Ako ne izvršimo naše obveze Europa će nas jednostavno staviti "ad acta"

http://www.vjesnik.hr/html/2003/02/16/Clanak.asp?r=tem&c=1

Premda ne star po godinama, Joško Paro se ubraja u veterane hrvatske diplomacije, u kojoj je prisutan od njenih prvih dana. Višegodišnji pomoćnik hrvatskog ministra vanjskih poslova - a prije toga savjetnik u veleposlanstvu te šef analitike u MVP - Paro je nedavno imenovan za novog hrvatskog veleposlanika u Londonu. On je, dakle, šef jedne od najvažnijih, a vjerojatno i najzahtjevnijih naših diplomatskih misija u svijetu. Parov dolazak u London bio je povod za malu rekapitulaciju britansko-hrvatskih veza, te trenutačne hrvatske situacije u europskom kontekstu.

Hrvatsko-britanski odnosi na određeni su način evoluirali od ranih devedesetih do danas. Kako je to teklo? - Jasno je da su evoluirali. Kao prvo, od proglašenja samostalnosti i Hrvatska je postajala sve otvorenija te sposobnija za međunarodnu komunikaciju, sazrela kao međunarodni partner. Kroz velike promjene prije tri godine, Hrvatskoj su se otvorile perspektive članstva u EU i NATO, pa je to ono što danas u najvećoj mjeri određuje narav odnosa Hrvatske i Velike Britanije. To je odnos mlađeg i starijeg partnera. Velika Britanija jedan je od najvažnijih čimbenika europske i međunarodne politike. Iz svoga diplomatskog iskustva mogu reći da je od priznanja Hrvatske do danas, dakle kontinuirano, Britanija vrlo načelno zagovarala vladavinu prava. U nekim razdobljima naših odnosa pojavljivali su se, doduše, problemi, uglavnom onda kada bismo mi na svoju štetu posrnuli kao pravna država. Nakon 2000. godine bilježimo razvoj sve tješnjeg partnerstva. U cjelini se može kazati da su ti odnosi - baš kao i mi sami - išli uzlaznom linijom. Ne znam da je danas i jedna članica EU-a aktivnije angažirana na pomoći Hrvatskoj vladi u njezinim reformskim naporima. Nije mala stvar da je Velika Britanija od svih zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja EU-u lani jedino za Hrvatsku izradila poseban strategijski program pomoći pristupanju EU-u, kakav se inače izrađuje samo za zemlje-kandidatkinje. Isto tako, usporedno s prigovorima vezanim uz slučaj Bobetko, nije otkazan ni jedan od programa pomoći. U našoj se javnosti o tome premalo zna. Predstojeći susret premijera Račana s britanskim premijerom Tonyjem Blaireom u Londonu, u ožujku, bit će prilika za potvrdu čvrstine kako hrvatske vlade u suočavanju s tranzicijskim poteškoćama, tako i kontinuiteta britanske podrške.Beskorisno je živjeti u mitovima

Prema nekim hrvatskim ispitivanjima mišljenja izlazi međutim da Hrvati doživljavaju Britaniju kao prepreku svojim težnjama da uđu u Europu. Koji bi razlog bio takvom raskoraku u percepciji? - U nas se godinama njegovala (posebno usmenom predajom) povijesna kontroverza o ulozi Velike Britanije u odnosu na hrvatske državotvorne težnje. To je stvorilo mit da nas »Britanci ne vole«, a živjeti u mitovima potpuno je beskorisno. Danas je hrvatska država jednostavna i neupitna činjenica, koju Britanija prihvaća na osobito partnerski i prijateljski način, podupirući nas, trošeći štoviše novac svojih građana ne bismo li mi sami stvorili uvjete za priključenje europskoj obitelji demokracije i vladavine prava. No možda bismo i jedni i drugi mogli nešto više i češće isticati pozitivne činjenice o našim odnosima. Tvrdnja, dakle, da je Velika Britanija glavna prepreka za ulazak Hrvatske u EU apsolutno ne stoji. Glavna prepreka je težina našeg vlastitog prilagođavanja europskoj obitelji, ili, možda, nedostatak odlučnosti da se prilagodimo, jer prilagodba nije nimalo laka. Velika Britanija, a posebice vlada Tonyja Blaira, stavljaju posebno snažni naglasak na pravni poredak, na vladavinu prava, i na tome se doista insistira. Odnos britanske vlade prema nama u načelu se nije promijenio, mi smo se promijenili.

