- Objavljeno: 16.09.2006.
Sa Slovencima nećemo u grmlje
Sa hrvatskom šeficom diplomacije, mr. sc. Kolindom Grabar-Kitarović,
razgovarali smo u utorak, baš na dan kada su se novine raspisale o
temi - hrvatski vojnici u Libanonu: da ili ne. Samo dan poslije dogodio
se incident sa slovenskim novinarima kod granice na Muri, zbog čega
smo ministricu morali zamoliti da nam naknadno odgovori na posljednje
pitanje u ovom intervjuu. Kako se slanje hrvatskih vojnika izvan zemlje
u pravilu kod nas pretvara u prvorazredni unutarnjopolitički obračun,
ponekad i na liniji Pantovčak-Banski dvori, pitali smo ministricu:
Neizbježne mirovne misije
- Ne čini li Vam se ponekad licemjernim da smo kao narod i država koja je "konzumirala" međunarodnu pomoć u vrijeme ratne ugroženosti, danas tako skeptični i škrti u "izvozu" sigurnosti? Treba li mijenjati odredbu Ustava RH, koja traži dvotrećinsku većinu u Saboru za slanje hrvatskih vojnika izvan Hrvatske?
= Takav je naš zakonodavni okvir i treba ga poštovati dok je na snazi. To, naravno, ne isključuje potrebu da se djeluje na širenju objektivne predodžbe o tome što zapravo znači sudjelovanje u međunarodnim misijama. Mnogi to uglavnom doživljavaju samo kao upućivanje vojnika, policajaca ili promatrača. Mi smo zemlja koja je donedavno bila primatelj međunarodne pomoći i mirovnih operacija u kojima su mnogi pripadnici snaga UN-a, bez obzira kako tko ocjenjuje njihovu ulogu i učinkovitost, dali svoje živote u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni veliki doprinos NATO-ovih snaga ukupnoj stabilizaciji regije proteklih godina, što je od iznimnog značenja i za našu stabilnost i gospodarski napredak, posebice turizam i investicije. Za Hrvatsku je, kao odgovornu članicu međunarodne zajednice, važno da jača svoj međunarodni položaj i sudjelovanjem u mirovnim misijama. U našem je interesu ne samo uklanjanje kriznih žarišta i situacija te otklanjanje vojnih prijetnji, nego i peace building - izgradnja mira i stvaranje uvjeta za miran razvoj tih država. A to je često nemoguće bez pomoći međunarodne zajednice - vojne, humanitarne, političke, prijenosom iskustava ili preko know-how.
Upravo iz navedenih razloga Hrvatska se kandidirala i ušla u članstvo Organizacijskog odbora Komisije za izgradnju mira UN-a.
- Jeste li se za posjeta Afganistanu mogli uvjeriti da hrvatske snage postižu te ciljeve?
= Iz tog posjeta nosim osobito snažne dojmove. Jer, ne krijem, odlazila sam s nekom vrstom neizvjesnosti, pa i predrasudama. Ali boraveći sa predstavnicima međunarodne zajednice, afganistanskim dužnosnicima i našim momcima i djevojkama u okviru misije, uvjerila sam se koliko dobra možete učiniti s tako malim brojem ljudi. To se od nas ne očekuje samo kako bismo postali članica NATO-saveza ili kako bismo osigurali članstvo u Vijeću sigurnosti 2008.-2009., nego je to potvrda nastojanja Hrvatske da sudjeluje u izgradnji koncepta sigurnosti čovjeka, koji zastupa velik broj država, a što znači da je za razvoj svakog pojedinca potrebno ne samo odsutnost vojne prijetnje, nego i stvaranje ekonomskih, socijalnih, obrazovnih i drugih uvjeta za uravnotežen razvoj.
Tri cilja do 2009.
- Je li još izgledno da Hrvatska 2009. postane članica EU-a i da Hrvati sudjeluju na izborima za Europski parlament u lipnju te godine?
