Lovili smo Gotovinu, ali on nije ovdje

Zasluge za eventualni uspjeh u krajnje kritičnom nadmetanju s Haagom i Londonom prebacit će se, pak, na premijera Račana, koji u stvarnosti vodi vanjsku politiku (kas mu to mesić dopusti), dok će Picula, kao jedan od dvojice Račanovih glavnih operativaca (drugi je Goran Granić) ostati po strani. Toninu Piculi status sporednoga glumca zapravo ne smeta, jer on, barem tako sam tvrdi, nije političar po vokaciji još me je relativno nedavno uvjeravao kako nipošto ne namjerava provesti cijeli život u politici, nego mu je, naprosto, u interesu da što uspješnije može sudjelovati u svršetku posla koji je započeo 1990. godine i zbog kojeg je sadašnji ministar prije desetak godina krenuo u rat. Picula svršetkom posla smatra ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Baš zbog očiglednog manjka velikih političkih ambicija, Tonino Picula, koji je pratio premijera Račana na njegovu iznimno važnom sastanku s Tonyjem Blairom, razmjerno je hladan i neutralan, ali i posve autentičan svjedok najdramatičnijih dana posttuđmanovske hrvatske državne politike.

-Što će dakle, biti s nama? Englezi su, koliko god to premijer Račan nastojao ublažiti, ipak negativno reagirali na naš pokušaj da dobijemo ratifikaciju Sporazuma s EU mimo rješavanja slučaja Gotovina. Iz Haaga su hrvatskoj vladi prekjučer poručili da ima još točno pet dana da uhiti odbjegloga generala, što, očito, ne možemo očekivati. Što će se, dakle, dogoditi s Hrvatskom idućeg tjedna, u svjetlu posjeta Carle Del Ponte, izvješća koje će ona podnijeti Ujedinjenim narodima te definitivnog odbijanja Engleske i Nizozemske da ratificiraju Sporazum bude li izvješće nepovoljno za Hrvatsku, kao što se sada čini? =Realno je ocijeniti da smo sada u vrlo zaoštrenim uvjetima. Nema smisla frizirati stvarno stanje stvari. Doista se čini da suradnja s Haaškim sudom, koju hrvatska vlada tumači na svoj način, a glavna haaška tužiteljica na svoj, stvara realne prepreke za ostvarenje najvažnije hrvatske vanjskopolitičke ambicije, dakle za naš ulazak u Europsku uniju. Činjenica je da su Velika Britanija i Nizozemska, zbog uvjerenja da Hrvatska nedovoljno surađuje sa Sudom, zaustavile procese ratifikacije Sporazuma. Međutim, siguran sam da nema razloga da se naš boravak u Britaniji ovoga tjedna ocjenjuje neuspješnim. Nadam se da će mi vrijeme dati za pravo. Prije svega, želio bih istaknuti samu spremnost premijera Blaira i trojice njegovih vodećih ministara da nas prime, usprkos krajnje zaoštrenim uvjetima na njihovoj političkoj sceni gdje, kao što znate, Blairu već danima ispisuju političke osmrtnice. Stekao sam dojam da je Tony Blair otvorio sve moguće kanale prema Hrvatskoj i da je želio čuti autentičnu poruku o međunarodnom statusu naše zemlje. Poruka koju smo čuli od svih naših sugovornika u Engleskoj glasi, otprilike, ovako: "Nemojte trošiti mnogo vremena da nam opisujete što ste sve napravili u ove tri i pol godine. To mi znamo. Nas, međutim, zanima, možete li vi nastaviti s reformama". Blaira je, dakle, zanimalo, može li Hrvatska nastaviti ovim putom, u uvjetima izbora u Hrvatskoj. To je nešto što se ne mora glasno izgovoriti, ali što se uzima u obzir. Mi smo, pak, od Blaira i njegovih ministara tražili da još jednom saslušaju sve naše argumente zašto ne možemo uhititi generala Gotovinu. Rekli smo, također, da ćemo učiniti sve da Carlu Del Ponte uvjerimo kako ne može Hrvatsku držati taocem jedne nedokazane hipoteze, da se odbjegli general nalazi u Hrvatskoj. Ovdje još želim reći da je jedan od argumenata, kojim Haag opravdava svoj tvrdi stav prema nama, tvrdnja da Hrvatska ne kontrolira svoje obavještajne službe.

