Menadžerica u državnoj upravi

Moje je mišljenje da žene na ovakom poslu mogu dati više od svojih muških kolega jer mogu raditi više stvari u isto vrijeme istom energijom. To svakako traži neke kompromise i pomoć najuže obitelji…

Uvriježeno je mišljenje da naši diplomati odlaze van nešto zaraditi, no to je trenutačno vrlo mala zarada. Ti su ljudi zapravo entuzijasti koji rade u državnoj upravi.
Državna uprava je poseban mehanizam i treba ga poštovati. Tu ne možete iskakati kao pojedinac, nego morate biti timski radnik

Iz državnog pravobraniteljstva Tatjana Kralj Draganić prije tri godine došla je u Ministarstvo vanjskih poslova i postala prva žena na mjestu tajnika MVP-a. Danas je na toj poziciji zadužena za 150 ljudi me_u kojima je i pet načelnica. Pokriva kompletne ljudske resurse i materijalno i financijsko poslovanje MVP-a te materijalnu imovinu koja je u vlasništvu RH, a kojom upravlja to ministarstvo. Ova menadžerica i majka sedmogodišnjeg djeteta vrlo je uspješna u uskla_ivanju obiteljskog i profesionalnog života jer smatra da žene ionako mogu uspješno raditi više poslova s jednakim angažmanom. Vjerojatno je u tome i tajna njezinog uspjeha…

Z: Kakva je struktura zaposlenih u Ministarstvu vanjskih poslova? Prevladavaju li i dalje muškarci u diplomatskoj mreži ili se tu nešto promijenilo u korist žena?
T.K.D.: Od tisuću zaposlenika, otprilike polovica ih je izvan Hrvatske, a me_u onima koji rade u Hrvatskoj oko šezdeset posto je žena. No, kako smo mi još uvijek tradicionalno društvo, ta se tradicionalnost oslikava i u našem ministarstvu. Na položajima načelnika je situacija podjednaka. Me_utim, što se više penjete na hijerarhijskoj ljestvici situacija se mijenja na štetu žena, pa je tako njihov udio u upravljačkom timu vrlo mali. Kako u kući tako i u diplomatskoj mreži. No, na sreću postoji tendencija, kako kod samog ministra tako i od njegovih suradnika, da taj udio žena bude što veći i da tu pokažemo da se približavamo Europi i ostalim demokratskim trendovima. U mojoj upravi svih 5 načelnika su žene i mogu reći da sam jako zadovoljna svojim timom. Tih je pet žena, možemo reći, uspjelo pomiriti svoj obiteljski život s vrlo napornim poslom u na_em ministarstvu.
Nažalost, u diplomatskoj mreži situacija je drugačija i čini je 65% muškaraca te samo 35% žena. Odlazak u inozemstvo je vrlo stresan i traži puno odricanja pa je vrlo često žena ta koja prati muža, a kada je situacija obrnuta, muževi vrlo često ostaju kod kuće i čuvaju svoj posao. Taj smo trend primijetili kada smo radili istraživanja.
Z: Koje su vaše dužnosti kao tajnice? Što sve pripada u Vaše područje rada?
T.K.D.: Tajništvo Ministarstva vanjskih poslova ima 150 ljudi i pokriva sve ljudske resurse, materijalno i financijsko poslovanje te materijalnu imovinu koja je u vlasništvu RH, a kojom upravlja MVP. Ministarstvo je smješteno na Zrinjevcu i to svi znaju. No, ono što ljudi zaboravljaju jest to da ovo ministarstvo čini specifičnim 77 malih "poduzeća" širom svijeta.
Kad govorimo o ljudskim resursima, moramo imati na umu da dijelimo sudbinu drugih dijelova državne administracije, odnosno plaće su takve kave jesu. Tako da moj dolazak na ovo mjesto nije bio motiviran novcem. Moj je posao ovdje menadžerski, ali isključivo prema odgovornosti, a nikako prema pravima. Mi ovdje nemamo nikakve ugovore niti dodatke. Moj motiv za dolazak bio je prije svega profesionalni izazov. Naše ministarstvo radi 24 sata dnevno i svi moramo biti zaista motivirani kako bismo dobro obavljali svoj posao.
Z: Što se radili prije ovog posla i kada ste došli u Ministarstvo?
T.K.D.: Došla sam prije tri godine, a prije toga radila sam u državnom pravobraniteljstvu na zaštiti pomorskog dobra. Spletom okolnosti i vo_ena profesionalnim izazovom došla sam u MVP na ovo odgovorno mjesto.
