Mreža gospodarske diplomacije

Kako se stvara i kako djeluje Business Networking u vanjskopolitčkom okruženju?
- Temelj Business Networkinga su poslovni kontakti, dakle osobni kontakti. Upravo je uspostavljanje takvih kontakata, njihovo održavanje i postupno pretvaranje u mrežu poznanika, pa čak i prijatelja, jedna od osnovnih zadaća gospodarske diplomacije.
U današnje vrijeme razvijene komunikacijske tehnologije, posebno interneta, sve su jeftinije i dostupnije najrazličitije informacije. Stoga je sve češće i mišljenje da je prikupljanje informacija na "stari" način, dakle putem osobnih kontakata, nepotrebno i skupo. No, to je samo djelomično točno. Svaki posao čine, prije svega, ljudi, a njihovi međusobni odnosi određuju poslovno okruženje. Business Networking je u takvom okruženju poput vodiča čija je pomoć u iskoraku na novo tržište nezamjenjiva kad je riječ o procjeni je li rizik takvog iskoraka razuman i prihvatljiv, a još više kada treba pronaći način da to postane. Jednom kad upoznate poslovno okruženje, takvi kontakti možda više nisu presudni, ali bez njih je u početku često nemoguće opstati. Svaku lekciju je moguće naučiti na vlastitom iskustvu, ali mudri ljudi koriste iskustva drugih. A da bi to mogli, prije svega moraju imati povjerenje u one čija iskustva koriste. Stvaranje tog povjerenja moguće je samo putem osobnog kontakta. Mreža takvih osobnih kontakata čini Business Networking. Istina je da je njihovo stvaranje i održavanje skupo. Upravo zato, zadaća je gospodarske diplomacije stvoriti takvu mrežu koja može pomoći svima koji pomoć zatrebaju i na taj način uštedjeti vrijeme i trošak i smanjiti rizik svima onima koji bi bez gospodarske diplomacije takvu mrežu morali od početka stvarati sami. Pritom otvoren pristup na svim adresama, na koje diplomati kucaju, predstavlja njihovu osnovnu prednost i osnovni je razlog da poslovna diplomacija može biti i učinkovitija u uspostavljanju Business Networkinga i kad je riječ o visokim državnim strukturama i kad je riječ o vodstvima tvrtki.

Postoji li konkretan model kako to radi hrvatska diplomacija?
- Obrazac, koji u uspostavljanju svoje mreže kontakata koriste diplomati, manje-više je poznat i ne treba ništa otkrivati. Prvi koraci su obično visoke posjete službenih delegacija i protokolarni prijemi iz kojih izrastaju bliža poznanstva i "privatna" druženja. Naravno, pri tome je izuzetno važno upoznati i poštivati običaje zemlje domaćina jer svaka zemlja ima i svoje specifičnosti o kojima ovisi konkretna provedba, ponašanje svakog pojedinog diplomata - ovisno o tome djeluje li u Južnoafričkoj Republici, Brazilu ili Iranu. Dakle, razlika u provedbi, ovisno o tim specifičnostima pojedinih zemalja, može i često mora biti, ali cilj ostaje uvijek isti: uspostavljanje i održavanje dobrih osobnih kontakata koji u određenim situacijama nadilaze značaj i sve mogućnosti koje suvremena tehnologija nedvojbeno ima. Jer, i probleme čine ljudi i jedino oni mogu pomoći u njihovom rješavanju kada do njih dođe. A tada je presudno međusobno razumijevanje koje se, međutim, mora graditi mjesecima, pa i godinama unaprijed.

Kolika je važnost sudjelovanja u institucijama političkih sustava (EU, WTO, UN itd.) te koje su koristi u korištenju određenih resursa tih sistema?
- Važnost navedenih organizacija je neprocjenjiva jer je riječ o institucijama koje utjelovljuju ne samo gospodarski, već i politički utjecaj i moć. Uz to, strateški interes Republike Hrvatske je članstvo u NATO-u i u EU, oko čega je postignut politički konsenzus. Napredak ekonomskih odnosa u pravilu ovisi o dobrim i stabilnim političkim odnosima, ne samo s pojedinim zemljama, nego često i u širem okruženju. U izgradnji takvih odnosa, i političkih i gospodarskih, uloga spomenutih međunarodnih organizacija, ali i drugih međunarodnih organizacija i inicijativa vrlo je važna. Pri tome postoji cijeli niz značajnih spona: od međunarodnih ugovora i pravnih stečevina (WTO, EU) koji normiraju način odvijanja gospodarskih aktivnosti pa sve do izravne suradnje putem konkretnih projekata, donacija, razmjene znanja, tehnologija i sl. Sve to, dakle, donosi neprijepornu korist aktivne suradnje s tim organizacijama, koja uključuje mogućnost pristupa povoljnim izvorima financiranja, ali i prihvaćanje određenih normi ponašanja, spoznaje o načinu funkcioniranja tih organizacija, a time i aktivno uključivanje u njihov rad. To opet otvara mogućnosti sudjelovanja u oblikovanju stavova i odluka tih organizacija, a to znači i mogućnosti lobiranja za vlastite interese. Sve to zajedno u današnjem multipolarnom svijetu predstavlja ključ svakog uspjeha i dugoročnog napretka, pa i gospodarskog.

