Gospodarske diplomate tražimo i u poduzećima

Novi je moto Ministarstva vanjskih poslova, čini se, gospodarska diplomacija. Prema novoj organizacijskoj strukturi, isključivo za to područje ubuduće će biti zadužen pomoćnik ministra vanjskih poslova, kojega ministar vanjskih poslova Tonino Picula još traži. O dosadašnjem nezadovoljstvu gospodarstvenika uslugama hrvatske diplomacije i promjenama koje planira razgovarali smo s ministrom Toninom Piculom nakon njegova povratka sa summita EU u Solunu. -Je li summit EU u Solunu bio uspjeh za Hrvatsku i ostale države zapadnog Balkana ili je poruka EU bila negativna? =Solun je uspjeh iako su ga opterećivala u pripremama i nerealna očekivanja. S jedne strane postojalo je očekivanje EU da se u Solunu dade jasnija perspektiva europskoga članstva zemljama jugoistoka Europe, ali s time da se vodi računa o tome da su te zemlje prilično daleko od ulaska u EU. Naravno, nakon Kopenhagena i zasićenja pričama o proširenju, Europa je bila skeptična koje se mjere trebaju otvoriti prostoru jugoistočne Europe. S druge strane Solun je bio ugrožen visokim ambicijama određenoga broja zemalja jugoistočne Europe koje su se ponadale da će EU u svojoj darežljivosti ignorirati njihove probleme i ponuditi ozbiljan prečac ka kandidaturi tako da neće inzistirati na kriterijima koji su potrebni da biste došli u poziciju da razgovarate o kandidaturi. Netko je zgodno primjetio kako Hrvatsku Solun dolazi prekasno, a za druge prerano. Mi smo posao obavili prije sastanka u Solunu: od 2000. godine, kada nismo imali nikakav institucionalni oblik povezanosti s EU, preko zagrebačkoga summita do potpisivanja SSP-a, 2003. uspješno smo lobirajući privoljeli EU da prihvati našu kandidaturu. -Jedna od kontroverznijih tema o kojoj se raspravljalo bilo je uspostavljanje prihvatnih centara za imigrante u EU na području Hrvatske. Kako je završila ta ideja? =Ne posredno prije početka solunskoga summita Velika Britanija objavila je da odustaje od toga projekta. To je koincidiralo s mojim stavom, javno izrečenim u hrvatskim novinama, da ne želimo biti sabirni centar na periferiji EU, nego sebe percipiramo kao dio EU, u skorom razdoblju. -Je li na solunskom summitu bilo riječi o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom i aktualiziranom slučaju generala Ante Gotovine? =Na samom solunskom summitu o suradnji s Haaškim tribunalom nije bilo puno više riječi negoli na sličnim skupovima, nego čak i manje. Tome je sigurno pridonijela suradnja Hrvatske s tribunalom koja je verificirana zadnjim istupima Carle del Ponte. O slučaju Gotovina nije bilo ni riječi. Za odnos svijeta prema tome slučaju karakteristična je jedna vrsta kibiciranja. Mnogi strani diplomati imaju osjećaj isključenosti iz cijeloga procesa i jednostavno nagađaju ili petpostavljaju što znače medijsko-političke špekulacije vezane uz slučaj Gotovina. No, u lipnju 2003. suradnja Hrvatske s Haagom nije krucijalna prepreka naše integracije u EU. Da ilustriram koliko su se vremena promijenila: svakih nekoliko mjeseci običavam ručati s veleposlanicima država EU i država izvan EU. Prvi put tijekom zadnjih ručkova “zimzeleni” problemi kao što su Haaški tribunal ili povratak izbjeglica u Hrvatsku odjednom su potisnuti na marginu interesa velepslanika, što ne znači da ne postoje. Dominantno vrijeme bilo je posvećeno gospodarskim temama poput nastavka privatizacije u RH. -Je li i to bilo jedan od razloga zbog kojih ste nedavno uspostavili posebnu upravu za gospodarsku diplomaciju? =Upostava uprave za gospodarsku diplomaciju dio je napora da se ozbiljnom rekonstrukcijom organizacijski približimo ostvarivanju naših prioritetnih vanjskopolitičkih ciljeva. Oni su svakako EU, NATO pakt, harmonizacija odnosa sa susjedima, ali veća hrvatska prisutnost u izvaneuropskom političkom i gopodarskom prostoru. Analiza je pokazala kako bez takve uprave