/Transkript izjave/
Visoka predstavnica Catherine Ashton sazvala je izvanredni sastanak Vijeća ministara za vanjske poslove upravo zbog situacije u Egiptu i samo s jednom točkom dnevnog reda, a to je situacija u Egiptu koja se dramatično pogoršala nakon prošlog tjedna, odnosno prošle srijede, ubojstava i s jedne i s druge strane. Zapravo zbog dramatičnog razvoja događaja u Egiptu. Doneseni su zaključci u 10 točaka od kojih su možda najvažnije one da će Komisija razmotriti suradnju odnosno pomoć koju Europska unija pruža Egiptu u okviru politike europskog susjedstva.
I s druge strane, da će sve zemlje prvo suspendirati dozvole za izvoz, kao što se službeno u zaključcima kaže „opreme koja je pokrivena zajedničkom pozicijom iz 2008. godine“, a to se zapravo odnosi na oružje, i da će se suspendirati i izvozne dozvole za instrumente i sredstva koja se mogu koristiti za unutarnju represiju, odnosno za unutarnje ugnjetavanje.
Također će sve zemlje razmotriti svoju sigurnosnu suradnju s Egiptom. Iako, u ovom trenutku sigurnosna suradnja s Egiptom je možda važnija nego ikada, i zbog podrške umjerenim snagama unutar onih koji su ovog trenutka na vlasti i zbog sprečavanja da se destabilizacija, koja je prouzročila razvoj događaja u Egiptu, prelije i preko granica Egipta, a obzirom na sigurnosnu suradnju i što se tiče sigurnosti Sueskog kanala i što se tiče prelijetanja egipatskog zračnog prostora. Dakle, cijeli niz stvari u kojima su interesi za suradnju i s jedne i s druge strane stvari vrlo visoki.
Zaključci su doneseni jednoglasno. Budući da je potrošeno dosta vremena i u pripremnim sastancima i u završnoj fazi pripremnih sastanaka na kojima sjede stalni predstavnici, dakle ljudi koji predstavljaju zemlje članice pri Europskoj uniji, i onda još i dosta vremena na samom ministarskom sastanku gdje su još dodatno unošene neke modifikacije, neke izmjene tako da je na kraju postignuta suglasnost svih zemalja članica.
Hrvatska pozicija načelno je bila da je za Europsku uniju neobično važno zadržati otvorene komunikacijske kanale prema Egiptu, naročito zato što, za razliku od mnogih drugih ključnih političkih čimbenika s kojima uvijek netko od stranaka u Egiptu ne želi razgovarati, s predstavnicima Europske unije praktički sve strane u egipatskom političkom procesu žele razgovarati. To je jedan važan kapital koji ne treba podcjenjivati.
Drugo, i zato što unutar vlasti i unutar opozicije, postoje radikalne snage, ali postoje i umjerene snage. I neobično je važno podržati upravo te umjerene snage, i s jedne i s druge strane, prije nego što bude prekasno.
Zapad nema previše, ja rekla bih zavidnu svjedodžbu što se tiče zemalja južnog Mediterana, ako mislite na Libiju, ako mislite na Siriju, pa i na Tunis. Pa ako mislite i na Irak kojega su gotovo već zaboravili u svim raspravama, a koji je još uvijek jedno nestabilno i vrlo teško područje za život.
Prema tome, u odnosima s tako važnom zemljom kao što je Egipat, mislim da više ne postoji luksuz da se napravi krivi ili pogrešni korak. Treba biti krajnje oprezan, držati komunikaciju s Egiptom, započeti pomoć da se ne raspadnu institucije države, a tek onda krenuti u postupnu modifikaciju ili razvoj ili unapređivanje tih institucija država. Ako se raspadnu institucije države, mi znamo kako izgleda alternativa i to je možda opasnije od bilo čega drugoga. I zato je naš stav bio bi da podržimo i prihvatimo relativno umjerene zaključke, što je na kraju i odlučeno, da Hrvatska podrži daljnji angažman visoke predstavnice Ashton i specijalnog predstavnika Leonea, koji je zadužen baš za južni Mediteran, i njihov angažman u komunikaciji s Egiptom. Da u podršci i našem stavu zajedno s austrijskim ministrom vanjskih poslova predložimo pokretanje sastanka za suradnju, dakle, komisije, ili odbora za suradnju između zemalja EU i Egipta, koji postoji u ovom trenutku. Naravno pitanje je da li s egipatske strane razgovaramo s legitimnim predstavnicima, ali naše mišljenje je bilo da u ovom trenutku ključno pitanje da li razgovaramo s onima koji stvarno imaju utjecaj na situaciju u Egiptu i vladaju Egiptom kako bi mogli doprinijeti da se situacija razvija prema umjerenjacima i umjerenom smjeru, a ne prema radikalima.
I konačno, da za takav sastanak kao preduvjet postavimo jedan zahtjev koji nije tako lako ispuniti, ali je vrlo lako provjeriti da li je ispunjen ili ne, a to je - puštanje političkih zatvorenika koji nisu u pritvoru ili zatvoru zbog bilo kakvih kaznenih optužbi ili sumnji, nego isključivo zbog političkih djela.