Ipak, određena promjena se zbila kada su u Britaniji 1997. na vlast, nakon konzervativaca, došli laburisti. Klima u odnosima Zagreba i Londona od tada se čini nekako boljom. - Došlo je do sretne koincidencije. Britanci su dobili vladu koju možda više nego li njenu prethodnicu pokreću moralna načela. Time možemo protumačiti gorljivu odlučnost britanske laburističke vlade da se suprotstavi nacionalističkoj diktaturi Slobodana Miloševića. No i Hrvatska je dobila novu vlast. Kada smo se mi našom promjenom približili modelu demokratske pravne države, London je to prepoznao i podržao. Ono što je nakon prošlih hrvatskih izbora prepoznala vlada u Londonu, bila je sposobnost građana Hrvatske da demokratskim putem proizvedu tako velike promjene. Veća se dakle promjena dogodila u Zagrebu nego li u Londonu. Standardi, međutim, te očekivanja prijašnje i sadašnje britanske vlade, koji se odnose na poštivanje ljudskih, manjinskih, vlasničkih i drugih prava građana ostali su isti.

Nema pridruživanja bez stabiliziranja

Lijepo je da nam netko hoće pomoći da uđemo u EU, no svejedno ostaje činjenica da smo pri kraju repa za europski klub, u društvu zemalja koje su manje razvijene od nas. - U političkom se smislu Hrvatska nalazi u skupini zemalja koje donedavno nisu imale regulirane odnose s EU-om. Službena politika EU-a nije politika skupnog, nego pojedinačnog pristupa, kako je to više puta potvrđeno na europskim summitima. Nas dakle na repu drži zakašnjenje kao ni druge države iz regije zahvaćene sukobom, nismo imali regulirane ugovorne odnose s EU. Premda smo bili žrtva a ne agresor, ono što se gledalo jest prisutnost sukoba. Postoji niz stvari koje je Hrvatska morala rješavati da bi stabilizirala odnose sa svojim susjedima. U tome smo po općem sudu veoma uspješni. U našem ugovornom odnosu s EU-om, proces stabilizacije (odnosa sa susjedima te odnosa između većine i manjina u samoj Hrvatskoj) te proces pridruživanja nisu odvojeni. Nema pridruživanja bez stabiliziranja, kao što će, s druge strane, tek pridruživanje unijeti u Hrvatsku i regiju potpunu stabilnost. Hrvatska ima potencijal da najbrže od svih zemalja svoje regije ispuni postavljene joj uvjete. Britanija je zato prepoznala njenu veću sposobnost pozitivna djelovanja i utjecaja unutar regije. Spremnost Hrvatske da poštuje ljudska prava, manjinska prava, te vlastite ustavne okvire, govore u prilog toga da bi vrlo lako mogla postati članicom EU-a. Hrvatska svjetli kao svjetionik drugim zemljama u regiji. Zbog toga je naša zemlja zanimljiva i zato su Britanci možda i ponešto oštriji prema nama nego prema drugima. To je kao u školi, gdje uvijek više tražite i očekujete od dobrog đaka, nego od lošeg, makar na lošeg trošite više vremena i snage.

Je li Haag potencijalni kamen spoticanja u odnosima Hrvatske i svijeta? Većinu zločinstava na tlu Hrvatske počinila je srpska strana. Odražava li se adekvatno ta činjenica u broju za to podignutih optužnica u Haagu - uz dužnu ogradu da takvo vaganje može biti osjetljiva stvar. - Što se ravnoteže tiče, mogu reći da je važan zločin, a ne tko ga je počinio - to je središnji postulat. Hrvatska se jasno opredijelila za suradnju sa sudom u Haagu. Nisam ja branitelj Haaškoga suda. Za mene je on jednostavno dio našeg pravnog sustava i međunarodnog poretka kojemu Hrvatska pripada. No mogu sasvim sigurno reći da, kada se gledaju etnički razmjeri, daleko najveći broj okrivljenih pripada srpskoj strani, što očito odražava i razmjere zločina. Hrvatska ima prilično visok rejting

