Ujedinjeni narodi
Pedeset i jedna država sudjelovala je u osnivanju Ujedinjenih naroda kada je na konferenciji u San Franciscu 26. lipnja 1945. potpisana Povelja UN-a. Ovaj temeljni dokument stupio je na snagu 24. listopada iste godine te se stoga ovaj datum obilježava kao Dan UN-a. Povelja je u međuvremenu doživjela nekoliko izmjena koje su stupile na snagu 31. kolovoza 1965., 12. lipnja 1968. i 24. rujna 1973.
Ujedinjeni narodi su međunarodna organizacija čiji su članovi suverene države, okrenuta, u prvom redu, očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti, razvoju prijateljskih odnosa među državama, promicanju međunarodne suradnje na rješavanju problema gospodarskog, socijalnog, kulturnog i humanitarnog karaktera, uključujući zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Danas UN broji 193 članice.
Na temelju Odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992. Republika Hrvatska od toga je datuma postala članicom Ujedinjenih naroda, te na temelju pristupa i stranka Povelje Ujedinjenih naroda te Statuta Međunarodnog suda.
Glavna tijela Ujedinjenih naroda su Opća skupštinu, Vijeće sigurnosti, Gospodarsko i socijalno vijeće, Starateljsko vijeće, Tajništvo i Međunarodni sud.
Više informacija na www.un.org
Opća skupština
Opća skupština djeluje u skladu s ovlastima propisanima u Povelji te Pravilima procedure, a u njenom radu sudjeluju sve države članice. Odluke o značajnim pitanjima, kao što su mir i sigurnost, primanje novih članica i proračunska pitanja, donose se dvotrećinskom većinom, dok je za ostala pitanja dovoljna i obična većina. Opća skupština ne može silom nametnuti svoje odluke nijednoj državi, ali njene preporuke su važan indikator svjetskog mišljenja i predstavljaju moralni autoritet zajednice nacija.
Opća skupština održava redovna godišnja zasjedanja koja službeno započinju u rujnu svake godine općom raspravom na visokoj razini. Osim redovitih zasjedanja, Skupština može održati i izvanredno zasjedanje, i to na zahtjev Vijeća sigurnosti, većine članica UN ili na zahtjev jedne članice ako je većina suglasna. Skupština zasjeda u plenumu i kroz šest glavnih odbora.
Glavni odbori Opće skupštine su: Prvi odbor za razoružanje i međunarodnu sigurnost, Drugi odbor za gospodarska i financijska pitanja, Treći odbor – za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, Četvrti odbor za posebna politička pitanja i pitanja dekolonizacije, Peti odbor za upravna i proračunska pitanja i Šesti odbor za pravna pitanja.
Radu Opće skupštine pomažu i njegova supsidijarna tijela (upravljačka tijela, komisije, odbori, vijeća i paneli, te radne skupine i druga tijela) kroz koja se nastoji doprinijeti harmonizaciji različitih stajališta država te pripremiti prijedloge odluka za plenarno zasjedanje Opće skupštine.
Vijeće sigurnosti
Vijeće sigurnosti ima primarnu odgovornost u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti. Dok druga tijela UN-a imaju mogućnost davanja preporuka državama članicama da postupaju na određeni način, rezolucije Vijeća sigurnosti mogu imati obvezujući karakter te su ih države članice, sukladno Povelji, dužne prihvatiti i provoditi.
Vijeće ima 15 članica; od čega pet stalnih: Kina, Francuska, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo te SAD i deset nestalnih članica. Nestalne članice bira Opća skupština na razdoblje od dvije godine. Odluke proceduralne prirode donose se većinom od najmanje devet glasova, dok odluke supstancijalne prirode zahtijevaju devet glasova uključujući suglasnost svih stalnih članica. Ako se stalna članica ne slaže s odlukom Vijeća, ona može uložiti negativni glas, i taj čin ima snagu veta. Svih pet stalnih članica su tijekom vremena iskoristile to pravo. U slučaju kada se neka od stalnih članica ne slaže s odlukom Vijeća, a ne želi donošenje odluke blokirati vetom, može se suzdržati od glasovanja. Država članica Ujedinjenih naroda, koja nije članica Vijeća, također može sudjelovati u raspravama Vijeća koje se nju tiču, ali nema pravo glasa prilikom donošenja odluka.
