Hrvatska ulazi 2007. u EU i bez Rumunjske i Bugarske

Moguće je da Hrvatska individualno pristupi Europskoj uniji, a ne u paketu. To sam čuo od važnih dužnosnika raznih europskih država, rekao nam je novi ministar vanjskih poslova, Miomir Žužul, koji je razdoblje od parlamentarnih izbora do formiranja Vlade iskoristio za vanjskopolitičku ofenzivu.
U razgovorima s brojnim predstavnicima europskih država i SAD-a koje je obavio tijekom proteklih mjesec dana prikupio je informacije koje su mu pomogle u definiranju prioritetnih zadataka za ostvarenje temeljnih ciljeva vanjske politike. Tijekom razgovora koji smo vodili u ministrovu uredu na Zrinjevcu, u koji je Žužul želio ući još za vladavine HDZ-a, iskristaliziralo se pet strateških vanjskopolitičkih ciljeva HDZ-ove vlade i jedan novi pravac u vanjskoj politici zemlje. Novi ministar, bivši veleposlanik u Washingtonu, uvodi tzv. politiku balansa između Washingtona, Bruxellesa te Moskve, u kojoj vidi treću ključnu točku nove vanjske politike. No, Žužul ističe kako to ne znači da Rusiju proglašava trećom svjetskom silom, nego važnim faktorom u međunarodnim odnosima koji bi mogao biti koristan Hrvatskoj. Za razliku od Račanove vlade, Sanaderova će se više oslanjati na Washington, i to je zapravo najveća promjena u vanjskoj politici koja se može očekivati.
Prvi cilj, ulazak Hrvatske u EU, trebao bi biti realiziran pred kraj mandata HDZ-ove vlade, 2007. godine. Pozitivan odgovor EU na hrvatsku aplikaciju za kandidaturu, tzv. avis, trebao bi stići do Uskrsa, a u lipnju bi Vijeće ministara trebalo potvrditi Hrvatskoj status kandidata za članstvo u EU. Budući da će se EU u drugoj polovici 2004. uglavnom baviti novim članicama, ministar Žužul procjenjuje da će se u pregovore s Hrvatskom krenuti početkom 2005. godine.
Datum primanja zemlje u EU ovisit će, među ostalim, o situaciji unutar Unije, koja bi se mogla zakomplicirati ulaskom novih članica. Žužul smatra da proces prihvaćanja novih članica neće biti lak ni jednostavan, ali ipak je uvjeren da će EU biti spreman za novo proširenje 2007. godine.
Do sada su se kao zemlje kandidati za drugi ciklus proširenja spominjale Hrvatska, Bugarska i Rumunjska, a donedavno se govorilo čak i o paketu "Hrvatska i zemlje u regiji", međutim, sve su glasnije poruke da bismo ipak mogli biti individualno primljeni.
Žužul smatra da kalendar EU ne ovisi o zbivanjima unutar zemlje, nego u Uniji i o stavovima pojedinih zemalja, pa će vanjskopolitičke akcije usmjeriti na jačanje bilateralnih odnosa s nekim državama EU. Vlada će završiti započete reforme koje su preduvjeti za ulazak u EU; pitanje odnosa s Haaškim sudom i izručenje generala Gotovine formalno će prepustiti pravosuđu, a ministar Žužul koncentrirat će se na jačanje diplomacije i razvijanje odnosa s ključnim državama EU.
«U ovom trenutku ključne su države za dobivanje pozitivnog odgovora Irska, koja će predsjedavati Unijom u sljedećih šest mjeseci, te tradicionalno tri snažne članice: Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Mislim da su za naš ulazak u EU vrlo bitne i Španjolska i Austrija, s kojima dobro surađujemo, te dvije zemlje koje ulaze u EU iz našeg neposrednog okruženja, Slovenija i Mađarska,» kaže Žužul.
Nova vlada oslanjat će se na zemlje u kojima je na vlasti konzervativna opcija, Italiju, Austriju i Španjolsku, a potražit će i potporu SAD-a.
Unapređivanje odnosa sa SAD-om bit će jedna od ključnih zadaća nove vanjske politike. HDZ je još u vrijeme oporbenih dana, dok su hrvatska i svjetska javnost javno protestirale protiv novog rata, davao punu potporu Georgeu Bushu u napadu na Irak. Žužul tvrdi da Vladina potpora Bushovoj politici ne može naštetiti procesu ulaska Hrvatske u EU. Za to je, kaže, najbolji primjer Poljska, koja je najbrže ušla u EU oslanjajući se upravo na SAD.
«Pogrešna je nametnuta dilema da se moramo opredijeliti između EU i SAD-a. To nije točno. U svim razgovorima koje smo imali u europskim državama i SAD-u nitko nije rekao: 'Sada morate reći što hoćete, EU ili SAD'. Svima je pomoć SAD-a pomogla u približavanju EU», objašnjava Miomir Žužul.
Novi ministar nastojat će primjenjivati tzv. politiku balansa, koja podrazumijeva razvijanje čvršćih odnosa sa SAD-om, ali ne nauštrb pozicija u EU. Konkretno, Vlada će u svim spornim pitanjima inicirati razgovore s EU i SAD-om.
