Hrvatska i NATO

1.1 Aktivnosti Hrvatske u okviru NATO-a

Od svojeg ulaska u punopravno članstvo NATO-a 2009. godine Hrvatska se kontinuirano potvrđuje kao predana i pouzdana članica Saveza. Aktivno sudjelujući u raspravama  među saveznicima u Sjedištu NATO-a u Bruxellesu, kao i u svim odlukama koje države članice ondje donose konsenzusom, Hrvatska daje i vlastiti izravan doprinos provođenju aktivnosti koje provodi NATO, a time i ostvarenju zajedničkih zadaća i ciljeva koje stoje pred Savezom. Usporedno, kao sudionica NATO-vog kolektivnog sustava odlučivanja, Hrvatska je u mogućnosti pritom promicati i vlastita stajališta, vanjskopolitičke prioritete te nacionalne interese.   

Od trenutka pristupanja Savezu, Hrvatska je sudjeluje u svim najvažnijim aktivnostima NATO-a. Prije svega, tu je potrebno istaknuti savezničke operacije i misije u Afganistanu (do rujna 2020.), na Kosovu, u  Iraku, na Mediteranu i u Libiji (do studenoga 2011.). Dajući svoj doprinos operacijama i misijama NATO-a, Hrvatska ispunjava svoje međunarodne obveze u stabilizaciji kriznih žarišta, razvija sposobnost vlastitih oružanih snaga te prenosi prethodno stečena znanja. Hrvatska 2010. godine sudjeluje u izradi novoga Strateškoga koncepta Saveza, kao ključnoga dokumenta koji zacrtava glavne zadaće NATO-a tijekom ovoga desetljeća. Nadalje, Hrvatska je bila - i jest - aktivan sudionik višegodišnjeg procesa promišljanja transformacije Saveza, procesa koji ima za cilj dodatno konsolidirati NATO-vu politiku, resurse i financije, a kako bi se Savez mogao na odgovarajući način nositi s izazovima i u budućnosti. Dodatno, svjesna kako je njezina odgovornost za vlastito susjedstvo ulaskom u NATO još dodatno porasla, Hrvatska se u okviru NATO-a afirmirala kao jedan od najsnažnijih zagovaratelja daljnjeg proširenja Saveza na prostor Jugoistoka Europe. Poseban naglasak, također, stavljen je i na tematiku žena, mira i sigurnosti u kontekstu provedbe rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na razini Saveza.

Imajući u vidu sve složenije sigurnosno okružje u Europi posljednjih nekoliko godina, Hrvatska dodatno nastavlja potvrđivati svoju vjerodostojnost kao članica Saveza. U tome smislu, a nastavno na odluke sastanaka na vrhu NATO-a u Walesu 2014. odnosno Varšavi 2016. godine - u donošenju kojih je i sama sudjelovala – Hrvatska i tijekom 2018. povećava izdvajanja za obranu. Također, od kraja 2017. Hrvatska sudjeluje u NATO-vim misijama Ojačane prednje prisutnosti u Litvi i Poljskoj.  

1.2 Put Hrvatske prema članstvu u NATO-u

Institucionalizacija odnosa Hrvatske i NATO-a započinje ulaskom Hrvatske u NATO-ov program Partnerstvo za mir (PzM) 2000. godine. U svibnju 2002. godine Hrvatska dobiva poziv za sudjelovanjem u Akcijskom planu za članstvo NATO-a (MAP) te u listopadu iste godine predaje Savezu svoj prvi Godišnji nacionalni program (ANP). Radi se o dokumentu u kojemu država kandidatkinja za članstvo predstavlja reforme koje je provela u protekloj godini na političkom, sigurnosno-obrambenom te gospodarskom planu. Na sastanku na vrhu NATO-a 2006. godine u Rigi, Savez iskazuje spremnost na sljedećem sastanku na vrhu u Bukureštu pozvati države kandidate koji zadovolje uvjete članstva. Time Hrvatska, po prvi puta, dobiva jasan vremenski okvir za članstvo. Na summitu NATO-a u Bukureštu u travnju 2008. godine Hrvatska dobiva pozivnicu za članstvo u NATO-u. Uslijedila je ratifikacija hrvatskog Pristupnog protokola u nacionalnim parlamentima država članica te polaganje svih nacionalnih ratifikacijskih instrumenata pri depozitaru Sjevernoatlantskog ugovora, Državnom tajništvu SAD-a. Prvoga travnja 2009. godine Hrvatska je polaganjem svog ratifikacijskog dokumenta postala članicom NATO-a; i po prvi puta kao punopravna članica sudjeluje na summitu Saveza održanom 3. i 4. travnja 2009. godine u Strasbourgu i Kehlu.