Aktualne političke elite Hrvatske i Srbije ne proizvode nove sporove

(...)
Rast uzajamnog povjerenja
-Koje promjene primjećujete i izdvajate tijekom dosadašnjeg procesa normalizacije odnosa dviju država, od kada ste veleposlanik?
=Ukoliko se vratimo dvije godine unazad, možemo vidjeti da je put koji smo prešli u normaliziranju odnosa između dviju država bilježio permanentno uzlazan trend, tako da je i točka s koje danas ocjenjujemo te odnose najviša dosad. Pozitivne promjene su vidljive u gotovo svim oblicima uzajamnih relacija. S druge strane, nezahvalno je izdvajati pojedine događaje, jer su se i oni s takvom simbolikom, kao što su primjerice povrat Bauerove zbirke u Vukovar ili postizanje privremenog režima uz južnu granicu, »prelamali« u dugotrajnim razgovorima u kojima je trebalo prevladati barijere koje je u hrvatsko-srpskim odnosima ostavilo nasljeđe na samo prošlog traumatičnog desetljeća već i ono iz prijašnjih razdoblja. U ovih nekoliko godina pokazali smo da smo sposobni zatvarati pojedina poglavlja iz prošlosti i u tome ostati dostojanstveni te mi, stoga, dopustite da izdvajanju pojedinačnih promjena pretpostavim tendenciju rasta uzajamnog povjerenja što se potvrdila jamstvom konkretnih učinaka na području razvitka ukupnih bilateralnih odnosa.
Liberalizacija viznog režima
-Da li i koliko i Vama osobno liberalizacija viznog režima olakšava posao veleposlanika RH u Beogradu?
=S obzirom da suspenzija viznog režima na svojevrstan način odražava i stanje odnosa između država, ne bježim od činjenice da to mogu biti razlozi za zadovoljstvo, a to svakako olakšava posao i daje nove motive. Ovdje mi se čini važnim napomenuti da je smisao obavljanja konzularnih funkcija u pružanju neposredne pomoći svojim državljanima i fizičkim i pravnim osobama u zemlji u kojoj se diplomatska misija nalazi. Izdavanje viza je samo jedna od tih funkcija, a ovih šest mjeseci iskoristit ćemo da kvalitetnije obavimo neke druge poslove u rješavanju statusnih, imovinskih, obiteljskih, radno-pravnih i drugih socijalnih pitanja na zahtjev naših stranaka.
-Što konkretno Hrvatska očekuje od liberalizacije viza i može li se i pod kojim uvjetima dogoditi da sadašnji režim bude produžen i nakon predviđenog roka?
=To bih stavio u kontekst bilateralnih pitanja koja, kao što je poznato, ni jedna strana ne može rješavati sama. Dakle, za svako rješenje potrebno je naći uzajamni dogovor. Tako promatrana, odluka hrvatske Vlade višestruko je poticajna, ona treba potaknuti na lakše povlačenje poteza što se očekuju, prije svega u kompleksu pitanja vezanih uz državnu granicu. Kvaliteta i dinamika rješavanja tih pitanja, na što gledam sa sve većim optimizmom, odredit će i eventualno nove vremenske okvire u kojima će se primjenjivati rješenja iz te odluke.
Unapređenje prometa
-Pozvali ste prijevoznike da uvedu više autobusnih linija u oba smjera. Očekujete li da će za to imati i tržišne razloge i kad se mogu očekivati prve informacije o učincima – protoku putnika, robe, intenzivnijim gospodarstvenim kontaktima?
=Nastojao sam, što je također dio posla, biti tumač interesa i zahtjeva prijevoznika koji su me prije nekoliko dana informirali da je postojećih 57 linija malo i da treba uvesti nove, nadam se ekonomski isplative, za koje već postoji izražen interes poduzeća. Taj su zahtjev podržala strukovna udruženja dviju gospodarskih komora, a o opravdanosti svjedoči činjenica da upravo u tom segmentu egzistira prijevoz u tzv. sivoj zoni, čime se ne poštuje zakonska regulativa, a putnici se izlažu riziku. No, nije samo cestovni prijevoz taj koji treba unaprijediti. Nedavno su i ministri prometa Hrvatske i Srbije imali vrlo sadržajan sastanak na kojem je dogovoreno potpisivanje niza temeljnih sporazuma iz gotovo svih područja prometa: cestovnog, željezničkog, riječnog, kombiniranog i zračnog. Time očekujemo da ćemo na jesen vjerojatno imati zaokruženu ugovornu regulativu kao osnovicu za dostizanje one razine prometne povezanosti koja nam je potrebna. Tu ćemo morati uložiti i dodatne napore u modernizaciji postojeće i izgradnji nove infrastrukture te pokušati vratiti Koridoru 10 nekadašnji intenzitet. Možda je tome sljedeća godina, u kojoj će se održati Olimpijada u Grčkoj, dobar dodatni lajtmotiv.
Gospodarstva se još »propituju«
-Kako ocjenjujete dosadašnji razvoj gospodarskih odnosa između Republike Hrvatske i SiCG i što bi trebali poduzeti privrednici, a što političari radi njihovog daljnjeg unapređivanja?
