Ugovori o poticanju i zaštiti ulaganja i zajednička politika ulaganja EU
Ugovori o poticanju i zaštiti ulaganja i zajednička politika ulaganja EU
Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora dio zajedničke trgovinske politike su i izravna strana ulaganja, čime je i to područje postalo područje isključive nadležnosti EU. Posljedično, samo Europska unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte iz područja ulaganja, uključujući i sklapanje međunarodnih ugovora o ulaganjima, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti EU ili u svrhu provedbe akata EU-a.
Međutim, opsežna politika ulaganja EU-a uvodi se postepeno. To znači da će gotovo 1200 ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje su države članice samostalno sklopile biti očuvana dok ne budu zamijenjeni novim i opsežnijim EU ugovorima o ulaganjima. Takvo prijelazno razdoblje uređeno je Uredbom br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba (EU) br. 1219/2012).
Republika Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, od čega 23 s državama članicama EU (uključujući i tadašnju državu članicu EU-Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske). Pregled svih ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje je RH sklopila nalazi se ovdje.
Republika Hrvatska je zajedno s još 22 države članice Europske unije (sve osim Finske, Švedske, Irske i Austrije) potpisala 5. svibnja 2020. godine u Bruxellesu Sporazum o prestanku bilateralnih ugovora o ulaganjima između država članica Europske unije (NN-MU 4/2020). Sporazum slijedi Izjave predstavnika vlada država članica od 15. i 16. siječnja 2019. godine, o pravnim posljedicama presude Suda Europske unije u predmetu Achmea i o zaštiti ulaganja u Europskoj uniji, u kojima su se države članice obvezale raskinuti svoje bilateralne sporazume o ulaganjima radi neusklađenosti s pravom Europske unije. Sporazum je za Republiku Hrvatsku stupio na snagu 25. listopada 2020. (NN-MU 5/2020). Sve su države članice Europske unije ratificirale navedeni Sporazum, a pregled tijeka ratifikacije dostupan je na sljedećoj poveznici.
Na razini EU-a, odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države pregovaraju se u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini (FTA) s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima (IPA). Kako bi ostala na razini najviših standarda legitimnosti i transparentnosti, EU je 2015. godine započela s reformom sustava rješavanja investicijskih sporova te uvela jasnija i preciznija pravila o zaštiti ulaganja stvaranjem stalnog mehanizam za rješavanje sporova pod nazivom sustav investicijskih sudova (ICS). Istovremeno, EK promiče i daljnju reformu rješavanja sporova sa svojim naporima na uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC).
Novi pristup rješavanju sporova EU je po prvi put ispregovarala u sklopu Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA), koji je privremeno stupio na snagu 21. rujna 2017., a u potpunosti će stupiti na snagu nakon što ga sve države članice EU-a ratificiraju. Sporazumi o zaštiti ulaganja koje je EU 2019. godine sklopila sa Singapurom i Vijetnamom, a koja su trenutačno u fazi ratifikacije od strane država članica EU-a, također su prvi među „novom generacijom“ EU sporazuma koji sadrže nova modernizirana pravila o zaštiti ulaganja. (RH je ratificirala oba sporazuma 1. listopada 2021. (Singapur NN-MU 7/2021, Vijetnam NN-MU 7/2021))
Također, 2020. godine EU je s Kinom načelno zaključila Sveobuhvatni Sporazum o ulaganjima (CAI) uz dogovor o nastavku pregovora o zaštiti ulaganja i rješavanju investicijskih sporova u roku od dvije godine od potpisivanja sporazuma (trenutno je njegov ratifikacijski postupak suspendiran zbog političkih okolnosti). U rujnu 2025. godine EU i Indonezija su zajedno sa Sporazumom o slobodnoj trgovini finalizirali i Sporazum o zaštiti ulaganja (Sporazum predviđa rješavanje sporova između država, a nakon njegova stupanja na snagu planirano je u roku od tri godine uspostaviti moderan sustav rješavanja sporova između investitora i države, usklađen s međunarodnim reformama.). EU trenutno pregovara zasebni sporazum o zaštiti ulaganja s Indijom (pregovori su ponovno pokrenuti 2022. godine, paralelno s pregovorima o slobodnoj trgovini), a poglavlja o ulaganjima pregovaraju se i u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s Tajlandom (pregovori su ponovno otvoreni 2023. godine nakon dulje stanke) i Filipinima. (pregovori su nastavljeni u ožujku 2024.).