vrlo teško možemo realizirati i promovirati naše političke ciljeve. Uprava za gospodarsku diplomaciju na temelju svih dobrih, ali i loših iskustava prethodnih projekata državne uprave ima cilj, ovaj put izbjegavajući ta nešto slabija rješenja, iskoristiti ono što se pokazalo dobrim. A to znači da koncentrira sposobnost i svojevrsnu senzibilnost i stavi ih u službu promocije Hrvatske kao pouzdana gospodarskog partnera, ali i Hrvatske kao odredišta stranog kapitala. Ipak ne treba brkati stvari. Poslovima komercijalne djelatnosti trebaju se baviti neka druga Vladina tijela, gospodarske komore ili same tvrtke. Oni moraju izravno stupati u odnose sa zainteresiranim investitorima ili poslovnim partnerima i sklapati poslove. Gospodarska diplomacija ima nešto drugačiji zadatak: ona mora konceptualizirati opću politiku države prema tom problemu i održavati kontakte s određenim institucijama u kojima imamo otvorena diplomatsko-konzularna predstavništva. -Kako će biti organizirana nova uprava za gospodarsku diplomaciju koliko će ljudi zapošljavati? =Vlada je 12. lipnja ove godine donijela uredbu o novome ustrojstvu Ministarstva vanjskih poslova, kojom se osniva uprava za gospodarsku diplomaciju. Ona će biti podijeljena na dva odjela: za bilateralne i za multilateralne odnose. Analiza je pokazala a su resursi već znatni: imamo više od 55 gospodarskih savjetnika rasutih diljem planeta i to treba prilagoditi ovim ambicijama. igurno ćemo u novoj upravi angažirati profesionalne diplomate kojima je obrazovni “background” ekonomija. No, pozvat ćemo u pomoć i profesionalce iz drugih ministarstava, nevladinih i poluvladinih ustanova poput HGK ili HUP-a, a neću se libiti i pokušati animirati ljude iz gospodarstva koji su se dokazali u dnevnom poslovanju s inozemstvom. Teško je sada govoriti o broju ljudi jer nas čekaju donošenje pravilnika i sistematizacija radnih mjesta. Nećemo odmah zapošljavati ljude koje možemo jer je sada bitno inzistirati na kriterijima. -Hoće li čelni čovjek gospodarske diplomacije postati Darko Bekić? =To nije točno. Riječ je o vrsti špekulacije koja prati svaku reformu i preustroj. Gospodina Bekića nekorektno se uvlači u kontekst tih promjena. On je pomoćnik ministra vanjskih poslova za analitiku i siguran sam da ima posla preko glave. -Zna li se onda tko će biti na čelu Uprave za gospodarsku diplomaciju? =Razgovara se s nekoliko ljudi, sve odreda vrhunskim profesionalcima. Dio njih nije iz Ministarstva vanjskih poslova. Dobiti kvalitetna čovjeka za poziciju pomoćnika ministra u izbornoj godini traži dodatnu motivaciju od onog tko će biti izabran na tu poziciju. No, ne odustajem od želje da to bude prava osoba na pravome mjestu u najpotrebnije vrijeme. Jer ne želim čekati da prođu izbori da počnem rekonstrukciju Ministarstva. -Kako će nova uprava pomagati hrvatskim tvrtkama i poduzetnicima? =Trenutačno supstituiramo prisutnost HGK i drugih gospodarskih asocijacija u mnogim zemljama svijeta gdje ta predstavništva ne postoje. U zemljama Azije, Latinske Amerike i Afrike imamo diplomatska predstavništva koja svojim radom nadilaze formalne kontakte s institucijama zemlje u kojima djeluju. Često pomažu i konkretnim tvrtkama da sklope poslove i uspostave kontakt s određenim partnerima u ovim dijelovima svijeta. Naravno da uspjeh ove uprave ovisi i o tome koliko će druga tijela prihvatiti taj izazov. S Ministarstvom gospodarstva u srpnju ćemo potpisati neku vrstu sporazuma kojim ćemo pokušati Agenciju za promicanje izvoza učiniti što operativnijom, uz neke dokumente koje će Vlada prihvatiti naknadno. -Što konkretno želite postići osnivanjem uprave za gospodarsku diplomaciju recimo do izbora? =Uprava za gospodarsku diplomaciju uklanja himerične, mitske naslage s tog pojma i doista se koncentrira na posao. Da olakša kontakte između institucija zaduženih za gospodarsku suradnju u 80-ak zemalja