Ministar Miro Kovač: Ključno je imati Tursku na svojoj strani

Razgovor s ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske Mirom Kovačem

Sporazum s Ankarom i suradnja između država duž zapadnobalkanske rute izrazito su smanjile priljev izbjeglica sa Bliskog istoga u EU. Ipak je, prema hrvatskom ministru vanjskih poslova Miri Kovaču, potrebno se sada usredotočiti na sjevernu Afriku. Prema njegovim riječima potreban je i sporazum s tamošnjim državama.

Razgovara: Ivana Milenkovičovaacute

Nedavno je Hrvatsku posjetio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji u EU inače putuje prilično rijetko. Vi ste osobno razgovarali s njim. Da li ste raspravljali o pitanju migracija?
Predsjednik Erdogan je u Hrvatsku došao prigodom 100. obljetnice odluke hrvatskog Sabora da prizna islamu jednaka prava kao i ostalim religijama. Ipak smo razgovarali i o migracijskoj krizi. Njegov je osobni stav takav da bi bilo puno konstruktivnije i učinkovitije kada bi od strane EU-a, Turske i drugih savezničkih država bila donesena odluka o stvaranju sigurnosne zone u Siriji te da se o izbjeglicama skrbi u Siriji udruženim snagama u cilju izgradnje kuća i stanova, ili dostave hrane za ljude na terenu. Ali, kao što smo mogli vidjeti, ovakav projekt nije ostvaren.

Da li biste dali potporu takvom prijedlogu?
Podržao bih ideju rasprave sa savezničkim državama o opciji pružanja pomoći izravno na licu mjesta. Ima takvih koji napuštaju svoju državu iz političkih razloga i takve ćemo, dapače, u Europskoj uniji uvijek prihvatiti. Ali ne možemo prihvatiti cijeli svijet. Na taj bismo način, posljedično, destabilizirali i naša društva.

Usporedo sa zatvaranjem zapadnobalkanske rute ponovno u centar pozornosti dolazi ruta iz sjeverne Afrike preko Mediterana. Da li trebamo postići sličan sporazum, poput onog s Turskom i s državama sjeverne Afrike?
Sasvim sigurno. Mada je, u načelu, već sada došlo do smanjenja priljeva sa Bliskog istoka, moramo misliti i o sjevernoj Africi. Moramo pripremiti plan kako postupati, vezano za toliki broj ljudi koji plove iz Afrike. Posebno moramo pomoći našim talijanskim prijateljima koji su tu najviše na udaru.

Pojedine države počele su već primjenjivati sporazum s Ankarom te su prihvatile prve izbjeglice izravno iz Turske. Dokle je s primjenom stigla Hrvatska?
Pristali smo na prihvat najviše 1600 imigranata. Privremeno. Još uvijek nismo pristupili mjerama premještaja. Ali, izjavili smo da ćemo u lipnju početi s desetak imigranata mjesečno.

Pojedine države kritiziraju načelo preraspodjele bjegunaca na temelju kvota. Kako Vi gledate na kvote?
Poštujem stav češke Vlade i poštujem također stavove drugih vlada. Ipak, moramo sjesti i razgovarati. Ne možemo propisivati jedni drugima što trebamo raditi. To bi bilo razorno za europski projekt i nanijelo bi štetu percepciji Europske unije kod određenih naroda. Primjera radi, Hrvatska ne može nalagati Češkoj Republici koliko izbjeglica treba i može prihvatiti, kao što to ne može nijedna država drugoj državi. Moramo o takvim stvarima raspravljati. Otvoreno. Iskreno. Kao prijatelji. Na temelju načela jednakosti.

Prema zagrebačkim izvorima, od prošlog rujna prošlo je preko Hrvatske 650 tisuća izbjeglica. Koliko je njih zatražilo azil?
U biti su imigranti Hrvatsku koristili samo kao tranzicijsku zemlju. Azil je zatražilo manje od 50 izbjeglica. Problem predstavlja i to da imigranti ne žele ostati u Hrvatskoj. Oni žele preseliti u druge države. Ukoliko dođu u Hrvatsku, zadržavaju se tek na kratko vrijeme i zatim nastavljaju put u druge države ndash Njemačku, Austriju, Nizozemsku. Ne možemo ih sprječavati u tomu da napuste našu državu i odu drugdje.

Mada je zapadnobalkanska ruta zatvorena i postoji sporazum s Ankarom, u Grčkoj ostaju tisuće izbjeglica koji su tamo stigli ranije. Već neko vrijeme govori se da su u potrazi za novim rutama ndash primjerice, preko Albanije, Kosova, Crne Gore, eventualno zaobilaznim putem preko Bosne.
Ne, ne smatram vjerojatnim da bi imigranti koristili ove druge rute. Uspjeli smo uspostaviti vrlo dobru suradnju s Austrijom i Slovenijom ndash dvije države članice Europske unije ndash te s dvije države koje nisu članice: Srbijom i Makedonijom. Bilo je vrlo bitno pokazati, na nedvojben i učinkovit način, da smo u stanju osigurati zaštitu granice. Uputili smo nedvojben signal potencijalnim imigrantima da ne mogu svi u Europsku uniju. To je vrlo bitno.

Ipak, ukoliko bi se teoretski otvorila neka nova ruta, da li bi Hrvatska bila u stanju suočiti se s takvom situacijom? Prošle godine, kada ste još bili u oporbi, oštro ste kritizirali prethodnu Vladu da uopće nije bila pripremljena za djelovanje. Stoje li sada stvari drukčije?
U to vrijeme sam bio u pravu, budući da smo već u lipnju i srpnju znali da Mađarska podiže ogradu te da će se imigranti koristiti drugom rutom, preko Hrvatske. Ali, sada smo pripremljeni kako treba. Ukoliko se pojave izazovi, spremni smo nositi se s njima.

Da li se ikad razgovaralo o pitanju zaštite pomorske granice koja se proteže više od 1000 kilometara?
Kao što kažem, spremni se nositi sa spomenutim izazovima. Kod nas je za zaštitu granice nadležna policija. Ipak smo nedavno izmijenili propise i omogućili da, pod određenim okolnostima, u slučaju potrebe, zaštitu granice može pomagati i vojska.

Iako je Hrvatska članica EU-a od 2013. g., nije dio schengenskog prostora. Da li je možda u svezi s migracijom došlo do određene promjene stavova kada je riječ o nastojanjima za pridruživanjem?
Nije, želimo postati član schengenskog prostora i udovoljit ćemo kriterijima. To je jedan od temeljnih stupova EU-a. I mi moramo učiniti sve što je u našoj moći da sačuvamo schengenski prostor.

Postoji li neki vremenski okvir za pripajanje Hrvatske Schengenu?
Smatram da realno možemo govoriti o pridruživanju Hrvatske ne ranije nego u 2018. g.


Miro Kovač
middot Postao je šef hrvatske diplomacije ispred desno orijentirane Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koju je 1989. g. osnovao bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
middot Završio je međunarodne odnose na pariškoj Sorbonni.
middot U svojstvu diplomata bio je na mandatu u Bruxellesu, Parizu i Berlinu. Zatim mu je ponuđena dužnost veleposlanika u Poljskoj, što je odbio zbog HDZ-ovih priprema za predsjedničke izbore, jer je tada bio voditelj kanje trenutne Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.