Reforma sustava rješavanja sporova intenzivno se raspravlja i u okviru međunarodnih organizacija u kojima Europska komisija predstavlja Europsku uniju i njezine države članice, kao što su Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Ugovor o energetskoj povelji (ECT).
EU je također aktivno sudjelovala u raspravama o olakšavanju ulaganja u okviru WTO-u u sklopu Zajedničke inicijative o olakšavanju ulaganja za razvoj, a koje su zaključene u veljači 2024. finalizacijom teksta Sporazuma o olakšavanju ulaganja za razvoj (trenutno se radi na njegovoj implementaciji u pravni okvir WTO-a). Slijedom toga, EU je objavila svoju namjeru pregovaranja ugovora o održivom ulaganju sa zemljama Afrike. Primjer takvih pregovora je Sporazum o održivom olakšavanju ulaganja s Angolom (SIFA) koji je stupio na snagu 1. rujna 2024., a u ožujku 2025. pokrenuti su SIFA pregovora s Obalom Bjelokosti.
Također, EU je u ožujku 2019. donijela Uredbu (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (FDI Uredba) koja osigurava okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja iz trećih zemalja koja bi mogla biti potencijalna prijetnja sigurnosti i javnom redu, na temelju liste kriterija koje države članice ili Europska komisija mogu uzeti u obzir. FDI Uredba se primjenjuje od 11. listopada 2020. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o provedbi Uredbe EP i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniju (NN 105/2020) kojom se uspostavljaju Nacionalna kontaktna točka i Međuresorno povjerenstvo za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji, kao nadležna tijela za provedbu FDI Uredbe.
Više o zajedničkoj investicijskoj politici EU nalazi se na sljedećoj poveznici:
http://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/investment/
Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora dio zajedničke trgovinske politike su i izravna strana ulaganja, čime je i to područje postalo područje isključive nadležnosti EU. Posljedično, samo Europska unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte iz područja ulaganja, uključujući i sklapanje međunarodnih ugovora o ulaganjima, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti EU ili u svrhu provedbe akata EU-a.
Međutim, opsežna politika ulaganja EU-a uvodi se postepeno. To znači da će gotovo 1200 ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje su države članice samostalno sklopile biti očuvana dok ne budu zamijenjeni novim i opsežnijim EU ugovorima o ulaganjima. Takvo prijelazno razdoblje uređeno je Uredbom br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Uredba (EU) br. 1219/2012).
Republika Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, od čega 23 s državama članicama EU (uključujući i tadašnju državu članicu EU-Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske). Pregled svih ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje je RH sklopila nalazi se ovdje.
Republika Hrvatska je zajedno s još 22 države članice Europske unije (sve osim Finske, Švedske, Irske i Austrije) potpisala 5. svibnja 2020. godine u Bruxellesu Sporazum o prestanku bilateralnih ugovora o ulaganjima između država članica Europske unije (NN-MU 4/2020). Sporazum slijedi Izjave predstavnika vlada država članica od 15. i 16. siječnja 2019. godine, o pravnim posljedicama presude Suda Europske unije u predmetu Achmea i o zaštiti ulaganja u Europskoj uniji, u kojima su se države članice obvezale raskinuti svoje bilateralne sporazume o ulaganjima radi neusklađenosti s pravom Europske unije. Sporazum je za Republiku Hrvatsku stupio na snagu 25. listopada 2020. (NN-MU 5/2020). Sve su države članice Europske unije ratificirale navedeni Sporazum, a pregled tijeka ratifikacije dostupan je na sljedećoj poveznici.
