Na primanjima lobiranje mi je važnije od šampanjca

Bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija i veleposlanica RH u Washingtonu od ožujka 2008. Kolinda Grabar-Kitarović 4. srpnja preuzima novu dužnost u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Imenovana je pomoćnicom glavnog tajnika NATO-a Andersa Pogha Rasmussena za javnu diplomaciju. Prije odlaska iz SAD-a za Večernji list ekskluzivno govori o razdoblju suradnje s predsjednicima Georgom Bushom i Barackom Obamom, službenim posjetima hrvatskih lidera Washingtonu i suradnji s hrvatskim iseljeništvom.
- Veleposlanice, jesu li točne tvrdnje da su odnosi Hrvatske i Amerike najbolji od međunarodnog priznanja naše zemlje?
= Od washingtonskih sporazuma do danas američko-hrvatski odnosi neprestano se izgrađuju u pravcu jačanja bilateralnih odnosa i partnerstva u rješavanju pitanja u području jugoistoka Europe. U posljednjih nekoliko godina hrvatsko-američke odnose karakterizira čvrsto partnerstvo i suradnja. Posebno od primanja Hrvatske u NATO možemo otvoreno reći da su prijateljske, poslovne i osobne veze hrvatskog i američkog državnog vrha, poslovnih ljudi i građana na visokom stupnju međusobnog uvažavanja i suradnje. U Washingtonu imamo iskrene prijatelje, a to redovito naglašavaju i svi američki dužnosnici tijekom čestih susreta s hrvatskim političkim vrhom.
-Ima li u tome i vaših zasluga?
= Pa ne mogu sama komentirati svoj diplomatski rad, all trudila sam se da u ulozi hrvatske veleposlanice u protekle tri i pol godine dogradim sve ono kvalitetno u našim odnosima te da pridonesem jačanju suradnje i partnerstva. Mogu otvoreno kazati da sam dala sve od sebe i da s ponosom gledam na razdoblje provedeno u Washingtonu jer je bilo odgovorno i časno zastupati Hrvatsku.
- Vaš mali diplomatski tim i vi osobno potpuno ste se angažirali da iz Bijele kuće stigne službeni poziv, ali i tijekom pripreme bogatog programa boravka premijerke Kosor a nedavno i predsjednika Josipovića u Washingtonu?
= Za svakog veleposlanika, bez obzira na to koju zemlju predstavlja, poseban je motiv, ali i uspjeh, dobiti službeni poziv za posjet državnog vrha Bijeloj kući, State Departmentu i drugim visokim američkim državnim institucijama. Prošlogodišnji službeni boravak premijerke Kosor pripreman je pažljivo i došao je u pravom trenutku jer je, podsjećam, potpredsjednik Biden s tog susreta u Bijeloj kući poručio Hrvatskoj i svijetu, a posebno i Bruxellesu, da Zagreb u Washingtonu ima čvrstog partnera kojem je iskreno stalo da Hrvatska postane članicom EU te prevlada gospodarsku krizu i nastavi biti predvodnicom pozitivnih trendova na jugoistoku Europe. To je svakako dalo vjetra u leđa i pregovorima s EU. Premijerka je tada dobila čvrstu potporu i u Kongresu, a nakon njezina posjeta uslijedili su i posjeti petorice hrvatskih ministara. Nedavni posjet predsjednika Josipovića dodatno je učvrstio dobre, strateški važne odnose između naših dviju zemalja. Američki su partneri spoznali da hrvatski državni vrh ima iste ciljeve oko ulaska u EU, u jačanju demokracije, borbi protiv korupcije i međunarodnog terorizma, te rješavanju otvorenih pitanja u regiji, posebno u BiH. Hrvatska je u Washingtonu percipirana kao zemlja velike perspektive koja promiče toleranciju i pomirbu te je spremna svojim iskustvom pomoći drugima, što smo potvrdili i kroz mirovne misije u Afganistanu i širom svijeta. Solidarnost je jedno od temeljnih načela NATO saveza.
- Bili ste uz predsjednicu Vlade i uz predsjednika na susretu s Joeom Bidenom u Bijeloj kući. Sigurno je bilo i detalja o kojima se ne govori u javnosti?