= Mi smo u početnim pregovaračkim pozicijama istaknuli 2009. godinu, prije svega radi jasnog programiranja obveza koje moramo i želimo ispuniti, radi nas samih i osiguranja boljeg života svih naših građana što prije. To smo učinili polazeći od naših postignuća i spremnosti za ispunjavanje svih kriterija za članstvo, ali također uzimajući u obzir i iskustva novih država članica. Nije to, dakle, naš politički pritisak na EU. Naravno, mnogi naši prijatelji uvjereni su da je to ostvarivo. Istakla bih riječi predsjednika Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta Elmara Broka koji je u Zagrebu rekao da je Hrvatska dio sadašnjeg proširenja po formuli 10+2+1, istaknuvši tri cilja koja ostaju do 2009.: zaključiti sporazum o pristupanju, sudjelovanje Hrvatske na izborima za Europski parlament 2009. i rješavanje institucionalnih pitanja ulaska 28. države članice koja nisu riješena postojećim Ugovorom iz Nice. Ako ne dođe do stupanja na snagu europskog Ustava, onda treba naći neko međurješenje za koje, vidimo, postoji volja unutar Unije.
- Hoće li se hrvatski građani za ulazak u EU izjašnjavati na referendumu ili će o tome odlučiti Sabor? Kakav je stav ove Vlade o tom pitanju?
= Kada je riječ o bilo kojoj odluci od strateškog značenja za budućnost zemlje, čini se mudrim o njoj postići nacionalni politički konsenzus kroz suglasnost parlamentarnih stranaka, predsjednika države, premijera, Vlade i svih demokratski legitimiranih predstavnika hrvatskih građana. Uvjerena sam da će upravo hrvatski građani nastaviti prepoznavati prednosti EU-članstva i podupirati i dalje politiku ove Vlade.
- Moramo li najprije u NATO da bismo mogli u EU? O tome se i naši dužnosnici različito izjašnjavaju.
= NATO je, za razliku od Europske unije, koja je integracija sui generis, savez suverenih država, klasična međunarodna organizacija. Države članice zastupaju svoje interese te samostalno i suvereno odlučuju o sudjelovanju u zajedničkim operacijama. Članstvo u NATO-u nije nužan preduvjet ulasku u članstvo EU-a, ali je dosadašnja praksa pokazala da su, osim neutralnih država, poput npr. Austrije, države koje su stupale u članstvo EU-a, prije toga postale članicama NATO-a. Moglo bi se reći da primanje u NATO-članstvo ubrzava i ulazak u EU, budući da je od 25 država članica EU-a njih čak 19 u NATO-u, kao i dvije pristupajuće države, Rumunjska i Bugarska. Kriteriji su komplementarni, posebice politički i gospodarski, i NATO ne treba doživljavati samo kao vojni savez, nego i kao politički savez koji promiče zajedničke vrijednosti demokracije, tržišnoga gospodarstva, ljudskih prava, a svakako predstavlja i komponentu zajedničke sigurnosti
Predrasude o NATO-u
- A zašto onda Hrvati ne vole NATO? Barem se tako čini po istraživanjima javnog mnijenja.
= Ne bih rekla da Hrvati ne vole NATO, nego da su još relativno neutralni. Naša istraživanja pokazuju da nešto više od jedne trećine podržava članstvo, nešto manje od trećine je protiv, a otprilike jedna trećina još nije formirala mišljenje. Mislim da su razlozi prije svega predrasude o NATO-u, koji se uglavnom doživljava isključivo kao vojni savez, što dobrim dijelom proizlazi iz nedovoljnog informiranja javnosti o Savezu.
- Na koje predrasude mislite?
= Npr. ponekad mi kolege dužnosnici iz NATO-a kažu da se iznenade pitanjima koja im se upućuju na predavanjima. Primjerice, gdje će i koliko vojnih baza morati otvoriti Hrvatska kada postane članicom NATO-a, koliko će vojnika morati poslati u Irak ili drugdje i sl. Riječ je o predrasudama po kojima članstvo u NATO-u automatski nosi sa sobom isključivo neku dodatnu militarizaciju, posebno hrvatske obale ili, pak, apsolutno nužno sudjelovanje u vojnim operacijama, što nije slučaj.
- Što kanite učiniti protiv takvih predrasuda?
