Vijeće Europe
Općenito o Vijeću Europe
Glavna obilježja, ciljevi i aktivnosti
Vijeće Europe je najstarija europska organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, osnovana 5. svibnja 1949. u Londonu. Obuhvaća 46 država članica - sve europske države osim Bjelarusa te Ruske Federacije koja je isključena iz Vijeća Europe 16. ožujka 2022. zbog agresije na Ukrajinu. Glavni cilj Vijeća Europe je jačanje suradnje i jedinstva na europskom kontinentu, promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te demokracije i vladavine prava. Uz ova tri ključna stupa koja predstavljaju temeljne vrijednosti Organizacije, Vijeće Europe bavi se i nizom specifičnih društvenih tema kao što su socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama, prava djece, bioetika, terorizam, zaštita kulturne i prirodne baštine te drugi suvremeni izazovi europskih društava.
Trenutno je Vijeće Europe posebno angažirano u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije pod geslom „živjeti zajedno u Europi 21. stoljeća“, pri čemu osobitu pažnju pridodaje zaštiti ljudskih prava osjetljivih društvenih skupina poput Roma, izbjeglica, migranta i LGBT osoba. Razvojem politike susjedstva, Vijeće Europe nastoji ojačati politički angažman i promicanje europskih vrijednosti i standarda izvan granica europskog kontinenta, posebno u kontekstu tzv. arapskog proljeća.
Konvencijski sustav
Vijeće Europe jedinstveno je po svojem djelovanju u postavljanju standarda te nadzoru i suradnji s državama članicama u pogledu njihove primjene. Do sada je VE usvojilo više od 200 pravnih instrumenata (konvencija i protokola) iz raznih područja, no najvećim dostignućem smatra se Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (usvojena 1950., na snagu stupila 1953.) poznatija kao Europska konvencija za ljudska prava. Konvencija utvrđuje listu prava i sloboda koje su države članice dužne svakome jamčiti. Konvencijski sustav zaštite temelji se na principu supsidijarnosti, što znači da države stranke imaju primarnu odgovornost za zaštitu ljudskih prava te prevenciju i ispravljanje eventualnih povreda. Europski sud za ljudska prava je nadzorno tijelo Konvencije koje utvrđuje je li država, prema pojedinačnim pritužbama, prekršila neka od prava zajamčenih Konvencijom, a kao stalno tijelo djeluje od 1998. godine. Hrvatski sudac na Europskom sudu za ljudska prava je od 2. siječnja 2022. prof. Davor Derenčinović na razdoblje od 9 godina. Treći stup Konvencije je Odbor ministara koji kao kolektivno političko tijelo nadzire izvršenje presuda. U strazburškom sustavu zaštite ljudskih prava Europskoj konvenciji su komplementarne Europska socijalna povelja te Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, koje se također odlikuju jakim nadzornim mehanizmom. Također se ističe i nova tzv. treća generacija pravnih instrumenata VE poput Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima, Konvencije o zaštiti djece od seksualnog nasilja i Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
Povijest
Vijeće Europe je utemeljilo deset europskih država, 5. svibnja 1949. u Londonu, želeći učvrstiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu kako se strahote dvaju svjetskih ratova više nikad ne bi ponovile. U studenome 1950. u Rimu usvojena je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s kojom je 1959. utemeljen Europski sud za ljudska prava. Završetkom hladnog rata, Vijeće Europe se nametnulo kao glavni politički forum za trajni dijalog i suradnju sa zemljama istočne i srednje Europe koje su izabrale demokratski oblik upravljanja državom. Ta nova uloga Vijeća Europe kao čuvara demokratske stabilnosti potvrđena je Bečkim sastankom na vrhu 1993. godine.
Istodobno su utvrđena zajednička načela u pogledu zaštite manjina, aktivne podrške procesu demokratske tranzicije te jačanja mehanizma promatranja ispunjavanja preuzetih obveza u zemljama članicama. Novi prioriteti suradnje, s naglaskom na jačanje socijalne kohezije i zaštitu sigurnosti građana, određeni su na Drugom sastanku na vrhu 1997. godine u Strasbourgu. Radi ubrzavanja dotadašnje procedure koja je prolazila dva tijela, Komisiju i tek onda Sud za ljudska prava koji je povremeno zasjedao, dogovoreno je osnivanje jedinstvenog, stalnog Europskog suda za ljudska prava koji je počeo s djelovanjem 4. studenog 1998. godine. Na Trećem sastanku na vrhu 2005. u Varšavi, zacrtane su glavne smjernice aktualnog djelovanja: promicanje zajedničkih temeljnih vrijednosti (ljudska prava, demokracija i vladavina prava), jačanje sigurnosti građana Europe, izgradnja humanije Europe bez podjela te jačanje suradnje s drugim međunarodnim organizacijama (EU, UN, OESS).