Z: Je li potrebno imati neka posebna znanja za obavljanje dužnosti tajnice MVP-a i je li to politička funkcija?
T.K.D.: Jedina politička funkcija u ministarstvu jest ona ministra koji je odre_ene ovlasti prenio na tajnika koji definitvno nema političku funkciju. Tajnik ministarstva, odnosno u mom slučaju tajnica, izvršni je menadžer u upravljanju ovom kućom, tj. u organizaciji rada svih jedinica i diplomatske mreže. I u tom je smislu potrebna odre_ena stručnost, prava ili ekonomije te kontinuirano praćenje propisa u RH koji se gotovo svaki dan mijenjaju. Primjena tih propisa te njihovo uskla_ivanje s velikim brojem zemljama primateljica.
Nisam članica niti jedne stranke. Prema tome, to mjesto ne zahtijeva pripadnost stranačku, već profesionalnost u izvršavanju svojih obaveza.
Z: Mendžerica ste u državnoj službi. Nije li to kontradiktorno?
T.K.D.: Iz vašeg pitanje proizlazi da je uvriježeno mišljenje da menadžer u državnoj upravi ne postoji. Sama riječ menadžment znači upravljanje. A upravljanje u ovakvoj instituciji ljudskim resursima i materijalnim dobrima jest menadžment. No, taj menadžment i ta kontradiktornost prije svega odnose se na financije. Odnosno, mjera uspješnosti donošenja ekonomskih odluka, ne postoji. Puno se više prati procedura nego uštede koje se naprave. Možete dobiti jedan dio kolača od proračuna, možete zaključiti dobar posao, odnosno morate se ponašati kao dobar gospodarstvenik ali zbog toga nećete imati financijsku satisfakciju. Znači, u državnoj službi ne postoji sistem stimuliranja niti nagra_ivanja dobro obavljenog posla. I to je ono što je vrlo teško u ovom poslu. Jer na taj je način vrlo teško zadržati kvalitetne ljude. Nadam se da će preustroj državne uprave, koji se sprema i koji teti harmonizaciji propisa s Europskom unijom, tu donijeti odre_ene pomake. Mi ćemo tada moći zadržati kvalitetne ljude. Ista je situacija i s lošijim kadrovima koji, iako možda ne rade svoj posao kako bi trebali, i dalje ostaju na radnim mjestima jer im se ništa ne može.
Z: Kakva je situacija u drugim zemljama?
T.K.D.: Situacija je zapravo ista, no morate imati na umu da je standard općenito puno bolji u državama zapadne Europe pa su i njihovi državni službenici u boljoj poziciji. Mi naprosto dijelimo sudbinu naše privrede.
Z: Kakva je danas situacija u hrvatskoj diplomaciji?
T.K.D.: Vrijeme glamura, kucanja kristalnim čašama, kako se nekada doživljavala diplomacija, sigurno je prošlo. Diplomacija je posao koji ljudi rade pošteno kao i svaki drugi. Ono što ljudi zaboravljaju jest psihološki moment kroz koji ti ljudi prolaze. To su stresovi koji ne mimoilaze ni obitelj našeg zaposlenika. Diplomat u svojoj karijeri možda jedan mandat odsluži u Parizu ili Londonu, no isto tako mora ići u Južnoafričku Republiku ili Indiju, gdje su uvjeti života znatno drugačiji. Ili u neku treću zemlju koja je manje interesantna ili ima teške klimatske uvjete. MVP mora usko sura_ivati s Ministarstvom prosvjete, osiguravajućim društvima i sl. kako bi te stresne situacije što više ublažilo.
Što je situacija u zemlji teža to nam je teže naći ljude koji su spremni otići živjeti i raditi u naša predstvaništva u svijetu. Supružnici se boje ostaviti svoja radna mjesta kako ne bi ostali bez njih. I u tom smislu diplomacija mora posati malo fleksibilnija. Naime, ono što je važno jest to da se, primjerice, osigura zapošljavanje supružnika u stranim zemljama. Takav ugovor imamo s Njemačkom i SAD-om, ili zapošljavanje u našim predstavništvima kao što su Podravka, Pliva, komore, turistički uredi i sl. To danas prakticiraju sve moderne diplomacije, a morat ćemo i mi. Uvriježeno je mišljenje da naši diplomati odlaze van nešto zaraditi, no to je trenutačno vrlo mala zarada. Ti su ljudi zapravo entuzijasti koji rade u državnoj upravi.
