Govor g. Gordana Jandrokovića ministra vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske

veliko mi je zadovoljstvo obratiti vam se na današnjoj konferenciji pod naslovom “Proširenje i konsolidacija Europske unije”. Htio bih iskoristiti ovu prigodu koju su ponudili zaklada Hannsa Seidela i Centar za europske studije za razgovor o nekima od ključnih izazova Europske unije te da s vama podijelim hrvatska stajališta i viđenja toga procesa.

Tijekom pola stoljeća, Europska unija sve se više integrirala, primajući nove članice u svoje redove. Za Republiku Hrvatsku članstvo u Europskoj uniji i NATO-u strateški je cilj. Mi smo se u potpunosti otisnuli u sveobuhvatni proces tranzicije i reforme našega društva kao složeni proces političke i gospodarske preobrazbe.

Sretan sam što mogu reći da je dio naših svesrdnih nastojanja oko procesa reformi dobio priznanje prošli tjedan u Bukureštu, kojom prilikom je NATO uputio pozivnicu Hrvatskoj da započne pristupne pregovore o članstvu u Savezu. To postignuće zasluženo je višegodišnjim marljivim radom i dokazanim opredjeljenjem za sigurnost i stabilnost u regiji.

Regionalna suradnja jedan je od stupova hrvatske vanjske politike. Proces naše euroatlantske integracije daje dobar primjer i poticaj je svim zemljama jugoistočne Europe. Hrvatsko članstvo u Savezu pružit će snažan dodatni poticaj promicanju otvorenih i dobrosusjedskih odnosa, osiguravajući nastavak regionalne stabilnosti i prosperiteta.

Što se tiče proširenja Europske unije, događaji u posljednje dvije godine pokazali su zabrinutost mnogih Europljana glede konačnih granica EU i samoga europskoga identiteta. Svaka zemlja vidi svoje geopolitičke ili gospodarske interese drugačije – jasno je da nema jednostavnih odgovora na ta pitanja.

Rasprava o dva naizgled proturječna prioriteta – konsolidaciji ili daljnjemu proširenju – počela je dominirati neformalnim političkim krugovima, ovisno o entuzijazmu sudionika tih rasprava prema proširenju. U tim raspravama sučeljavanje tih dvaju prioriteta korišteno je za ukazivanje na komplementarnost ili pak za naglašavanje suprotnosti između njih.

Hrvatska čvrsto vjeruje da su ta dva procesa međusobno vezana i komplementarna. Zašto? Zadnjih pedeset godina europske integracije pokazalo je da je EU kao cjelina veća nego li puki zbroj njezinih pojedinačnih dijelova. To vrijedi za globalnu pravdu i stabilnost, kao i na političkom, društvenom, poslovnom i tehnološkom planu, gdje je Europska unija značajnija kad nastupa skupno nego li kad članice moraju nastupati pojedinačno.

Proširenja su dala velik doprinos i ujedinjavanju Europe, njegujući demokraciju, ljudska prava i stabilnost širom kontinenta. Proširenja su potaknula izradu novi strategija EU i generirala konkretne gospodarske koristi u smislu trgovine, ulaganja i gospodarskog rasta. Proširena EU snažniji je akter na međunarodnoj sceni s 27 članice nego li je to bila sa 6, 12 ili 15 članica.

Političarima EU bilo je jasno da je jedan od najvećih aktualnih izazova na europskome kontinentu bilo pitanje stabilizacije jugoistočne Europe. Mi smatramo da se Proces stabilizacije i pridruživanja dokazao kao učinkovit instrument za postizanje toga cilja: koncepcija uvjetovanosti u sklopu koje reformska nastojanja slijedi unaprjeđivanje statusa zemlje u procesu europskih integracija, kao i ideja regionalne suradnje, rezultirali su dubokom i ozbiljnom transformacijom društava u regiji.

Hrvatska kao najnaprednija zemlja Procesa stabilizacije i pridruživanja odlučna je poduprijeti druge zemlje u regiji na njihovu putu prema Europi. Mi smo više nego spremni podijeliti naša iskustva, jer nema alternative stabilnome i prosperitetnome susjedstvu.

