Ugovori o poticanju i zaštiti ulaganja i zajednička politika ulaganja EU
Ugovori o poticanju i zaštiti ulaganja i zajednička politika ulaganja EU
Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora dio zajedničke trgovinske politike su i izravna strana ulaganja, čime je i to područje postalo područje isključive nadležnosti EU. Posljedično, samo Europska unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte iz područja ulaganja, uključujući i sklapanje međunarodnih ugovora o ulaganjima, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti EU ili u svrhu provedbe akata EU-a.
Međutim, opsežna politika ulaganja EU-a uvodi se postepeno. To znači da će gotovo 1200 ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje su države članice samostalno sklopile biti očuvana dok ne budu zamijenjeni novim i opsežnijim EU ugovorima o ulaganjima. Takvo prijelazno razdoblje uređeno je Uredbom br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba (EU) br. 1219/2012).
Republika Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, od čega 23 s državama članicama EU (uključujući i tadašnju državu članicu EU-Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske). Pregled svih ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje je RH sklopila nalazi se ovdje.
Republika Hrvatska je zajedno s još 22 države članice Europske unije (sve osim Finske, Švedske, Irske i Austrije) potpisala 5. svibnja 2020. godine u Bruxellesu Sporazum o prestanku bilateralnih ugovora o ulaganjima između država članica Europske unije (NN-MU 4/2020). Sporazum slijedi Izjave predstavnika vlada država članica od 15. i 16. siječnja 2019. godine, o pravnim posljedicama presude Suda Europske unije u predmetu Achmea i o zaštiti ulaganja u Europskoj uniji, u kojima su se države članice obvezale raskinuti svoje bilateralne sporazume o ulaganjima radi neusklađenosti s pravom Europske unije. Sporazum je za Republiku Hrvatsku stupio na snagu 25. listopada 2020. (NN-MU 5/2020). Druge države članice Europske unije koje su do sada ratificirale navedeni Sporazum su: Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Informacije o tijeku ratifikacije Sporazuma nalaze se na sljedećoj poveznici: https://www.consilium.europa.eu/en/documents-publications/treaties-agreements/agreement/?id=2019049&DocLanguage=en
Na razini EU-a, odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države pregovaraju se u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima. Kako bi ostala na razini najviših standarda legitimnosti i transparentnosti, EU je 2015. godine započela s reformom sustava rješavanja investicijskih sporova te uvela jasnija i preciznija pravila o zaštiti ulaganja stvaranjem stalnog mehanizam za rješavanje sporova pod nazivom sustav investicijskih sudova (ICS). Istovremeno, EK promiče i daljnju reformu rješavanja sporova sa svojim naporima na uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC).
Novi pristup rješavanju sporova EU je po prvi put ispregovarala u sklopu Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA), koji je privremeno stupio na snagu 21. rujna 2017., a u potpunosti će stupiti na snagu nakon što ga sve države članice EU-a ratificiraju. Sporazumi o zaštiti ulaganja koje je EU 2019. godine sklopila sa Singapurom i Vijetnamom, a koja su trenutačno u fazi ratifikacije od strane država članica EU-a, također su prvi među „novom generacijom“ EU sporazuma koji sadrže nova modernizirana pravila o zaštiti ulaganja. (RH je ratificirala oba sporazuma 1. listopada 2021. (Singapur NN-MU 7/2021, Vijetnam NN-MU 7/2021))
EU trenutno pregovara zasebne sporazume o zaštiti ulaganja s Kinom (pregovori su načelno zaključeni 30. prosinca 2020., uz dogovor o nastavku pregovora o zaštiti ulaganja i rješavanju investicijskih sporova koji će biti završeni u roku od dvije godine od potpisivanja sporazuma) te Mianmarom i Japanom (s kojima su pregovori zastali), te je otpočela pregovore s Indijom. Poglavlja o ulaganjima pregovaraju se i u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s Čileom i Indonezijom, te s Filipinima, Malezijom, SAD-om i Tajlandom, s kojima su pregovori trenutačno zastali.
Reforma sustava rješavanja sporova intenzivno se raspravlja i u okviru međunarodnih organizacija u kojima EK predstavlja EU i njezine DČ, kao što su Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Ugovor o energetskoj povelji (ECT).
Novina u investicijskoj politici EU-a je i njezino aktivno uključivanje u rasprave o olakšavanju ulaganja koje se vode u WTO-u i to u sklopu Zajedničke inicijative o olakšavanju ulaganja za razvoj. Slijedom toga, EU je nedavno objavila svoju namjeru pregovaranja ugovora o održivom ulaganju sa zemljama Afrike, a koji će se usredotočiti na olakšavanje ulaganja. Provedba ove inicijative otpočela je s pregovorima o Sporazumu o održivom olakšavanju ulaganja između EU i Angole te produbljivanjem Privremenog Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između EU-a i država Istočne i Južne Afrike.
Također, EU je 2019. donijela Uredbu (EU) 2019/452 o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja (FDI screening) iz zemalja izvan EU-a, a koja mogu utjecati na sigurnost ili javni red. Uredbom se osigurava bolja zaštita EU interesa, a da pritom i dalje ostaje među najotvorenijim svjetskim područjima za ulaganja.
