Konačna odluka o hrvatskom članstvu u EU bit će donesena do sredine 2004.

Možete li objasniti zašto Grčka, za razliku od nekih drugih država EU, tako blagonaklono gleda na približavanje Republike Hrvatske Europskoj uniji? - Prije svega, zbog svojih dugoročnih strateških interesa stvaranja zemljopisne, političke i gospodarske premosnice prema Europskoj uniji. Atena, dakle, zagovara jednu vrstu europeizacije ovoga prostora jer je to u njihovu interesu a, konačno, to je i službena politika Bruxellesa. S druge strane, teško se mogu zanemariti sve dobre stvari koje je Republika Hrvatska učinila od 2000. a što ide u prilog onima koji razmišljaju kao i Grci: da Hrvatskoj treba pružiti priliku pa možda i napraviti neku vrstu presedana da bi se ubrzao ulazak u Uniju. Nadalje, kad predsjedavanje preuzme država koja se nalazi na vanjskim granicama EU, ona se trudi unaprijediti odnose Unije i neposrednog susjedstva s kojim se ta država dodiruje. Ukratko, bilo je potpuno jasno da će Grčka staviti akcent na jugoistok Europe.

No, koliko se može očekivati od Grčke, jer ona ipak spada među članice sa "slabijim" utjecajem na središta odlučivanja u Bruxellesu? - To će vrijeme veoma brzo pokazati. Grčko predsjedanje Europskom unijom podudara se s našom odlukom da podnesemo zahtjev za primanje u punopravno članstvo, no konačna odluka vjerojatno će biti donesena u prvoj polovici 2004., za irskog predsjedanja EU. Vrlo skoro otkrit ćemo raspoloženje Europe oko naše namjere ulaska u EU jer se predsjednik države, premijer i drugi visoki državni dužnosnici spremaju za kanju lobiranja po europskim državama. Mislim da je dobro to što Europa još ne odbacuje ideju proširenja jer je premalo vremena proteklo od summita u Kopenhagenu. Ukratko, o proširenju se može govoriti i to neće izazvati odbojnost. Tome treba dodati i činjenicu da su hrvatski ekonomski pokazatelji mnogo bolji nego kod nekih država koje su dobile pozivnicu, a da ne govorimo koliko nas ti parametri odvajaju, u pozitivnom smislu, od drugih u regiji. To su puno važniji razlozi da nas se ozbiljno shvati nego eventualna naklonost jedne članice koja trenutačno predsjedava Unijom.

Postoji li opasnost da se Hrvatska, kad ispuni sve uvjete iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, nađe u situaciji da opet treba pregovarati o punopravnom članstvu ili potpisivati nove ugovorne okvire? - Naravno da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nije isti ugovor kakav su potpisivale države koje su na summitu u Kopenhagenu pozvane u članstvo u EU. Ostaje da se vidi na kojoj ćemo pravnoj podlozi pregovarati o konačnom ulasku u EU, hoće li biti stvoren neki novi pravni okvir na osnovi kojega ćemo postati dio Unije. Ne treba zaboraviti činjenicu da će se tada raditi o prvoj aplikaciji za ulazak u EU u 21. stoljeću. A to će biti Hrvatska koja će ulaziti u potpuno drugačiju Uniju: sa 24 članice, zajedničkom valutom...