= Nastaviti još ustrajnije objašnjavati što je NATO i koje su prednosti članstva, što su u velikoj mjeri iskusile države koje su nedavno stupile u članstvo NATO-a. To su, svakako, porast investicija, zamah gospodarske aktivnosti, gospodarski rast i sveukupan razvoj. Sigurnost je danas bitna sastavnica gospodarskog razvitka. Bitno je otkloniti i zablude koje proizlaze iz percepcije sigurnosti, po kojoj bi navodno stupanjem u jedan takav političko-vojni savez Hrvatska na sebe privukla prijetnje. Moderne prijetnje nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti danas su prekogranične i ni jedna država ne može očekivati da će se od njih obraniti u izolaciji. Štoviše, potrebna je međunarodna suradnja za njihovo rješavanje, ne samo kad je riječ o međunarodnom terorizmu i širenju oružja za masovno uništenje, nego i širenju bolesti kao što su ptičja gripa ili AIDS, o trgovanju ljudima, međunarodnom kriminalu. Boljem informiranju hrvatske javnosti trebala bi pridonijeti i posebna Komunikacijska strategija za članstvo RH u NATO-u, koju Vlada usvaja ovaj tjedan.
Amerikanci nas cijene
- Traži li Washington još uvijek od Hrvatske da potpiše sporazum o neizručenju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) slijedom famoznog članka 98?
= Čl. 98 je svakako jedna od važnih točaka američke vanjske politike. Za SAD je to, iz nama razumljivih razloga, osobito važno pitanje. Na tome ne ustrajava samo administracija, nego i Kongres. No pri tome valja imati na umu da SAD nije stranka Rimskog ugovora, tj. nije stranka Međunarodnoga kaznenog suda, stoga je važno da i SAD razumije poziciju Hrvatske, kao stranke Rimskog statuta i kao kandidatkinje za članstvo u EU-u te činjenicu da Hrvatska već sad usklađuje svoju vanjsku politiku s onom EU-a. O tome postoji hrvatsko-američki dijalog, ali i obostrano razumijevanje.
- Može li čl. 98 utjecati na perspektivu hrvatskoga članstva u NATO-u?
= Eto još jedne predrasude. Članak 98, iako preduvjet za američke programe vojne pomoći, nije preduvjet za članstvo u NATO-u, kako to mnogi interpretiraju. Upravo zato želim naglasiti da su odnosi Hrvatske i SAD-a u stalnom usponu, da se kontinuirano razvijaju u svim područjima, kontakti su sve češći i postoji sve snažnija suradnja ne samo na bilateralnom planu, nego i u okviru međunarodnih institucija, pa i na crti pristupanja Hrvatske u članstvo NATO-a, Antiterorističkoj koaliciji itd... SAD iznimno cijeni hrvatsku ulogu u Afganistanu, pa i u odnosima prema Iraku, gdje mi ne sudjelujemo vojno, ali pridonosimo i kroz humanitarnu, forenzičku i drugu pomoć te policijske instruktore. U tijeku je i uspostava hrvatske diplomatske misije u Bagdadu.
Spremni smo platiti Italiji
- Hoće li se i kada s Italijom postići reciprocitet pri kupnji nekretnina i time riješiti ovo otvoreno pitanje koje nas, očito, blokira na putu prema EU-u?
= Mi smo u kontinuiranom dijalogu s Italijom, ali i s Europskom komisijom, jer je načelo nediskriminacije, uključujući i na tržištu nekretnina, jedno od najvažnijih načela vezanih uz slobodu kretanja kapitala, kao jednu od četiri temeljne slobode na kojima je uspostavljeno unutarnje tržište EU-a. Glede prava stranaca na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, mi postupamo tako da uvidom ne samo u zakonodavstvo, nego i u praksu određene države, dajemo državljanima te države ista prava kakva naši državljani uživaju u toj zemlji. To hrvatska javnost zna, cijeni i prihvaća. Italija nam je nedavno ponudila neke nove informacije i činjenice u tom smislu i o tome će se nastaviti dijalog. No svakako mogu potvrditi da Hrvatska nikada nije diskriminirala ni jednu državu, pa tako ni Italiju.
- Mješovita hrvatsko-talijanska komisija za esule, čini se, jako sporo i neučinkovito djeluje? Pitanje njihove odštete još je otvoreno.