-Vratimo se temeljnom pitanju: ako, dakle, izvještaj Carle Del Ponte bude negativno intoniran i ako London i Haag definitivno odustanu od ratifikacije, znači li to da Hrvatska nema nikakve šanse da uđe u EU s Bugarskom i Rumunjskom, dakle u idućem krugu proširenja Unije? =Uvijek više volim analizirati gora rješenja. Dakle, neću se izvlačiti na tezu da tehnički uopće nije potrebno da se Sporazum ratificira kako bi neka zemlja ušla u Europsku uniju. Primjerice, Slovenija i Estonija nisu ratificirale svoje sporazume s EU, a sad su postale punopravne članice. No, mi moramo biti svjesni da se naše političke okolnosti bitno razlikuju od uvjeta u kojima su se Slovenija i Estonija pridruživale Uniji te da ne trebamo računati na takve iznimke. Ne želim prihvatiti mogućnost da dvije ili tri zemlje neće ratificirati Sporazum. Za nas je u idućih nekoliko dana presudno da budemo uvjerljivi pred Carlom Del Ponte, da je uvjerimo kako smo učinili sve što smo mogli da bismo došli do Gotovine te da je uvjerimo da general nije u Hrvatskoj. Veliku Britaniju moramo opskrbiti istim argumentima i dokazima kao i Carlu Del Ponte, kako bismo pojačali naše tvrdnje koje smo iznijeli u razgovoru s Tonyjem Blairom i njegovim ministrima.

-Carla Del Ponte u Zagreb dolazi 6. listopada, a izvještaj o suradnji s Haaškim sudom predstavit će UN-u 9. listopada, što znači da nakon zagrebačkih sastanaka s hrvatskim državnim vrhom Del Ponte više neće moći dodatno raditi na izvještaju. Što će hrvatska strana, na zagrebačkom sastanku na kojem se, dakle, odlučuje o sadržaju izvještaja Carle Del Ponte, reći glavnoj haaškoj tužiteljici, a što dosad već nismo čuli? =Upravo radimo na velikom, cjelovitom materijalu koji ćemo u ponedjeljak prezentirati Carli Del Ponte, a koji se sastoji od niza činjenica, postupaka, dosjea o svemu što je hrvatska vlada poduzela da bi privela generala Gotovinu. Sadašnje insistiranje na problemu generala Gotovine jednim je dijelom i pitanje percepcije, koju je teško promijeniti, pogotovo ako se pretvorila u predrasudu, da general jest u Hrvatskoj a da ga mi ne želimo uhititi, što naprosto nije točno. Učinit ćemo sve što znamo i možemo da promijenimo tu percepciju. Vjerujem da naša pozicija, u jednom ozbiljnom razgovoru s Carlom Del Ponte, nije besperspektivna te da će materijali koje kanimo predstaviti haaškoj tužiteljici imati značajan utjecaj na njezin konačni stav. Mislim, također, da će te iste materijale uzeti u obzir i britanska vlada kada bude odlučivala o ratifikaciji Sporazuma s EU.

-Što će sve obuhvatiti materijali koje ćete predati Carli Del Ponte i britanskoj vladi? =Taj se dokument sastoji od pravosudnih, policijskih, obavještajnih i političkih elemenata relevantnih za slučaj Gotovina. Tim dokumentom želimo postići dvije stvari: prvo, dokazati da u potpunosti surađujemo s Haaškim sudom, i drugo: još jednom reći kako ne možemo jamčiti da će se Gotovina za šest ili deset ili petnaest dana naći u Haagu, naprosto zato što on nama nije dostupan.

-Je li točno da se Vlada obvezala kako će, dođu li nove optužnice protiv državljana RH, odmah postupiti prema zahtjevima Haaškog tužiteljstva? =Nije uopće sporno da će Hrvatska odmah ispuniti sve svoje međunarodnopravne obveze. Dođu li nove optužnice, mi ćemo doista odmah postupiti i prema našem i prema međunarodnom zakonodavstvu. Nije korektno sumnjičiti Hrvatsku da će opstruirati međunarodno pravo, kao što nije korektno cijeli jedan reformski proces u našoj zemlji dovoditi u pitanje zbog pogrešne predrasude da je Ante Gotovina u Hrvatskoj i da ga hrvatske vlasti ne žele privesti.