Na razini EU-a, odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države pregovaraju se u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini (FTA) s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima (IPA). Kako bi ostala na razini najviših standarda legitimnosti i transparentnosti, EU je 2015. godine započela s reformom sustava rješavanja investicijskih sporova te uvela jasnija i preciznija pravila o zaštiti ulaganja stvaranjem stalnog mehanizam za rješavanje sporova pod nazivom sustav investicijskih sudova (ICS). Istovremeno, EK promiče i daljnju reformu rješavanja sporova sa svojim naporima na uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC).
Novi pristup rješavanju sporova EU je po prvi put ispregovarala u sklopu Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma između EU-a i Kanade (CETA), koji je privremeno stupio na snagu 21. rujna 2017., a u potpunosti će stupiti na snagu nakon što ga sve države članice EU-a ratificiraju. Sporazumi o zaštiti ulaganja koje je EU 2019. godine sklopila sa Singapurom i Vijetnamom, a koja su trenutačno u fazi ratifikacije od strane država članica EU-a, također su prvi među „novom generacijom“ EU sporazuma koji sadrže nova modernizirana pravila o zaštiti ulaganja. (RH je ratificirala oba sporazuma 1. listopada 2021. (Singapur NN-MU 7/2021, Vijetnam NN-MU 7/2021))
Također, 2020. godine EU je s Kinom načelno zaključila Sveobuhvatni Sporazum o ulaganjima (CAI) uz dogovor o nastavku pregovora o zaštiti ulaganja i rješavanju investicijskih sporova u roku od dvije godine od potpisivanja sporazuma (trenutno je njegov ratifikacijski postupak suspendiran zbog političkih okolnosti). U rujnu 2025. godine EU i Indonezija su zajedno sa Sporazumom o slobodnoj trgovini finalizirali i Sporazum o zaštiti ulaganja (Sporazum predviđa rješavanje sporova između država, a nakon njegova stupanja na snagu planirano je u roku od tri godine uspostaviti moderan sustav rješavanja sporova između investitora i države, usklađen s međunarodnim reformama.). EU trenutno pregovara zasebni sporazum o zaštiti ulaganja s Indijom (pregovori su ponovno pokrenuti 2022. godine, paralelno s pregovorima o slobodnoj trgovini), a poglavlja o ulaganjima pregovaraju se i u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s Tajlandom (pregovori su ponovno otvoreni 2023. godine nakon dulje stanke) i Filipinima. (pregovori su nastavljeni u ožujku 2024.).
Reforma sustava rješavanja sporova intenzivno se raspravlja i u okviru međunarodnih organizacija u kojima Europska komisija predstavlja Europsku uniju i njezine države članice, kao što su Komisija Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Ugovor o energetskoj povelji (ECT).
EU je također aktivno sudjelovala u raspravama o olakšavanju ulaganja u okviru WTO-u u sklopu Zajedničke inicijative o olakšavanju ulaganja za razvoj, a koje su zaključene u veljači 2024. finalizacijom teksta Sporazuma o olakšavanju ulaganja za razvoj (trenutno se radi na njegovoj implementaciji u pravni okvir WTO-a). Slijedom toga, EU je objavila svoju namjeru pregovaranja ugovora o održivom ulaganju sa zemljama Afrike. Primjer takvih pregovora je Sporazum o održivom olakšavanju ulaganja s Angolom (SIFA) koji je stupio na snagu 1. rujna 2024., a u ožujku 2025. pokrenuti su SIFA pregovora s Obalom Bjelokosti.
Također, EU je u ožujku 2019. donijela Uredbu (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji (FDI Uredba) koja osigurava okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja iz trećih zemalja koja bi mogla biti potencijalna prijetnja sigurnosti i javnom redu, na temelju liste kriterija koje države članice ili Europska komisija mogu uzeti u obzir. FDI Uredba se primjenjuje od 11. listopada 2020. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o provedbi Uredbe EP i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniju (NN 105/2020) kojom se uspostavljaju Nacionalna kontaktna točka i Međuresorno povjerenstvo za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji, kao nadležna tijela za provedbu FDI Uredbe.
Više o zajedničkoj investicijskoj politici EU nalazi se na sljedećoj poveznici:
http://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/investment/