svijeta i naših izvoznika, odnosno poslovnih ljudi koji vide tržište izvan skučena hrvatskog. Ako to nije dovoljno za uspostavu jedne takve uprave, onda doista ne znam što jest. -Možete li nabrojiti neke primjere u kojima se Vi i hrvatska diplomacija dosad pomogli hrvatskim kompanijama i gospodarstvu? =Nismo resorno ministarstvo koje treba voditi brigu o vanjskotrgovinskoj razmjeni Hrvatske, ali upravo zbog napora koji je prethodio osnivanju uprave za gospodarsku diplomaciju moguće je dokumentirati nešto od onoga što smo napravili. U studenome 2002. bio sam u Japanu i tom sam prilikom ponudio 30-tak projekta različitim japanskim institucijama koje vode računa o japanskome izvozu i plasmanu investicija. Ovih je dana do nas došla informacija da imamo odaziv japanskih banaka koje su spremne sudjelovati u tri projekta gradnje infrastrukture u Hrvatskoj. Riječ je o lokalnoj željezničkoj liniji, obnovi luke Vukovar, prometnome koridoru Budimpešta-Ploče i hidroelektrani Podsused. Japanci su pozitivno reagirali i na naš prijedlog da sudjeluju na Zagrebačkom velesajmu kao zemlja partner. Japanska tvrtka Nippon Co. dobila je posao konzultanta u izradi projekta preseljenja dijela luke Rijeka. U pripremi odlaska u Japan tražio sam podatke o našoj robnoj razmjeni s Japanom iz kojih je bilo vidljivo da je naš izvoz u Japan skočio s četiri na 40 milijuna dolara. Bilo je jasno zašto: izvoz tuna. Pokušao sam istražiti ideju da se tijekom mojega posjeta Japanu ponudi još nešto iz naše marikulture što bi Japancima bilo zanimljivo. Moja je potraga u Hrvatskoj trajala 25 dana i samo je jedan riboprerađivač iz Dalmacije pokazao zanimanje koje je poslije zamrlo. Čak su i ugledni znanstveni instituti od kojih sam tražio da mi konceptualiziraju naš nastup u tom području poslali dva A4 papirića. To pokazuje što drugi moraju napraviti da bi ova iniicijativa MVP-a dala rezultate. Evo još jedan primjer. Često se platni promet s izvaneuropskim zemljama odvija preko trećih, što poskupljuje cijeli posao. Rezultat je rada naših gospodarskih savjetnika povezivanje HBOR-a s garancijskim tvrtkama i EXIM bankama u zemljama kao što su Indija, Indonezija, Iran, čime se postiž izravno odvijanje platnoga prometa. Naše je djelovanje posebno važno u prostorima koji su izvan dosega naših tvrtki koje nemaju dovoljnu platnu moć da imaju stalna predstavništva. -Što je sa zemljama bivše Jugoslavije u koje su kompanije došle prije diplomata. Nekad je, naprotiv, politika kočila gospodarske odnose poput problema s vizama ili, primjerice, Vašeg otkazivanja putovanja u Crnu Goru, gdje se trebao usuglašavati sporazum o slobodnoj trgovini. =Zbog odnosa opterećenih ratom i agresije na Hrvatsku koja je došla s prostora SR Jugoslavije, ali i ratnog naslijeđa u kojem Hrvatska snosi određenu krivnju u BiH, političko je otvaranje prema tim zemljama traumatičnije nego što je, primjerice, otvaranje diplomatskoga predstavništva u Dublinu. Jasno je da smo u takvim odnosima počinjali s gospodarstvom, kulturom i sportom, a tek poslije mogla se razvijati politička komunikacija. Kad sam postao ministar, nisam želio poslati veleposlanika u Beograd dok god je Milošević bio na vlasti. Kad je Milošević otišao, htio sam se uvjeriti u stvarne namjere nove, demokratske Srbije. To je potrajalo neko vrijeme dok nismo izbaždarili diplomatske instrumente i politički se prepoznali. Potom smo u dvije godine riješili neke od najdelikatnijih problema, poput granične problematike, i sklopili sporazum o slobodnoj trgovini. Što se tiče odgode mojega posjeta Crnoj Gori, ako jedna zemlja nije u stanju predvidjeti probleme i primjereno zaštititi diplomatsko predstavništvo svojega prvog susjeda, pitanje je kiliko je pogodan ambijent za sklapanje poslova. -Kad ste već spomenuli imenovanje veleposlanika, gospodarstvenici zamjeraju da u zemljama koje su Hrvatskoj važno