= Pitanje eventualne odštete želi otvoriti talijanska strana. O tome se već dugo razgovara. Mi stojimo na načelu Pacta sunt servanda, tj. da već potpisane međudržavne sporazume poput Rimskih ili Osimskih treba poštovati. Ostajemo spremni isplatiti sredstva koja je Hrvatska preuzela kao dio duga bivše Jugoslavije prema Italiji, što je naše temeljno polazište kada je riječ o pitanju optanata. Duboko vjerujem da naše prijateljske zemlje mogu naći načina da sva eventualna preostala pitanja iz toga nesretnog razdoblja II. svjetskog rata riješe u europskom duhu, poštujući Osimske ugovore. Zatvorimo tu stranicu povijesti.
Poruka i ponuda Slovencima
- Sa Slovencima opet problem na granici kod Mure, kao da tome nema kraja. Vidite li uopće izlaz iz toga začaranog kruga?
= Mi smo predložili izlazak iz toga zatvorenog kruga. Glede razgovora o morskoj granici u području Savudrijske vale, predložili smo 4. listopada prošle godine da pristupimo nekome međunarodnom sudu, arbitraži. Nismo još primili definitivni odgovor, ali nadamo se da će to Slovenija prihvatiti, jer bismo na taj način rasteretili naše odnose i pokazali da to nisu pitanja za politikantska nadmetanja, koja mogu izazvati i neželjene posljedice. Svijest o odgovornosti mjera je zrelosti svake politike. Ne mogu prihvatiti da se, kako je to sada slučaj, odbija i otklanja rješenje, a istodobno pokušava svojatati pojedina područja. Na taj način nepotrebno se izaziva napetost i šteti uzajamnim odnosima, te se još pritom krivnju pred EU-om prebacuje na Hrvatsku. Ne vidim ništa europsko u dovođenju policije na granicu – ako netko smatra da postoji spor, on se rješava za stolom, a ne i u grmlju. To je naš stav i nadam se istoj mjeri odgovornosti sa slovenske strane.
Afganistanski diplomati školovat će se kod nas
= Ponudili smo školovanje afganistanskih diplomata na hrvatskoj Diplomatskoj akademiji, kao i iračkih, a doći će nam i tri gošće iz Kabula, iz tamošnjeg Ministarstva za ženska prava, kojima ćemo ovdje organizirati studijski boravak. Cilj nam je, na temelju hrvatskih iskustava u javnom sektoru, ali i u sektoru nevladinih organizacija i udruga, organizirati za njih obuku kako bi povratkom u Afganistan, znanja i iskustva stečena u Hrvatskoj primijenile u vlastitoj zemlji.
Neizbježne mirovne misije
- Ne čini li Vam se ponekad licemjernim da smo kao narod i država koja je "konzumirala" međunarodnu pomoć u vrijeme ratne ugroženosti, danas tako skeptični i škrti u "izvozu" sigurnosti? Treba li mijenjati odredbu Ustava RH, koja traži dvotrećinsku većinu u Saboru za slanje hrvatskih vojnika izvan Hrvatske?
= Takav je naš zakonodavni okvir i treba ga poštovati dok je na snazi. To, naravno, ne isključuje potrebu da se djeluje na širenju objektivne predodžbe o tome što zapravo znači sudjelovanje u međunarodnim misijama. Mnogi to uglavnom doživljavaju samo kao upućivanje vojnika, policajaca ili promatrača. Mi smo zemlja koja je donedavno bila primatelj međunarodne pomoći i mirovnih operacija u kojima su mnogi pripadnici snaga UN-a, bez obzira kako tko ocjenjuje njihovu ulogu i učinkovitost, dali svoje živote u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni veliki doprinos NATO-ovih snaga ukupnoj stabilizaciji regije proteklih godina, što je od iznimnog značenja i za našu stabilnost i gospodarski napredak, posebice turizam i investicije. Za Hrvatsku je, kao odgovornu članicu međunarodne zajednice, važno da jača svoj međunarodni položaj i sudjelovanjem u mirovnim misijama. U našem je interesu ne samo uklanjanje kriznih žarišta i situacija te otklanjanje vojnih prijetnji, nego i peace building - izgradnja mira i stvaranje uvjeta za miran razvoj tih država. A to je često nemoguće bez pomoći međunarodne zajednice - vojne, humanitarne, političke, prijenosom iskustava ili preko know-how.