Struktura i način funkcioniranja
Odbor ministara (OM) je glavno izvršno tijelo donošenja odluka te svojevrsni čuvar temeljnih vrijednosti Vijeća Europe. Okuplja ministre vanjskih poslova država članica. Odbor ministara na godišnjem sastanku u svibnju revidira stanje europske suradnje u mandatu Vijeća Europe i bavi se pitanjima od političke važnosti. Temeljne zadaće Odbora ministara uključuju: održavanje političkog dijaloga, nadzor poštovanja obveza iz članstva te primanje novih članica, zaključivanje pravno obvezujućih instrumenata i sporazuma kao i usvajanje političkih preporuka državama članicama te nadzor izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava. Članice Vijeća Europe se abecednim redom izmjenjuju svakih šest mjeseci u predsjedanju Odborom ministara. Odbor ministara u praksi djeluje i donosi odluke na razini Odbora ministarskih zastupnika kojeg čine stalni predstavnici/veleposlanici država članica. Odluke se prethodno usuglašavaju na razini izvjestiteljskih skupina/ad hoc radnih skupina/tematskih koordinacija, čiji se rad temelji na radu i izvješćima (tehničke) razine stručnih tijela, odnosno nacionalnih predstavnika ili nezavisnih stručnjaka u stručnim odborima.
Parlamentarna skupština (PSVE) glavno je savjetodavno tijelo Vijeća Europe te od svojeg osnutka 1949. godine djeluje kao pokretačka snaga Organizacije, stojeći iza mnogih njezinih ključnih inicijativa i postignuća. Izuzetno je aktivna i dinamična, a okuplja predstavnike nacionalnih parlamenata 46 država članica Vijeća Europe koji izravno predstavljajući više od 670 milijuna Europljana djeluju kao „demokratska savjest Europe“. PSVE ima 612 članova: 306 zastupnika i 306 zamjenika, te 30 članova u statusu promatrača i 30 u statusu partnera za demokraciju. Svaka država je, ovisno o broju stanovnika, zastupljena s 2-18 članova, koji reflektiraju odnos političkih snaga u nacionalnom parlamentu. Prema političkim grupacijama, trenutno većina mjesta u PSVE pripada Socijalistima (SOC), zatim Europskoj pučkoj stranci (EPP), Europskim demokratima (EC/DA), Savezu Liberala i demokrata za Europu (ELDE), Ujedinjenoj europskoj ljevici (UEL), te nezavisnim članovima (NR). PSVE se sastaje četiri puta godišnje na jednotjednim plenarnim sjednicama u Strasbourgu, a tekstovi koje usvaja – preporuke, rezolucije i mišljenja – služe kao smjernice Odboru ministara, nacionalnim vladama, parlamentima i političkim strankama. Uz nadzor ispunjavanja članstvom preuzetih obveza, u nadležnosti je PSVE, između ostalog, izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava (po jedan sudac iz svake države), izbor glavnog tajnika i zamjenika te izbor povjerenika za ljudska prava. PSVE svake godine bira predsjednika iz redova svojih članova. Predsjednik PSVE-a služi jednogodišnji mandat, koji može biti obnovljen jednom.
Kongres lokalnih i regionalnih vlasti kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe djeluje od 1994. godine (do tada Konferencija lokalnih vlasti Europe), a sastoji se od Doma lokalnih vlasti i Doma regija. Sastaje se dva puta godišnje na plenarnim (svibanj) i sezonskim (proljeće ili jesen) zasjedanjima. Glavna zadaća Kongresa je nadzor stanja lokalne i regionalne demokracije u državama članicama, o čemu države redovno podnose izvješće temeljem Europske povelje o lokalnoj i regionalnoj demokraciji.
Konferencija međunarodnih nevladinih udruga (Conference of INGOs) je glas predstavnika građanskog društva unutar Vijeća Europe. Kontakti i suradnja s dinamičnim elementima društva tj. s nevladinim udrugama, značajno doprinose radu Vijeća Europe. Jedan od prioriteta Organizacije je jačanje nevladinih udruga i građanskog društva u cijelosti, s ciljem razvoja sveuključive demokracije na paneuropskim temeljima.
