Ministrica Pusić u Saboru: Hrvatskoj nije problematičan sporazum, nego njegovo kršenje

Izjava prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić na kraju rasprave Hrvatskog sabora o novonastalim okolnostima vezanim uz provedbu sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije...

Izjava prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić na kraju rasprave Hrvatskog sabora o novonastalim okolnostima vezanim uz provedbu sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije:
 

preuzimanje

 
TRANSKRIPT
„Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici zahvaljujem i svim klubovima i pojedincima koji su sudjelovali u današnjoj raspravi.
 
Reći ću samo nekoliko stvari zaključno i možda nekoliko o koracima koji nam slijede.
 
Dakle, našli smo se u ovoj situaciji nakon što je de facto transkript nekih telefonskih razgovora, kada su transkripti objavljeni u srpskim medijima, pa nakon toga preneseni u hrvatskim medijima. Ovo kao što sam rekla nije dobro ni sretno rješenje ni situacija za Hrvatsku. Mi smo prihvatili rješavanje pitanja granica kroz arbitražni sporazum, radili smo apsolutno lege artis u okvirima definiranim arbitražnim sporazumom uključujući i pripremu podneska odgovora na slovenski podnesak, priprema velikog korpusa materijala koji smo izložili pred sudom dakle apsolutno vjerujući u proceduru koja će dovesti do rješenja i definiranja pitanja razgraničenja dakle trajne granice između Hrvatske i Slovenije, to nam je u interesu, želimo to riješiti i radili smo to unutar ovog sporazuma.
 
Prvu naznaku da nešto nije uredu ne sa sporazumom nego upravo obrnuto sa kršenjem sporazuma, dakle prvu naznaku da bi moglo biti nekog kršenja sporazuma imali smo u izjavama slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca o saznanjima o eventualnim njegovim saznanjima iz pouzdanih izvora o ishodu i na to smo reagirali pismom ad hoc arbitraži ovoj našoj i pismom Europskoj komisiji jer je Europska komisija na neki način bila posrednik u definiranju ovog Arbitražnog sporazuma kada je do njega došlo.
 
Ono što se dokazalo i na kraju pokazalo ovim prvo objavljenim transkriptima, a onda i audiosnimkama u srpskim medijima pa onda i u hrvatskim medijima, pokazalo se da cijeli postupak kontaminiran odnosno da nije problem samo u ponašanju slovenskog suca i slovenske zastupnice gospođe Drenik nego da je problem u predmetu, dakle u onom materijalu temeljem kojega sada bi arbitraža kada bi se nastavila trebala donijeti odluku jer je u taj predmet putem djelovanja slovenskog suca i slovenske zastupnice je ubačen materijal koji tamo ne bi trebao biti. I danas više nitko ne može razlikovati što je u tom materijalu legalno i legitimno, a što je ubačeno naknadno kroz djelovanje ovo dvoje ljudi. Tako da je predmet, bez obzira kakvi bili suci, pod pretpostavkom da su suci najbolji suci arbitri, najbolji na svijetu sam predmet je kontaminiran sa dodacima koji su u njemu koji tamo ne bi trebali biti.
 
I to je naš razlog, to je naš glavni razlog zašto smo kao Vlada stava, ali naravno u prvom redu došli ovdje i po ovu raspravu i po stav Hrvatskog sabora, stava da treba izaći iz ove arbitraže i okončati je. Ne zato što je sporazum loš, nego što je sporazum kršen na način koji je kontaminirao sam predmet, bez obzira na statuse pojedinih sudaca, dakle kontaminirao materijal temeljem kojeg se treba donijeti odluka.
 
Hrvatskoj je naravno u interesu da rješava svoja otvorena pitanja sa susjedima i rješava ih i ima sa svim zadaćama koje stoje pred nama, a to je rješavanje definitivno definiranje granica sa svim susjedima.
 
Mi imamo u ovom trenutku privremeni režim razgraničenja sa Crnom Gorom, imamo Sporazum o granici sa BiH koji je potpisan, ali nije ratificiran i primjenjuje se od dana potpisa, dakle od 1999. Sa Srbijom imamo Protokol o načelima utvrđivanja granica i sklapanje sporazuma o granici i naravno sa Italijom imamo definiranu granicu na moru Osimskim sporazumima i razgraničenje epikontinentalnog pojasa koje po sukcesiji potječe iz '68.godine.
 
