Hrvatska doprinosi svjetskoj sigurnosti

-Hrvatska je prije desetak dana izabrana u Vijeće guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju. U prvim medijskim istupima rekli ste kako je riječ o velikom priznanju hrvatskoj vanjskoj politici. Zašto ?
=U hrvatskoj javnosti uglavnom su najvidljivije aktivnosti koje hrvatska diplomacija i nositelji hrvatske vanjske politike poduzimaju na planu europskih i transatlantskih integracija i u bilateralnim odnosima. Manje je poznato da Hrvatska, pored toga, iznimno aktivno sudjeluje u brojnim organizacijama, mehanizmima, konvencijama i sporazumima koji se par excellence bave jačanjem međunarodne sigurnosne komponente, bilo da su oni samostalni, bilo pod egidom UN-a ili OESS-a.
-Rekli ste da je ovaj izbor i rezultat dugogodišnjeg i konzistentnog opredjeljenja Hrvatske da doprinosi svjetskom miru i sigurnosti?
=Često se zaboravlja da je Hrvatska praktički od stjecanja neovisnosti i međunarodnog priznanja počela sudjelovati u međunarodnim sigurnosnim mehanizmima o kojima sam govorio. Bio je to svjetski presedan - zemlja koja vodi obrambeni rat i trpi okupaciju velikog dijela svog teritorija istodobno kroz OESS sa svih njegovih tadašnjih 54 članice transparentno razmjenjuje vojne podatke u sklopu tzv. Bečkog dokumenta. Evo, i u članstvo IAEA smo ušli još 1993. godine. Odmah nakon Daytonskog sporazuma, 1996. počeli smo s regionalnim sporazumima o kontroli naoružanja s dojučerašnjim ratnim protivnicima. Uvjeren sam da je ta uporna i principijelna politika pridonijela i ovom izboru.
-Znači li to da je Hrvatska u međunarodnoj zajednici konačno prepoznata kao »proizvođač« mira i sigurnosti, a ne kao dio »slučaja Balkan«?
=Upravo tako. Nemoguće je da u ovako važno tijelo uđe država koja nije percipirana kao odgovorna i ozbiljna članica međunarodne zajednice, kao zemlja koja poštuje pravila i načelo da je sigurnost zajednička i nedjeljiva, odnosno da nestabilnost ili sukob u jednoj državi nužno uzrokuje globalnu nestabilnost, pri čemu trpe svi.
-Kako ocjenjujete važnost onoga čime se IAEA bavi?
=Mislim da je najbolji odgovor na to Nobelova nagrada za mir koja je prošle godine dodijeljena upravo Agenciji i njenom generalnom direktoru, Muhamedu El Baradeiju. Nadalje, riječ je o najvećoj i, kako kažu, možda i najvažnijoj agenciji pod okriljem Ujedinjenih naroda, koja trenutno broji 144 članice, a u njoj je zaposleno preko 2000, odnosno međunarodnih djelatnika. I konačno, geslo IAEA je »Atomi za mir« što ima višestruko značenje - od kontrole nuklearnog oružja, radioaktivnog materijala koji se koristi za dobivanje energije, pa do medicinskih strojeva koji se njima koriste za liječenje karcinoma, tumora i drugih oboljenja. Konačno, ova je uloga neprocjenjiva u vrijeme kad su dvije glavne svjetske opasnosti teroristi koji bi se mogli dokopati nuklearnog oružja, te sve veći nedostatak nafte kao glavne supstance za proizvodnju sve potrebnije energije.
-Kakva je važnost za Hrvatsku ?
=Naravno, Hrvatska nema nuklearnog oružja, ali se geografski nalazi na sigurnosno iznimno osjetljivom mjestu, gdje je zbog mogućnosti šverca takvog oružja, ili materijala za njegovu izradu, potrebna iznimno razvijena i snažna kontrola na granicama, u lukama, skladištima... U tome nam programi suradnje s IAEA već godinama pomažu, a sad ćemo biti i u prilici da o tim programima raspravljamo, odlučujemo i ako je moguće, da ih i jačamo. I to ne samo programe za Hrvatsku, već i za naše susjede, čime indirektno jačamo i vlastitu sigurnost. Nadalje, često se griješi kad se Hrvatsku smatra ne-nuklearnom zemljom, zato što na svom teritoriju nema nuklearni reaktor. Hrvatska je 50-postotni vlasnik NE Krško, iz nje se snabdijeva električnom energijom, a sama elektrana je iznimno blizu hrvatsko-slovenske granice. Što se tiče blizine, slično je i s NE Paks u Mađarskoj. O medicinskoj upotrebi radioaktivnog materijala suvišno je i govoriti. Zato je Hrvatska vitalno zainteresirana za rad IAEA i za sve metode praćenja, zaštite te čiste i sigurne upotrebe nuklearne energije.
-Hoće li takav angažman izazvati protivljenja među hrvatskim udrugama za očuvanje okoliša i drugih organizacija »zelenog « predznaka, koji skaču na sam spomen nuklearne energije ili pak nuklearnog otpada?
=Ne znam, moguće, ali nadam se da neće. Prije svega, miroljubivo korištenje nuklearne energije naša je budućnost, htjeli mi to ili ne.
Vidimo što se dešava s naftom i kako je krhak energetski ustroj koji se na njoj temelji. Drugi, prirodni i obnovljivi izvori energije, poput drva, ugljena, sunca ili vjetra, pokazali su se nedovoljno učinkovitim za energetske potrebe današnjeg svijeta, koje eksponencijalno rastu.
Prema tome, ova, a posebno buduće generacije, bit će sasvim ovisne o nuklearnoj energiji. Poanta je da ona bude čista, sigurna i jeftina, što je moguće postići samo kroz ovakav oblik globalne suradnje.
-Što je s nuklearnim otpadom?
=Isto što i do sada. U Hrvatsku se on, prema važećim zakonima, ne smije uvoziti, a njegovo zbrinjavanje iz NE Krško riješeno je ranijim sporazumima. No, ako ništa drugo onda za volju zdravog razuma treba priznati da taj problem postoji, da je otpada na svijetu sve više i da ga je nužno zbrinjavati na ekološki i sigurnosno prihvatljiv način. Jednostavno zatvaranje očiju pred tim i odbijanje djelovanja je, kako je duhovito primijetio jedan od hrvatskih eksperata koji su sudjelovali u radu Opće konferencije u Beču, »kao da gradite kuću bez WC-a jer vam se on gadi, a onda svi ukućani i gosti to obavljaju po vašem vrtu «. Pritom je naravno daleko od šaljivog i mogućnost da se nuklearni otpad nađe u rukama terorista, koji su od njega kadri napraviti tzv. prljavu bombu, a od nekih tipova otpada i dijelove za pravo nuklearno oružje.