Glavno tajništvo VE se kao administrativno tijelo brine za učinkovito djelovanje Organizacije i odvijanje programskih aktivnosti. Zapošljava oko 2 200 osoba iz svih država članica. Na čelu mu je glavni tajnik čija je zadaća strateško upravljanje programskim aktivnostima i proračunom te nadzor nad funkcioniranjem Tajništva i Organizacije općenito. 18. rujna 2019. na čelo Organizacije je stupila Marija Pejčinović Burić, Hrvatica, nakon što ju je za glavnu tajnicu Vijeća Europe na petogodišnje razdoblje izabrala Parlamentarna skupština Vijeća Europe u lipnju 2019. Marija Pejčinović Burić je druga žena na čelu Organizacije od njezinog osnutka.
Posebno mjesto u strukturi Vijeća Europe pripada Povjereniku za ljudska prava kao nezavisnoj instituciji zaduženoj za promicanje zaštite ljudskih prava u državama članicama. Povjerenik institucionalno djeluje od 1999. godine, sa zadaćom podizanja svijesti o ljudskim pravima te promicanja razvoja nacionalnih struktura za zaštitu ljudskih prava. Svoje aktivnosti provodi putem dijaloga s vladama, odnosno posjeta državama članicama i izdavanja tematskih preporuka. Mandat Povjerenika za ljudska prava traje šest godina.
Republika Hrvatska u Vijeću Europe
Republika Hrvatska je punopravna članica Vijeća Europe od 6. studenog 1996. godine. Hrvatska je predsjedala Odborom ministara Vijeća Europe od 18. svibnja 2018. u trajanju od šest mjeseci, što joj je omogućilo dodatnu prepoznatljivost u okviru Vijeća Europe.
Nakon što je u godinama nakon primitka u članstvo postupno usvojila potrebne standarde te ispunila pristupne obveze (nadzor Parlamentarne skupštine u odnosu na RH je zaključen 2000., a tzv. post-nadzorni dijalog 2003.), RH danas uživa položaj aktivne članice koja primjenjuje usvojene standarde te konstruktivno sudjeluje u programima i aktivnostima Organizacije.
Partnerski odnos Hrvatske s Vijećem Europe se razvija prvenstveno putem aktivnog sudjelovanja u programima i aktivnostima Organizacije, s posebnim naglaskom na promicanje specifičnih tematskih interesa koji pridonose prepoznatljivosti države kao članice Organizacije. U tom smislu, Hrvatska se nastavila profilirati na području obiteljskog prava, osobito u pogledu promicanja prava djece. U Vijeću Europe RH je prepoznatljiva i na području zaštite prava nacionalnih manjina, borbe protiv svih oblika diskriminacije, posebno temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta, borbe protiv trgovine ljudima te borbe protiv terorizma, pružajući na taj način konkretni doprinos radu Organizacije i ostvarenju njezinih osnovnih ciljeva u području promicanja ljudskih prava te jačanja demokracije i pravne države.
Glede djelokruga Europskog suda za ljudska prava (http://www.vlada.hr/ured-zastupnika), Republika Hrvatska dosljednom primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na nacionalnoj razini - koju nastojimo i dalje unaprijediti (obrazovanje o Konvenciji i njezinim standardima, razvoj i primjena domaćih pravnih sredstava prema standardima Konvencije, uloga Ustavnog suda) - te urednim izvršenjem presuda nastoji pridonijeti rasterećenju Suda.
Republika Hrvatska je ratificirala 100 instrumenata Vijeća Europe, a daljnja dinamika temeljit će se na pristupanju onim relevantnim ugovorima koji imaju specifičnu „dodanu vrijednost“ u odnosu na postojeće međunarodno pravo.
Hrvatska je i članica 13 (od ukupno 14) parcijalnih sporazuma Vijeća Europe:
Glavna obilježja, ciljevi i aktivnosti
Vijeće Europe je najstarija europska organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, osnovana 5. svibnja 1949. u Londonu. Obuhvaća 46 država članica - sve europske države osim Bjelarusa te Ruske Federacije koja je isključena iz Vijeća Europe 16. ožujka 2022. zbog agresije na Ukrajinu. Glavni cilj Vijeća Europe je jačanje suradnje i jedinstva na europskom kontinentu, promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te demokracije i vladavine prava. Uz ova tri ključna stupa koja predstavljaju temeljne vrijednosti Organizacije, Vijeće Europe bavi se i nizom specifičnih društvenih tema kao što su socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama, prava djece, bioetika, terorizam, zaštita kulturne i prirodne baštine te drugi suvremeni izazovi europskih društava.
