Pregovori o članstvu paralelno s provedbom obveza

- Koliko su hrvatski zakoni usklađeni s europskima? = Proces usklađivanja zakonodavstva kontinuirano se, na godišnjoj bazi, prati od 2003. kroz provedbu zakonodavnog dijela Nacionalnog programa za pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji. Nacionalni program svake godine predviđa niz aktivnosti Vlade Republike Hrvatske usmjerenih na punu provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, daljnje usklađivanje zakonodavstva, provođenje gospodarskih reformi, jačanje institucija zaduženih za primjenu prava te na provedbu ostalih mjera nužnih za približavanje EU. Već od samog potpisivanja SSP-a u listopadu 2001. godine, Hrvatska je započela intenzivnu provedbu iz njega proisteklih obveza. Tako je i prije njegova stupanja na snagu, 1. veljače ove godine, provedeno više od 80 posto obveza. Do ovog je trenutka, višegodišnjim procesom usklađivanja zakonodavstva, u pravni sustav preuzeto 40 posto pravne stečevine EU. Bitno je istaknuti da broj usklađenih propisa ukazuje na iznimno jačanje dinamike tog procesa tijekom godina. Opseg i dinamika daljnjeg usklađivanja zakonodavstva utvrdit će se nakon provedbe dubinske analize (tzv. screeninga) koju će za pojedina poglavlja Europska komisija provesti ove godine. - Što se na području usklađivanja hrvatskog zakonodavstva predviđa u ovoj godini? = Hrvatska je po treći put, u suglasnosti s Europskom komisijom, izradila Nacionalni program za pridruživanje EU za 2005. godinu. On pred Vladu RH i Hrvatski sabor donosi 44 nova prijedloga zakona. Istovremeno, njime je predviđeno da u 2005. tijela državne uprave usvoje i 168 podzakonskih akata te 135 mjera iz Plana provedbe SSP-a. Pritom je važno istaknuti da taj broj nije konačan s obzirom na proces screeninga koji je pred Hrvatskom. Ove godine po prvi put su sve aktivnosti - zakonodavne, obrazovne, institucionalne... - povezane s izdvajanjima iz ovogodišnjeg proračuna, a prikazali smo i planirane aktivnosti za 2006. i 2007. godinu. Nadalje, ove je godine predviđeno daljnje usklađivanje npr. Zakona o GMO, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda itd. Isto tako, radi što bolje provedbe zakona, predviđeno je i donošenje velikog paketa podzakonskih akta iz tehničkog, poljoprivrednog i zdravstvenog zakonodavstva, kao što je npr. Pravilnik o pomorskoj plovidbi, Pravilnik o jedinstvenom europskom broju za hitne službe, Pravilnik o praćenju kakvoće zraka, Pravilnik o provedbi mjera SAPARD-a itd. - Što sadrži Okvir za pregovore Hrvatske i EU? = Okvir za pregovore razrađuje kriterije koje Hrvatska mora ispuniti za članstvo u EU. Navodi i osnovna načela prema kojima će se voditi pregovori. Europska komisija ističe kako je od posebne važnosti daljnje ispunjavanje političkih kriterija, pa se očekuju i daljnji napori Hrvatske vezani za usklađivanje zakonodavstva, jačanje administrativne sposobnosti, kao i ispunjavanje ekonomskih kriterija. Ujedno, nacrt pregovaračkog okvira ukazuje i na dvije novosti vezane za vođenje pregovora s Hrvatskom. Naime, slijedom iskustva vođenja pregovora za članstvo s 10 novih država članica EU, koje su pregovarale o 31 poglavlju, Europska komisija predložila je povećan broj poglavlja, tako da ih je sad 35. Ne radi se o novim temama i novom sadržaju, već se pojedina velika poglavlja “usitnjavaju”, što će cijeli proces učiniti operativnijim. Primjerice, iz poglavlja o poljoprivredi izdvajaju se područja sigurnosti hrane, veterinarstva i fitosanitarnog nadzora te postaju samostalno poglavlje pregovora. Takva promjena strukture poglavlja odgovara Hrvatskoj jer se njome nece samo omoguciti veci stupanj koncentracije, nego ce se utjecati i na brzinu otvaranja, pregovaranja te zatvaranja pojedinih poglavlja. Osim toga, u pregovore s Hrvatskom uvode se tzv. benchmarks, odnosno minimum zahtjeva koji trebaju biti ispunjeni da bi se pregovori za pojedino poglavlje otvorili, da bi se o njemu dalje pregovaralo ili da bi se zatvorilo. Na taj nacin Hrvatska ce paralelno s daljnjim uskladivanjem zakonodavstva i dalje intenzivno raditi na provedbi propisa i jacanju administrativne sposobnosti. - Na koji bi način proces pregovora trebalo predstaviti hrvatskoj javnosti? = S obzirom na to da će veći dio pregovora biti tehničke naravi, te time zapravo dosadan javnosti i medijima, i Vladi RH i samoj EU bit će teško prezentirati svoje stavove tijekom pregovora. To govori i iskustvo prijašnjih kandidata. U svakom slučaju, od Vlade treba zahtijevati transparentnost, jer ona je potrebna da bi se izbjeglo stvaranje osjećaja u javnosti da vlast nešto krije. To će se izbjeći bude li među političkim strankama stvoren konsenzus i bude li integracija u EU shvaćena kao nacionalni interes. Također, javnosti treba objasniti da EU postavlja standarde oko kojih se ne može pregovarati. Kada počnu pregovori, odnosi