Ekspresni čistač Zrinjevca

Kako se i pretpostavljalo, dr. Miomir Žužul, sveučilišni profesor i nekadašnji ambasador u SAD-u te jedan od najbližih suradnika premijera Sanadera, postao je novi šef hrvatske diplomacije.

-Jeste li zadovoljni s onim što vam je ostavio vaš prethodnik Tonino Picula?
=Teško bih zasad išta mogao reći. Uobičajeno je u ovakvim situacijama započeti sa žalopojkama, a imao bih dosta razloga za kritiku, ali ne želim započinjati mandat s napadima ili traženjima alibija. No, sigurno je da je Ministarstvo moglo biti u puno boljem stanju, a diplomacija organiziranija nego što jest. Počeo sam stvarati svoj tim za posao koji nam predstoji. Ne mislim pod tim da ću uletjeti s velikom metlom i početi čistiti, ali okružit ću se pouzdanim ljudima.

-Nezadovoljni ste vanjskom politikom bivše Vlade?
=Ne toliko sa smjerom vanjske politike, jer tim ćemo putem nastaviti. Prioriteti ostaju gotovo isti. Dobro je da na nivou države imamo konsenzus o glavnim pravcima vanjske politike. No, objektivno, zatečena diplomacija ne odgovara tim krucijalnim zahtjevima i izazovima. Ona je organizacijski i kadrovski slaba.

-Znači li to da će doći do većih smjena po ambasadama?
=Do smjena će sigurno doći. Budimo realni, kadrovski raspored po ambasadama ne odgovara zadacima i zahtjevima vanjske politike, previše je bilo «političkih» imenovanja. Ne želim reći da i mi nećemo imati «političkih» imenovanja, no samo na razinama veleposlanika, ali zalagat ću se da diplomacijom uglavnom vladaju karijerni diplomati. Nakon prošlih izbora, sam sebe sam, nakon osam godina diplomacije, proglasio «političkim» ambasadorom i otišao iz diplomacije.

-Koliko će ambasadora biti zamijenjeno?
=Imamo najmanje dvadesetak političkih imenovanja. Ne želim reći da su svi oni nekompetentni, ali došlo je do smjene vlasti, do promjene kriterija, i na ambasadorske pozicije u važnim državama svakako ćemo dovesti ljude koji će bez zadrške provoditi našu politiku.

-Znači da nemate povjerenje u te ljude, premda vanjska politika ostaje na istom putu, kako ste rekli?
=Ne, nije stvar u povjerenju. Siguran sam da oni ne bi bojkotirali ili ometali naš vanjskopolitički program. Ali dio tih ljudi ima potpuno drugačije političke stavove od onih na kojima je HDZ dobio izbore i nije logično da ih prisiljavamo da provode našu politiku.

-Gdje će doći do smjena?
=Ne bih sada spekulirao, jer ćemo provesti konzultacije na nivou Vlade i Ministarstva. Osim toga, nećemo to učiniti preko noći, vjerojatno će to biti tek na ljeto. Imat ćemo obzira prema ljudima koji su tamo s obiteljima, da im sada usred školske godine ne stvaramo probleme. No, naša javnost može pretpostaviti o kojim se ambasadorima radi. Ali revanšizma neće biti. Moram reći da je bivša vlast učinila i određene nepravde prema dijelu diplomata iz nekadašnje HDZ-ove vlasti. I volio bih da se dio njih vrati.

-Kriterij za nove ambasadore bit će članstvo u HDZ-u?
=Ne. Već kod novih imenovanja članstvo u HDZ-u uopće se nije uzimao u obzir. Vratio sam Hidu Bišćevića na dužnost državnog tajnika u Ministarstvo jer je on jedan od naših najboljih diplomata. Bliski suradnik mi je Gordan Bakota, drugi državni tajnik koji je karijerni diplomat. Nisam ih pitao jesu li članovi HDZ-a. Ni jedan ni drugi nisu bili stranački eksponirani. Svakako da će u diplomaciji biti puno nestranačkih ljudi.

-Jedan od prioriteta vaše vanjske politike su i odnosi sa SAD-om. Spominje se da bi ova Vlada bila spremna potpisati sporazum o neizručenju američkih građana Kaznenom sudu u Haagu.
=O tom pitanju još nismo raspravljali. No, HDZ je izrazio razumijevanje za stavove i politiku SAD-a, poglavito u vezi s Irakom. Mi smo, kao oporbena stranka, izrazili podršku američkoj intervenciji i iza toga stojimo i danas. No, to su generalni stavovi, a vi pitate o jednom konkretnom slučaju. Tu ćemo postupiti pragmatično, u skladu s trenutnim hrvatskim interesima.

-Očekujete li da bi Hrvatska na proljeće mogla službeno postati kandidatom za članstvo u EU?
=Nadam se da će odgovor biti pozitivan. Imamo optimistične signale da se stvari odvijaju vrlo povoljno. Već 12. siječnja premijer Sanader i ja idemo u Bruxelles na susret s Romanom Prodijem. Osobno ću biti vrlo razočaran ako oko Uskrsa ne dobijemo pozitivan odgovor iz EU na naš upit te ako se u lipnju na ministarskom Vijeću EU ne potvrdi naš status kandidata. A sljedeći korak, kada već Nizozemska preuzme predsjedanje EU-om, jest dogovor o početku pregovora. Realno je da pregovori o članstvu započnu početkom 2005. godine, i to zato što će se ove godine EU uglavnom baviti prilagodbom novih članica. A nadam se da ćemo pregovore uspješno okončati 2007. godine te postati članicom EU u prvom sljedećem proširenju Unije. Ne bih spekulirao o datumu članstva, ali prvo sljedeće proširenje je naše!