Više o zajedničkoj investicijskoj politici EU nalazi se na sljedećoj poveznici:
http://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/investment/
Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora dio zajedničke trgovinske politike su i izravna strana ulaganja, čime je i to područje postalo područje isključive nadležnosti EU. Posljedično, samo Europska unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte iz područja ulaganja, uključujući i sklapanje međunarodnih ugovora o ulaganjima, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti EU ili u svrhu provedbe akata EU-a.
Međutim, opsežna politika ulaganja EU-a uvodi se postepeno. To znači da će gotovo 1200 ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje su države članice samostalno sklopile biti očuvana dok ne budu zamijenjeni novim i opsežnijim EU ugovorima o ulaganjima. Takvo prijelazno razdoblje uređeno je Uredbom br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba (EU) br. 1219/2012).
Republika Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, od čega 23 s državama članicama EU (uključujući i tadašnju državu članicu EU-Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske). Pregled svih ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje je RH sklopila nalazi se ovdje.
Republika Hrvatska je zajedno s još 22 države članice Europske unije (sve osim Finske, Švedske, Irske i Austrije) potpisala 5. svibnja 2020. godine u Bruxellesu Sporazum o prestanku bilateralnih ugovora o ulaganjima između država članica Europske unije (NN-MU 4/2020). Sporazum slijedi Izjave predstavnika vlada država članica od 15. i 16. siječnja 2019. godine, o pravnim posljedicama presude Suda Europske unije u predmetu Achmea i o zaštiti ulaganja u Europskoj uniji, u kojima su se države članice obvezale raskinuti svoje bilateralne sporazume o ulaganjima radi neusklađenosti s pravom Europske unije. Sporazum je za Republiku Hrvatsku stupio na snagu 25. listopada 2020. (NN-MU 5/2020). Druge države članice Europske unije koje su do sada ratificirale navedeni Sporazum su: Belgija, Bugarska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Informacije o tijeku ratifikacije Sporazuma nalaze se na sljedećoj poveznici: https://www.consilium.europa.eu/en/documents-publications/treaties-agreements/agreement/?id=2019049&DocLanguage=en
Na razini EU-a, odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države pregovaraju se u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima. Kako bi ostala na razini najviših standarda legitimnosti i transparentnosti, EU je 2015. godine započela s reformom sustava rješavanja investicijskih sporova te uvela jasnija i preciznija pravila o zaštiti ulaganja stvaranjem stalnog mehanizam za rješavanje sporova pod nazivom sustav investicijskih sudova (ICS). Istovremeno, EK promiče i daljnju reformu rješavanja sporova sa svojim naporima na uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC).
Novi pristup rješavanju sporova EU je po prvi put ispregovarala u sklopu Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA), koji je privremeno stupio na snagu 21. rujna 2017., a u potpunosti će stupiti na snagu nakon što ga sve države članice EU-a ratificiraju. Sporazumi o zaštiti ulaganja koje je EU 2019. godine sklopila sa Singapurom i Vijetnamom, a koja su trenutačno u fazi ratifikacije od strane država članica EU-a, također su prvi među „novom generacijom“ EU sporazuma koji sadrže nova modernizirana pravila o zaštiti ulaganja. (RH je ratificirala oba sporazuma 1. listopada 2021. (Singapur NN-MU 7/2021, Vijetnam NN-MU 7/2021))
EU trenutno pregovara zasebne sporazume o zaštiti ulaganja s Kinom (pregovori su načelno zaključeni 30. prosinca 2020., uz dogovor o nastavku pregovora o zaštiti ulaganja i rješavanju investicijskih sporova koji će biti završeni u roku od dvije godine od potpisivanja sporazuma) te Mianmarom i Japanom (s kojima su pregovori zastali), te je otpočela pregovore s Indijom. Poglavlja o ulaganjima pregovaraju se i u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s Čileom i Indonezijom, te s Filipinima, Malezijom, SAD-om i Tajlandom, s kojima su pregovori trenutačno zastali.
Reforma sustava rješavanja sporova intenzivno se raspravlja i u okviru međunarodnih organizacija u kojima EK predstavlja EU i njezine DČ, kao što su Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Ugovor o energetskoj povelji (ECT).
Novina u investicijskoj politici EU-a je i njezino aktivno uključivanje u rasprave o olakšavanju ulaganja koje se vode u WTO-u i to u sklopu Zajedničke inicijative o olakšavanju ulaganja za razvoj. Slijedom toga, EU je nedavno objavila svoju namjeru pregovaranja ugovora o održivom ulaganju sa zemljama Afrike, a koji će se usredotočiti na olakšavanje ulaganja. Provedba ove inicijative otpočela je s pregovorima o Sporazumu o održivom olakšavanju ulaganja između EU i Angole te produbljivanjem Privremenog Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između EU-a i država Istočne i Južne Afrike.
Također, EU je 2019. donijela Uredbu (EU) 2019/452 o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja (FDI screening) iz zemalja izvan EU-a, a koja mogu utjecati na sigurnost ili javni red. Uredbom se osigurava bolja zaštita EU interesa, a da pritom i dalje ostaje među najotvorenijim svjetskim područjima za ulaganja.
Više o zajedničkoj investicijskoj politici EU nalazi se na sljedećoj poveznici:
http://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/investment/