= Javnost je potpuno obaviještena o tim susretima, doista se nema što skrivati. Kao simpatičnu diplomatsku pikanteriju mogu otkriti da je potpredsjednik Biden prepričavao anegdote sa svojih posjeta Hrvatskoj još u vrijeme Josipa Broza Tita, ali je i više puta naglasio da treba poticati gospodarske veze, a to nama znači više američkih ulaganja u Hrvatsku. U tome imamo potporu američke politike, napose u promjenama poslovne i ulagačke klime i otklanjanju svih prepreka stranim, posebno američkim ulaganjima.
- Snažno ste lobirali u Kongresu, povezani ste s Klubom prijatelja Hrvatske. Koliko je važno njegovati ta prijateljstva i kakvi su odjeci posjeta naših političara Capitol Hillu?
= Važno je, jako je bitno imati dobre kontakte i prijatelje u američkom Kongresu. Organiziravši primanje za predsjednicu Vlade Jadranku Kosor i potom za predsjednika Josipovića oni su pokazali koliko im je zaista stalo do kvalitetnih veza s Hrvatskom. Zna se da smo upravo u Kongresu imali veliko uporište pri lobiranju za ulazak u NATO savez. Klub prijatelja Hrvatske u Zastupničkom domu puno je učinio na promicanju naših interesa, a danas u Senatu imamo i senatora Marka Begicha, jednog od iznimno perspektivnih američkih političara i, usudila bih se kazati, jednu od novih uzdanica Demokratske stranke, koji je iznimno zainteresiran za sve što se događa u Hrvatskoj, susretljiv je i spreman pomoći u svakom trenutku.
- Washington i Zagreb su složni da treba pojačati gospodarsku suradnju. Od službene delegacije ministra Browna koji je tragično poginuo nad Dubrovnikom 1996. godine nismo imali značajniji iskorak. Može li se povećati hrvatski izvoz u Ameriku?
= To je prioritet hrvatske gospodarske diplomacije i strateški interes Hrvatske jer često naglašavam da dobro političko prijateljstvo s Amerikom treba pratiti i slično gospodarsko dopunjavanje. Hrvatska će se sada nakon završetka pregovora s EU sigurno više posvetiti jačanju gospodarstva i izvoza. Svjedočila sam dobrom plasmanu Podravkinih proizvoda u Americi, čak su pokrenuli i proizvodnju i za to smo primili pohvale. U veleposlanstvo stižu brojni upiti poslovnih ljudi i optimistična sam, vjerujem da će upravo zbog ozračja skorašnjeg članstva Hrvatske u EU svi oni koji su bili nepovjerljivi za trgovanje s našom zemljom i ulaganje sada biti opušteniji i odlučniji. Američki kapital zainteresiran je za energetiku, turizam i promet i na tim područjima treba otvoriti vrata za partnerstvo.
- Pratili ste i jednu od najzanimljivijih američkih predsjedničkih kanja i inauguraciju Baracka Obame. Kakvo je bilo to iskustvo i zapažate li promjene u odnosu republikanske i demokratske administracije prema Hrvatskoj?
= U svakom slučaju, to je bilo iznimno korisno iskustvo i kanja iz koje se može puno naučiti. Obamina predizborna kanja bila je zaista novost na političkoj i PR sceni Amerike jer je koristila maksimalno internet, medije i mlade. Čak sam i ja na svoj mobitel nakon njegove pobjede dobila poruku zahvale biračima što su glasovali za njega koja je bila potpisana jednostavno s ,,Barackquot jer sam na stadionu u Denveru kupila majicu iz kanje te sam tom prigodom morala dati svoje podatke. Euforija koja je zahvatila njegove birače, iako to nije do kraja usporedivo, podsjetila me na situaciju početkom devedesetih u Hrvatskoj kad su naši ljudi željeli radikalne promjene. Očekivanja od predsjednika Obame bila su ogromna. Nisam primijetila da je bilo političkih razlika u odnosu Bushove i Obamine administracije prema Hrvatskoj. Kod Amerikanaca i njihovih stranaka cijenim zajednički cilj kad su nacionalni interesi u pitanju. Naravno da je ulazak Hrvatske u NATO i mir koji donosimo u našem dijelu svijeta bio i nacionalni interes Amerike jer njoj sigurno ne trebaju u Europi novi nemiri ili ratovi kojima su svjedočili početkom devedesetih. Američki političari prepoznaju postojanost u prijateljstvu, iskrenost onih drugih i to su imali i Bushovi i Obamini ljudi u hrvatskom državnom vrhu i diplomaciji.