-Jedno od najvažnijih pitanja u vezi s našom kandidaturom jest suradnja s Haagom.
=S Haagom ćemo imati dobru komunikaciju i odvijat će se u okvirima dokumenata i pravila koji obvezuju obje strane. Nastojat ćemo izbjeći medijske spekulacije koje su samo štetile Hrvatskoj i odnosima s Haagom.

-Rekli ste da ćete voditi pragmatičnu politiku u interesu Hrvatske, jeste li spremni izručiti generala Gotovinu ako to bude uvjet za kandidaturu ili članstvo?
=To je ona vrsta hipotetskih pitanja na koje ni od jednog člana Vlade neće moći dobiti odgovor. No, učinit ćemo sve što je u našoj moći da ostvarimo članstvo u EU te, isto tako, da se slučaj Gotovina riješi na zadovoljavajući način. A tek kada to riješimo, onda nas napadajte, kritizirajte ili hvalite.

-Kakvi će biti odnosi sa Srbijom s obzirom na pobjedu ultranacionalista?
=Sa zabrinutošću gledamo na razvoj događaja u Srbiji, ali zasad, dok se ne formira tamošnja Vlada, suzdržani smo u komentarima. Treba vidjeti koji će biti stvarni stavovi nove srbijanske Vlade. Nadam se da će u Beogradu ipak biti formirana Vlada s kojom ćemo moći normalno surađivati. Ovih ću dana telefonski razgovarati s Goranom Svilanovićem. Ne dijelim filozofiju da je nama bolje što je tamo gore. Svima nam je bolje ako imamo stabilnu regiju i susjede s kojima se može surađivati.

-Što će biti s viznim režimom?
=Sve, naravno, zavisi od stava i sastava tamošnje Vlade, ali spremni smo, kao gestu dobre volje, još za koji mjesec produžiti ukinuće viza. I to stoga što ne želimo onemogućavati ili komplicirati povratak Srba, ali ni kontakte naših poslovnih ljudi koji se sve uspješnije probijaju na srbijansko tržište.

Kad uđemo u NATO, i naši će vojnici ići u svjetska krizna žarišta

-S obzirom na vašu podršku američkoj intervenciji i Iraku, hoćete li se zalagati za odlazak naših vojnika u tu zemlju?
=Tu također moramo ispravljati pogrešnu politiku bivše Vlade. Naime, oni su prvo, preko Vilnius grupe, podržali SAD, zatim smo, kao jedina zemlja članica, bez vidljivog razloga povukli svoju podršku?! Vlada se neće zalagati za slanje naših vojnika u Irak. Međutim, to nije izolirano pitanje, ono postoji u kontekstu dvaju velikih procesa: globalnog procesa borbe protiv terorizma u kojem mi imamo svoje mjesto te hrvatskog članstva u NATO-u. Ulazak u NATO donosi beneficije, ali i obveze. Jer ako NATO poduzima korake da zaštiti nas, onda se i mi moramo aktivno uključiti u proces kolektivne sigurnosti, a dio toga je i slanje naših trupa na krizna žarišta u sklopu ovih dvaju procesa koje sam spomenuo.

-Hoće li NATO imati baze na našem tlu?
=Ako Hrvatska bude članica NATO-a, a nada se da će biti, onda to znači da će u Hrvatskoj biti i strane baze. No, loše je ako se naše članstvo u NATO-u bude promatralo samo kroz pitanje baza.

Slovenija mora odustati od dogovora Drnovšek-Račan

-Kako ćete rješavati odnose sa Slovenijom – pregovorima ili međunarodnom arbitražom?
=Odnosi sa Slovenijom prioritet su ove Vlade. Oni sada nisu dobri. No, kada usporedite naše odnose, onda vidite da imamo više stvari oko kojih se slažemo nego onih oko kojih se razilazimo. Nadam se da ćemo sve probleme sa Slovenijom uskoro riješiti, ne napuštajući naše državne interese. Slovenci i Hrvati već stoljećima žive jedni pored drugih i uvijek smo bili suradnici i prijatelji, a ne suparnici. Tako treba nastaviti. Osobno sam za pregovore, ali takve koji će poboljšati, a ne pokvariti odnose. Ako ne možemo postići dogovore koji će učvrstiti naše odnose, onda ih ne treba ni započinjati. Nemam ništa protiv međunarodne arbitraže, ako ne postoji drugačiji način. Osobno ne bih volio da započnemo pregovore s međunarodnom arbitražom, neka to bude jedna, naravno moguća, ali ipak pomoćna varijanta. Spremni smo odustati od međunarodne arbitraže ako Slovenija odustane od toga da polazišna točka razgovora bude onaj nesretni i nespretni dogovor Račana i Drnovšeka. To ne može biti polazna točka razgovora. Nadam se da Slovenija neće inzistirati na tome, jer ako budu inzistirali, onda mi nećemo imati drugi izlaz nego tražiti međunarodnu arbitražu. Nadam se da ćemo ipak sami sjesti za stol i pregovarati.