Kako gledamo na Europu danas? Unakrsni pogledi na značenje i vrijednosti

Zagreb, 18. studenog 2008.

Dame i gospodo,

naslov konferencije kako gledamo na Europu postavlja pred nas pitanje što Europska unija danas znači i u kojoj je mjeri ona važna. Prije svega EU je europskom kontinentu donijela mir i to na način da se ponovno izbijanje ratova (koji su obilježili 5 stoljeća europske povijesti) danas čini nezamislivim.

U posljednjih 50 godina Europljani su stvorili jednu, još uvijek nedovršenu uniju, koja je na strukturiranoj demokratskoj osnovi uspostavila jedinstveno gospodarstvo koje danas izbija u sam vrh svjetske ekonomije.

Istovremeno, izgrađena je unija vrijednosti i institucija koje osiguravaju stabilnost i mir, štite različitost svojih članica i naroda unutar jedinstva kolektivnih i komplementarnih interesa.

Takva EU važna je i za svijet, kao najuspješniji primjer regionalne suradnje koji jamči i osigurava stabilnost bez presedana u povijesti čovječanstva. Od prostora koji je prije pet desetljeća ovisio o Marshallovom planu poslijeratnog oporavka, EU je stasala u najvećeg donatora međunarodne pomoći na svijetu koji izravno pridonosi svjetskom miru od Balkana do Afrike od Palestine i Indonezije, sve do Gruzije.

Svojim uspjehom EU također predstavlja svojevrstan magnet za zemlje u vlastitoj blizini. Kad to ne bi bio slučaj, odnosno kad bi EU više „uzimala“ nego „davala“, nikad Šestorica ne bi postala 27-orica, a mi se nadamo uskoro i 28-orica, jer ona je i hrvatski nacionalni prioritetni cilj.
I Hrvatska, koja se danas prisjeća žrtava Vukovara na EU, gleda kao na donositelja mira, stabilnosti i blagostanja. Iako svjesni činjenice da se i građani Unije suočavaju s ozbiljnim izazovima, naša je želja da s njima dijelimo tu svakodnevnu borbu i zajedno pronalazimo rješenja.

Hrvatska povijest, a shodno tome i hrvatska kultura protkana je utjecajima raznih civilizacija (bilo da je riječ o Svetom Rimskom Carstvu, Bizantu, Veneciji, Turskoj, Austrougarskoj monarhiji ili zajednici južnih Slavena) koje su većim dijelom ipak bile europske. Sve te različite komponente koje sjedinjene čine bogatstvo hrvatske kulture, u Europskoj uniji naći će se u poznatom ozračju u kojem su i stasale. Uvjeren sam, stoga, kako članstvo u Europskoj uniji Hrvatskoj daje mogućnosti da naše vrijednosti, duhovne i materijalne, očuvamo i dalje gradimo i učvršćujemo upravo u sklopu prostora kojem povijesno oduvijek i pripadamo, a to je Europa.

Nerijetko se Europsku uniju stavlja u kontekst gubitka nacionalnog identiteta. I u Hrvatskoj često čujemo kako će EU zatrti naše stare običaje i izbrisati naše posebnosti. No istina je upravo suprotna. Unija ne zamjenjuje nacionalne države; ona je projekt tih država, projekt kojim se nastoji uhvatiti u koštac s izazovima modernog doba na način da se vlastite kvalitete osnaže, a strategija razvitka osmisli na jedini mogući, dugoročno održivi i međusobno usklađeni način.
Treba uvidjeti da kompleksni briselski mehanizam vrlo uspješno osigurava ono po čemu Europska unija jest posebna i iz čega proizlazi njezina vrijednost, a to je pružanje mogućnosti različitim glasovima da progovore zajedničkim jezikom.

Pridruživanje europskom klubu Hrvatskoj omogućuje da postane dijelom neusporedive, originalne gospodarske i političke snage kakvu danas predstavlja Europska unija. Međutim, istodobno, naš ulazak ne znači opasnost od gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta već upravo afirmaciju hrvatske kulture i naročito hrvatskog jezika koji će postati dvadesetčetvrti službenim jezikom Unije. Hrvatska time u Europskoj uniji na taj način u Europskoj uniji dobiva svog promotora i zaštitnika na isti način kao što su individualni doprinosi, pa time i hrvatski, najbolji promotori i zaštitnici same ideje europskog integriranja.
To je percepcija koju je Unija izgradila o sebi, percepcija koja unatoč nemalim izazovima odolijeva krizama i ne gubi na svojoj atraktivnosti. Hrvatska će je sutra, svojim punopravnim članstvom i na obostranu korist, dodatno obogatiti.

Hvala