RH u Vijeću sigurnosti 2008-2009
Republika Hrvatska bila je nestalna članica Vijeća sigurnosti u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Uspješnim djelovanjem u Vijeću sigurnosti, koje predstavlja vrhunac vanjskopolitičkog angažmana svake države, afirmirana je pozicija Republike Hrvatske kao odgovorne i uvažene članice međunarodne zajednice te okrunjeno njezino gotovo osamnaestogodišnje članstvo u ovoj svjetskoj organizaciji. RH je ponovno istaknula kandidaturu za članstvo u Vijeću sigurnosti za razdoblje 2030.- 2031. godine.
Gospodarsko i socijalno vijeće – ECOSOC
ECOSOC je središnje tijelo Ujedinjenih naroda za rasprave, donošenje smjernica i preporuka te koordinaciju UN-ovih aktivnosti na području gospodarskog, društvenog i s njima povezanih aspekata globalnih razvojnih politika te ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sastavljeno je od 54 države članice UN-a, koje bira Opća skupština na mandat od tri godine. Rad ECOSOC-a temelji na aktivnostima njegovih supsidijarnih tijela, te specijaliziranih ustanova (agencija), programa i fondova UN-a. ECOSOC surađuje s više od 3.200 nevladinih organizacija.
Republika Hrvatska je ponovno izabrana u članstvo Gospodarskog i socijalnog vijeća za razdoblje 2022.-2024.
Starateljsko vijeće
Ovo tijelo, u čijem su radu sudjelovale samo stalne članice Vijeća sigurnosti, više nije djelatno. Igralo je važnu ulogu pri podizanju standarda upravljanja u tzv. starateljskim područjima (u bivšim kolonijama) te je promicalo široki proces dekolonizacije, odnosno razvoja pojedinih teritorija prema punoj neovisnosti. Svoje aktivnosti Starateljsko vijeće suspendiralo je 1. studenog 1994. godine, mjesec dana nakon postizanja neovisnosti Palaua kao posljednjeg teritorija koje se nalazilo pod njegovim starateljstvom, čime je ujedno de facto u potpunosti ispunjen mandat Vijeća.
Međunarodni sud
Međunarodni sud je glavno sudsko tijelo UN-a osnovano 1945. godine i jedino je glavno tijelo UN-a čije sjedište nije u New Yorku već u Haagu. Statut Suda sastavni je dio Povelje UN. Stranke Statuta su sve države članice UN-a, ali to mogu biti i druge države, ako tako odluči Opća skupština na preporuku Vijeća sigurnosti.
Međunarodni sud rješava sporove između država članica, daje savjetodavna mišljenja na traženje Opće skupštine i Vijeća sigurnosti te drugih tijela i specijaliziranih agencija UN, ako ih za to ovlasti Opća skupština.
Sud je sastavljen od 15 sudaca izabranih od Opće skupštine i Vijeća sigurnosti. Sudjelovanje država u postupku pred Sudom je dobrovoljno, ali ako prihvate jurisdikciju Suda po pojedinom pitanju tada su obvezne poštivati odluke Suda.
Komisija za izgradnju mira
Komisija za izgradnju mira je tijelo savjetodavnog karaktera uspostavljeno 2005. godine u sklopu procesa sveobuhvatne reforme UN-a (rezolucije OS 60/180 i VS 1645(2005)), i na temelju preporuke glavnog tajnika sadržane u izvješću visokog panela (A More Secure World) iz 2004. i njegovog izvješća iz 2005. (In Larger Freedom), a s ciljem postizanja koordiniranog pristupa post-konfliktnoj izgradnji mira. Nova arhitektura za izgradnju mira potvrđena na Svjetskom samitu na visokoj razini 2005., omogućila je i uspostavu Fonda za izgradnju mira i Ureda za potporu izgradnji mira.
Glavne zadaće Komisije su: koordinacija svih mjerodavnih čimbenika u prikupljanju resursa i predlaganju sveobuhvatne strategije post-konfliktne obnove; usmjeravanje interesa prema obnovi i izgradnji institucija te potpori razradi sveobuhvatne strategije za postavljanje temelja održivog razvoja; unaprjeđenje koordinacije svih mjerodavnih čimbenika unutar i izvan UN-a, razvoj najboljih praksi i nastojanje da se osigura predvidivo financiranje aktivnosti usmjerenih na oporavak zemalja koje izlaze iz sukoba.
Komisijom upravlja Organizacijski odbor koji se sastoji od 31 članice koje se biraju iz 5 različitih kategorija: 7 članica Vijeća sigurnosti (P5 i rotacijski po 2 ne-stalne članice), 7 iz Gospodarsko-socijalnog vijeća (ECOSOC), 5 od strane najvećih davatelja financijske pomoći kao i 5 od strane najvećih davatelja snaga u mirovnim operacijama UN-a te 7 članica izabranih u Općoj skupštini.