Upravo iz navedenih razloga Hrvatska se kandidirala i ušla u članstvo Organizacijskog odbora Komisije za izgradnju mira UN-a.
- Jeste li se za posjeta Afganistanu mogli uvjeriti da hrvatske snage postižu te ciljeve?
= Iz tog posjeta nosim osobito snažne dojmove. Jer, ne krijem, odlazila sam s nekom vrstom neizvjesnosti, pa i predrasudama. Ali boraveći sa predstavnicima međunarodne zajednice, afganistanskim dužnosnicima i našim momcima i djevojkama u okviru misije, uvjerila sam se koliko dobra možete učiniti s tako malim brojem ljudi. To se od nas ne očekuje samo kako bismo postali članica NATO-saveza ili kako bismo osigurali članstvo u Vijeću sigurnosti 2008.-2009., nego je to potvrda nastojanja Hrvatske da sudjeluje u izgradnji koncepta sigurnosti čovjeka, koji zastupa velik broj država, a što znači da je za razvoj svakog pojedinca potrebno ne samo odsutnost vojne prijetnje, nego i stvaranje ekonomskih, socijalnih, obrazovnih i drugih uvjeta za uravnotežen razvoj.
Tri cilja do 2009.
- Je li još izgledno da Hrvatska 2009. postane članica EU-a i da Hrvati sudjeluju na izborima za Europski parlament u lipnju te godine?
= Mi smo u početnim pregovaračkim pozicijama istaknuli 2009. godinu, prije svega radi jasnog programiranja obveza koje moramo i želimo ispuniti, radi nas samih i osiguranja boljeg života svih naših građana što prije. To smo učinili polazeći od naših postignuća i spremnosti za ispunjavanje svih kriterija za članstvo, ali također uzimajući u obzir i iskustva novih država članica. Nije to, dakle, naš politički pritisak na EU. Naravno, mnogi naši prijatelji uvjereni su da je to ostvarivo. Istakla bih riječi predsjednika Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta Elmara Broka koji je u Zagrebu rekao da je Hrvatska dio sadašnjeg proširenja po formuli 10+2+1, istaknuvši tri cilja koja ostaju do 2009.: zaključiti sporazum o pristupanju, sudjelovanje Hrvatske na izborima za Europski parlament 2009. i rješavanje institucionalnih pitanja ulaska 28. države članice koja nisu riješena postojećim Ugovorom iz Nice. Ako ne dođe do stupanja na snagu europskog Ustava, onda treba naći neko međurješenje za koje, vidimo, postoji volja unutar Unije.
- Hoće li se hrvatski građani za ulazak u EU izjašnjavati na referendumu ili će o tome odlučiti Sabor? Kakav je stav ove Vlade o tom pitanju?
= Kada je riječ o bilo kojoj odluci od strateškog značenja za budućnost zemlje, čini se mudrim o njoj postići nacionalni politički konsenzus kroz suglasnost parlamentarnih stranaka, predsjednika države, premijera, Vlade i svih demokratski legitimiranih predstavnika hrvatskih građana. Uvjerena sam da će upravo hrvatski građani nastaviti prepoznavati prednosti EU-članstva i podupirati i dalje politiku ove Vlade.
- Moramo li najprije u NATO da bismo mogli u EU? O tome se i naši dužnosnici različito izjašnjavaju.
= NATO je, za razliku od Europske unije, koja je integracija sui generis, savez suverenih država, klasična međunarodna organizacija. Države članice zastupaju svoje interese te samostalno i suvereno odlučuju o sudjelovanju u zajedničkim operacijama. Članstvo u NATO-u nije nužan preduvjet ulasku u članstvo EU-a, ali je dosadašnja praksa pokazala da su, osim neutralnih država, poput npr. Austrije, države koje su stupale u članstvo EU-a, prije toga postale članicama NATO-a. Moglo bi se reći da primanje u NATO-članstvo ubrzava i ulazak u EU, budući da je od 25 država članica EU-a njih čak 19 u NATO-u, kao i dvije pristupajuće države, Rumunjska i Bugarska. Kriteriji su komplementarni, posebice politički i gospodarski, i NATO ne treba doživljavati samo kao vojni savez, nego i kao politički savez koji promiče zajedničke vrijednosti demokracije, tržišnoga gospodarstva, ljudskih prava, a svakako predstavlja i komponentu zajedničke sigurnosti
Predrasude o NATO-u
- A zašto onda Hrvati ne vole NATO? Barem se tako čini po istraživanjima javnog mnijenja.