- Nedavno je u State Departmentu ministra Jandrokovića primila državna tajnica Hillary Clinton i taj je susret iskoristila da pošalje pozdrave i podršku premijerki Jadranki Kosor. Je li to bilo diplomatsko kurtoazno ponašanje, ženska solidarnost ili se u tome može politički iščitati i nešto više?
= Hillary Clinton je doista i snažno podržala našu premijerku iz vise razloga. Sigurno tu i ženska dimenzija igra određenu ulogu jer je državna tajnica poznata kao velika zagovornica ženskih prava i voli vidjeti žene u politici. No, uza sve to, Clinton je u J. Kosor prepoznala iskrenu političarku koja stoji iza svojih najava o borbi protiv korupcije i kriminala jer je to jedino područje za koje su nam Amerikanci često naglašavali da ga moramo radikalno riješiti. Za svaki napredak u tom dijelu, dobije njihove pohvale. Državna tajnica Clinton inače izvrsno poznaje stanje u Hrvatskoj i našem susjedstvu. Računa na našu pomoć i suradnju te visoko cijeni uloga Hrvatske, što je pokazala i nedavno na iznimno srdačnom i otvorenom susretu s predsjednikom Josipovićem.
- Brojni su komentari bili na troškove vaših prethodnika za lobiranje u Washingtonu. Koristite li usluge lobističkih tvrtki i koliko je to potrebno u diplomatskom radu te kakva su iskustva drugih zemalja?
= Ne bi bilo korektno komentirati rad svojih prethodnika jer svaki veleposlanik ima svoj stil, a i svaki veleposlanik djeluje u drukčijim okolnostima. Držim da je u svemu najbitnija dobra suradnja sa Zagrebom i dogovaranje svih koraka pa tako i angažman lobističkih tvrtki. Istina je da lobisti mogu biti vrlo korisni, da je washingtonska politička scena premrežena onima koji mogu pomoći u ostvarivanju interesa u Bijeloj kući ili Kongresu. Mnoge zemlje ne štede na lobistima. Mi smo, u veleposlanstvu, veliki dio posla sami obavljali i time se ponosim. 
- Kakva je percepcija o Hrvatskoj kod američkih političara, a kakva u medijima i u javnosti?
= Vrlo pozitivna, sve se više zna o nama, sve više se piše i komentira Hrvatsku. Nismo nepoznanica Amerikancima, naši su sporttaši i znanstvenici ostavili trag, o našim se turističkim ljepotama glasno govori, sve više njihovih turista želi nas posjetiti. Hrvatska je lijepa priča od koje se očekuju i nova, još pozitivnija iznenađenja. Žao mi je kad u Hrvatskoj ponekad vidim komentare ili predrasude o Amerikancima, da su potpuno nezainteresirani za nas i slično, jer to nije točno. Voljela bih kad bi se hrvatska javnost mogla uvjeriti u to koliko nas Amerikanci cijene i u iskrenu naklonost američke administracije i građana prema našoj zemlji.
- Kad stupate na novu dužnost u NATO savezu i kako se osjećate?
= U ponedjeljak 4. srpnja ulazim u novi ured u središtu NATO-a u Bruxellesu. Osjećam se motivirano, te se veselim novim izazovima u promociji tog saveza koji se često krivo percipira, pa i u državama članicama. Sretna sam što sam dobila tu priliku i ponosna jer sam prva hrvatska diplomatkinja na toj dužnosti.
- Kako je izgledao vaš diplomatski život u Washingtonu?