Koji su strateški ciljevi hrvatske poslovne diplomacije?
- U kontekstu strateških ciljeva svakako, pa i u gospodarskom kontekstu, treba naglasiti strateški cilj pristupanja NATO-u i EU. Riječ je o ciljevima koji nisu dnevnopolitički. Već se i činjenica, da je Hrvatska postala kandidat za članstvo u EU, zrcali u dnevnom ritmu mojih obveza, prigodom službenih posjeta i kontakata s predstavnicima drugih država, ali jednako tako i u kontaktima s poslovnim ljudima iz inozemstva, pa čak i građanima drugih zemalja. Dobivanjem statusa kandidata, hrvatska prepoznatljivost postala je u međunarodnim krugovima još jasnija. Hrvatsku se jednostavno drugačije percipira. Važnost te osnažene pozitivne percepcije je velika i do nje nije došlo slučajno. Danas je moderno govoriti o brandu. Prepoznatljivost zapravo i jest brand, a jasno je da je s jačim brandom izravno povezana i određena ekonomska korist, poput većeg interesa za izravna strana ulaganja u hrvatsko gospodarstvo. Stoga veliki napori, koje ulažu premijer Sanader, ministar Žužul, kao i cijela Vlada kad je riječ o približavanju EU, nemaju samo politički, već i izravan gospodarski značaj. lako je između njih koji put teško povući jasnu granicu, sasvim je sigurno da se i jedno i drugo teško stvara i lako ugrozi. Zato je uspjeh postignutoga velik, a izazov onoga što nas čeka i što tek trebamo dostići još je veći. Jednako tako su i zadaće koje ti strateški ciljevi postavljaju pred gospodarsku diplomaciju.
Naglasci u njenom budućem djelovanju će biti na pet zacrtanih prioriteta: promociji mogućnosti izravnih stranih ulaganja (FDI) u hrvatsko gospodarstvo, poticanju hrvatskog izvoza i uravnoteženja trgovinske razmjene s inozemstvom, boljoj koordinaciji svih hrvatskih institucija koje sudjeluju i mogu pomoći u ostvarenju prethodna dva cilja, a u čemu gospodarska diplomacija i naša Uprava može imati ulogu koordinatora, promociji Hrvatske i hrvatskog gospodarstva kao branda koji će, slikovito rečeno: poput dobrog omota, olakšati "prodaji” konkretnih poslovnih prijedloga, bilo da je riječ o izravnim ulaganjima ili iskoraku hrvatskog proizvoda na vanjsko tržište, stvaranju već spomenutog Business Networkinga kao osnovne pretpostavke za ostvarenje navedenih ciljeva i svakako jedne od najvažnijih zadaća diplomacije uopće, pa onda i gospodarske.
Pri tome ne treba zaboraviti da se uspjeh Hrvatske i njenih susjeda, odnosno regije u kojoj se nalazi, zbrajaju i međusobno potiču te uspjeh Hrvatske u tom smislu može i treba biti “lokomotiva” uspjeha regije. Za Hrvatsku, ali i cijelu regiju, pa i EU je, dakle, važno da uspjeh Hrvatske na njenom putu priključivanja EU bude inspirativan za cijelu regiju kad je riječ o promociji demokracije, ljudskih i manjinskih prava, osude zločina, vladavine prava, ali i jačanja gospodarstva i rasta standarda i kvalitete života građana. Poslužio bih se poslovicom "Za uspjeh nije ništa bolje od uspjeha!", koja možda najbolje oslikava koliko je važan uspjeh Hrvatske za uspjeh cijele regije i politički i gospodarski.

Postoji li direktna suradnja pojedinih hrvatskih tvrtki s MVP-om radi poboljšavanja vanjskotrgovinskih poslova?
- Direktna suradnja hrvatskih tvrtki i MVP-a naravno postoji, ali ta suradnja, uz ostalo, podrazumijeva i diskreciju, odnosno zaštitu poslovnih informacija te odluku o objavljivanju detalja u pravilu prepuštamo samim tvrtkama. U svakom slučaju, kada dobijemo konkretnu zamolbu pojedine tvrtke za pomoć u nastupu na inozemno tržište, ta pomoć se uglavnom sastoji u pronalaženju ili provjeri mogućeg poslovnog partnera, u čemu je presudna uloga već spominjanog Business Networkinga te davanju kvalitetnih i konkretnih informacija o uvjetima poslovanja, što uključuje konkretne podatke o visini carina, poreza, otvaranja tvrtke i sl. No, naglašavam, mi ne realiziramo projekte - mi ih samo pospješujemo i predstavljamo most između tvrtki, njihovih partnera i određenog ciljnog tržišta.