RH je istaknula kandidaturu za članstvo u Komisiji za izgradnju mira za razdoblje 2026.-2027.
Ujedinjeni narodi su međunarodna organizacija čiji su članovi suverene države, okrenuta, u prvom redu, očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti, razvoju prijateljskih odnosa među državama, promicanju međunarodne suradnje na rješavanju problema gospodarskog, socijalnog, kulturnog i humanitarnog karaktera, uključujući zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Danas UN broji 193 članice.
Na temelju Odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992. Republika Hrvatska od toga je datuma postala članicom Ujedinjenih naroda, te na temelju pristupa i stranka Povelje Ujedinjenih naroda te Statuta Međunarodnog suda.
Glavna tijela Ujedinjenih naroda su Opća skupštinu, Vijeće sigurnosti, Gospodarsko i socijalno vijeće, Starateljsko vijeće, Tajništvo i Međunarodni sud.
Više informacija na www.un.org
Opća skupština
Opća skupština djeluje u skladu s ovlastima propisanima u Povelji te Pravilima procedure, a u njenom radu sudjeluju sve države članice. Odluke o značajnim pitanjima, kao što su mir i sigurnost, primanje novih članica i proračunska pitanja, donose se dvotrećinskom većinom, dok je za ostala pitanja dovoljna i obična većina. Opća skupština ne može silom nametnuti svoje odluke nijednoj državi, ali njene preporuke su važan indikator svjetskog mišljenja i predstavljaju moralni autoritet zajednice nacija.
Opća skupština održava redovna godišnja zasjedanja koja službeno započinju u rujnu svake godine općom raspravom na visokoj razini. Osim redovitih zasjedanja, Skupština može održati i izvanredno zasjedanje, i to na zahtjev Vijeća sigurnosti, većine članica UN ili na zahtjev jedne članice ako je većina suglasna. Skupština zasjeda u plenumu i kroz šest glavnih odbora.
Glavni odbori Opće skupštine su: Prvi odbor za razoružanje i međunarodnu sigurnost, Drugi odbor za gospodarska i financijska pitanja, Treći odbor – za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja, Četvrti odbor za posebna politička pitanja i pitanja dekolonizacije, Peti odbor za upravna i proračunska pitanja i Šesti odbor za pravna pitanja.
Radu Opće skupštine pomažu i njegova supsidijarna tijela (upravljačka tijela, komisije, odbori, vijeća i paneli, te radne skupine i druga tijela) kroz koja se nastoji doprinijeti harmonizaciji različitih stajališta država te pripremiti prijedloge odluka za plenarno zasjedanje Opće skupštine.
Vijeće sigurnosti
Vijeće sigurnosti ima primarnu odgovornost u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti. Dok druga tijela UN-a imaju mogućnost davanja preporuka državama članicama da postupaju na određeni način, rezolucije Vijeća sigurnosti mogu imati obvezujući karakter te su ih države članice, sukladno Povelji, dužne prihvatiti i provoditi.
Vijeće ima 15 članica; od čega pet stalnih: Kina, Francuska, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo te SAD i deset nestalnih članica. Nestalne članice bira Opća skupština na razdoblje od dvije godine. Odluke proceduralne prirode donose se većinom od najmanje devet glasova, dok odluke supstancijalne prirode zahtijevaju devet glasova uključujući suglasnost svih stalnih članica. Ako se stalna članica ne slaže s odlukom Vijeća, ona može uložiti negativni glas, i taj čin ima snagu veta. Svih pet stalnih članica su tijekom vremena iskoristile to pravo. U slučaju kada se neka od stalnih članica ne slaže s odlukom Vijeća, a ne želi donošenje odluke blokirati vetom, može se suzdržati od glasovanja. Država članica Ujedinjenih naroda, koja nije članica Vijeća, također može sudjelovati u raspravama Vijeća koje se nju tiču, ali nema pravo glasa prilikom donošenja odluka.
RH u Vijeću sigurnosti 2008-2009
Republika Hrvatska bila je nestalna članica Vijeća sigurnosti u razdoblju od 2008. do 2009. godine. Uspješnim djelovanjem u Vijeću sigurnosti, koje predstavlja vrhunac vanjskopolitičkog angažmana svake države, afirmirana je pozicija Republike Hrvatske kao odgovorne i uvažene članice međunarodne zajednice te okrunjeno njezino gotovo osamnaestogodišnje članstvo u ovoj svjetskoj organizaciji. RH je ponovno istaknula kandidaturu za članstvo u Vijeću sigurnosti za razdoblje 2030.- 2031. godine.
