GSP

OPĆI SUSTAV POVLASTICA 

Opći sustav povlastica (Generalised Scheme of Preferences– GSP) je sustav kojim razvijene zemlje jednostrano odobravaju carinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama. Utemeljen je 1968. godine UNCTAD Rezolucijom broj 21. Ciljevi općeg sustava povlastica su jačanje gospodarstava zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja kroz povećanje njihovog izvoza, promociju njihove industrijalizacije i ubrzanje njihovog gospodarskog razvoja. Danas u svijetu Europska unija i 12 zemalja /Australija, Republika Bjelorusija, Japan, Kanada, Novi Zeland, Norveška, Republika Koreja, Kazahstan, Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Švicarska i Turska/ primjenjuju opći sustav povlastica sukladno svojem zakonodavstvu što rezultira različitim pristupom te brojem zemalja korisnica.

OPĆI SUSTAV POVLASTICA EUROPSKE UNIJE

Opći sustav povlastica Europske unije je sustav kojim Europska unija jednostrano dodjeljuje trgovinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama od 1971. kao jedna od mjera trgovinske politike Europske unije kroz snižavanje carina proizvodima iz zemljama u razvoju ili ukidanje carina najnerazvijenijim zemljama prilikom uvoza u Europsku uniju.

Od 1. siječnja 2014. opći sustav povlastica Europske unije uređen je Uredbom broj 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o primjeni općih carinskih povlastica i opoziva Uredbe Vijeća broj 732/2008.

Opći sustav povlastica EU provodi se kroz tri sustava povlastica: opći dogovor, posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+) i poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje.

1.       Opći dogovor

Obuhvaća 15 zemalja s manjim dohotkom sukladno klasifikaciji Svjetske banke:
Republika Kongo, Kukovi otoci, Indonezija, Indija, Kenija, Nigerija, Nauru, Niue, Sirijska Arapska Republika, Savezna Država Mikronezija, Samoa, Tadžikistan, Tonga, Uzbekistan i Vijetnam.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA

Za osjetljive proizvode (označeni oznakom „O“):

  • Carina je manja 3,5%
  • Za tekstil i tekstilne proizvode (poglavlje 50-63) sniženje iznosi 20% ad valorem carine
  • Za pojedine proizvode ad valorem carina je smanjena za 30%
  • Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i posebna carina, posebne carine se neće smanjivati već samo ad valorem carina
Za neosjetljive proizvode (označeni oznakom „N“): osim za poljoprivredne proizvode, ukidaju se carine.

2.       Posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+)

Obuhvaća 7 zemalja: Bolivija, Filipini, Kabo Verde, Kirgistan, Mongolija, Pakistan i Šri Lanka.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
  • Carine su ukinute za proizvode navedene u Dodatku IX Uredbe
  • Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i specifična carina, specifična carina se neće ukidati već samo ad valorem carina
  • Specifična carina za proizvod iz tarifnog broja 17041090 ograničena je na 16% carinske vrijednosti
3.       Poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje (EBA – Everything But Arms)

Obuhvaća 49 najnerazvijenijih zemalja: Afganistan, Angola, Bangladeš, Burkina Faso, Burundi, Benin, Butan, Ča, DR Kongo, Srednjoafrička Republika, Džibuti, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gvineja, Ekvatorska Gvineja, Gvineja-Bisau, Haiti, Jemen, Kambodža, Kiribati, Komori, Laos, Liberija, Lesoto, Madagaskar, Mali, Mjanmar, Mauritanija, Malavi, Mozambik, Niger, Nepal, Ruanda, Salomonovi otoci, Sudan, Sijera Leone, Senegal, Somalija, Južni Sudan, Sveti Toma i Prinsipe, Togo, Timor Leste, Tuvalu, Tanzanija, Uganda, Vanuatu i Zambija.

DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
  • Carine se ukidaju u cijelosti za sve proizvode od 1-97 Carinske tarife osim za proizvode iz poglavlja 93 (oružje)
OPOZIV TARIFNIH PREFERENCIJA ZA POJEDINE PROIZVODE

Povlašteni dogovori općih carinskih povlastica mogu se opozvati za pojedine zemlje iz sljedećih razloga:
  • Ukoliko se utvrdi kršenje načela predviđenih konvencijama navedenim u Prilogu VIII Uredbe
    /27 Konvencija – 15 - temeljna ljudska i radna prava iz konvencija UN-a/ILO-a; 12 – Konvencije o zaštiti okoliša i načelima upravljanja/
  • Ukoliko se radi o robi koja je proizvod rada u zatvorskom sustavu
  • Ukoliko se radi o ozbiljnim nedostacima u carinskoj kontroli
  • Ukoliko se utvrdi primjena nepravedne trgovinske prakse
  • Ukoliko se krše ciljevi usvojeni od strane regionalnih ribarskih organizacija odnosno koje se odnose na očuvanje i upravljanje resursima ribarstva

Temeljem Uredbe Vijeća 1933/2006 Bjelorusija je izuzeta iz općih carinskih povlastica od 2007.

Temeljem Delegirane uredbe Komisije (EU) 202O/550 Europska komisija je od 12. veljače 2020. uvela MFN carine za pojedine proizvode podrijetlom iz Kambodže.

Zaštitne mjere

Ukoliko neki proizvod iz zemlje korisnice općih carinskih povlastica uzrokuje štetu ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete proizvođačima iz Unije previđena je mogućnost uvođenja zaštitnih mjera.

Europska komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/67  donijela je zaštitne mjere na uvoz indijske riže podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara. Zaštitna mjera se primjenjivala tri godine na način da je prve godine primjene carina iznosila 175 €/tona, druge godine 150 €/tona, a treće godine 135 €/tona. 

Pravila o podrijetlu robe

Europska unija je u okviru općeg sustava povlastica Unije utvrdila postupke i obrasce kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila o podrijetlu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/2447  i Delegiranom uredom Komisije (EU) 2015/2446. Glavni cilj tih odredbi je osigurati da zemlje korisnice poštuju odgovarajuća pravila i utvrđene postupke za učinkovitu administrativnu suradnju s Europskom unijom radi lakše provjere te sprječavanja odnosno suzbijanja prijevara. U okviru pravila o stjecanju preferencijalnog podrijetla propisani su postupci za olakšavanje postupka izdavanja dokazâ o podrijetlu u Uniji uključujući odredbe o razmjeni informacija među gospodarskim subjektima putem izjava dobavljača te o funkcioniranju administrativne suradnje među državama članicama. Općim sustavom povlastica omogućeno je korištenje sustava kumulacije podrijetla proizvoda između država članica i zemalja korisnica, a s ciljem stjecanja preferencijalnog podrijetla odnosno podrijetla kojim se potvrđuje da se radi o proizvodu iz zemlje korisnice za uvoz u Europsku uniju.

Četiri vrste kumulacije podrijetla proizvoda:

Kumulacija podrijetla između zemalja korisnica u njihovim regijama:

Zemlja korisnica potvrđuje status proizvoda s podrijetlom ukoliko je proizvod dobiven u cijelosti, ako je proizveden u zemlji korisnici, ali sadrži i materijale koji nisu dobiveni u cijelosti, ukoliko su materijali podvrgnuti dostatnoj preradi ili obradi, ako proizvod nije izmijenjen, preoblikovan ili podvrgnut postupcima osim postupaka potrebnih za očuvanje u dobrom stanju, ukoliko je skladištenje proizvoda i dijeljenje pošiljaka pod odgovornošću izvoznika i proizvod mora biti pod carinskim nadzorom u državi te ukoliko su primjenjivi postupci za izradu gotovog proizvoda dostatni za stjecanje statusa s podrijetlom tj. postupak izrade proizvoda s podrijetlom ne smije biti jednostavan (npr. rastavljanje i sastavljanje proizvoda, čišćenje, pranje, i sl.).

Od 01. siječnja 2017. primjenjuje se Sustav registriranih izvoznika za uvoz proizvoda iz zemalja korisnica općeg sustava povlastica, te je Ministarstvo financija – Carinska uprava izradilo Pojašnjenje o primjeni Sustava registriranih izvoznika. 
 
Odbor za opći sustav povlastica

Odbor predstavljaju predstavnici država članica kojom predsjeda Europska komisija. Odbor ima savjetodavnu ulogu, te sudjeluje u izradi propisa vezanih uz opći sustav povlastica.
Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni sustava općih carinskih povlastica primjenjuje se do 31. prosinca 2023. zbog čega su započele aktivnosti vezane uz izradu nove GSP Uredbe na Odboru za opći sustav povlastica.