-Slažete li se vi s procjenama koje dolaze iz hrvatskih vladajućih krugova da je Carla Del Ponte pod velikim utjecajem stranih obavještajnih službi, koje su je uvjerile da je Gotovina u Hrvatskoj? =Vjerujem u profesionalnost glavne haaške tužiteljice. Siguran sam da se informacije koje dolaze do gospođe Del Ponte na različite načine filtriraju. Točno je, nadalje, da Haaški sud nema svoju obavještajnu službu. Ona, dakle, ovisi i o informacijama koje dobavljaju druge službe. A te službe o istome govore iz različitih kutova.

-Mislim da se temeljno pitanje, na koje vaša vlada ne može dati odgovor, svodi na sljedeće: prije dvije i pol godine svi smo - i vi, i ja, i vaši kolege iz Vlade, i redoviti čitatelji političkih novina, svi smo, dakle, znali da će Gotovina biti optužen. Zašto ga Vlada nije spriječila da pobjegne prije nego što je optužnica formalno stigla u Zagreb? =Zato što smo izabrali političko-pravni pristup cijelom kompleksu problema suradnje s Haagom. mi smo u to vrijeme pokušavali definirati trajna načela suradnje s Haagom, tražeći od Haaga da prema Hrvatskoj prestane primjenjivati selektivnu suradnju i selektivne zahtjeve. osim toga, bilo je to vrijeme stalnog licitiranja s imenima koja su se mogla naći na haaškim optužnicama, pri čemu se nije govorilo samo o Gotovini.

-Ali, za Gotovinu ste definitivno znali, što je ovih dana potvrdio i potpredsjednik Vlade Goran Granić rekavši da je Francuska Gotovini izdala putovnicu dva mjeseca prije optužnice, kada su Francuzi već morali znati da će general biti optužen. Ako je, dakle, Francuska dva mjeseca prije znala za optužnicu protiv Gotovine, morala je to znati i Hrvatska. =Svatko od nas mora snositi odgovornost za ono što govori, zna ili misli da zna. Ja sam i dalje siguran da mi prije dvije i pol godine nismo mogli drukčije postupiti, ako smo željeli sačuvati principe funkcioniranja pravne države. Osim toga, ja ovdje ponovno moram naglasiti da su optužnice koje su stigle početkom ljeta 2001. godine, dakle optužnice protiv generala Gotovine i Ademija, za nas sadržavale neke posve neprihvatljive elemente, koje smo morali nastojati ispraviti. Dalje, u ljeto 2001. godine zbog tih smo se optužnica suočili s krizom Vlade. Glasovalo se o povjerenju Vladi, zamalo se srušila koalicija. Cilj Vlade bio je da se optužnice proslijede, da se, dakle, ispune, zbog čega smo imali goleme unutarpolitičke probleme. Usprkos svim tim problemima, ova je vlada stalno tražila najefikasniji način komuniciranja s Haaškim sudom. Suradnja s Haagom naša je trajna orijentacija. A sada, za vrijeme naše kandidature za članstvo u EU, mi moramo otkloniti bilo kakvu sumnju u naše dobre namjere prema Haagu. prva postaja u otklanjanju takvih sumnji bit će sastanak s Carlom Del Ponte u Zagrebu, u ponedjeljak. Mi ćemo, naravno, i dalje tvrditi da general Gotovina nije u Hrvatskoj. Ako smo u krivu, očekujemo da nam se to dokaže s čvrstim argumentima.

-Oprostite, ali nije li hrvatska vlada u proteklih godinu dana iz međunarodnih izvora dobila barem deset dojava o navodnim boravištima generala Gotovine u Hrvatskoj ili u pograničnim zonama Hrvatske i Bosne i Hercegovine? =Točno je, dobili smo niz dojava. Naša policija provjerila je sve moguće dojave, uključujući i neke koje su otpočetka zvučale posve besmisleno. Katkad smo provjeravali i poneke bizarne dojave, zato što smo procijenili da je riječ o test-upozorenjima. To znači da je netko međunarodno relevantan želio procijeniti kvalitetu naše suradnje s Haagom, pa je pokušao testirati naše obavijesti o lokacijama gdje se Gotovina navodno skrivao. Mi smo odmah reagirali. Gledajte, hrvatske sigurnosne službe pokazale su u slučaju uhićenja Ivice Rajića da su kadre izvoditi takve zadatke. No, ni jedna dojava o navodnom boravištu generala Gotovine u Hrvatskoj nije se pokazala točnom. Koliko mi znamo, taj čovjek doista nije ovdje.