=Prvo bih istaknuo da su aktivnosti gospodarstvenika bile svojevrsni katalizator procesa normalizacije ne samo gospodarskih odnosa između dviju država. To se vidi i u stalnom rastu robne razmjene od 2000. godine. Prošlu smo godinu završili sa 225,5 milijuna dolara s tim što je hrvatski izvoz iznosio 172 milijuna USD. Ovogodišnji trendovi iznova ukazuju na rast i stanovito smanjenje visokog debalansa što je dijelom i posljedica određenog protekcionizma kod uvoza naftnih derivata i duhana za koje mjere očekujemo da će slabiti s jačanjem tempa približavanja Srbije europskim i svjetskim gospodarskim integracijama. Međutim, nije se teško složiti s ocjenom kako ukupni obujam robne razmjene nije dostigao granicu potreba i realnih mogućnosti dvaju gospodarstava. Rekao bih da se dva gospodarstva još uvijek »propituju«, bilježi se revitalizacija starih gospodarskih veza, ali i formiranje novih. No ne treba zaboraviti nekoliko već ostvarenih i ozbiljnih projekata čiji su predvodnici Agrokor, Podravka, Atlantic, Končar. Ipak, na ovom će području trebati uložiti još više truda i iskoristiti činjenicu da se radi o dva susjedna tržišta koja su više kompatibilna nego konkurentna i na kojima nema jezičnih barijera što je sve motivirajuće za hrvatske gospodarstvenike kojih je svakim danom sve i više u Srbiji i Crnoj Gori. U tom smislu, Sporazum o slobodnoj trgovini što je u Hrvatskom saboru već ratificiran, a isto se očekuje da će uskoro učiniti i parlament Državne zajednice SiCG, trebao bi označiti novo razdoblje u bilateralnom poslovanju, što uključuje i potencijalne nastupe na trećim tržištima.
Nema novih sporova
-Koji su ključni problemi kojima se ubuduće moraju posvetiti dvije države u unapređenju međusobnih odnosa?
=Kad govorimo o problemima, naglasio bih da su otvorena pitanja između dviju država nasljeđe prošlosti, odnosno da nema novih sporova koje bi generirale političke elite koje su danas na čelu Hrvatske ili Srbije i Crne Gore. Bavljenje pitanjima nasljeđa uglavnom nije lako, ali jest izazov, jer mislim da na obje strane postoji svijest kako se upravo sada fundira podloga za buduće odnose oslobođene novih trauma. Ima još pitanja oko kojih moramo pronaći rješenje, prioritetno onih bolnih kao što je rasvjetljavanje sudbine osoba nestalih u ratu koji se vodio na teritoriju Republike Hrvatske. Međutim, samo u povoljnijem ozračju uzajamnih odnosa možemo očekivati da se oslobodi ratio nužan za njihovo rješavanje. Osobno sam svjedočio poruci ohrabrenja koju je Sveti Otac nedavno iz Osijeka uputio okupljenom puku, a i šire, na tom izazovnom putu u budućnost. To ozračje, povijesno iskustvo, susjedska predestinacija te europske i euroatlantske ambicije suvremene Hrvatske i Srbije i Crne Gore trebaju nas i nadalje voditi u rješavanju pitanja s kojim se susrećemo.
Položaj Hrvata u SiCG – znatno bolji
=Nakon tragičnih događaja u prošlom desetljeću i nakon što je više od 40 tisuća Hrvata pod pritiskom napustilo Srbiju i Crnu Goru danas je situacija s hrvatskom manjinom znatno drugačija. Prvo, Hrvati su prvi put službeno priznati kao nacionalna manjina. Drugo, hrvatski jezik je postao službeni jezik u AP Vojvodini, a konstituirano je Hrvatsko nacionalno vijeće kao legitimni predstavnik hrvatske manjine u Srbiji. U protekle dvije godine mi smo vrlo intenzivno radili s manjinom i taj strpljivi rad dao je rezultate. Potvrda isplativosti strpljivog rada je i činjenica da smo nakon prošlogodišnjeg incidenta, kada je na novosadskoj televiziji, u okviru programa namijenjenih manjinskim zajednicama, zabranjena jedna emisija na hrvatskom jeziku, diplomatskim radom pridonijeli da danas ne samo da se ne zabranjuju hrvatske emisije već Skupština AP Vojvodine iz svog proračuna financira izdavačku kuću »Hrvatska riječ«.
Želja i potreba
-Europski dužnosnici u raznim forumima i institucijama potiču suradnju u regiji i među bivšim republikama SFRJ. Što bi još sve Hrvatska i SiCG trebale učiniti da se dodatno približe euroatlanskim integracijama?
=Mislim da na suradnju izmedu država regije više ne treba gledati kroz interes medunarodne zajednice već kao izraz želje i potrebe, u ovom slučaju Hrvatske i Srbije i Crne Gore, da suraduju u vlastitom interesu. S druge strane, otvorenost europske perspektive što će biti naglašena na predstojećem summitu u Solunu, svakako nam pomaže i u rješavanju naših problema. Iz te dvije premise moguće je izvući i odgovor na vaše pitanje – trebamo surađivati i rješavati pitanja koja nam stoje na putu i istodobno se uzajamno podupirati da svaka zemlja, svojom vlastitom dinamikom, čim prije zadovolji potrebne standarde i uđe u europsku i euroatlantsku obitelj.