U ovom slučaju Vlada je bila i država je bila zaista zainteresirana da ovaj problem riješi kroz mehanizam oko kojeg smo se dogovorili. Kada je nedvojbeno konstatirano i nikad ničim opovrgnuto i sa partnerske odnosno slovenske strane da je ono što je objavljeno točno, Vlada je reagirala točno kako treba što se brzine tiče i u skladu s poštivanjem procedure bez preskakanja ijednog koraka, bez bilo kakvog nervoznog reagiranja ili padanja u nacionalističku vrućicu. Vlada je reagirala u skladu sa definiram koracima procedure, a to znači u dobroj vjeri smo radili, nažalost ta dobra vjera je pokazala da se sa druge strane radilo na drugi način ili da se mislilo da sam sporazum nije dovoljno dobar da bi garantirao postizanje željenih ciljeva, kada je to prekršeno mi u skladu s definiranim koracima reagiramo.
 
Mi ovdje ne vodimo spor ili borbu načelno sa Slovenijom, mi ovdje smo pokušali kroz arbitražu riješiti pitanje granice, pokazalo se nažalost da to nije u ovoj arbitraži moguće i morat ćemo tražiti dalje, naravno da ćemo morati tražiti dalje.
 
Dakle, Međunarodni sud zapravo mora koji je ovdje spominjan Međunarodni sud pravde, Međunarodni sud za pravo mora naravno tu ima poteškoću što se može baviti samo granicom na moru, a ne i granicom na kopnu, Međunarodni sud pravde po mom mišljenju i po našem mišljenju je jedini na kraju jedina instanca kojoj ćemo se moći obratiti.
 
Međutim i za jednu i za drugu instituciju je potreban pristanak obiju strana. Dakle, Hrvatska ne može sama otići ni na jedan od tih međunarodnih sudova da rješava pitanje granice nego moraju i Hrvatska i Slovenija se složiti s tim.
 
Što se lobiranja tiče koje se u našoj politici često zamjenjuje za vanjsku politiku, lobiranje završava upravo ovako, lobiranje je možda u nekim situacijama posao nižih činovnika u Ministarstvu vanjskih poslova, međutim ono što je vanjska politika je jasan stav, jasna vizija i jasna informacija. I to Hrvatska radi i to će Hrvatska nastaviti raditi. A lobiranje nije vanjska politika i ono je dovelo upravo u ovom slučaju Sloveniju u ovu poziciju za koju mi je zaista žao da se našla jer sam sigurna da ogromna većina građana Slovenije ne bi voljela da se lobiralo nego bi voljeli da se vodila normalna politika i da danas idemo normalno legitimnom i legalnom završetku ovog arbitražnog postupka.
 
Jasan stav i držanje pravila i držanje riječi uvijek je najbolji pristup i najbolja politika i toga ćemo se i dalje držati.
 
Iz rasprave koju smo ovdje čuli proizlazi, naravno Parlament će se izjasniti i Sabor će glasati, ali po onome što sam ja vrlo pažljivo slušala proizlazi da u ovim okolnostima Hrvatska treba okončati svoje sudjelovanje u ovom konkretnom arbitražnom sporazumu i postupku. Pitanje je što dalje?
 
Dakle, temeljem i ovoga što je danas ovdje rečeno Hrvatska vlada će sutra donijeti odluku i o toj odluci notificirat će Republiku Sloveniju i time otpočeti proces okončanja ili izlaska iz ovog arbitražnog postupka. Ne treba se zavaravati da će to naići na opće oduševljenje. Svi su sretni kad se neki problem riješi, nikog posebno ne interesiraju detalji. Dakle, to je procedura koja je definirana uz pomoć komisije, uz pomoć različitih zemalja i svi bi najradije da se ovo nije dogodilo, ali kad se već dogodilo bi najradije da se nekako nastavi kao da se nije dogodilo i tu moramo biti potpuno jasnog stava i hladne glave i mi najradije da se nije dogodilo ali se dogodilo i svoj stav ćemo zastupati, braniti kao normalna svaka druga zemlja pri punoj svijesti da Hrvatska i Slovenija i dalje pred sobom imaju taj problem, a to je da moraju riješiti pitanje granice. To je važno zbog dvije zemlje, važno je posebno, ja bih rekla, zbog onih istarskih ribara, Žumberčana, Međimuraca i prekMuraca i svih ostalih koji žive uz granicu, ali važno je i zbog dvije zemlje. Na tome trebamo nastaviti.
 
Vrlo vjerojatno je institucija koja nam preostaje Međunarodni sud pravde. Vrlo vjerojatno će za to trebati neko vrijeme da do toga dođe i vrlo vjerojatno jedino na što se u potpunosti nakon ovog iskustva možemo osloniti je donošenje tih odluka temeljem međunarodnog prava.
 
Ja vam zahvaljujem i postupit ćemo u skladu sa zaključkom kojeg Parlament donese. Hvala gospodine potpredsjedniče.“

Priopćenja