Z: Jesu li naši diplomati rastrošni?
T.K.D.: Oni naprosto nemaju mogućnosti biti takvi. Iz proračuna RH za diplomaciju se izdvaja izme_u 0,5 i 0,6 %, što je jako malo. Zemlje poput Austrije, Danske, Finske sa sličnim brojem stanovnika izdavaju oko 1%. Naši diplomati dobiju plan za tekuću godinu koji mora sadržavati troškove reprezentacije, službenih putovanja i svega drugog što pripada u opis radnoga mjesta. Katkad ministarstva koja nemaju tolike potrebe za putovanjima kao mi otprilike imaju iste troškove putovanja. Kad govorimo o rastrošnosti odnosno štednji, važno je napomenuti i to da RH u ovom trenutku ima više od 50% nekretnina u inozemstvu, što je pozitivan trend s obzirom na to da su rente vrlo visoke. Teško je stvoriti tu materijalnu bazu u koju pripada i oprema tih nekretnina, pogotovo jer smo mlada država. Tu moram spomenuti i to da imamo ugovore sa zagrebačkim muzejima koji nam posu_uju slike jer nismo uvijek u mogućnosti kupovati ih, a na taj način ujedno predstavljamo našu umjetnost.
Mogu zaista reći da u našoj diplomaciji vlada red i vidi se da se ta služba profesionalizirala. Država je ipak jedno veliko poduzeće i tako treba shvatiti taj menadžement u državnoj upravi.
Z: Voditeljica ste Odbora za sukcesiju. O čemu se zapravo radi?
T.K.D.: Ugovor o sukcesiji potpisan je u Beču 2001. godine i na osnovi njega Vlada RH formirala je šest odbora i zadužila odre_ene resore za njegovu provedbu. Zajednički odbor za podjelu diplomatske i konzularne imovine po prirodi posla pripao je MVP-u i službi tajništva jer je ona zadužena za nekretnine. Mi bismo od suksesije trebali dobiti oko 30 nekretnina, što je vrlo važno znati da ne bismo kupovali nekretnine tamo gdje postoji mogućnost da ih dobijemo. Oko 130 nekretnina trebaju podijeliti zemlje bivše Jugoslavije. Za sada smo u tim podjelama dobili zgradu ambasade u Parizu te u Čileu. Pregovori i dalje traju no, kao i svugdje, problema ima zbog neratifikacije sporazuma jer RH inzistira na tome da se dozna gdje je završio novac s računa bivše države. No, unatoč tomu, mi radimo i dijelimo imovinu tako da, kad se jednog dana sporazum ratificira, sve bude pripremljeno.
Z: Rekli ste da je radno vrijeme ministarstva 24 sata na dan. Kakvo je vaše radno vrijeme?
T.K.D.: Ja zapravo nemam radno vrijeme. Količina informacija koje moram dnevno apsorbirati zaista je velika i zato kažem da posao i sanjam. Problemi iskrsavaju u svako doba dana i noći. Naime, naše "male podmornice" nalaze se u različitim vremenskim zonama. Vrlo je važno da ljudi u tim misijama imaju korektne odnose jer je u suprotnom vrlo teško raditi. Ministarstvo u Hrvatskoj trenutačno radi na pet lokacija što tako_er nije jednostavno koordinirati tako da planiramo adaptaciju zgrade bivšeg MVP-a koja nam je dodijeljena odlukom vlade.
Posao je prepun izazova i zbog toga mi je vrlo drag. Državna uprava je poseban mehanizam i treba ga poštovati. Tu ne možete iskakati kao pojedinac, nego morate biti timski radnik.
Z: Kako uskla_ujete poslovni život i privatni?
T.K.D.: S djetetom koje ide u prvi razred osnovne škole vrlo teško. Posao koji radim može se raditi jedan period u životu, što potvr_uje i čnjenica da sam prva žena na ovome mjestu. Vrlo je teško, ali ne i nemoguće. Moje je mišljenje da žene na ovakom poslu mogu dati više od svojih muških kolega jer mogu raditi više stvari u isto vrijeme istom energijom. To svakako traži neke kompromise i pomoć najuže obitelji.
Z: Što dalje? Kako zamišljate svoj daljnji poslovni put?
T.K.D.: Ja ovaj posao ne mogu raditi s 90% kapaciteta nego isključivo sa 100% i uz takav način rada ne stignem razmišljati ni o čemu drugome.