GSP
OPĆI SUSTAV POVLASTICA
Opći sustav povlastica (Generalised Scheme of Preferences- GSP) je sustav kojim razvijene zemlje jednostrano odobravaju carinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama. Utemeljen je 1968. godine UNCTAD Rezolucijom broj 21. Ciljevi općeg sustava povlastica su jačanje gospodarstava zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja kroz povećanje njihovog izvoza, promociju njihove industrijalizacije i ubrzanje njihovog gospodarskog razvoja. Danas u svijetu Europska unija i 12 zemalja /Australija, Republika Bjelorusija, Japan, Kanada, Novi Zeland, Norveška, Republika Koreja, Kazahstan, Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Švicarska i Turska/ primjenjuju opći sustav povlastica sukladno svojem zakonodavstvu što rezultira različitim pristupom te brojem zemalja korisnica.
OPĆI SUSTAV POVLASTICA EUROPSKE UNIJE
Opći sustav povlastica Europske unije je sustav kojim Europska unija jednostrano dodjeljuje trgovinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama od 1971. kao jedna od mjera trgovinske politike Europske unije kroz snižavanje carina proizvodima iz zemljama u razvoju ili ukidanje carina najnerazvijenijim zemljama prilikom uvoza u Europsku uniju.
Opći sustav povlastica Europske unije uređen je Uredbom broj 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o primjeni općih carinskih povlastica i opoziva Uredbe Vijeća broj 732/2008 te Uredbom broj 2023/2663 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenog 2023. o izmjeni Uredbe (EU) br. 978/2012 o primjeni sustava općih carinskih povlastica.
Opći sustav povlastica EU provodi se kroz tri sustava povlastica: opći dogovor, posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+) i poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje.
1. Opći dogovor
Obuhvaća 14 zemalja s manjim dohotkom sukladno klasifikaciji Svjetske banke:
Republika Kongo, Kukovi otoci, Indonezija, Indija, Kenija, Nigerija, Niue, Sirijska Arapska Republika, Savezna Država Mikronezija, Samoa i Tadžikistan,
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
Za osjetljive proizvode (označeni oznakom „O“):
2. Posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+)
Obuhvaća 8 zemalja: Bolivija, Filipini, Kabo Verde, Kirgistan, Mongolija, Pakistan, Šri Lanka i Uzbekistan.
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
Obuhvaća 48 najnerazvijenijih zemalja: Afganistan, Angola, Bangladeš, Burkina Faso, Burundi, Benin, Butan, Ča, DR Kongo, Srednjoafrička Republika, Džibuti, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gvineja, Gvineja-Bisau, Haiti, Jemen, Kambodža, Kiribati, Komori, Laos, Liberija, Lesoto, Madagaskar, Mali, Mjanmar, Mauritanija, Malavi, Mozambik, Niger, Nepal, Ruanda, Salomonovi otoci, Sudan, Sijera Leone, Senegal, Somalija, Južni Sudan, Sveti Toma i Prinsipe, Togo, Timor Leste, Tuvalu, Tanzanija, Uganda, Vanuatu i Zambija.
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
Povlašteni dogovori općih carinskih povlastica mogu se opozvati za pojedine zemlje iz sljedećih razloga:
Temeljem Delegirane uredbe Komisije (EU) 202O/550 Europska komisija je od 12. veljače 2020. uvela MFN carine za pojedine proizvode podrijetlom iz Kambodže.
Temeljem Provedbene uredbe Komisije (EU) 2023/2780 produžen je opoziv carinskih povlastica za pojedine proizvode iz Indije, Indonezije i Kenije do 31. prosinca 2025.
Zaštitne mjere
Ukoliko neki proizvod iz zemlje korisnice općih carinskih povlastica uzrokuje štetu ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete proizvođačima iz Unije previđena je mogućnost uvođenja zaštitnih mjera.
Pravila o podrijetlu robe
Europska unija je u okviru općeg sustava povlastica Unije utvrdila postupke i obrasce kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila o podrijetlu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/2447 i Delegiranom uredom Komisije (EU) 2015/2446. Glavni cilj tih odredbi je osigurati da zemlje korisnice poštuju odgovarajuća pravila i utvrđene postupke za učinkovitu administrativnu suradnju s Europskom unijom radi lakše provjere te sprječavanja odnosno suzbijanja prijevara. U okviru pravila o stjecanju preferencijalnog podrijetla propisani su postupci za olakšavanje postupka izdavanja dokazâ o podrijetlu u Uniji uključujući odredbe o razmjeni informacija među gospodarskim subjektima putem izjava dobavljača te o funkcioniranju administrativne suradnje među državama članicama. Općim sustavom povlastica omogućeno je korištenje sustava kumulacije podrijetla proizvoda između država članica i zemalja korisnica, a s ciljem stjecanja preferencijalnog podrijetla odnosno podrijetla kojim se potvrđuje da se radi o proizvodu iz zemlje korisnice za uvoz u Europsku uniju.