tržište, poput Njemačke, nekada i mjesecima nismo imali veleposlanika. =Postupak imenovanja prvih ljudi naših diplomatskih predstavnika drukčiji je nego prije 2000. godine, dulji je. Među ostalim, zato što imamo jednu komponentu više, saslušanje pred saborskim Odborom za vanjsku politiku. Uveli smo i instituciju supotpisivanja. Dakle, cijeli je postupak formalno dulji nego što je bio prije, kada je jedan čovjek preko noći donosio odluke tko će biti hrvatski veleposlanik. Sada cijela procedura može potrajati i zbog potrebe za političkim konsezusom jer je često potrebno postići i dogovor između koalicijskih partnera. Sada, međutim, imamo posljednji veći val promjena na čelu veleposlanstava i konzulata jer je tim ljudima istekao četverogodišnji mandat. Moj je prijedlog novih ljudi otišao iz Ministartva prije dva mjeseca. No, čak i kada veleposlanstvo ili konzulat nema čelnog čovjeka, u funkcioniranju ne dolazi ni do kakvih težih poremećaja jer su tu otpravnici poslova. To su profesionalni diplomati koji su dorasli ovom poslu. Nitko tko želi poslovati s nekom zemljom, a treba mu podrška veleposlanstva, ne može se opravdavati činjenicom da trenutačno nije imenovan veleposlanik. -Jesu li ti profesionalni diplomati dovoljno ekonomski obrazovani za nov strategiju gospodarske diplomacije? =Ministarstvo vanjskih poslova nije resorno ministarstvo za našu vanjskotrgovinsku razmjenu, koja ionako ovisi o općim gospodarskim prilikama u Hrvatskoj. Bilo bi, međutim, loše da ovaj projekt ne rezultira poboljšanjem. A hoće li ljudi koje ćemo angažirati biti na razini onog što očekujemo, treba vidjeti. Ne tražimo alibi za neuspjeh, ali nećemo opterećivati projekt nečim što nije realno. Trebat će mnogo vremena da svijet Hrvatsku počne gledati i kao gospodarskog partnera, ne samo političkog. Naravno, kada uočimo da neko rješenje nije dobro, pristupit ćemo reviziji i kada je riječ o pojedincu, povući ćemo ga i zamijeniti novim. -S obzirom na dosadašnja iskustva i gospodarsku situaciju, treba li nam diplomatska mreža od 55 gospodarskih savjetnika? =Da, mi smo država koja je realizirala najvažnije vanjskopolitičke prioritete, ta bi primjedba bila na mjestu. No, pitam se je li državi koja mora nadoknaditi toliko toga i ,ako ništa drugo, pokazati ambiciju da odstrani deficite i pridruži se modernome gospodarskom i političkom svijetu, 55 savjetnika dovoljno. Još je bolje pitanje je li tih 55 savjetnika, a sutra možda 10, umreženo u projekt koje će osigurati veći priljev investicija u Hrvatsku i omogućiti raznovrsnije poslovanje hrvatskim tvrtkama. Kritike našega rada paušalne su i neargumentirane -Imidž hrvatske diplomacije u domaćim gospodarskim krugovima nije baš sjajan. Primjerice, ravnatelj HUP-a jedan je od oštrijih kritičara rada gospodarskih diplomata. Kako ćete steći povjerenje domaćega gospodarstva? =Često slušam sasvim paušalne teze. Bili smo suočeni s takvim kritikama i spremni smo ih čuti, ali iza tako jarosne teze često ne stoje argumenti. Ministarstvo vanjskih poslova u prošle tri pol godine imalo je posla preko glave da Hrvatsku dovede iz negativne međunarodne pozicije u ravnotežu. Mi smo, prije svega, morali politički reafirmirati Hrvatsku da bismo onda pruili priliku domaćem gospodarstvu da se razvije u takvome ambijentu. Dio napora u stvaranju brandinga Hrvatske jest posjet Europskoj komisiji u listopadu ove godine. Na pripremnom sastanku u MVP-u okupilo se desetak vodećih hrvatskih privreda i dogovorili smo se pripremiti prezentaciju hrvatskih gospodarskih mogućnosti pred decision-makerima iz Europske komisije. Seminar za gospodarske savjetnike organiziramo i ove godine, nakon prošlogodišnjeg, na kojem se okupilo 47 gospodarskih savjetnika iz 44 zemlje, niz ministarstava i ustanova. Drugi dan savjetovanja ići ćemo u posjet Podravki, jednoj od tvrtki koje sebe vide ka kompaniju čiste izvozne orijentacije.