Hrvatska je sidro stabilnosti u regiji

Ovaj tjedan će biti zlatnim slovima zapisan u noviju hrvatsku povijest. Na skupu u Bukureštu Hrvatska će biti primljena u NATO savez, a nakon toga će ju posjetiti i američki predsjednik George W. Bush. Sve su to bili dovoljni razlozi da porazgovaramo s Davorom Božinovićem, veleposlanikom Misije RH pri NATO-u. - Koja je iz strateških razloga važnost skupa NATO-a, koji se održava u Bukureštu od 2. do 4. travnja? = Fokus NATO skupa u Bukureštu bit će operacije u Afganistanu i na Kosovu. Međutim, strateška dimenzija sastanka bit će najizraženija na pitanju proširenja Saveza. Jugoistok Europe još uvijek nije sigurnosno konsolidiran, što su najbolje pokazali događaji vezani uz proglašenje neovisnosti Kosova. To je potvrdio i glavni tajnik NATO-a označivši prostor naše regije quotnedovršenim poslom Europequot. U tom kontekstu Hrvatska predstavlja sidro stabilnosti u regiji i pozitivan primjer svojim susjedima. Bez obzira na dominantna strateška razmišljanja o širenju na istok te suradnji s Ukrajinom i Gruzijom, NATO i EU ne mogu ostaviti balkansku sigurnosnu rupu unutar svojih granica. Strateški krug proširenja, kojeg uskoro očekujemo, ići će upravo u tom smjeru i postaviti temelje za daljnju stabilizaciju jugoistoka Europe. - Što za Hrvatsku na vanjskopolitičkom planu znači dobivanje pozivnice za punopravno članstvo u NATO-u? = Članstvo u NATO-u ojačat će sigurnosni, politički pa i ekonomski položaj Hrvatske. NATO je politički forum koji okuplja SAD, najveće europske zemlje i nama susjedne zemlje. U takvom kontekstu, prisutnost Hrvatske za stolom gdje se raspravljaju problemi od njezinog interesa je objektivna potreba i dodatno jamstvo njezinom suverenitetu. Pogotovo kad se uzme u obzir da članice NATO-a čine većinu u stalnom sastavu Vijeća sigurnosti UN-a. Također, prethodno članstvo u NATO-u možda nije formalni uvjet ali je svakako dosad bila politička praksa primanja novih članica u Europsku uniju. Članstvo u NATO-u dat će novu težinu Hrvatskoj u pregovorima s Unijom, posebno imajući u vidu da je 21 članica EU-a ujedno i članica NATO-a. Da rezimiram, međunarodni položaj Hrvatske jača u dva smjera. Prema quotunutraquot, jer Hrvatska postaje ravnopravni partner svojim saveznicima. I prema quotvanquot, gdje se Hrvatska smatra dijelom političkog, sigurnosnog i ekonomskog kluba NATO zemalja. Stavovi i interesi Hrvatske kao članice NATO-a morat će se uvažavati u regiji i na širemu međunarodnom planu. Članstvom u NATO-u, a potom i u EU, dolazi vrijeme u kojem ćemo o međunarodnoj zajednici govoriti u prvom licu množine. - Je li rezultat te pozivnice i dolazak predsjednika SAD-a Georgea W. Busha u dvodnevni posjet našoj državi? = Posjet američkog predsjednika, uz to što je pokazatelj izvrsnih bilateralnih odnosa između dvije zemlje, svakako je vezan i uz kontekst NATO-a i predstavlja jasni politički signal da Hrvatska postaje dio kluba zapadnih država. Radi se o simboličkom prelasku iz kruga država koje su bile ili još uvijek jesu dio problema, u klub stabilnih demokracija koje pomažu u njihovom rješavanju. - Što mislite, zašto su protivnici ulaska u NATO savez pokušali progurati priču o osnivanju baza u Hrvatskoj iako je dobro poznato kako ovaj Savez nigdje ne osniva baze? = Protivnici hrvatskoga članstva u NATO-u izgubili su u argumentiranoj javnoj debati. Dokazali smo da je članstvo u NATO-u jeftinije od samostalnog organiziranja obrane, izložili dosadašnje sigurnosne rezultate Saveza i objasnili strateški kontekst regije. Ne bih želio špekulirati zašto su protivnici NATO-a odabrali upravo nepostojeće baze kao argument protiv NATO-a, ali moguće je da se radi jednostavno o krivim interpretacijama nastalim zbog nedovoljnog poznavanja područja kojim se pokušavaju baviti. - Kad smo već kod quotbazaquot, Hrvatskoj je od velike važnosti izgradnja jedne luke u dubrovačkom području za potrebe Hrvatske, a i NATO-a. Ima li nade da dođe do realizacije toga projekta? = Prema Dugoročnom planu razvoja OSRH, Hrvatska ratna mornarica bi, uz pomorske baze u Splitu i Puli, trebala sagraditi i pomorsku bazu Jug u kojoj se predviđa izgradnja objekata i infrastrukture za potrebe Obalne straže, a ne NATO-a, za smještaj satnije hrvatskoga mornaričkog pješaštva kao i za potrebe prihvata ojačanja snaga angažiranih na protupožarnim aktivnostima. Nesporna je potreba postojanja takvog objekta na južnom Jadranu. Siguran sam da će se u kontaktu i uz suglasnost lokalne zajednice pronaći odgovarajuće rješenje koje će pomiriti hrvatske sigurnosne interese i razvojne planove lokalne zajednice. - Koliko će ulazak u NATO poboljšati investicijski i kreditni rejting naše države? = Radi se o krugu država koje u svojim rukama drže polovicu