodno osoblje predstavlja izvršnu agenciju koja pruža potporu Vijeću i njegovim odborima, tako i Međunarodno vojno osoblje (International Military Staff, IMS), pod nadležnošću svoga direktora, predstavlja izvršnu agenciju koja pruža potporu Vojnom odboru. Kao i Međunarodno osoblje, ono redovito prolazi preustroj, te su stoga u ovom poglavlju opisane njegove glavne funkcije, umjesto detaljnog opisa njegovih struktura i njihovih zadaća.
(materijali preuzeti s www.nato.int )