«Očekujemo službenu potporu SAD-a za ulazak u EU, a očekujemo i uvažavanje naše specifične situacije», najavljuje Žužul.
Jedan od prvih testova na kojem će Vlada demonstrirati politiku balansa bit će Sporazum o neizručenju američkih građana MKS-u, koji je Vlada Ivice Račana odbila potpisati.
«Prvo, mi imamo razumijevanja za poziciju SAD-a i drugih država koje nisu podržale osnivanje Međunarodnog suda. To je naš stav. Konkretna odluka donijet će se nakon što obavimo razgovore sa SAD-om i Unijom. O svim pitanjima koja su bitna za naše odnose sa SAD-om i odnose s EU, razgovarat ćemo s obje strane i pokušati pronaći rješenje. U diplomaciji se rijetko događa da morate donijeti jednoznačnu odluku 'da' ili ' ne' i zbog toga trpjeti posljedice», govori Žužul. «Na primjer, postoje države koje su potpisale bilateralne sporazume sa SAD-om i ne trpe nikakve sankcije EU, a imate države koje ih nisu potpisale, a ne trpe nikakve sankcije SAD-a, nego, štoviše, imaju pravo sudjelovati u projektima u Iraku. Hrvatska je u najnesretnijoj situaciji: nije potpisala, a nije dobila ništa s nijedne strane. To je primjer nebalansirane politike i mi to nećemo raditi.
Cilj ulaska u EU uz oslanjanje na SAD izravno je povezan i s drugim temeljnim ciljem vanjske politike – pristupom NATO-u. Realizaciju tog cilja Žužul najavljuje za 2006. godinu, a ključan trenutak bit će summit NATO-a u svibnju u Istanbulu.
«Do svibnja ćemo intenzivirati napore kako bismo nakon toga počeli službene pregovore o pristupanju NATO-u. Moguće je da ćemo u svibnju odbiti poziv za ulazak u NATO», najavljuje Žužul.
Signal koji bi Vlada mogla odaslati uoči summita je slanje hrvatskih vojnika u Irak i prijedlog izgradnje NATO-ovih baza u zemlji.
«Ako budemo član NATO-a, logično je da ćemo imati vojne baze u zemlji», govori Žužul.
Ministar Žužul jedan je od snažnih zagovornika ulaska zemlje u NATO. U iskustvima drugih država uočio je, kaže, da su sve zemlje ulaskom u NATO znatno ubrzale gospodarski razvoj, razvoj demokracije i civilnog društva. «Osim toga, ulaskom u NATO u Hrvatskoj će se povećati i broj turista. Razmotrite broj turista u Bugarskoj i koliko se on povećao samo pozivom za ulazak u NATO. Tako je i u drugim državama članicama EU, a sve one imaju vojne baze. Današnjem je turistu u svijetu jedan od prvih kriterija pri izboru destinacije sigurnost», objašnjava Žužul.
Treći vanjskopolitički cilj koji je zacrtala nova vlada ujedno je i jedan od ključnih uvjeta za ulazak u EU i NATO, odnosno preduvjet za ostvarenje prva dva cilja. Razvijanje odnosa sa susjednim državama, odnosno, rješavanje svih spornih pitanja, prije svega sa Srbijom i Slovenijom, bit će važni zadaci MVP-a.
Vlada Ivice Račana odlučila je u vrijeme predizborne kampanje početi pripreme za arbitražno rješavanje spornih pitanja sa Slovenijom. No, vlada Ive Sanadera neće početi mandat arbitražom, nego će najprije u bilateralnim pregovorima pokušati pronaći rješenja.
«Arbitraža nam uvijek ostaje, ali nije opcija s kojom ćemo početi. No, ako drukčije ne postignemo rješenje, ići ćemo na arbitraži», najavljuje Žužul.
Rezultati izvanrednih izbora u Srbiji i najave srpskih radikala, koji su osvojili najviše mandata, da će se plan Velike Srbije ostvariti do zadnjeg slova ne bi trebali, nada se Žužul, poremetiti započeti proces normalizacije odnosa sa Srbijom.
«Ne bih rezultate izbora u Srbiji a priori proglasio ni lošim ni dobrim za naše odnose. Mi smo spremni za nastavak razvoja dobrosusjedskih odnosa sve dok ne postoje naznake da bi odnos srpske vlasti prema Hrvatskoj bio negativan. Svaka vlast u Beogradu naići će s naše strane na otvorenost u rješavanju svih preostalih otvorenih pitanja», govori Žužul.
Preostala dva dugoročna vanjskopolitička cilja odnose se na jačanje gospodarske diplomacije i promjenu imidža u svijetu. Žužulov prethodnik Tonino Picula poduzeo je neke korake u tom pravcu. U listopadu je profunkcionirala uprava za gospodarstvo, a prije mjesec dana osmišljen je i projekt tzv. rebranding.