-Što će se dogoditi s međunarodnim statusom Hrvatske ako izvještaj Carle Del Ponte, usprkos svim naporima hrvatske vlade, ipak bude negativan? =Bude li izvještaj Carle Del Ponte negativan, naš je glavni problem, kao što smo se složili na početku ovog razgovora, kako će se engleska vlada ponijeti prema ratifikaciji Sporazuma Hrvatske i EU. Nadam se da London neće apsolutizirati samo jednu dimenziju trenutačne krize u odnosima Zagreba i Haaga. Na temelju naših razgovora u Londonu stekao sam dojam da oni, naravno, drže kako je uhićenje generala Gotovine u hrvatskoj preduvjet za naše daljnje poteze prema EU, ako je on u Hrvatskoj. Međutim, ako ih uvjerimo da on nije u Hrvatskoj te da ga mi doista ne možemo uhititi, slučaj Gotovina više ne mora biti preduvjet za ratifikaciju. u idućih nekoliko dana vidjet ćemo jesmo li mi, kao najodgovorniji hrvatski državni dužnosnici, kadri uvjeriti Engleze da smo u dobroj vjeri učinili sve što se moglo učiniti. Osim toga, mislim da je od upravo strateškog značaja pitanje vrijedi li zaustaviti ili ugroziti reformske procese u jednoj zemlji zbog slučaja jedne haaške optužnice, pri čemu vlasti naše zemlje ne mogu učiniti više od onoga što su dosad učinile.

Talijani i ribarska zona -Kako komentirate recentni sukob s Italijom, koja sada također prijeti odbijanjem ratifikacije Sporazuma s EU zato što je Hrvatska najavila proglašenje ribolovne zone u Jadranu? =Vlada je u četvrtak donijela odluku o proglašenju ribolovne zone, koja se, među ostalim, temelji na načelima nove europske ribarske politike. Kad se principijelno govori o europskoj ribarskoj politici, svi vas podržavaju. Međutim, kad jedna zemlja pokuša učiniti da u njezinoj zoni odgovornosti, a to je hrvatski Jadran, stvari krenu nabolje, to može izazvati sukob s nacionalnim interesima drugih zemalja. U slučaju Slovenije, bila je to nepotrebna reakcija njihove diplomacije, koja je povlačenjem veleposlanika iz Zagreba zapravo ponovno htjela pokrenuti neriješeno pitanje granica. Nakon nekog vremena i Italija nam je dala do znanja da je zainteresirana za status quo u Jadranu, barem do konferencije u Veneciji. Mi smo to možda i mogli prihvatiti da se na pripremnom sastanku za Veneciju, koji je održan u Bruxellesu, nije počela artikulirati pozicija koja je za nas neprihvatljiva. Riječ je o tome da bi se u Veneciji mogla donijeti odluka koja će bitno limitirati konzumiranje prava međunarodnih voda za zemlje kao što je Hrvatska. Mi smo, dakle, ušli u određenu trku s vremenom. Ovdje želim naglasiti da Vlada predlaže da mi, proglašavajući zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu, primjenu te odluke odgodimo na godinu dana, da dakle pričekamo rezultate konferencije u Veneciji. Bez obzira na to, naša odluka izaziva otpore. Jednostavno govoreći, mi imamo ribu, mi imamo ekološki zaštićeni dio Jadrana, a Talijani imaju veliku ribarsku flotu. I tu se stvara konflikt interesa. Moramo razmišljati o našem sutra i sigurni smo da naša odluka, pogotovo dugoročno gledajući, ne može ugroziti naše susjede, s kojima želimo imati što bolje odnose. Hrvatska diplomacija mora odluku o ribolovnoj zoni uspješno iskomunicirati prema zemljama Europske unije. Nipošto nije dobro da se proces širenja hrvatske jurisdikcije na Jadranu, koji se odvija već dulje vrijeme, pretvara u unutarnji politički spektakl. To šteti državnim interesima.

-Nije li politički apsurdno da u vrijeme krize u odnosima s Haaškim sudom, koja je povezana s našom kandidaturom za EU, otvaramo još jednu frontu prema Italiji, koja sada prijeti da ni ona neće ratificirati Sporazum? =Potpuno se slažem s vašom ocjenom. No, u ovom je trenutku prevladalo očekivanje velikog dijela javnosti i politike da Hrvatska odmah nešto napravi kako bi zaštitila svoj potpuno legalan interes na Jadranu. Vjerujem da trenutačna kriza u odnosima s Italijom ipak neće dovesti do njihova odbijanja ratifikacije Sporazuma Hrvatske i EU.