= Ne bih rekla da Hrvati ne vole NATO, nego da su još relativno neutralni. Naša istraživanja pokazuju da nešto više od jedne trećine podržava članstvo, nešto manje od trećine je protiv, a otprilike jedna trećina još nije formirala mišljenje. Mislim da su razlozi prije svega predrasude o NATO-u, koji se uglavnom doživljava isključivo kao vojni savez, što dobrim dijelom proizlazi iz nedovoljnog informiranja javnosti o Savezu.
- Na koje predrasude mislite?
= Npr. ponekad mi kolege dužnosnici iz NATO-a kažu da se iznenade pitanjima koja im se upućuju na predavanjima. Primjerice, gdje će i koliko vojnih baza morati otvoriti Hrvatska kada postane članicom NATO-a, koliko će vojnika morati poslati u Irak ili drugdje i sl. Riječ je o predrasudama po kojima članstvo u NATO-u automatski nosi sa sobom isključivo neku dodatnu militarizaciju, posebno hrvatske obale ili, pak, apsolutno nužno sudjelovanje u vojnim operacijama, što nije slučaj.
- Što kanite učiniti protiv takvih predrasuda?
= Nastaviti još ustrajnije objašnjavati što je NATO i koje su prednosti članstva, što su u velikoj mjeri iskusile države koje su nedavno stupile u članstvo NATO-a. To su, svakako, porast investicija, zamah gospodarske aktivnosti, gospodarski rast i sveukupan razvoj. Sigurnost je danas bitna sastavnica gospodarskog razvitka. Bitno je otkloniti i zablude koje proizlaze iz percepcije sigurnosti, po kojoj bi navodno stupanjem u jedan takav političko-vojni savez Hrvatska na sebe privukla prijetnje. Moderne prijetnje nacionalnoj i međunarodnoj sigurnosti danas su prekogranične i ni jedna država ne može očekivati da će se od njih obraniti u izolaciji. Štoviše, potrebna je međunarodna suradnja za njihovo rješavanje, ne samo kad je riječ o međunarodnom terorizmu i širenju oružja za masovno uništenje, nego i širenju bolesti kao što su ptičja gripa ili AIDS, o trgovanju ljudima, međunarodnom kriminalu. Boljem informiranju hrvatske javnosti trebala bi pridonijeti i posebna Komunikacijska strategija za članstvo RH u NATO-u, koju Vlada usvaja ovaj tjedan.
Amerikanci nas cijene
- Traži li Washington još uvijek od Hrvatske da potpiše sporazum o neizručenju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) slijedom famoznog članka 98?
= Čl. 98 je svakako jedna od važnih točaka američke vanjske politike. Za SAD je to, iz nama razumljivih razloga, osobito važno pitanje. Na tome ne ustrajava samo administracija, nego i Kongres. No pri tome valja imati na umu da SAD nije stranka Rimskog ugovora, tj. nije stranka Međunarodnoga kaznenog suda, stoga je važno da i SAD razumije poziciju Hrvatske, kao stranke Rimskog statuta i kao kandidatkinje za članstvo u EU-u te činjenicu da Hrvatska već sad usklađuje svoju vanjsku politiku s onom EU-a. O tome postoji hrvatsko-američki dijalog, ali i obostrano razumijevanje.
- Može li čl. 98 utjecati na perspektivu hrvatskoga članstva u NATO-u?
= Eto još jedne predrasude. Članak 98, iako preduvjet za američke programe vojne pomoći, nije preduvjet za članstvo u NATO-u, kako to mnogi interpretiraju. Upravo zato želim naglasiti da su odnosi Hrvatske i SAD-a u stalnom usponu, da se kontinuirano razvijaju u svim područjima, kontakti su sve češći i postoji sve snažnija suradnja ne samo na bilateralnom planu, nego i u okviru međunarodnih institucija, pa i na crti pristupanja Hrvatske u članstvo NATO-a, Antiterorističkoj koaliciji itd... SAD iznimno cijeni hrvatsku ulogu u Afganistanu, pa i u odnosima prema Iraku, gdje mi ne sudjelujemo vojno, ali pridonosimo i kroz humanitarnu, forenzičku i drugu pomoć te policijske instruktore. U tijeku je i uspostava hrvatske diplomatske misije u Bagdadu.
