Zašto sam potpisao dokument o ZERP-u

Hidajet Biščević (57) 1. siječnja preuzima dužnost glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju, redefiniranog Pakta o stabilnosti. Biščević tako postaje najviše rangirani hrvatski diplomat u međunarodnoj politici i seli se u Sarajevo, grad u kojemu je i rođen. Siva eminencija Ministarstva vanjskih poslova, Bišćević, omiljeni Sanaderov diplomat, vjerojatno bi bio jedan od najozbiljnijih kandidata za preuzimanje Zrinjevca da ne odlazi u međunarodnu politiku. Dok pakira stvari iz Ministarstva vanjskih postova, Biščevića prati rep ZERP-a, odnosno sastanak iz 2004. na kojem je s Italijom i Slovenijom postignut dogovor o Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu. Biščević u razgovoru za Globus niječe da je samovoljno potpisivao ikakve dokumente, tvrdeći da je radio temeljem odluka Sabora, nikako po vlastitom nahođenju. Pravo na ZERP - U Hrvatskoj će, u vrijeme kada vi stupite na novu dužnost glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju, 1. siječnja, ponovno biti aktualan ZERP. Što mislite kako će Italija i Slovenija tada reagirati? = Reći ću kratko: hrvatska odluka o ZERP-u utemeljena je na međunarodnom pravu. Takve su odluke donijele sve članice Europske Unije koje imaju more. Sve ostalo pitanje je politike i političkih prosudbi. Reakcije? Gledajte, talijanski stručnjaci govore kako su pravila i mjere koje planiramo identične pravilima i mjerama ribolovne politike EU. Slovenska diplomacija polazi od navodnog utjecaja na razgraničenje na moru, što je posve netočno jer u odlukama Sabora jasno stoji da to ne prejudicira buduću crtu u Savudrijskoj vali i, još preciznije, jer je između zone ZERP-a i Savudrijske vale više od deset morskih milja udaljenosti, pa se nikakve crte tu ne mogu ni dodirivati ni preklapati. Dakle, ponovno, sve je pitanje politike i političkih prosudbi. Uključujući i naše političke prosudbe povezane s našom strateškom potrebom da nastavimo i ubrzano dovršimo pregovore s Unijom. Saborska odluka - Koja je bila vaša uloga u dogovorima s Italijom i Slovenijom? Kakve ste to dokumente potpisali na koje se sad svi pozivaju? Kako je došlo do tog sastanka i tko ga je inicirao? = O ZERP-u i političkim prosudbama koje su dovele do njegova inicijalnog proglašenja mogu imati svoje osobno mišljenje. I imam ga. Ali, kao državni tajnik dužan sam i želim provoditi politiku Hrvatskog sabora, u svakom trenutku, istodobno se trudeći da diplomacija osigura povoljne uvjete za provedbu tih odluka. Prolazi kroz te škripce nisu uvijek jednostavni. Ali, ta vještina nema ništa s tajnovitošću i nekakvim mojim quotpotpisimaquot zbog kojih mi, navodno, ne bi trebalo davati olovku kad idem preko granice. Kad se želi stvoriti slučaj ili afera, lako se zaboravlja ili namjerno zanemaruje da Biščević nije potpisao nikakav tajni dokument, da Biščević nije ni s kim u Bruxellesu pregovarao pa potpisao nekakvu predaju i da je Biščević izvijestio Komisiju, Sloveniju i Italiju kako je dan prije tog sastanka naš Sabor, dakle nacionalni parlament, a ne premijer i, još manje, neki Biščević, donio odluku o izuzeću članica EU iz primjene ZERP-a, što je tog dana već bilo objavljeno na svim prvim stranicama svih tih medija koji to danas recikliraju i što su tada dobro znali i svi političari koji time danas manipuliraju. Baš kao što su znali da je ta odluka Sabora omogućila da dobijemo status kandidata za pregovore s Unijom. Nova dužnost - Za vas kažu da od Nove godine postajete quotšef Zapadnog Balkanaquot. Je li ta definicija točna? = Točno je jedino ovo s Novom godinom! Naime, niti ja postajem quotšef' niti je riječ o Zapadnom Balkanu. Dakle, da budemo precizni, odlazim u Sarajevo i počinjem raditi na novoj dužnosti - glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju. Imenovan sam odlukom šefova država i vlada zemalja jugoistočne Europe, u svibnju prošle godine, na sastanku na vrhu u Zagrebu, kada su dalje jačanje tog Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi, SEECP-a, pozdravili i svojom prisutnošću poduprli i predsjednik Europske komisije Barrosso, kancelarka Merkel, američki podtajnik Burns i drugi visoki dužnosnici EU i NATO-a. U formalnom pogledu Vijeće će nastaviti posao koji je dosad obavljao Pakt stabilnosti s dr. Erhardom Busekom na čelu. I u tome je temeljna razlika i glavni cilj - Pakt stabilnosti bio je, u najvećem dijelu, quotproizvodquot Europe, instrument smirivanja i uređenja stanja u ovom dijelu Europe koji su osmislile vodeće europske države u ona poratna vremena druge polovice 90-ih. U samim zemljama regije on je stoga, a svakako i zbog činjenice što su države još bile dominantno zaokupljene dovršetkom stvaranja svojih nacionalnih država, često bio doživljavan kao svojevrsni vanjski, paternalistički instrument discipliniranja i prinude na suradnju. Danas, u okolnostima kad su ratovi za nama, kad dolazi do jačanja