Riješit ćemo nesporazume sa SAD-om jer nam je važno njegovo partnerstvo

(...) P: Gospodine Šimonoviću, Hrvatska i SAD u posljednje vrijeme imaju problema u odnosima, posebno zbog MKS-a. Nakon što je Hrvatska odbila potpisati bilateralni sporazum o neizručenju američkih građana tom sudu, ipak ste naglasili da će se pregovori nastaviti. Kako će Hrvatska na kraju izaći ususret američkim zahtjevima? O: Što se tiče MKS-a, na posljednjim razgovorima smo se dogovorili da je to dijalog koji teče. Trebali smo, i jedni i drugi, malo razmisliti o iznesenim argumentima. Treba očekivati ponovni sastanak u dogledno vrijeme, na kojem ćemo probati uvažiti argumente i naći kompromis koji bi zadovoljio obje države. Razlike koje postoje su u pravnoj argumentaciji. Obveze koje proizlaze iz Rimskog statuta shvaćamo drukčije nego SAD, a naša pravna interpretacija vrlo je bliska smjernicama koje je objavila Europska unija. Nama je, međutim, itekako stalo da nađemo neki kompromis sa SAD-om. Svjesni smo američkih problema (njihove se postrojbe nalaze po cijelom svijetu) i njihove specifične uloge. P: Nakon pregovora s američkim izaslanstvom izjavili ste da bi se rješenje moglo naći kroz neke druge bilateralne aranžmane. O čemu je konkretno riječ? O: Mogućnosti pomirenja tih različitih stavova idu u dva pravca. Jedan su specifični sporazumi za prisutnost američkih državljana na hrvatskom teritoriju. Na tom sastanku smo već napravili inventuru takvih zajedničkih sporazuma i zaključili smo da je zapravo dobar dio američkih državljana, koji se službeno nalaze na teritoriju Hrvatske, već pokriven sporazumima koji su na snazi. Ono gdje bi se još možda moglo ići korak dalje je razgovor o širem sporazumu o pravnoj suradnji i pravnoj pomoći SAD-a i Hrvatske. Nikad nismo zaključili takav sporazum, iako smo u nekoliko navrata započinjali razgovore. Trebalo bi razmotrititi može li se u sklopu jednog takva sporazuma, koji može uključivati i odredbe ekstradicije, zaštititi s jedne strane interese SAD-a i s druge pravnu poziciju Hrvatske, a ne otkloniti se previše od naputaka Europske unije. P: Znači li to kako bi se u tim sporazumima pazilo da se ne ide protiv Unijinih naputaka? O: Pokušavamo pomiriti poziciju EU-a i SAD-a, s tim da je naše pravno shvaćanje blisko Unijinoj poziciji. Tu bih upozorio na jedan element sa skupa EU-a i SAD-a u Washingtonu, koji se više može iščitati između redaka, nego što je jasno postavljen. Iako nije bio spominjan stalni kazneni sud, u kontekstu zajedničke borbe protiv terorizma je spomenuto da treba izvidjeti mogućnost jačanja pravne suradnje i različitih sporazuma o pravnoj pomoći. Mislim da sazrijeva ideja da su upravo takvi sporazumi dobar način da se pokušaju pomiriti suprotnosti. Naravno, nama bi više odgovaralo da dođe do velikih sporazuma, nego da mi imamo pionirsku ulogu u pravnoj kreaciji. No, to ne ovisi o nama. O nama ovisi spremnost da i dalje razgovaramo i nastojimo pronaći rješenje prihvatljivo za obje strane. P: Hrvatska je 1. srpnja izgubila pravo na američku vojnu pomoć. Hoće li se ta “kaznena mjera” odraziti na nešto važnije – političke odnose SAD-a i Hrvatske? O: To prije svega ovisi o SAD-u. Što se tiče pomoći od šest milijuna, čak da smo je i izgubili za ovu godinu, što nismo, problem nije u tom iznosu, jer je američka vojna pomoć kroz neke druge oblike suradnje mnogo dragocjenija od toga. Važno nam je zadržati savezništvo sa SAD-om i u vojnim, ali i u ostalim pitanjima, i na tome treba raditi. S novim veleposlanikom Ralphom Frankom ćemo raditi upravo na tome te zajednički tražiti rješenja za učvršćivanje odnosa. Nisam još imao prilike razgovarati s veleposlanikom Frankom, no u Ženevi sam razgovarao s američkim predstavnikom pri UN-u veleposlanikom Johnom Negroponteom. Iz tog razgovora jasno proizlazi da je američki interes za Hrvatsku više vezan uz našu potencijalnu pozitivnu ulogu regiji, nego uz neka sporna pitanja poput Iraka ili MKS-a, gdje smo ipak na margini svjetskih događaja. P: Jesmo bili