svjetskog gospodarstva i koje najviše trguju odnosno ulažu međusobno. Sigurnost je jedno od nezaobilaznih pitanja koja se razmatraju kod odlučivanja o tome gdje investirati. Stoga očekujemo da će veća percepcija sigurnosti Hrvatskoj donijeti više investicija. Svojim primjerom to potvrđuju Češka, Poljska i Mađarska gdje su se izravne investicije udvostručile prilikom ulaska u NATO. U Rumunjskoj su se investicije povećale za 141 posto u godini kada je ušla u NATO. - Mogu li hrvatske tvrtke očekivati dodatne poslove za potrebe NATO-a u Hrvatskoj? = Osim međusobne trgovine, zemlje članice mogu poslovati i s NATO-m kao organizacijom. NATO ima službenu listu dobavljača na kojoj se, u pravilu, mogu naći jedino tvrtke iz zemalja članica, a svi se poslovi rade preko specijalizirane agencije NATO-a. Ulaskom u NATO sve hrvatske tvrtke moći će postati službeni dobavljači Saveza, naravno ako njihovi proizvodi zadovolje kvalitetom. - Može li se očekivati da će ulaskom u NATO Hrvatska imati nekih problema u odnosima s Ruskom Federacijom? = Partnerstvo s Rusijom je strateški element sigurnosti euroatlantskog područja. Ne vidim zašto bi Hrvatska imala problema s njom zbog članstva u NATO-u, pogotovo zato što Rusija s njim ima institucionalizirane odnose. Osim toga, Hrvatska ima jasno zacrtane vanjskopolitičke prioritete a to su članstvo u NATO-u i EU-u. Ti prioriteti su dobro poznati Rusiji koju to nije priječilo da s Hrvatskom razvije vrlo dobru suradnju u nizu područja. - Domaći glasni protivnici ulaska RH u NATO posvuda quotpronalazequot razloge za opravdanje svojih teza. Imate li spoznaje o tomu tko stoji iza tih grupacija? = Ako govorimo o Odboru za organizaciju referenduma o NATO-u, želim vjerovati da se izvorno radi o građanskoj inicijativi, koju, kao takvu, podržavam. Međutim, rezultati njezinoga dosadašnjeg djelovanja za mene kao građanina predstavljaju određeno iznenađenje jer imam dojam da se ne radi o neutralnom pozivu građana na referendum, nego više o kanji protiv članstva u NATO-u. - Zašto se protivnici ulaska RH u NATO baš tako uporno zalažu za potrebu održavanja referenduma, koji gotovo nitko od članica dosad nije prakticirao? = Referendum je demokratsko sredstvo, ali temeljni je zahtjev svake javne debate da izrazite i branite svoje mišljenje. Nije mi poznata niti jedna pro-NATO izjava članova Odbora za referendum, ali je bilo puno izjava kojima su se neki među njima deklarirali kao njegovi protivnici. - Koliko je izvrsno izabrano vrijeme i tročlano društvo za priznanje Kosova - s Mađarskom i Bugarskom - povećalo ugled Hrvatske na međunarodnome planu? = Od proglašenja neovisnosti i početka samostalnog života kao države, Hrvatska je međunarodno politički sazrela. Na pragu smo članstva u NATO-u, poznat nam je okvirni datum ulaska u EU, izabrani smo za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a, angažmanom hrvatskih oružanih snaga u inozemstvu od zemlje koja je bila korisnik sigurnosti postali smo zemlja koja pruža sigurnost. Stoga ne čudi da Hrvatska sve više usuglašeno nastupa sa svojim saveznicima. Ne bih rekao da se tempiranjem priznanja Kosova i odabirom načina njegovog priznavanja hrvatski ugled u svijetu povećao. Bolje bi bilo reći da se on potvrdio, kao što će se potvrditi pozivom za članstvo u NATO-u. Ulazak u NATO je hrvatski nacionalni interes - Kako objašnjavate nagli porast broja hrvatskih građana (67 posto) koji podržavaju ulazak Hrvatske u NATO? = Nekoliko čimbenika utjecalo je na porast javne potpore hrvatskome članstvu u NATO-u. To je svakako intenzivan dijalog s građanima i povećan broj dostupnih informacija o tom vojno-političkom savezu i prednostima koje članstvo u njemu donosi. Bilo nam je važno da NATO priča bude transparentna, kako bi kroz dijalog s građanima mogli dati argumente zašto ulazak u NATO predstavlja nacionalni interes i kako se on tiče svih dijelova društva. Jer u NATO ne ulaze samo vojske država članica, u njega ulaze društva u cjelini. Potpora građana ulasku Hrvatske u NATO porasla je između ostalog i radi brojnih javnih tribina i medijskih prezentacija koje se, počevši od prošle godine, održavaju po svim hrvatskim županijama. Javne tribine imaju pozitivan učinak, jer se radi o atmosferi koja nije propagandna i koja same građane potiče na pitanja. Takvu praksu izravnog komuniciranja s građanima i s medijima nastavit ćemo i dalje. Također, na porast potpore značajno su utjecale podignute tenzije u dijelu naše regije, koje su hrvatski građani s pravom stavili u kontekst sigurnosne politike. Osim toga, Hrvatska se nalazi na pragu ostvarenja jednog od najvažnijih ciljeva svoje vanjske politike nakon proglašenja neovisnosti i postizanja teritorijalne cjelovitosti, što dodatno motivira građane.