Kako su ustrojena naša veleposlanstva u svijetu - posto- je li gospodarski odjeli?
- Naša diplomatska predstavništva i konzularni uredi, gdje god je to gospodarski opravdano, imaju savjetnike za gospodarstvo. To su diplomati koji se prije odlaska na diplomatsku dužnost posebno pripremaju za obavljanje zadaća gospodarske diplomacije, a trenutno su raspoređeni u 42 veleposlanstva i konzulat Republike Hrvatske, praktično na svim važnijim tržištima za hrvatsko gospodarstvo, mjereno po razini sadašnje trgovinske razmijene, ili mogućnosti njenog unaprjeđenja. Naravno, za zemlju poput Hrvatske, važno je osigurati i određenu elastičnost diplomatske mreže, a to znači da u diplomatskim misijama i konzularnim uredima koji nemaju gospodarske savjetnike, zadaće gospodarske diplomacije postaju sastavni dio obveza drugih diplomata. Tako je npr. u generalnim konzulatima 18 generalnih konzula zaduženo za gospodarsku diplomaciju, što sve zajedno predstavlja mrežu od preko 60 diplomata koji osiguravaju izravno praćenje jednako toliko tržišta. Naravno, kao što je već naglašeno, pristup je nužno fleksibilan te se po potrebi i drugi diplomati, pa i veleposlanici osobno, angažiraju u funkciji gospodarske diplomacije, kad god je to potrebno.

Koja je Vaša ocjena kad je riječ o prioritetima, odnosno mogućnostima hrvatskog izvoza?
- To je pitanje na koje bi odgovor morali dati prije svega sami gospodarstvenici. Mogućnost, ako nitko nije zainteresiran ili u stanju iskoristiti je, sasvim je nekorisna sama po sebi. Zato je naša zadaća prije svega slijediti i podržavati interese gospodarstvenika. Istina, neki put tai interes nije jasno definiran, a još češće nisu osigurana potrebna sredstva da bi se i realizirao. No, ipak, možda i radi toga, čini se da je gospodarska logika vratiti se na poznata tržišta i prije svega u cijelosti iskoristiti njihov potencijal. Takav pristup je logičan. Naime, jeftinije je i lakše vratiti se na tržišta koja već poznaju proizvod, gdje su poznati partneri i uvjeti poslovanja, a koja su i fizički bliže. To smanjuje potrebu ulaganja u marketing, troškove i rizike transporta i naplate, a jednako tako i rizik upoznavanja novih partnera i uvjeta tržišta. Nije riječ samo o praktičnim iskustvima, već i o ekonomskoj teoriji koja potvrđuje da je višestruko jeftinije zadržati poznatog kupca od pronalaženja i upoznavanja novog.
Stoga bi tržišta, na kojima su hrvatski proizvodi otprije poznati i na kojima hrvatski gospodarstvenici već imaju iskustva u poslovanju, po logici stvari morala imati prioritet. U ta tržišta svakako pripadaju tržišta susjednih zemalja i tržišta bivšeg SSSR-a, ali ne treba zaboraviti niti na tržišta tzv. “nesvrstanih” zemalja.
Jednako tako je jasno da kandidatura za članstvo u EU hrvatskom gospodarstvu nameće i prioritet prilagodbi i snažnije integracije s gospodarstvom EU.
U svakom slučaju, pravac interesa moraju odrediti sami gospodarstvenici.
Mi im u odlučivanju možemo pomoći indikacijama potencijala, pa i interesa određenog tržišta, ali konačno odluka ovisi o puno više elemenata: od strategije razvoja pojedine tvrtke do njenih trenutnih financijskih i proizvodnih mogućnosti širenja na nova tržišta. Zadaća gospodarske diplomacije je stoga manje da tvrtkama ukazuje na moguća nova tržišta, a više da na odabranim, ciljnim tržištima hrvatskim tvrtkama olakša iskorak i poslovanje kroz osiguravanje kvalitetnih informacija i kontakata.

Jeste li zadovoljni suradnjom s drugim hrvatskim gospodarskim institucijama kao što je HGK, HOK, HUP i sl.?
- Generalno da, ali uvijek ima prostora i za unaprjeđenje te suradnje; prije svega, rekao bih, u boljoj međusobnoj koordinaciji aktivnosti. U tom smislu sam već spomenuo da planiramo određene konkretne inicijative. Mislim da tu ima dosta prostora da se inače dobra suradnja još unaprijedi, a da se istovremeno smanje troškovi takvog objedinjenog i koordiniranog nastupa. Držim da bi to mogao biti naš zajednički doprinos ukupnoj konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.