Opći sustav povlastica (Generalised Scheme of Preferences- GSP) je sustav kojim razvijene zemlje jednostrano odobravaju carinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama. Utemeljen je 1968. godine UNCTAD Rezolucijom broj 21. Ciljevi općeg sustava povlastica su jačanje gospodarstava zemalja u razvoju i najnerazvijenijih zemalja kroz povećanje njihovog izvoza, promociju njihove industrijalizacije i ubrzanje njihovog gospodarskog razvoja. Danas u svijetu Europska unija i 12 zemalja /Australija, Republika Bjelorusija, Japan, Kanada, Novi Zeland, Norveška, Republika Koreja, Kazahstan, Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Švicarska i Turska/ primjenjuju opći sustav povlastica sukladno svojem zakonodavstvu što rezultira različitim pristupom te brojem zemalja korisnica.
OPĆI SUSTAV POVLASTICA EUROPSKE UNIJE
Opći sustav povlastica Europske unije je sustav kojim Europska unija jednostrano dodjeljuje trgovinske povlastice zemljama u razvoju i najnerazvijenijim zemljama od 1971. kao jedna od mjera trgovinske politike Europske unije kroz snižavanje carina proizvodima iz zemljama u razvoju ili ukidanje carina najnerazvijenijim zemljama prilikom uvoza u Europsku uniju.
Opći sustav povlastica Europske unije uređen je Uredbom broj 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o primjeni općih carinskih povlastica i opoziva Uredbe Vijeća broj 732/2008 te Uredbom broj 2023/2663 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenog 2023. o izmjeni Uredbe (EU) br. 978/2012 o primjeni sustava općih carinskih povlastica.
Opći sustav povlastica EU provodi se kroz tri sustava povlastica: opći dogovor, posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+) i poseban dogovor za najnerazvijenije zemlje.
1. Opći dogovor
Obuhvaća 14 zemalja s manjim dohotkom sukladno klasifikaciji Svjetske banke:
Republika Kongo, Kukovi otoci, Indonezija, Indija, Kenija, Nigerija, Niue, Sirijska Arapska Republika, Savezna Država Mikronezija, Samoa i Tadžikistan,
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
Za osjetljive proizvode (označeni oznakom „O“):
- Carina je manja 3,5%
- Za tekstil i tekstilne proizvode (poglavlje 50-63) sniženje iznosi 20% ad valorem carine
- Za pojedine proizvode ad valorem carina je smanjena za 30%
- Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i posebna carina, posebne carine se neće smanjivati već samo ad valorem carina
2. Posebni poticajni aranžmani za održivi razvoj i kvalitetno upravljanje (GSP+)
Obuhvaća 8 zemalja: Bolivija, Filipini, Kabo Verde, Kirgistan, Mongolija, Pakistan, Šri Lanka i Uzbekistan.
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
- Carine su ukinute za proizvode navedene u Dodatku IX Uredbe
- Ukoliko se za proizvod primjenjuje i ad valorem i specifična carina, specifična carina se neće ukidati već samo ad valorem carina
- Specifična carina za proizvod iz tarifnog broja 17041090 ograničena je na 16% carinske vrijednosti
Obuhvaća 48 najnerazvijenijih zemalja: Afganistan, Angola, Bangladeš, Burkina Faso, Burundi, Benin, Butan, Ča, DR Kongo, Srednjoafrička Republika, Džibuti, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gvineja, Gvineja-Bisau, Haiti, Jemen, Kambodža, Kiribati, Komori, Laos, Liberija, Lesoto, Madagaskar, Mali, Mjanmar, Mauritanija, Malavi, Mozambik, Niger, Nepal, Ruanda, Salomonovi otoci, Sudan, Sijera Leone, Senegal, Somalija, Južni Sudan, Sveti Toma i Prinsipe, Togo, Timor Leste, Tuvalu, Tanzanija, Uganda, Vanuatu i Zambija.