demokratskih i reformskih potencijala i kad sve države, a osobito glavnina političke javnosti u tim zemljama, dijele, u načelu, iste ciljeve priključenja Europskoj Uniji, dolazi do promjene, i ovo je Vijeće rezultat odluke svih članica SEECP-a da okrenu novu stranicu uzajamne suradnje. - Koja će biti vaša strategija rada na novoj funkciji? = Strategija je, ako bih je trebao sažeti u jednostavnu formulu, u ubrzanoj nadoknadi izgubljenih godina. U znatnom dijelu ovog prostora koje pokriva Vijeće, prije svega mislim na prostor bivše Jugoslavije, tijekom sada već gotovo dva desetljeća, ratovi su u načelu donijeli ogromno gospodarsko, socijalno, razvojno zaostajanje. Usporedite potencijale i stupanj razvijenosti tog prostora s ostalim postkomunističkim i tranzicijskim prostorima duž bivše europske razdjelnice, od Baltika do srednje Europe u užem smislu, odmjerite kakvo je bilo stanje u tim zemljama i regijama prije dvadeset godina i gdje su one danas, s onim gdje se danas nalazi glavnina zemalja postjugoslavenskog prostora. S iznimkom Slovenije i Hrvatske - osobito Hrvatske, jer je ona bila izložena teškim ratnim razaranjima i jer je morala utrošiti više od pola desetljeća da osigura slobodu i teritorijalnu cjelovitost - ostatak tog prostora u strašnom je zaostatku, čak i u strukturalnom i funkcionalnom pogledu, da ne spominjem još otvorena pitanja glede trajne arhitekture tog prostora, goleme društvene izazove i stresove... Zbog svega toga Vijeće će, sa svojih tridesetak zaposlenih, konkretno provoditi upravo takve strateške projekte koji će, u sinergiji razvojnih politika vlada ovog prostora i strategije Unije, omogućiti ubrzan razvitak. Dobre namjere - Što je, po vašem mišljenju, prevagnulo da ste upravo vi imenovani za glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju? = Pa, vjerujem da su zemlje sudionice Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi, odnosno njihove diplomacije, prepoznale dugogodišnji rad i, usudio bih se red, predanost upravo odnosima između zemalja ovog dijela Europe. Bio sam veleposlanik u Turskoj, dobro sam priman u svim prijestolnicama s ovih prostora, mogu bez zapreka i zazora komunicirati s ljudima, držim do nacionalne pripadnosti, uz ostalo i tako što držim i do nacionalne pripadnosti drugih, razumiju me podjednako u Bruxellesu, Washingtonu, Moskvi... Naime, razumiju, prije svega dobre namjere. Ja stvarno mislim kako god to zvučalo, da taj vražji Balkan treba debalkanizirati, da treba razdvojiti te dvije spojene turske riječi i da Bal, dakle quotmedquot treba ostaviti i na tomu graditi, a u prošlost odbaciti drugi dio, taj quotkanquot, dakle quotkrvquot. Pregovori s Unijom nisu ugroženi - Postoji li objektivna opasnost da bi s verbalnih upozorenja dvije zemlje mogle zaista krenuti na konkretne akcije, kako slovenski ministar Dimitrij Rupet najavljuje? = Uvjeren sam da ne samo u Rimu i Ljubljani nego i u Bruxellesu vrlo dobro prepoznaju važnost zadržavanja Hrvatske kao vjerodostojnog i snažnog partnera i Italije i Slovenije. ali prije svega Unije, u daljoj stabilizaciji jugoistočne Europe. Taj je strateški interes nemjerljivo veći od pitanja dnevne politike. - Može li ZERP ugroziti pregovore Hrvatske s EU? = Ne vjerujem da bi moglo doći do situacije da zemlja koja pregovara s Europskom Unijom, i koja u svoju ribolovnu politiku uvodi pravila i mjere usklađene s europskom ribolovnom politikom, dakle da se ponaša kao da je već dio Unije, na kraju zbog tih europskih pravila bude „kažnjenaquot ugrozom pregovora s Unijom. Ne želim biti ministar vanjskih poslova - Da ne odlazite u Sarajevo, biste li prihvatili funkciju ministra vanjskih poslova u novoj Vladi? Je li bilo i takvih opcija? = Da ne odlazim u Sarajevo, ne, nije bilo varijanti o kojoj govorite. Uvijek sam držao da se jednako mnogo za Hrvatsku i u hrvatskoj diplomaciji može učiniti i na drugim mjestima, pa sam se od ovakvih pitanja najčešće branio šalom o maratoncima i trkačima na kratke staze. A trčim već gotovo dvadeset godina. - Ministrica Kolinda Grabar-Kitarović kritizirana je da nije samostalno vodila hrvatsku diplomaciju i da je bespogovorno provodila samo ono što je od nje tražio premijer Ivo Sanader. Što vi mislite o tome, je li to istina? = Ne razumijem pitanje. Što znači provoditi politiku premijera i Vlade? Pa naravno da smo svi mi provodili Vladinu politiku. Moram priznati, ne razumijem otkud mjesecima i mjesecima traje ta silna potreba da se od svega radi intriga. Netko zakotrlja grudu i eto ti lavine koja traje i traje. - Kako ste vi osobno surađivali s ministricom Grabar-Kitarović, kakav je bio vaš odnos? = Odlično smo surađivali. Uostalom, znamo se već desetljeće i po, radili smo i prije zajedno. - Je li točno da ste vi, zapravo, quotsiva eminencijaquot Zrinjevca? = Pa, ako uzmem u obzir da su gotovo sva moja odijela sive boje, da i na Zrinjevac najčešće dolazim odjeven u sivo...