Trenutno je Vijeće Europe posebno angažirano u borbi protiv svih oblika netolerancije i diskriminacije pod geslom „živjeti zajedno u Europi 21. stoljeća“, pri čemu osobitu pažnju pridodaje zaštiti ljudskih prava osjetljivih društvenih skupina poput Roma, izbjeglica, migranta i LGBT osoba. Razvojem politike susjedstva, Vijeće Europe nastoji ojačati politički angažman i promicanje europskih vrijednosti i standarda izvan granica europskog kontinenta, posebno u kontekstu tzv. arapskog proljeća.
Konvencijski sustav
Vijeće Europe jedinstveno je po svojem djelovanju u postavljanju standarda te nadzoru i suradnji s državama članicama u pogledu njihove primjene. Do sada je VE usvojilo više od 200 pravnih instrumenata (konvencija i protokola) iz raznih područja, no najvećim dostignućem smatra se Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (usvojena 1950., na snagu stupila 1953.) poznatija kao Europska konvencija za ljudska prava. Konvencija utvrđuje listu prava i sloboda koje su države članice dužne svakome jamčiti. Konvencijski sustav zaštite temelji se na principu supsidijarnosti, što znači da države stranke imaju primarnu odgovornost za zaštitu ljudskih prava te prevenciju i ispravljanje eventualnih povreda. Europski sud za ljudska prava je nadzorno tijelo Konvencije koje utvrđuje je li država, prema pojedinačnim pritužbama, prekršila neka od prava zajamčenih Konvencijom, a kao stalno tijelo djeluje od 1998. godine. Hrvatski sudac na Europskom sudu za ljudska prava je od 2. siječnja 2022. prof. Davor Derenčinović na razdoblje od 9 godina. Treći stup Konvencije je Odbor ministara koji kao kolektivno političko tijelo nadzire izvršenje presuda. U strazburškom sustavu zaštite ljudskih prava Europskoj konvenciji su komplementarne Europska socijalna povelja te Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, koje se također odlikuju jakim nadzornim mehanizmom. Također se ističe i nova tzv. treća generacija pravnih instrumenata VE poput Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima, Konvencije o zaštiti djece od seksualnog nasilja i Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
Povijest
Vijeće Europe je utemeljilo deset europskih država, 5. svibnja 1949. u Londonu, želeći učvrstiti demokraciju, vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu kako se strahote dvaju svjetskih ratova više nikad ne bi ponovile. U studenome 1950. u Rimu usvojena je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s kojom je 1959. utemeljen Europski sud za ljudska prava. Završetkom hladnog rata, Vijeće Europe se nametnulo kao glavni politički forum za trajni dijalog i suradnju sa zemljama istočne i srednje Europe koje su izabrale demokratski oblik upravljanja državom. Ta nova uloga Vijeća Europe kao čuvara demokratske stabilnosti potvrđena je Bečkim sastankom na vrhu 1993. godine.
Istodobno su utvrđena zajednička načela u pogledu zaštite manjina, aktivne podrške procesu demokratske tranzicije te jačanja mehanizma promatranja ispunjavanja preuzetih obveza u zemljama članicama. Novi prioriteti suradnje, s naglaskom na jačanje socijalne kohezije i zaštitu sigurnosti građana, određeni su na Drugom sastanku na vrhu 1997. godine u Strasbourgu. Radi ubrzavanja dotadašnje procedure koja je prolazila dva tijela, Komisiju i tek onda Sud za ljudska prava koji je povremeno zasjedao, dogovoreno je osnivanje jedinstvenog, stalnog Europskog suda za ljudska prava koji je počeo s djelovanjem 4. studenog 1998. godine. Na Trećem sastanku na vrhu 2005. u Varšavi, zacrtane su glavne smjernice aktualnog djelovanja: promicanje zajedničkih temeljnih vrijednosti (ljudska prava, demokracija i vladavina prava), jačanje sigurnosti građana Europe, izgradnja humanije Europe bez podjela te jačanje suradnje s drugim međunarodnim organizacijama (EU, UN, OESS).
