Instrumenti ZVSP-a

EU radi djelotvorne provedbe svoje vanjske politike ima na raspolaganju različite zakonodavne, financijske i političke instrumente.

Odluke: Vijeće za vanjske poslove jednoglasno usvaja odluke, koje su jedini zakonodavni instrument u ZVSP-u i stoga obvezujuće za sve države članice. Njima se definiraju stajališta i vanjsko djelovanje EU-a te načini njihove provedbe.

Zaključci Vijeća: Europsko vijeće i Vijeće za vanjske poslove mogu usvojiti zaključke o temama iz područja ZVSP-a. Iako nisu pravno obvezujući, njima se formalno predstavlja stajalište EU-a o značajnim političkim pitanjima, šalju politički signali i poruke te poziva na djelovanje. Zaključci imaju više političke težine od izjava jer se usuglašavaju jednoglasno na visokoj razini.

Restriktivne mjere (sankcije): Ključan alat kojim EU intervenira s obzirom na vlade i fizičke ili pravne osobe trećih zemalja radi zaštite ljudskih prava, sprečavanja sukoba ili kao odgovor na tekuću krizu, između ostalog. Njihova je svrha dovesti do promjene politike ili ponašanja aktera u trećim zemljama. Vijeće ih usvaja ciljano i jednoglasno na temelju relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti EU-a ili autonomno. Mogu biti u obliku embarga na oružje, zabrane putovanja, zamrzavanja imovine i ograničenja uvoza/izvoza.

Izjave: Kao odgovor na razvoj situacije, a ovisno o žurnosti i značaju, s različitih razina se mogu dati političke izjave. S tekstom izjave visokog predstavnika u ime EU-a moraju biti suglasne sve države članice, no izjavu mogu dati i sâm visoki predstavnik, njegov glasnogovornik ili šef delegacije EU-a, u kojem slučaju imaju manju političku težinu.

Demarši: Diplomatska aktivnost EU-a uključuje demarše koje delegacije EU-a prenose državama ili međunarodnim organizacijama primateljicama na temelju instrukcija visokog predstavnika. Demarši se obično usuglašavaju u relevantnoj radnoj skupini Vijeća, no u politički vrlo osjetljivim situacijama ponekad i na višoj razini.

Politički dijalog: Na temelju međunarodnih sporazuma ili drugih instrumenata, EU provodi politički dijalog s trećim državama na različitim razinama radi razmjene informacija, jačanja suradnje ili utjecanja na ponašanje partnera s obzirom na problematična pitanja.

Posebni predstavnici EU-a: Vijeće na prijedlog visokog predstavnika može imenovati posebnog predstavnika s mandatom koji se odnosi na određeno zemljopisno područje ili političko pitanje. Posebni predstavnici EU-a promiču politike i interese EU-a u određenim područjima i održavaju kontakte s relevantnim akterima na terenu kako bi EU mogla aktivno sudjelovati u rješavanju određenih pitanja u trećoj zemlji.