Konkretno:

Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, željeli bismo tu zemlju vidjeti kao samoodrživu, funkcionalnu europsku državu u kojoj su sva tri konstitutivna naroda - Hrvati, Bošnjaci i Srbi - jednaka te uživaju ista prava.
Crna Gora također ima pravo nastojati ostvariti svoju budućnost unutar euroatlantskih integracija, te već kreće u tome smjeru. Zadovoljstvo mi je reći kako može računati ne samo na našu podršku, već i na našu efektivnu tehničku pomoć.

Žalimo što Makedonija, zemlja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji, nije pozvana u članstvo NATO-a. Usprkos tome, nadamo se skorom rješenju koje bi Makedoniji omogućilo da dobije pozivnicu.

Kosovo je novoosnovana država u našoj regiji. Pozdravljamo izjave kosovskog vodstva u pogledu zaštite manjinskih zajednica i njihovog uključivanja u javnu upravu i politički život.

Srbija se još uvijek suočava s ozbiljnim izazovima koji proizlaze iz njezine pogrešno usmjerene vanjske politike, no, iskreno se nadamo kako će moći zauzeti svoje mjesto u Europi. Ta bi zemlja trebala pokazati da je spremna i sposobna za novu budućnost.

Trebali bismo ponoviti poruku našim susjedima: nemojte odustati. Integracija jugoistočne Europe u euroatlantske strukture nastavit će se.
Promotrimo li primjer Hrvatske, možemo reći kako od otvaranja pregovora u listopadu 2005. kontinuirano i postojano ostvarujemo napredak na našemu putu prema Europskoj uniji.

Od presudne nam je važnosti održati dobru dinamiku i kvalitetu pregovora tijekom ove i u prvoj polovici sljedeće godine, u razdoblju koje je ključno za uspješan dovršetak našeg pristupnog procesa. Hrvatska je u tom pogledu odlučna učinkovito se pozabaviti preostalim mjerilima za otvaranje kao i za zatvaranje poglavlja te energično provoditi sve ostale ključne reforme kako bi postala spremna za članstvo u Europskoj uniji i finalizaciju pregovora 2009.

Ohrabruje nas izjava predsjednika Europske komisije Barrosa koju je dao prošlog mjeseca, nakon svoga susreta s premijerom Sanaderom, u kojoj je rekao kako će ove jeseni, pod uvjetom da Hrvatska ispuni potrebne preduvjete, „Komisija predstaviti ciljni vremenski okvir za tehničko zaključenje pregovora 2009.“

U ovom bih trenutku želio naglasiti važnost načela odgovornosti u pristupanju međunarodnim odnosima i vođenju vanjske politike u vrijeme kad međuzavisnost globalnih čimbenika jača te postaje naglašenija nego ikad. Naši napori oko pozitivnog doprinosa razvitku međunarodnih odnosa odgovornim vođenjem vanjske politike, okrunjeni su mjestom nestalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i pozivnicom za članstvo u NATO-u koja nam je upućena prošlog tjedna.

Živimo u svijetu u kojemu Europa neće moći zanemarivati odgovornost za doprinos globalnom miru, pravdi i stabilnosti. Istodobno shvaćamo kako je snažna Europa koja govori jedinstvenim glasom najbolje osposobljena za obranu i promicanje naših vrijednosti i interesa. Europska unija mora se pobrinuti da njezini stanovnici i dalje uživaju korist od velikih globalnih promjena koje se upravo odvijaju, umjesto da postanu žrtvama tih promjena.

Vraćajući se na naziv današnje konferencije, želio bih se osvrnuti na potrebu razmatranja budućeg razvitka situacije u jugoistočnoj Europi. Potvrda proširenja kao jednog od prioriteta Europske unije značajno će pridonijeti uspješnom nastavku Procesa stabilizacije i pridruživanja te ostvarivanju njegova konačnog cilja – članstva u Europskoj uniji za sve zemlje uključene u Proces stabilizacije i pridruživanja.

Gledajući unatrag – te gledajući i u dane pred nama – siguran sam da proširenje predstavlja boljitak za građane Europe. Proširenje je pokazalo opredijeljenost Unije za širenje procesa izgradnje Europe na sve europske države koje su spremne i voljne u njemu sudjelovati. Hrvatska je posve sigurno jedna od njih.