Gospodarsko i socijalno vijeće – ECOSOC
ECOSOC je središnje tijelo Ujedinjenih naroda za rasprave, donošenje smjernica i preporuka te koordinaciju UN-ovih aktivnosti na području gospodarskog, društvenog i s njima povezanih aspekata globalnih razvojnih politika te ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sastavljeno je od 54 države članice UN-a, koje bira Opća skupština na mandat od tri godine. Rad ECOSOC-a temelji na aktivnostima njegovih supsidijarnih tijela, te specijaliziranih ustanova (agencija), programa i fondova UN-a. ECOSOC surađuje s više od 3.200 nevladinih organizacija.
Republika Hrvatska je ponovno izabrana u članstvo Gospodarskog i socijalnog vijeća za razdoblje 2022.-2024.
Starateljsko vijeće
Ovo tijelo, u čijem su radu sudjelovale samo stalne članice Vijeća sigurnosti, više nije djelatno. Igralo je važnu ulogu pri podizanju standarda upravljanja u tzv. starateljskim područjima (u bivšim kolonijama) te je promicalo široki proces dekolonizacije, odnosno razvoja pojedinih teritorija prema punoj neovisnosti. Svoje aktivnosti Starateljsko vijeće suspendiralo je 1. studenog 1994. godine, mjesec dana nakon postizanja neovisnosti Palaua kao posljednjeg teritorija koje se nalazilo pod njegovim starateljstvom, čime je ujedno de facto u potpunosti ispunjen mandat Vijeća.
Međunarodni sud
Međunarodni sud je glavno sudsko tijelo UN-a osnovano 1945. godine i jedino je glavno tijelo UN-a čije sjedište nije u New Yorku već u Haagu. Statut Suda sastavni je dio Povelje UN. Stranke Statuta su sve države članice UN-a, ali to mogu biti i druge države, ako tako odluči Opća skupština na preporuku Vijeća sigurnosti.
Međunarodni sud rješava sporove između država članica, daje savjetodavna mišljenja na traženje Opće skupštine i Vijeća sigurnosti te drugih tijela i specijaliziranih agencija UN, ako ih za to ovlasti Opća skupština.
Sud je sastavljen od 15 sudaca izabranih od Opće skupštine i Vijeća sigurnosti. Sudjelovanje država u postupku pred Sudom je dobrovoljno, ali ako prihvate jurisdikciju Suda po pojedinom pitanju tada su obvezne poštivati odluke Suda.
Komisija za izgradnju mira
Komisija za izgradnju mira je tijelo savjetodavnog karaktera uspostavljeno 2005. godine u sklopu procesa sveobuhvatne reforme UN-a (rezolucije OS 60/180 i VS 1645(2005)), i na temelju preporuke glavnog tajnika sadržane u izvješću visokog panela (A More Secure World) iz 2004. i njegovog izvješća iz 2005. (In Larger Freedom), a s ciljem postizanja koordiniranog pristupa post-konfliktnoj izgradnji mira. Nova arhitektura za izgradnju mira potvrđena na Svjetskom samitu na visokoj razini 2005., omogućila je i uspostavu Fonda za izgradnju mira i Ureda za potporu izgradnji mira.
Glavne zadaće Komisije su: koordinacija svih mjerodavnih čimbenika u prikupljanju resursa i predlaganju sveobuhvatne strategije post-konfliktne obnove; usmjeravanje interesa prema obnovi i izgradnji institucija te potpori razradi sveobuhvatne strategije za postavljanje temelja održivog razvoja; unaprjeđenje koordinacije svih mjerodavnih čimbenika unutar i izvan UN-a, razvoj najboljih praksi i nastojanje da se osigura predvidivo financiranje aktivnosti usmjerenih na oporavak zemalja koje izlaze iz sukoba.
Komisijom upravlja Organizacijski odbor koji se sastoji od 31 članice koje se biraju iz 5 različitih kategorija: 7 članica Vijeća sigurnosti (P5 i rotacijski po 2 ne-stalne članice), 7 iz Gospodarsko-socijalnog vijeća (ECOSOC), 5 od strane najvećih davatelja financijske pomoći kao i 5 od strane najvećih davatelja snaga u mirovnim operacijama UN-a te 7 članica izabranih u Općoj skupštini.
RH je istaknula kandidaturu za članstvo u Komisiji za izgradnju mira za razdoblje 2026.-2027.