na margini velikih svjetskih događaja, ali smo se istaknuli i bili glasni u vezi s ratom u Iraku, što se nije pokazalo baš plodonosnim za odnose sa SAD-om. Ne čini li Vam se da Hrvatska politika stalno pokušava birati jednog pa onda drugog partnera, umjesto da bira više njih? O: Za Hrvatsku je dobro i pametno imati više otvorenih vrata kako u Europi, tako i u globalnim odnosima. Zemlje poput Hrvatske trebaju saveznike i to saveznike raznih boja i geografskih širina i dužina. U svakom slučaju, pred sobom imamo dva prioritetna cilja – NATO i EU. U razgovorima u vezi s NATO-om ključnu ulogu ima SAD, ali i države poput Turske, od koje smo dobili čvrstu podršku za ulazak u Savez. Na globalnom planu Hrvatska se ne treba zatvarati samo u europske teme. Upravo sam se vratio iz Kine koja nije relevantna za NATO i EU. No, razumijevanje globalnih procesa važno je i za male zemlje poput Hrvatske. Danas smo svi povezani i važno je imati otvorene oči, uši i usta. P: No, hrvatski su političari, uključujući one na vlasti, doveli u pitanje opravdanost ulaska u NATO. Znači li to da taj cilj Hrvatskoj više nije toliko važan? O: Sigurno je da se NATO mijenja, a do vremena kada će Hrvatska ući u Savez, proces njegove transformacije će se nastaviti. Za NATO se mogu uvijek naći argumenti za i protiv. Glede hrvatskog članstva još ima više argumenata za. Nije riječ samo o važnosti ulaska u NATO, nego i o važnosti širenja Saveza na jugoistok Europe, jer će to pridonijeti sigurnosti Hrvatske i stabilnosti regije. Ulazak u NATO je važan i zbog sigurnosnog i političkog aspekta. Jugoistok Europe je još nestabilan i nisu sve zemlje dosegle onu točku demokratskog razvoja i stabilnosti gdje bi svi strahovi glede budućnosti bili prevladani. P: Jeste li optimistični u vezi s hrvatskim ulaskom u EU? O: Dobro nam ide. Naše akcije na burzi rastu. Još, naravno, ne možemo reći hoće li se naš ulazak u EU dogoditi 2007. i je li uopće izvjestan do kraja desetljeća. No, rekao bih da je trend takav da svaki mjesec situacija izgleda sve svjetlija. Naravno, tu će biti potrebna dobra igra kako bi sve prošlo onako kako želimo, i u stručnom i u političkom smislu. Dobro je poznato što su to politički kriteriji da bi pregovori uopće započeli. Namjerno to kažem, jer u rukama možemo imati dobro mišljenje Europske komisije, čak i dobiti status kandidata, a da ne započnemo pregovore. Turska, primjerice, ima status kandidata godinama, a nije započela pregovore. Ključno je da se zadovolje ti politički kriteriji nakon kojih počinju pregovori. No, i glede političkih kriteriji mi ovoga trenutka dobro stojimo. Kada je riječ o suradnji s Haagom, i tu situacija nije loša. P: Zašto to mislite? O: S jedne strane iznenađuje da je tužiteljica apostrofirala generala Antu Gotovinu na istoj razini s najtraženijim optuženicima poput Karadžića i Mladića, iako je jasno da nije riječ o sličnoj kategoriji. To je, međutim, pokazatelj. Istrage koje još traju i za koje se zna da će trajati do 2004. ne obuhvaćaju ljude koji su u hijerarhiji viši od generala Gotovine. To bi trebalo značiti da Hrvatskoj suradnja s Haagom neće biti pretjerani politički izazov. Mislim da su prisutni pozitivni pomaci te da dogodine u ovo vrijeme možemo očekivati bolju poziciju. Kada je riječ o povratku, Vlada je donijela pravu odluku, jer je premijerov poziv percipiran u međunarodnoj zajednici kao korak naprijed. P: Hrvatska još mora odgovoriti na 4000 pitanja koja sljedeći tjedan u Zagreb donosi Romano Prodi? O: Naši odgovori na ta pitanja u roku i prije roka jesu važni jer će, prvo, pokazati da nam je jako stalo i, drugo, da smo sposobni. Naravno, nije bitno samo odgovoriti nego i kako odgovoriti. Kvaliteta naših odgovora može skratiti proces pisanja avisa. Što mi potpunije i preciznije odgovorimo na ta pitanja, kasnije ćemo dobiti manje potpitanja. P: Kako procjenjujete činjenicu da je predsjedanje Unijom preuzela Italija? O: Kao pozitivno ozračje. Italija je vrlo jasno rekla da podržava hrvatsku kandidaturu u