Struktura i način funkcioniranja
Odbor ministara (OM) je glavno izvršno tijelo donošenja odluka te svojevrsni čuvar temeljnih vrijednosti Vijeća Europe. Okuplja ministre vanjskih poslova država članica. Odbor ministara na godišnjem sastanku u svibnju revidira stanje europske suradnje u mandatu Vijeća Europe i bavi se pitanjima od političke važnosti. Temeljne zadaće Odbora ministara uključuju: održavanje političkog dijaloga, nadzor poštovanja obveza iz članstva te primanje novih članica, zaključivanje pravno obvezujućih instrumenata i sporazuma kao i usvajanje političkih preporuka državama članicama te nadzor izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava. Članice Vijeća Europe se abecednim redom izmjenjuju svakih šest mjeseci u predsjedanju Odborom ministara. Odbor ministara u praksi djeluje i donosi odluke na razini Odbora ministarskih zastupnika kojeg čine stalni predstavnici/veleposlanici država članica. Odluke se prethodno usuglašavaju na razini izvjestiteljskih skupina/ad hoc radnih skupina/tematskih koordinacija, čiji se rad temelji na radu i izvješćima (tehničke) razine stručnih tijela, odnosno nacionalnih predstavnika ili nezavisnih stručnjaka u stručnim odborima.
Parlamentarna skupština (PSVE) glavno je savjetodavno tijelo Vijeća Europe te od svojeg osnutka 1949. godine djeluje kao pokretačka snaga Organizacije, stojeći iza mnogih njezinih ključnih inicijativa i postignuća. Izuzetno je aktivna i dinamična, a okuplja predstavnike nacionalnih parlamenata 46 država članica Vijeća Europe koji izravno predstavljajući više od 670 milijuna Europljana djeluju kao „demokratska savjest Europe“. PSVE ima 612 članova: 306 zastupnika i 306 zamjenika, te 30 članova u statusu promatrača i 30 u statusu partnera za demokraciju. Svaka država je, ovisno o broju stanovnika, zastupljena s 2-18 članova, koji reflektiraju odnos političkih snaga u nacionalnom parlamentu. Prema političkim grupacijama, trenutno većina mjesta u PSVE pripada Socijalistima (SOC), zatim Europskoj pučkoj stranci (EPP), Europskim demokratima (EC/DA), Savezu Liberala i demokrata za Europu (ELDE), Ujedinjenoj europskoj ljevici (UEL), te nezavisnim članovima (NR). PSVE se sastaje četiri puta godišnje na jednotjednim plenarnim sjednicama u Strasbourgu, a tekstovi koje usvaja – preporuke, rezolucije i mišljenja – služe kao smjernice Odboru ministara, nacionalnim vladama, parlamentima i političkim strankama. Uz nadzor ispunjavanja članstvom preuzetih obveza, u nadležnosti je PSVE, između ostalog, izbor sudaca Europskog suda za ljudska prava (po jedan sudac iz svake države), izbor glavnog tajnika i zamjenika te izbor povjerenika za ljudska prava. PSVE svake godine bira predsjednika iz redova svojih članova. Predsjednik PSVE-a služi jednogodišnji mandat, koji može biti obnovljen jednom.
Kongres lokalnih i regionalnih vlasti kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe djeluje od 1994. godine (do tada Konferencija lokalnih vlasti Europe), a sastoji se od Doma lokalnih vlasti i Doma regija. Sastaje se dva puta godišnje na plenarnim (svibanj) i sezonskim (proljeće ili jesen) zasjedanjima. Glavna zadaća Kongresa je nadzor stanja lokalne i regionalne demokracije u državama članicama, o čemu države redovno podnose izvješće temeljem Europske povelje o lokalnoj i regionalnoj demokraciji.
Konferencija međunarodnih nevladinih udruga (Conference of INGOs) je glas predstavnika građanskog društva unutar Vijeća Europe. Kontakti i suradnja s dinamičnim elementima društva tj. s nevladinim udrugama, značajno doprinose radu Vijeća Europe. Jedan od prioriteta Organizacije je jačanje nevladinih udruga i građanskog društva u cijelosti, s ciljem razvoja sveuključive demokracije na paneuropskim temeljima.
Glavno tajništvo VE se kao administrativno tijelo brine za učinkovito djelovanje Organizacije i odvijanje programskih aktivnosti. Zapošljava oko 2 200 osoba iz svih država članica. Na čelu mu je glavni tajnik čija je zadaća strateško upravljanje programskim aktivnostima i proračunom te nadzor nad funkcioniranjem Tajništva i Organizacije općenito. 18. rujna 2019. na čelo Organizacije je stupila Marija Pejčinović Burić, Hrvatica, nakon što ju je za glavnu tajnicu Vijeća Europe na petogodišnje razdoblje izabrala Parlamentarna skupština Vijeća Europe u lipnju 2019. Marija Pejčinović Burić je druga žena na čelu Organizacije od njezinog osnutka.