Da, za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu. Što je s Hrvatskom? - U Hrvatskoj je do sada bilo četiri-pet takvih optužnica, od kojih se Šljivančanin, optužen za Vukovar, nalazi u bijegu i nedostupan je Haaškom sudu. Optuženi Mrkšić, Babić i Martić su u Haagu. Dokmanović je preminuo u Haagu. Mladić je optužen za zločine u BiH i nije dostupan sudu. Neki koji su bili optuženi, došli su u Haag i vraćeni su. To je proces koji traje. Nemojmo zaboraviti da i hrvatsko pravosuđe obrađuje stotine slučajeva zločina nad hrvatskim stanovništvom. Ohrabrujuće je da ono počinje djelovati neovisno i da obrađuje zločine nad hrvatskim građanima, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Kakav je, po vašoj ocjeni, rejting Hrvatske u svijetu? - On je prilično visok. Ne kažem to samo zato što sam hrvatski diplomat. Upravo sam u Cityju sudjelovao na prezentaciji nove emisije hrvatskih obveznica, takozvanom roadshowu, kojeg su vodili gospoda Linić i Crkvenac. Bio je to iznimno moderan samopouzdan nastup. Na njemu su iznijete brojke i podaci koji su strane sudionike naveli na jednodušni zaključak, da je Hrvatskoj mjesto u čekaonici prvog razreda za Europsku uniju.

Da, navodno su hrvatski gospodarski pokazatelji jednako dobri kao u zemalja koje su sada u prvom kontingentu za primanje u EU. Nego, kakav je vaš osobni i diplomatski credo? - Ja služim vladi koja me je ovamo poslala i hrvatskim građanima koji me za to plaćaju. Moja zadaća pritom nije samo zastupati interese Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Diplomati se nalaze na privilegiranom istaknutom mjestu, na udaljenosti odakle se domovina vidi iz drugačije perspektive. Iz moje perspektive dužnost mi je, i moralna obveza, upozoriti moju vladu na okolnosti u kojima se ostvaruju ili ne ostvaruju hrvatski interesi u svijetu. Stoga nisam samo vjesnik dobrih vijesti. Držim svojom dužnošću da utječem i prema unutra, da iz svoje perspektive zastupam hrvatske interese i u samoj Hrvatskoj. Doista se priključujem onima koji razumiju potrebu pune i potpune vladavine prava i pravnog poretka - u odnosu na, recimo, pravnu sigurnost građana i pravnu sigurnost kapitala, dakle ulagača. Mi smo zemlja koja treba strani kapital. Zemlja u kojoj postoje dvojbe oko toga je li svaki građanin ravnopravan, neće privući stane ulagače.

Takvo što više ne bi trebalo uopće biti dvojbeno. - To i nije dvojbeno kada je riječ o političkoj orijentaciji općenito. Dvojbe nastaju u primjeni. Mi ćemo, kao zemlja kandidatkinja za EU, biti pod povećalom. To može biti i neugodno, jer ono katkada stvara lijepe, a katkada grozne slike. Mi zapravo već i jesmo pod povećalom. Važno je da u najvećoj jasnoći vidimo sve što je dobro i sve što nije. U tom je diplomatska komunikacija veoma važna. Inače, mislim da moramo jačati prisutnost Hrvatske u medijima i javnosti i na tome ćemo ovdje raditi. Zemlja takvih ljepota apsolutno je premalo zastupljena na britanskom turističkom tržištu - koje se ubraja među najsnažnije na svijetu. Mislim da smo tužno neprisutni u smislu promidžbe, kao i privlačenja britanskog kapitala. Ako želimo razviti elitnu vrstu turizma, onda je za to potrebno i elitno mnogo novaca. Mi ćemo kao diplomacija pokušati što možemo. No, vi kao novinar dobro znate koliko je teško dovesti u žižu nešto što je pozitivno - na to se onda mora uložiti dosta i energije i novca. Upoznao sam nedavno u Londonu čovjeka koji kaže da bi htio kupiti jedan rt u Hrvatskoj, uložiti u turizam. Suočeni s rašomonskim vlasničkim odnosima, takvi ljudi lako odustaju. Zato je neobično važno da se reformira pravosuđe i uprava, da se dovedu u red vlasnički odnosi i registri. Postoje modeli kako se to rješava, ali trebat će vremena. No već sama činjenica da stranci mogu stjecati kod nas nekretnine, kao u Europskoj uniji, znači korak naprijed. Važno je da vlada na tome radi i da uživa partnersku pomoć iz EU-a, a u tom segmentu posebno iz Velike Britanije.

Postoje li odgovarajuća sredstva za našu reprezentaciju u svijetu? - Ona postoje, ali nisu dovoljna. Inače, kako se mi razvijamo kao država tako sazrijeva i svijest da je javna diplomacija najvažniji element opće diplomacije. Tajna diplomacija, ona koja se odvija bez znanja javnosti, igra samo ulogu u promilima. U stručnom pogledu, danas je diplomacija najvažnija u svom načinu informiranja te u svojoj otvorenosti medijima i javnosti.