= Doista mogu kazati da sam u Washingtonu provela uspješne tri i pol godine i profesionalno i osobno. Biti veleposlanica u Wahhingtonu velika je čast i odgovornost. Posao je vrlo intenzivan, a brojni su sastanci s administracijom, Kongresom, akademskom zajednicom, studentima... Brojna su javna događanja, a često mi je teško bilo uskladiti raspored kako bih ispunila sve obveze te bih ponekad poželjela da se mogu klonirati kako bih u istom trenutku bila na više mjesta. Morate shvatiti da je u Washingtonu akreditirano 186 veleposlanika i svi se ti ljudi i veleposlanstva natječu za pozornost. Morate stalno biti prisutni, aktivni, drukčiji... Morate biti otvoreni, odgovorni i pristupačni.
No, htjela bih demistificirati i neke predrasude koje se stječu u javnosti o životu diplomata. Svakako, velika je to čast, koja uključuje brojne protokolarne obveze koje vam omogućuju pristup Bijeloj kući i brojnim primanjima. No, te prijame treba shvatiti kao posao i iskoristiti ih za lobiranje i stvaranje mreže poznanstava, a ne kao prigodu za ispijanje šanjca. I također, svjesna sam da diplomati žive puno bolje od većine hrvatskih građana danas i to jest činjenica. Međutim, kao veleposlanica nisam prezala ni od kakvog rada, pa ni fizičkog. Za službene večere u rezidenciji u većini slučajeva kuhala sam sama, što je bilo šarmantno mojim gostima, no meni svakako prilično naporno uza sav ostali posao. U nedostatku novca zbog štednje, obavljala sam mnoge poslove u rezidenciji i veleposlanstvu za koje većina ljudi ne percipira da su u domeni veleposlaničkog posla, pa sam tako redovito čistila i zalijevala vrt, ličila zidove, nosila namještaj, obavljala manje popravke, u čemu sam postala pravi majstor... Nemojte ovo shvatiti kao da se žalim, jer doista nije tako. Nijedan mi posao nije pretežak, no željela bih da nas ljudi ne doživljavaju kao državne službenike koji samo troše državni novae, jer se zaista jako trudimo.
Moram kazati da sam u svemu tome imala iznimnu potporu i pomoć obitelji. Oni su svakako bili i bitan dio mojega diplomatskog rada i života jer to je u Americi ne samo uobičajeno već se to od vas i očekuje. Moja su djeca, koliko god mlada bila, u svakom trenutku bila svjesna da predstavljaju ne samo sebe već i Hrvatsku. A u svemu tome, svoje sam obveze nastojala balansirati s vremenom koje sam posvećivala njima, jer u svemu tome, uvijek i prije svega, trebate ostati majka.
- Znate li vi zašto je otišao Ivo Sanader i postavljaju li vam to pitanje u Washingtonu?
= Ne znam zašto je otišao Ivo Sanader, bila sam iznenađena kao i tisuće drugih Hrvata.
Mnogi iseljenici ne žele glasovati
- Zašto u Americi malo Hrvata glasuje i koliko ih godišnje zatraži u diplomatsko-konzularnoj mreži hrvatske dokumente, državljanstvo za djecu i putovnice?
= Ne radi se o nekim političkim porukama ili preprekama. Mnogima su konzularna mjesta udaljena, brojni su i oni koji zbog raznih razloga još nemaju hrvatske dokumente a nije mali broj ni onih koji drže da kao američki državljani koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj nemaju pravo krojiti političku scenu u domovini. Demokratsko pravo svakog hrvatskog državljanina jest pravo izbora, a dužnost je hrvatske diplomacije da ih redovito informira o stanju u državi i kako mogu ostvariti sva svoja prava.
- Očekujete li brojniji dolazak američkih turista ove godine u Hrvatsku i bi li trebalo Ministarstvo turizma i HTZ više novca izdvojiti za promidžbu u Americi?
= Vlada ulaže velike napore za promidžbu hrvatskog turizma. SAD je doista ogromno tržište na kojem postoji velika konkurencija u turističkoj ponudi. Svakako moramo pozornost posvetiti brendiranju Hrvatske u odnosu na konkurenciju, po čemu smo različiti i bolji od onih turističkih destinacija koje djeluju u sličnim geografskim i kulturnim uvjetima. Prema mojim informacijama, već se u predsezoni bilježi više Amerikanaca na Jadranu i uvjerena sam da će oni biti brojni gosti ove godine.