Posebno mjesto u strukturi Vijeća Europe pripada Povjereniku za ljudska prava kao nezavisnoj instituciji zaduženoj za promicanje zaštite ljudskih prava u državama članicama. Povjerenik institucionalno djeluje od 1999. godine, sa zadaćom podizanja svijesti o ljudskim pravima te promicanja razvoja nacionalnih struktura za zaštitu ljudskih prava. Svoje aktivnosti provodi putem dijaloga s vladama, odnosno posjeta državama članicama i izdavanja tematskih preporuka. Mandat Povjerenika za ljudska prava traje šest godina.
Republika Hrvatska u Vijeću Europe
Republika Hrvatska je punopravna članica Vijeća Europe od 6. studenog 1996. godine. Hrvatska je predsjedala Odborom ministara Vijeća Europe od 18. svibnja 2018. u trajanju od šest mjeseci, što joj je omogućilo dodatnu prepoznatljivost u okviru Vijeća Europe.
Nakon što je u godinama nakon primitka u članstvo postupno usvojila potrebne standarde te ispunila pristupne obveze (nadzor Parlamentarne skupštine u odnosu na RH je zaključen 2000., a tzv. post-nadzorni dijalog 2003.), RH danas uživa položaj aktivne članice koja primjenjuje usvojene standarde te konstruktivno sudjeluje u programima i aktivnostima Organizacije.
Partnerski odnos Hrvatske s Vijećem Europe se razvija prvenstveno putem aktivnog sudjelovanja u programima i aktivnostima Organizacije, s posebnim naglaskom na promicanje specifičnih tematskih interesa koji pridonose prepoznatljivosti države kao članice Organizacije. U tom smislu, Hrvatska se nastavila profilirati na području obiteljskog prava, osobito u pogledu promicanja prava djece. U Vijeću Europe RH je prepoznatljiva i na području zaštite prava nacionalnih manjina, borbe protiv svih oblika diskriminacije, posebno temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta, borbe protiv trgovine ljudima te borbe protiv terorizma, pružajući na taj način konkretni doprinos radu Organizacije i ostvarenju njezinih osnovnih ciljeva u području promicanja ljudskih prava te jačanja demokracije i pravne države.
Glede djelokruga Europskog suda za ljudska prava (http://www.vlada.hr/ured-zastupnika), Republika Hrvatska dosljednom primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na nacionalnoj razini - koju nastojimo i dalje unaprijediti (obrazovanje o Konvenciji i njezinim standardima, razvoj i primjena domaćih pravnih sredstava prema standardima Konvencije, uloga Ustavnog suda) - te urednim izvršenjem presuda nastoji pridonijeti rasterećenju Suda.
Republika Hrvatska je ratificirala 100 instrumenata Vijeća Europe, a daljnja dinamika temeljit će se na pristupanju onim relevantnim ugovorima koji imaju specifičnu „dodanu vrijednost“ u odnosu na postojeće međunarodno pravo.
Hrvatska je i članica 13 (od ukupno 14) parcijalnih sporazuma Vijeća Europe:
- Europska komisija za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija)
- Razvojna banka Vijeća Europe (CEB)
- Konvencija kojom se uspostavlja Europska Farmakopeja
- Skupina za suradnju u području borbe protiv zlouporabe i nezakonitog trgovanja drogama (Pompidou)
- Europski fond za koprodukciju i distribuciju kinematografskih i audiovizualnih djela (Euroimages)
- Parcijalni sporazum za iskaznicu za mlade (EURO<26) u svrhu promicanja i olakšavanja mobilnosti mladih u Europi
- Europski audiovizualni opservatorij
- Sporazum kojim se uspostavlja Skupina država protiv korupcije (GRECO)
- EUR-OPA (Skupina za koordinaciju sprječavanje, zaštitu i pružanje pomoći u slučajevima većih prirodnih i tehnoloških nesreća)
- Prošireni parcijalni sporazum kojim se uspostavlja Europski centar za moderne jezike (Centar Graz)
- Prošireni parcijalni sporazum o sportu (EPAS)
- Europski centar za globalnu međuovisnost i solidarnost (Centar sjever-jug Vijeća Europe)
- Prošireni djelomični sporazum o kulturnim rutama (EPA)