EU: Za nas je vrlo važno razgovarati s Italijom o tome kako u praktičnom smislu provesti neke elemente solunskog dokumenta. Najavljene su konzultacije s državama u regiji, u multilateralnim organizacijama, u vez sa zajedničkim vanjskopolitičkim pitanjima. Mislim da je to važan element. Pitanje je hoće li Hrvatska tu imati poseban status kao država čija je aplikacija već proslijeđena. O tome sam razgovarao s talijanskim zamjenikom ministra vanjskih poslova Ruggierom Antonioneom i dogovoreno je da ćemo o tome imati posebne konzultacije. Talijanska je strana izrazila spremnost da Hrvatsku uključi u konzultacije, što nam po mnogočemu mijenja status. P: Solunski sastanak na vrhu je jasno naglasio aspekt individualnog pristupa, no u Hrvatskoj se još strahuje od tzv. regionalnog paketa? O: Za Hrvatsku je segment individualnog pristupa višestruko značajan. Jamči nam se ono što smo oduvijek htjeli, a to je da uđemo u Uniju kada smo za to zreli bez obzira na druge, a u isto vrijeme oslobađa nam se manevarski prostor za jače regionalno angažiranje. To nam odgovara jer smo u gospodarskom smislu razvijeniji od drugih, i po toj ekonomskoj politici takva suradnja odgovara najviše onima koji su razvijeniji Suradnja u regiji nam odgovara i politički i sigurnosno. Politički, jer je riječ o državama koje su susjedi, a u sigurnosnom smislu smanjuju se tenzije, a važna je i suradnja u borbi protiv organiziranog kriminala, trgovanje drogom.

U suradnji s Italijom i Slovenijom proglasit ćemo gospodarski pojas na Jadranu

P: Može li talijansko predsjedanje EU-om ubrzati rješenje preostalih otvorenih pitanja dviju zemalja, poput talijanske imovine u Hrvatskoj? O: Italija je prvi trgovinski partner Hrvatske i ima posebnu važnost za nas, predsjedavala Unijom ili ne. Sasvim je jasno da treba što prije riješiti sporna pitanja. Vrlo je korektno od Italije da ta pitanja neće vezivati uz prednost koju ima zbog predsjedavanja EU-om. Mi ćemo s naše strane napraviti sve da se ta pitanja riješe. Možemo biti zadovoljni grčkim predsjedavanjem, a talijansko je došlo u pravo vrijeme i očekujemo pozitivnu dinamiku. P: Kada će Hrvatska i Italija riješiti pitanje gospodarenja Jadranom? O: To je vrlo važno pitanje i za EU i za hrvatsko-talijanske odnose. EU je potaknuo države Mediterana na razmatranje proglašavanja zaštićene ribarske zone. Za Hrvatsku je to vrlo zanimljivo i o tome kanimo nastaviti razgovore. Za nas je zanimljivo razmišljanje i o zaštićenoj ribarskoj zoni, ali i o zaštiti ekoloških aspekata Jadrana Treba također razmotriti i proglašavanje gospodarske zone. Za to se Hrvatska već pripremila, no to je osjetljivo političko pitanje za koje su potrebni razgovori sa svim zainteresiranim stranama. P: Zbog te osjetljivosti hrvatska vlada je odgodila jednostrano proglašavanje gospodarskog pojasa, kako su to tražile neke stranke u Saboru. Želite li reći da će do proglašenja ipak doći? O: Gledajte, u pravnom smislu Hrvatska to može učiniti. No, sasvim sigurno taj potez neće napraviti jednostrano i na brzinu. O tome treba li to učiniti ili ne potrebno je razgovarati u partnerskom odnosu sa svim zainteresiranim državama. To ne znači da bismo time oštetili interese Slovenije i Italije. Mogli bismo, primjerice, ponuditi jamstva Italiji i Sloveniji kroz mogućnost ograničenog unaprijed dogovorenog izlova ribe u područjima koja bi potpala pod taj pojas. Misao vodilja je zaštititi nacionalni interes u partnerskom odnosu sa svim zainteresiranim stranama. Sada je za takva razmišljanja u Uniji mnogo povoljnija klima. Zamisao da se jedinstveni resursi ne monopoliziraju, nego da se bolje štite. Onoga trena kada Hrvatska postane čelnicom Europske unije taj isključivi gospodarski pojas postaje Unijin gospodarski pojas. To bi nekim zainteresiranim državama bio poticaj da Hrvatsku žele vidjeti što prije u EU, uključujući zemlje poput Slovenije i Italije. Prema tome, riječ je o pitanju koje ima mnogo različitih dimenzija, ali i pitanje koje je Hrvatskoj vrlo zanimljivo.