Spremni smo platiti Italiji
- Hoće li se i kada s Italijom postići reciprocitet pri kupnji nekretnina i time riješiti ovo otvoreno pitanje koje nas, očito, blokira na putu prema EU-u?
= Mi smo u kontinuiranom dijalogu s Italijom, ali i s Europskom komisijom, jer je načelo nediskriminacije, uključujući i na tržištu nekretnina, jedno od najvažnijih načela vezanih uz slobodu kretanja kapitala, kao jednu od četiri temeljne slobode na kojima je uspostavljeno unutarnje tržište EU-a. Glede prava stranaca na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, mi postupamo tako da uvidom ne samo u zakonodavstvo, nego i u praksu određene države, dajemo državljanima te države ista prava kakva naši državljani uživaju u toj zemlji. To hrvatska javnost zna, cijeni i prihvaća. Italija nam je nedavno ponudila neke nove informacije i činjenice u tom smislu i o tome će se nastaviti dijalog. No svakako mogu potvrditi da Hrvatska nikada nije diskriminirala ni jednu državu, pa tako ni Italiju.
- Mješovita hrvatsko-talijanska komisija za esule, čini se, jako sporo i neučinkovito djeluje? Pitanje njihove odštete još je otvoreno.
= Pitanje eventualne odštete želi otvoriti talijanska strana. O tome se već dugo razgovara. Mi stojimo na načelu Pacta sunt servanda, tj. da već potpisane međudržavne sporazume poput Rimskih ili Osimskih treba poštovati. Ostajemo spremni isplatiti sredstva koja je Hrvatska preuzela kao dio duga bivše Jugoslavije prema Italiji, što je naše temeljno polazište kada je riječ o pitanju optanata. Duboko vjerujem da naše prijateljske zemlje mogu naći načina da sva eventualna preostala pitanja iz toga nesretnog razdoblja II. svjetskog rata riješe u europskom duhu, poštujući Osimske ugovore. Zatvorimo tu stranicu povijesti.
Poruka i ponuda Slovencima
- Sa Slovencima opet problem na granici kod Mure, kao da tome nema kraja. Vidite li uopće izlaz iz toga začaranog kruga?
= Mi smo predložili izlazak iz toga zatvorenog kruga. Glede razgovora o morskoj granici u području Savudrijske vale, predložili smo 4. listopada prošle godine da pristupimo nekome međunarodnom sudu, arbitraži. Nismo još primili definitivni odgovor, ali nadamo se da će to Slovenija prihvatiti, jer bismo na taj način rasteretili naše odnose i pokazali da to nisu pitanja za politikantska nadmetanja, koja mogu izazvati i neželjene posljedice. Svijest o odgovornosti mjera je zrelosti svake politike. Ne mogu prihvatiti da se, kako je to sada slučaj, odbija i otklanja rješenje, a istodobno pokušava svojatati pojedina područja. Na taj način nepotrebno se izaziva napetost i šteti uzajamnim odnosima, te se još pritom krivnju pred EU-om prebacuje na Hrvatsku. Ne vidim ništa europsko u dovođenju policije na granicu – ako netko smatra da postoji spor, on se rješava za stolom, a ne i u grmlju. To je naš stav i nadam se istoj mjeri odgovornosti sa slovenske strane.
Afganistanski diplomati školovat će se kod nas
= Ponudili smo školovanje afganistanskih diplomata na hrvatskoj Diplomatskoj akademiji, kao i iračkih, a doći će nam i tri gošće iz Kabula, iz tamošnjeg Ministarstva za ženska prava, kojima ćemo ovdje organizirati studijski boravak. Cilj nam je, na temelju hrvatskih iskustava u javnom sektoru, ali i u sektoru nevladinih organizacija i udruga, organizirati za njih obuku kako bi povratkom u Afganistan, znanja i iskustva stečena u Hrvatskoj primijenile u vlastitoj zemlji.