Hrvatske i EU s političke će se razine “spustiti” na konkretne stvari, te će i u medijima biti više prostora za teme poput poljoprivrede, zaštite okoliša, transporta, fondova Europske unije itd., dakle za teme od kojih će ovisiti koliko ćemo uspjeti uhvatiti korak s razvijenim državama EU. - Kako se u Bruxellesu percipira Hrvatska kao buduća članica EU? = Osim kada se spominje Haški sud, percepcija Hrvatske izuzetno je pozitivna u Bruxellesu. Ipak, stječe se dojam da je ta percepcija rezultat usporedbe. Hrvatsku uspoređuju s drugim državama regije, poput Srbije, Makedonije i Albanije, i onda su fascinirani. Tu fascinaciju ne dijele, recimo, stručnjaci u institucijama koje prate hrvatsko pravosuđe. Tek nakon završetka posljednjeg vala proširenja EU, ulaskom deset novih država, birokrati, novinari, političari i poslovni ljudi počeli su bolje upoznavati Hrvatsku. Među njima još uvijek ima mnogo predrasuda, od onih vezanih za rat i ratno naslijeđe do onih prema kojima je Hrvatska nerazvijena jer je u istočnoj Europi. Službene su institucije iznimno zadovoljne politikom Hrvatske prema susjedima u regiji, a najviše konstruktivnom politikom prema BiH. Sa simpatijama se gleda i na stav Hrvatske o neriješenim pitanjima sa Slovenijom iako ta susjedna država, kao članica NATO-a i EU, uživa veću institucionalnu potporu u tim sporovima. - Postoje li u briselskim političkim krugovima protivnici hrvatske kandidature? = Službenih protivnika hrvatske kandidature nema. Većina eurobirokrata ne samo da smatra da Hrvatska zaslužuje taj status, već smatra da je u EU trebala ući u posljednjem valu proširenja. Postoje i stručnjaci koji govore kako ne mogu zamisliti ulazak Bugarske i Rumunjske u EU, a da se Hrvatsku odbije. Ponekad se iz stavova nekih država, poput Velike Britanije, može steći dojam da netko u EU ima skrivene namjere prema Hrvatskoj, želeći je usporiti na putu za punopravno članstvo kako bi pričekala Srbiju. Vjerojatno postoji manjina koja bi to željela, ali razlike su tako velike da su svjesni kako je to nemoguće. Ja sam iznenađen, primjerice, koliko je visokih dužnosnika u EU koji misle da je ono što oni zovu "prerano priznavanje hrvatske samostalnosti", a koje je nametnula Njemačka, bila katastrofalna pogreška. Zato se ne gleda uvijek sa simpatijama kada Njemačka u EU štiti hrvatske interese. Do pozitivnih promjena u percepciji došlo je nakon pro- širenja, jer je Hrvatska dobila nove države koje ju izuzetno podržavaju i jako dobro poznaju, pogotovo Mađarska, Slovačka i Slovenija. Bez obzira na sporove sa Slovenijom oko Piranskog zaljeva, svi dužnosnici u EU stalno nas upozoravaju da su zapravo u Bruxellesu Slovenci ti kojima je, čini se, najviše stalo do toga da Hrvatska što prije uđe u EU (iako ponekad žele iskoristiti svoju poziciju članice i u rješavanju sporova s Hrvatskom). - Na koje je načine moguće lobirati za hrvatske gospodarske i političke interese u briselskoj administraciji? = Lobiranje je i u Europi postala profesija, i najbolje je da se time bave lobisti profesionalci. Hrvatska poduzeća koja za to imaju sredstava trebala bi se već sada zainteresirati za lobiranje u Bruxellesu, jer će i budućnost njihova poslovanja ovisiti o odlukama koje se danas usvajaju u institucijama Europske unije: od regulativa za proizvodnju, sanitarnih standarda, kvota za šećer i subvencija za poljoprivredu do zakona o označavanju proizvoda na tržištu. Nije dovoljno to pratiti putem Interneta dok istovremeno budući konkurenti imaju "svoje ljude" koji u Parlamentu prate donošenje neke odluke od njenog prvog prijedloga do konačnog usvajanja. Hrvatska bi Vlada trebala, ne samo putem diplomatskih predstavništava, slijediti primjer nekih drugih država, pa pomoći pri otvaranju nekog ureda koji bi iz Bruxellesa informirao gospodarstvenike o onome što se događa u EU. Slovenija, recimo, ima u Bruxellesu takav ured, koji dijelom financira vlada, a dijelom sama poduzeća i razne fondacije. U Hrvatskoj se mora razviti svijest, i to brzo, da se sve odluke koje se danas donose u Bruxellesu tiču i budućnosti Hrvatske u političkom, sigurnosnom i ekonomskom smislu, bez obzira na to kad ćemo ući u EU. U lobiranju treba biti aktivan i u državama članicama. - U Europskoj se uniji povećava broj “euroskeptika”, a i Hrvatska je osjetila da raste broj onih koji su skeptični prema EU. Na koji način pitanja vezana uz EU približiti građanima? = To je velik izazov kako za samu EU, tako i za države koje su već dugo članice. Javnost u EU zapravo malo zna o Uniji. Zato je i sama Unija kao svoj izazov identificirala i približavanje svojih institucija građanima. Hrvatska tu nije, i neće biti, izuzetak. U samoj Hrvatskoj treba intenzivirati kanju informiranja o Europskoj uniji, u kojoj moraju sudjelovati gospodarstvenici, intelektualci i nevladine institucije, a ne samo državne strukture i mediji.