Ministar Žužul uvjeren je da u rješavanju problema vanjskog duga i povećanja izvoza važnu ulogu može imati hrvatska diplomacija. Inozemni krediti reprogramirali bi se u političkim pregovorima s državama, a jednako tako vlada bi, u akciji s diplomacijom potaknula izvoz.
Imamo sedamdesetak gospodarskih saveznika po veleposlanstvima u svijetu, a nitko od njih ne zna što ima je zapravo posao, nitko im nije dao zadatak. Oni moraju imati «kapu» u obliku možda središnje uprave u Ministarstvu. Agencija za promociju izvoza i investicije imat će urede u svim krajevima zemlje, a kroz MVP bit će povezana s gospodarskim predstavnicima u svijetu. Tako će država malom poduzetniku iz Pule pružiti uvid u to gdje može plasirati svoj proizvod jer on ne mora znati kako doći do takvih informacija, a Vlada to može», govori Žužul. Na projekt promjene slike o Hrvatskoj u svijetu Žužula je, pak, potaknula spoznaja da se većina stranaca kada posjeti našu zemlju ugodno iznenadi. To pokazuje, kaže, da su stigli s pogrešnom predodžbom.
«Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja ima više od deset opera, ali to nitko ne zna. Kako bismo postali ozbiljan politički partner i turistička destinacija, moramo promijeniti sliku o Hrvatskoj. To se može samo smišljenom akcijom, ali ne u nekoliko mjeseci. Dugoročno, možemo se pokazati kao narod s kulturom i tradicijom, kao što su to učinile neke druge zemlje u tranziciji», objašnjava Žužul.
Negativan imidž HDZ-a u svijetu mogao se uočiti nakon pobjede stranke na parlamentarnim izborima. Svi su strani mediji izvještavali o pobjedi nacionalista ili ultranacionalističke stranke. Stoga se nameće pitanje kao će stranka koja najprije mora poraditi na promjeni vlastita imidža u svijetu mijenjati sliku zemlje.
«Takve kvalifikacije spominju se rjeđe, dakle, mi smo promijenili sliku o HDZ-u. Termin nacionalističke stranke zamjenjuje se konzervativnom ili umjereno konzervativnom. U stranci smo napravili analizu tiska i mogu vam reći da smo u ovom kratkom razdoblju uspjeli promijeniti tu sliku koja je prevladavala na početku», kaže Žužul, koji je i sam žrtva imidža «američkog čovjeka». «Imidž o meni kao američkom čovjeku postoji samo u hrvatskim medijima, to nigdje vani nisam čuo. No, ako je riječ o NATO-u, onda mogu reći da sam ulazak Hrvatske u taj vojni savez oduvijek zagovarao. Dakle, proNATO imidž da, ali imidž američkog čovjeka nije utemeljen», kaže Žužul.
Vladini strateški vanjskopolitički ciljevi zapravo se ne razlikuju od onih koje je zacrtala i počela realizirati Vlada Ivice Račana. Žužul, međutim, najavljuje razlike u nastupu i pristupu.
«To znači aktivniju politiku u procesu pristupanja EU. Nadalje, Račanova Vlada imala je NATO samo kao deklarativni cilj, a u našem slučaju to je realni cilj. Ukupno, naš će nastup biti agresivniji. Aktivirat ćemo hrvatsku diplomaciju. Zamislite, u ovom trenutku na odmoru u Hrvatskoj nalazi se 16 veleposlanika. To je nevjerojatno. Sve države primateljice imaju sada nekakva zbivanja za veleposlanike, a oni su ovdje. To mi je neshvatljivo», kritizirao je Žužul hrvatsku diplomaciju na izlasku iz svojeg novog, dugo željenog ureda na Zrinjevcu.

Vlada će Saboru predložiti slanje vojnika u Irak

Prije šest mjeseci, dok smo razgovarali o Vladinim vanjskopolitičkim potezima, Miomir Žužul nam je rekao kako bi HDZ, da je na vlasti, sigurno isposlovao za Hrvatsku mjesto u poslijeratnoj obnovi Iraka. Pitali smo ga je li još u to uvjeren i što Vlada namjerava poduzeti.
«Da smo tada bili na vlasti, uspjeli bismo, ali i danas mogu reći da je realno da ćemo uspjeti. Nastojat ćemo izboriti za Hrvatsku tu poziciju. Liste su napravljene i sada je to teže učiniti nego tada, ali nije nemoguće jer borba protiv terorizma nije završena. U tom procesu Hrvatska mora sudjelovati», kaže Žužul.
Zato se može očekivati da će nova vlada Saboru predložiti donošenje odluke o slanju vojnika u Irak.
«Vjerojatno da, ali to je samo jedna od točaka. Na sve to gledat ćemo u sklopu dva integracijska procesa: jedan je naša prijeka potreba za sudjelovanjem u borbi protiv terorizma, a drugi je proces približavanja NATO-u. U tom kontekstu donosit će se sve odluke, pa i odluka o slanju vojnika u Irak i bilo gdje drugdje», rekao je Žužul te istaknuo kako ipak ne bi mogao vezati kao trgovinu slanje vojnika u Irak u zamjenu za poziv hrvatskim tvrtkama da sudjeluju u obnovi Iraka.