Za NATO ne moramo čekati na Albaniju i Makedoniju

S veleposlanikom Ivanom Grdešićem razgovarali smo u Washingtonu u ozračju ceremonijala proširenja NATO-a na koji je, osim premijera sedam pristupajućih država, predsjednik SAD-a George Bush pozvao i hrvatskog premijera Ivu Sanadera, kao i premijere Albanije i Makedonije.

Kako ocjenjujete činjenicu da je i Hrvatska sudjelovala na ovom povijesnom događaju za NATO, iako naša zemlja još nije dobila pozivnicu za članstvo?
- To je nedvojbeno vrlo dobra gesta naših saveznika, posebice SAD-a. Osim sedam zemalja iz vilniuske skupine koje ulaze u članstvo NATO-a, pozvane su u Washington i Hrvatska, Makedonija i Albanija. To je vrlo jasna, čvrsta i uvjerljiva poruka da će NATO nastaviti s proširenjem. Svojom nazočnošću na ceremonijalu Hrvatska je izravno svjedočila takvoj budućnosti NATO-a. Za nas je to bio iznimno važan trenutak, riječ je o susretu na najvišoj razini kada se premijer Sanader sastao s predsjednikom Bushem u Ovalnom uredu te s njim razmijenio mišljenja.

NATO čekaonica

Znači li to da Hrvatska uistinu može očekivati članstvo u NATO-u do 2006. godine?
- Očekujemo da će sljedeći NATO-ov summit 2006. biti summit proširenja. Učinit ćemo sve na unutarnjim reformama i pripremama da nam pozivnica za članstvo dođe za dvije godine. Hoće li to vrijediti za sve tri države (Hrvatsku, Albaniju i Makedoniju), ovisit će o brzini i odlučnosti reformi u svakoj od njih. Jadranska povelja kojom su obuhvaćene ove tri države, ali i generalna politika NATO savezništva temelje se na individualnim kriterijima, NATO se ne širi u bloku. Ovih sedam zemalja ulaze istodobno u NATO, ali su sve one pojedinačno udovoljile kriterijima za članstvo, tako da će individualna dostignuća suditi i o budućem članstvu. Hrvatska već sada ima ozbiljne predispozicije da bude pozvana u članstvo 2006. godine.

Ne bojite se da ćemo morati čekati Albaniju i Makedoniju kako bismo skupa ušli u NATO savez?
- Nema nikakvih obveza čekanja, niti ih je bilo do sada. Podsjetimo se prethodnog proširenja kada, primjerice, Slovenija nije prošla u proširenju. Nema političkih ili drugih odluka koje bi hrvatski put u NATO vezale uz sudbinu ostalih država. No, i u hrvatskom je interesu da i ove dvije države budu pozvane, da uđu u NATO kada i mi, a to znači da i one provedu potrebne reforme i postignu napredak koji se od njih očekuje. Hrvatska će kroz savezništvo u Američko-Jadranskoj povelji učiniti sve što može da im pomogne na tome putu.
SAD od Hrvatske traži potpisivanje sporazuma o neizručenju američkih državljana.

Međunarodnom sudu za ratne zločine, a očekivala je i vojni angažman hrvatskih vojnika u Iraku. Koliko ti problemi još uvijek opterećuju hrvatsko-američke odnose?
- Nema nikakvih pritisaka na Hrvatsku da šalje vojnike u Irak, niti da potpiše sporazum iz članka 98. Rimskoga statuta. Postoji, dakako, američki prijedlog da mi to učinimo u duhu očekivanog partnerstva i dobrih bilateralnih odnosa. Ali, isto tako, američka strana potpuno razumije naše interese i poziciju Hrvatske, odnosno njezine unutarnje prilike vezane uz suradnju s Haagom.
Naši su razgovori o tome vrlo otvoreni i iskreni. I prošla i sadašnja vlada jasno su govorile o tome koja su naša ograničenja i što SAD od nas mogu očekivati. Iako smo dvije suverene zemlje potpuno različitih dimenzija i snaga, mi ipak vodimo ravnopravan dijalog o svojim nacionalnim interesima.

Balansirana diplomacija

Jesu li američko-hrvatski odnosi, uspostavom nove vlade koja je više proamerički orijentirana, danas bolji ili su isti kao i ranije?
- Mislim da ova vlada kao i prošla vodi računa o balansiranoj vanjskoj politici između interesa Hrvatske kao buduće članice EU-a i kao partnera Amerike kao jedine supersile i lidera zapadnoga svijeta. Ono u čemu je razlika, a mogu o tome svjedočiti jer sam kao veleposlanik radio u obje situacije, ogleda se u tome što su ova vlada i ministar Žužul intenzivirali komunikaciju i kontakte s američkom stranom pa se samo utoliko može govoriti o tome da je ova vlada više proamerička. Prošla je vlada objektivno više bila okupirana golemim poslovima vezanim uz pripremu kandidature za članstvo u EU-u tako da sadašnja, oslobođena dijela tih obveza, ima više vremena i mogućnosti posvetiti se razgovorima sa SAD-om.

