Intervju hrvatskog mvp Tonina Picule televizijskoj postaji Telma

Intervju ministra Tonina Picule prigodom sudjelovanja na ministarskoj konferenciji US-Adriatic Chartera od 26.-28.rujna u Ohridu

-Već uobičajeno slušamo da gospodarska situacija ne prati veoma dobre političke odnose? Kako prevladati taj trend ( u odnosima između Makedonije i Hrvatske op.p.)?
=Pa, boljom gospodarskom suradnjom. Kada doista jednom budemo gospodarski surađivali bolje i obimnije, onda ćemo vjerojatno i to pitanje manje spominjati u našim bilateralnim razgovorima. Što se tiče Hrvatske i Makedonije, mislim da smo napravili dosta. Ne samo da smo potpisivali sve potrebne sporazume za jedan cjelovit razvoj naših odnosa, nego, i prema dokumentima koje imam, robna razmjena iz godine u godinu raste. Tako je, primjerice, robna razmjena u odnosu na 2001. godinu, porasla, devet posto, što ohrabruje. U svakom slučaju treba stimulirati poslovne ljude da dolaze i traže poslovne prilike, a i jedna opća harmonizacija odnosa s Europskom unijom sigurno će otkloniti neke barijere u gospodarskoj suradnji između dviju zemalja. ja sam optimist kada govori o tom segmentu naših odnosa.

-Koji je stav Zagreba – ima li zajednička suradnja zemalja regijama koristi za Hrvatsku, ili to, kao što mnogi ocjenjuju, predstavlja teret Vašoj zemlji na putu prema Europskoj uniji? Dodao bih tu da Hrvatska za ulazak u Europsku uniju forsira princip "regate".
=Mislim da jedno ne isključuje drugo. Treba, ponajprije, znati da je i Europska unija jedna regionalna organizacija koja je za početak regulirala jedan vrlo uzak krug pitanja određenog broja zemalja, da bi s vremenom postala, vjerojatno, najuspješniji politički projekt u cijeloj Europi. Regionalna suradnja je vrlo važan, vitalni dio općeg približavanja Europskoj uniji, ali princip "regate" pojačava pravednost tog procesa. Prije svega, moramo zaključiti jedan bolan period reformi u svakoj od naših zemalja kako bi stvorili legitimitet da uđemo u članstvo Europske unije. A "regata", tj. individualni pristup, nagrađuje one koji su posvećeni reformama i ulaze u političke rizike, odnosno koji, na kraju krajeva, ulaze u određene sukobe unutar vlastitih država. Prema tome, Hrvatska ne doživljava regionalnu suradnju kao nikakvo posebno opterećenje, ali mi se, naravno, zalažemo da svaka zemlja u tom procesu doista dobije pravo da se sama, na neki način, izbori za svoj status.

-Gospodine Picula, koji su ključni problemi u regiji koji bi morali biti žurno riješeni da bi zemlje mogle dobiti zeleno svjetlo za ulazak u Europsku uniju. Vaš komentar o ocjenama da EU još nije spremna da doista gurne regiju prema naprijed i na taj način što bi im omogućila pristup do ozbiljnih strukturnih i financijskih fondova?
=Prije svega, moramo biti dovoljno ozbiljni u provođenju reformi da bi nas ozbiljno doživljavali kao potencijalne kandidate, a onda sutra i članove EU. Ja tu odgovornost uvijek otvaram kao problem unutar moje zemlje. Mi vrlo dobro znamo što moramo napraviti. Mi moramo zaključiti jedan osobito dramatičan i produžen period tranzicije u Hrvatskoj. Koji su problemi? Neki su naslijeđeni. To je jedna viševjekovna gospodarska zaostalost, izoliranost od glavnih tokova koji su konstituirali danas Europsku uniju i njezin uspjeh. Prije svega, imamo neke probleme koji su se vehementno pojavili u zadnjem desetljeću proteklog milenija - Miloševićeva agresivna politika i ratovi sigurno su unazadili zemlje ovog područja da participiraju u euroatlantskim integracijama tijekom devedesetih godina.

-Je li Kosovo i njegov neriješen status ključni problem na putu prema Europskoj uniji?
=Kosovo je ozbiljan, ali ne jedini problem koji treba riješiti. Svakako, neriješen problem Kosova opterećuje i sve druge procese. Ja bih, naravno, želio da taj problem ima određenu dinamiku u svom rješavanju. moramo biti i do kraja realni. Ključni igrači svjetske politike nisu se opredijelili za nekakav sustav rješenja, koji bi sutra Kosovo uklonio iz agende. Ali, taj problem želio bih vidjeti kao oblik napora, prije svega, zemalja s ovih prostora, koje iz svojih povijesnih i zemljopisnih razloga imaju to kao svoj prioritet. Ta vrsta inicijative u regiji mislim da bi bila dobrodošla.

-Mislite li da je isprika predsjednika Marovića i Mesića početak novih prijateljskih odnosa u regiji?
=Mislim da je taj čin bio izraz jednog kontinuiteta trendova u hrvatsko-srpskim odnosima u protekle tri godine. Da nismo doista ne mnogim područjima napravili velike stvari, ta isprika ne bi bila moguća, kao ni njezino prihvaćanje, kao ni odgovor predsjednika Mesića na tu ispriku. Međutim, taj čin je stvorio i neku vrstu obveze za rješavanja ostalih pitanja kao što je pitanje granice na Dunavu, pitanja utvrđivanja sudbine nestalih i zatočenih, pitanje povratka izbjeglica i njihove imovine. Ovaj čin isprike je, u stvari, izraz političke odgovornosti za taj proces poboljšavanja odnosa između Zagreba i Beograda, koji neće zastati, nego će biti okončan na zadovoljstvo jedne i druge strane u kraćem vremenskom periodu.

-Na skali od 1 do 10 na putu prema EU, po Vama, gdje je Hrvatska, a gdje Makedonija?
=Jedino mjerilo vrijednosti u numeričkom iznosu koje ja poštujem jesu godine. To znači da mi imamo vremenski raspored do 2007. godine, kada se očekuje iduće proširenje EU. Što se Hrvatske tiče, mi naše aspiracije vezujemo za 2006. godinu. Odnosno, želimo do tada doista dovršiti period reformi u zemlji, kako bismo od 2007. godine mogli računati na članstvo u Europskoj uniji. Nećemo biti nesretni ako postanemo članovi EU ni godinu, dvije iza toga. I to je jedna vrsta cilja koji želimo postići. Mislim da je i makedonska vlada postavila sličan cilj, pa prema tome ja želim našim makedonskim partnerima i prijateljima da budu jednako uspješni kao i mi.