DOGOVORENI REŽIM POVLASTICA
- Carine se ukidaju u cijelosti za sve proizvode od 1-97 Carinske tarife osim za proizvode iz poglavlja 93 (oružje)
Povlašteni dogovori općih carinskih povlastica mogu se opozvati za pojedine zemlje iz sljedećih razloga:
- Ukoliko se utvrdi kršenje načela predviđenih konvencijama navedenim u Prilogu VIII Uredbe
/27 Konvencija - 15 - temeljna ljudska i radna prava iz konvencija UN-a/ILO-a; 12 - Konvencije o zaštiti okoliša i načelima upravljanja/ - Ukoliko se radi o robi koja je proizvod rada u zatvorskom sustavu
- Ukoliko se radi o ozbiljnim nedostacima u carinskoj kontroli
- Ukoliko se utvrdi primjena nepravedne trgovinske prakse
- Ukoliko se krše ciljevi usvojeni od strane regionalnih ribarskih organizacija odnosno koje se odnose na očuvanje i upravljanje resursima ribarstva
- Ukoliko prosječni uvoz proizvoda premašuje propisane vrijednosne pragove kroz tri uzastopne godine u Europsku uniju.
Temeljem Delegirane uredbe Komisije (EU) 202O/550 Europska komisija je od 12. veljače 2020. uvela MFN carine za pojedine proizvode podrijetlom iz Kambodže.
Temeljem Provedbene uredbe Komisije (EU) 2023/2780 produžen je opoziv carinskih povlastica za pojedine proizvode iz Indije, Indonezije i Kenije do 31. prosinca 2025.
Zaštitne mjere
Ukoliko neki proizvod iz zemlje korisnice općih carinskih povlastica uzrokuje štetu ili prijeti uzrokovanjem ozbiljne štete proizvođačima iz Unije previđena je mogućnost uvođenja zaštitnih mjera.
Pravila o podrijetlu robe
Europska unija je u okviru općeg sustava povlastica Unije utvrdila postupke i obrasce kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila o podrijetlu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/2447 i Delegiranom uredom Komisije (EU) 2015/2446. Glavni cilj tih odredbi je osigurati da zemlje korisnice poštuju odgovarajuća pravila i utvrđene postupke za učinkovitu administrativnu suradnju s Europskom unijom radi lakše provjere te sprječavanja odnosno suzbijanja prijevara. U okviru pravila o stjecanju preferencijalnog podrijetla propisani su postupci za olakšavanje postupka izdavanja dokazâ o podrijetlu u Uniji uključujući odredbe o razmjeni informacija među gospodarskim subjektima putem izjava dobavljača te o funkcioniranju administrativne suradnje među državama članicama. Općim sustavom povlastica omogućeno je korištenje sustava kumulacije podrijetla proizvoda između država članica i zemalja korisnica, a s ciljem stjecanja preferencijalnog podrijetla odnosno podrijetla kojim se potvrđuje da se radi o proizvodu iz zemlje korisnice za uvoz u Europsku uniju.
Četiri vrste kumulacije podrijetla proizvoda:
Kumulacija podrijetla između zemalja korisnica u njihovim regijama:
Zemlja korisnica potvrđuje status proizvoda s podrijetlom ukoliko je proizvod dobiven u cijelosti, ako je proizveden u zemlji korisnici, ali sadrži i materijale koji nisu dobiveni u cijelosti, ukoliko su materijali podvrgnuti dostatnoj preradi ili obradi, ako proizvod nije izmijenjen, preoblikovan ili podvrgnut postupcima osim postupaka potrebnih za očuvanje u dobrom stanju, ukoliko je skladištenje proizvoda i dijeljenje pošiljaka pod odgovornošću izvoznika i proizvod mora biti pod carinskim nadzorom u državi te ukoliko su primjenjivi postupci za izradu gotovog proizvoda dostatni za stjecanje statusa s podrijetlom tj. postupak izrade proizvoda s podrijetlom ne smije biti jednostavan (npr. rastavljanje i sastavljanje proizvoda, čišćenje, pranje, i sl.).
Od 01. siječnja 2017. primjenjuje se Sustav registriranih izvoznika za uvoz proizvoda iz zemalja korisnica općeg sustava povlastica, te je Ministarstvo financija - Carinska uprava izradilo Pojašnjenje o primjeni Sustava registriranih izvoznika.
Odbor za opći sustav povlastica
Odbor predstavljaju predstavnici država članica kojom predsjeda Europska komisija. Odbor ima savjetodavnu ulogu, te sudjeluje u izradi propisa vezanih uz opći sustav povlastica.