Može li to tješnje vezivanje Vlade prema SAD-u opteretiti hrvatske odnose s Europskom unijom koja je preporučila Hrvatskoj da ne potpisuje sporazum o neizručenju američkih državljana? Dokle će se moći voditi vanjska politika "na dvije tračnice" u želji da se zadovolje i EU i SAD?
- Tu će naravno biti oscilacija, ne samo zbog snage i pritiska jedne ili druge strane nego i zbog naših vlastitih sposobnosti i resursa da vodimo takvu politiku na dvije tračnice. No, ne zaboravimo da su te tračnice paralelne i da vode u istom smjeru. Kada govorimo o Europskoj uniji i partnerstvu s Amerikom, govorimo o transatlantskom savezu. Nemojmo zaboraviti da današnja ujedinjena Europa počiva na potpori i snazi te prijataljstvu SAD-a.
Krize u odnosima i oscilacije u ljubavi između EU-a i Amerike postoje i postojat će. Hrvatska mora prepoznati kada i kako te krize štete njezinom nacionalnom interesu i treba nastojati izbjeći biti između čekića i nakovnja. To će nam nekad biti lakše, a nekad teže. Mislim da mi tu ne možemo birati strane, niti to činimo. To je i politika ostalih tranzicijskih zemalja Vilniuske skupine, one su u istim dvojbama kao i mi s time da imaju određenu prednost jer su pozvane i u EU i u NATO. Mi smo, dakle, u situaciji da budemo još oprezniji i da u vanjskoj politici funkcioniramo i kao Europljani i kao partneri SAD-a.

Amerika i EU

Nakon posljednjih terorističkih napada u Madridu, i u europskim zemljama jača svojevrsni "duh antiamerikaniznma". U Hrvatskoj je javnost također iznimno osjetljiva na pitanje slanja vojnika u Irak. Može li hrvatska Vlada svoj proamerički vanjskopolitički trend uspješno voditi u takvim okolnostima?
- Politika i političari su, naravno, osjetljivi na raspoloženje javnosti, posebice u predizborno vrijeme. S druge strane, kada je riječ o strateškim interesima Hrvatske u izgradnji partnerskih odnosa sa SAD-om, odgovornost je hrvatskih političara da budu korak ispred raspoloženja javnosti. Po mojem sudu, demokratski izabrano političko vodstvo države ne može se i ne treba priklanjati lijevo ili desno raspoloženju javnosti koje nerijetko može oscilirati u kratkom vremenskom razdoblju. Naravno da liderstvo može koštati u političkim raspoloženjima i u popularnosti, ali mislim da kompleksnost nekih tema i odgovornost koju Vlada i Predsjednik u tome imaju, ne mogu se svesti samo na osluškivanje bila javnosti. U tim strateškim pitanjima nekad treba stisnuti zube i ići dalje.

Kako se u američkoj politici reflektirao nesmetani odlazak optuženih generala u Haag, a što Washington očekuje u slučaju Gotovina? Američki veleposlanik za ratne zločine Prosper nedavno je ponovio da SAD neće poduprijeti ulazak Hrvatske u NATO dok se taj slučaj ne riješi.
- Hrvatska mora dostići standarde koji se od nje očekuju. Oni su, kada je riječ o Haaškom sudu, jednaki za EU i za NATO savezništvo. U tom smislu nema popuštanja ni promjene stava niti EU-a, niti Amerikanaca. Posljednji dobrovoljni odlazak naših generala u Haag ovdje je ocijenjen kao dobar primjer kvalitetne suradnje sa Sudom i očekuje se da Hrvatska nastavi takvu suradnju i da pruži dokaze te suradnje i u slučaju generala Gotovine. Nekoliko puta nam je ovdje ponavljano da nikakvih trgovanja, ustupaka ili nagodbi kada je riječ o Haaškom sudu nema, ne samo s nama nego i s drugim državama, mislim prije svega na Srbiju i Crnu Goru. Toga smo mi svjesni. To je uvjet koji moramo ostvariti i što prije on bude razriješen, to ćemo prije biti oslobođeni ograda koje nas još uvijek sputavaju.

Ostajem do kolovoza

Bili ste prvi hrvatski veleposlanik koji je nakon smjene vlasti stavio svoj mandat na raspolaganje. Kakva je Vaša buduća diplomatska karijera: ostajete ili odlazite?
=Ja nisam karijerni diplomat i ovo je moje prvo veleposlaničko mjesto. Ono je vrlo izazovno i teško, ali je to i mjesto s kojega se može mnogo napraviti za zemlju koju se predstavlja. U konzultacijama s Predsjednikom Republike i s ministrom, došli smo do rješenja koje je prihvatljivo za službu, za naše državne interese u SAD-u, a prihvatljivo je i meni - da svoj mandat završim s kolovozom ove godine, da se to ljetno razdoblje iskoristi za otpočinjanje procedure dolaska novog veleposlanika. Ljeto je dobro vrijeme za takvu vrstu smjene kada je intenzitet komunikacija manji tako da s jeseni, neposredno nakon godišnjih odmora, novi veleposlanik ovdje preuzme dužnost. Što se mene tiče, ja odlazim vrlo zadovoljan ovdašnjim poslom i vraćam se na Sveučilište gdje ću svoja znanja i iskustvo stečeno u Washingtonu barem djelomično moći prenijeti novim generacijama studenata Fakulteta političkih znanosti.