Ovo je vrijeme za nas presudno

Nedavno se Hrvatska očitovala, kao jedna od deset zemalja istočne Europe koje su poduprle američki stav oko rata u Iraku. Potom se, međutim, oglasio i premijer Račan, rekavši da će se Hrvatska znati postaviti o Iraku kada to bude potrebno. Nekima se učinilo da se, pristajanjem uz tzv. grupu iz Vilniusa, ona već postavila. - Hrvatsku nitko nije natjerao da se pridruži grupi kandidata za NATO - ona je to učinila od svoje volje, jednako kao i druge zemlje iz te skupine. Nema kontroverze između sadržaja te deklaracije i kasnije premijerove izjave. Stvar s Irakom nije još gotova. U tijeku su konzultacije unutar UN-a. No mi se slažemo kako postoje snažne indikacije da režim u Bagdadu djeluje u suprotnosti s onim na što ga obvezuje zadnja rezolucija Vijeća sigurnosti o Iraku, koja mu čvrsto nalaže da se razoruža. Ako će sustav UN-a ostati vjerodostojan, neispunjavanje obveza mora imati svoje posljedice.

Što će biti s planiranom hrvatskom prijavom za članstvo u EU? - Obzirom da je europska perspektiva za hrvatske građane neobično važna, za nas bi neuspjeh te prijave mogao biti veoma destimulativan u smislu ustrajavanja na daljnjem jačanju demokratskoga poretka u zemlji. Prijava sama po sebi ništa ne znači, prijaviti se može i Peru. Procedura je da Vijeće ministara EU-a mora dati mandat, nalog komisiji za izradu avisa, dakle ocjene o našoj sposobnosti za kandidatski status, odnosno za početak pregovora o pristupanju EU-u. Uspješnom primjenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, možemo doći dalje od pola puta u pregovorima koji vode članstvu. Horizont 2007. nije nerealan, pod uvjetom da sada ne napravimo nijednu grešku i ne oklijevamo u odlučnosti da se provedu reforme. EU i NATO ne mogu se baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoća

Kako se sadašnji potresi u koaliciji odražavaju na naše šanse približavanja EU? - Ovo je vrijeme za nas presudno. Ne samo stoga što ćemo se prijaviti za članstvo u EU, nego i stoga što to pada u trenutku najveće međunarodne krize u posljednjih tridesetak godina. Ako mi u takvom trenutku kao država i društvo potonemo u osamu svojih predizbornih i izbornih aktivnosti, umjesto da se usredotočimo na precizno izvršenje naših obveza prema EU, bojim se da će sav dosadašnji napor ispasti patetičan i uzaludan. U našem dossieru u EU-u pretežu dobre ocjene, ali postoji i nekoliko predmeta gdje one nisu najbolje. Imamo preduvjete da se i u predmetima gdje zapinjemo možemo popraviti u svakom trenutku. Međutim, ako se okrenemo od tih predmeta - onih u kojima smo jako dobri i onih u kojima nismo - Europa će nas jednostavno staviti ad acta, prepustiti nas nama samima. Jasno je da se oni u EU-u i NATO-u, koji donose važne odluke, danas ne mogu baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoća, pa ih onda dobrohotno razumjeti. To pak ne znači da će nas zbog iračke krize skinuti s dnevnog reda. Ne - nego će odluke o nama prepustiti nižim činovnicima. Ovi pak neće riskirati da donesu političku odluku koja bi bila povoljna za Republiku Hrvatsku. Za svaku sigurnost insistirat će na nepogrešivosti, našoj i svojoj. Nije vrijeme za greške. U ovom trenutku gubitak u tempu reformi od nekoliko mjeseci, po posljedicama će se mjeriti desetljećima. Isto vrijedi i za dobitak. Mi imamo svoju europsku sudbinu u vlastitim rukama. Nema te europske sile koja nas ne voli ili koja bi provodila vrijeme u ljubavi ili ne-ljubavi prema Republici Hrvatskoj. O tome hoćemo li mi 2007. postati članicom Europske unije iznad svega ćemo odlučiti mi sami. Ako postojećem popisu dobrih ocjena dodamo dobre ocjene iz još dva-tri predmeta, kao što su pravosuđe, kao što je povratak izbjeglica, sigurnost vlasništva naših i stranih građana, kao što je npr. reforma radnog zakonodavstva, ništa nas i nitko neće zaustaviti da ojačamo europsku zajednicu demokracija.