Šest »svjetskih prvaka« hrvatske baštine

Među hrvatskim izložbama u svijetu posebnom se važnošću izdvaja predstavljanje hrvatske kulturne i prirodne baštine upisane na prestižnu UNESCO-vu listu svjetske baštine. Podsjetimo, osim Dubrovnika, Splita i Plitvičkih jezera što su upisani davno, u razdoblju od 1997. do 2000. na listu su unesena još tri spomenika – katedrala sv. Jakova u Šibeniku, povijesna jezgra Trogira i episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču. O izložbi koja se u palači UNESCO-a u Parizu otvara 6. listopada razgovorali smo s veleposlanicom RH pri UNESCO-u Nedom Ritz. Zašto ste sada odlučili prirediti tu izložbu? -Izložba kojom će u sjedištu UNESCO-a u Parizu biti predstavljeno svih šest lokaliteta Republike Hrvatske na Listi svjetske baštine, priređena je u vrlo značajnom povodu – 25. obljetnice upisa Dubrovnika, Splita i Plitvičkih jezera na tu listu. Da podsjetim – samo godinu dana otkako su UNESCO i njegov Svjetski centar za baštinu ustanovili tu prestižnu listu – čak dva hrvatska kulturna i jedan prirodni lokalitet proglašeni su jedinstvenim i univerzalnim vrijednostima.

Šibenik, Trogir, poreč Izložba koju priređuje Ministarstvo kulture RH predstavit će i Katedralu sv. Jakova u Šibeniku, povijesnu jezgru Trogira i episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča – dakle tri ostala kulturna lokaliteta. Vjerujem da će ova izložba postavljena u najvećem i najfrekventnijem prostoru u sjedištu UNESCO-a pokazati stalnim predstavnicima država svijeta i UNESCO-vim djelatnicima, sudionicima gotovo svakodnevnih međunarodnih skupova kao i drugim posjetiteljima iz Pariza – raznolikost i bogatstvo hrvatske kulturne i prirodne baštine. Kanite li još gdje prikazati ovu izložbu? -Predviđeno je da izložba nakon Pariza obiđe i druga svjetska središta u suradnji Ministarstva kulture i Ministarstva vanjskih poslova odnosno hrvatskih diplomatskih predstavništava – što će biti uz ostalo i značajna promidžba za hrvatski turizam. No, ova obljetnica trebala bi biti poticaj da se hrvatski lokaliteti s UNESCO-ve liste više ističu i u turističkoj promidžbi pa da postanu i ciljana odredišta kako za strane, tako i domaće posjetitelje. Govoreći sportskim jezikom, »Hrvatska ima šest svjetskih prvaka« koji će to ostati vječno ako ih budemo čuvali i neoštećene predavali budućim naraštajima. Mnogi su nezadovoljni što od 2000. godine niti jedan nov spomenik nije upisan na listu. Možete li reći zašto? -Proces upisa na Listu svjetske baštine pretpostavlja nekoliko bitnih pretpostavki – univerzalne i jedinstvene vrijednosti predloženog lokaliteta – koji ne može biti u ruševnom i zapuštenom stanju, ali ni obnovljen i rekonstruiran na nestručan način. Prijedlog najprije ulazi na tzv. »tentativnu listu«, a zatim mu treba slijediti vrlo stručno i detaljno pripremljen, cjelokupni dossier. Podsjetit ću da je npr. za Šibensku katedralu taj proces trajao 10-ak godina i da je pokojni prof. Radovan Ivančević u njega uložio svoje iznimno znanje i energiju. Presudnu ulogu – osim hrvatskih stručnjaka koji pripremaju prijedloge – imaju i stručnjaci ICOMOS-a (Međunarodnog savjeta za spomenike i lokalitete UNESCO-a) koji procjenjuju cjelokupnu dokumentaciju i stanje »na terenu« – i na osnovi njihova prijedloga Skupština Centra za baštinu donosi odluku. U najvećem broju slučajeva stav ICOMOS-a je zapravo presudan za konačnu odluku UNESCO-a.

Važnost dobrih dossiera Znači li to da struka nije izradila dobre dossiere za druge lokalitete? -U razdoblju od osamostaljenja Republika Hrvatska predložila je 10-ak lokaliteta od kojih su tri prihvaćena. Za varaždinsku baroknu jezgru procijenjeno je da posjeduje i vrijednosti i dokumentaciju relevantnu za upis, ali zbog velike konkurencije s drugim sličnim europskim gradovima ICOMOS je najavio paralelnu studiju takvih potencijalnih UNESCO-vih lokaliteta. Slično je odgovoreno i za osječku Tvrđu. Dobro je da je i naša šira javnost senzibilizirana za pitanja Liste svjetske baštine i često se iz lokalnih sredina najavljuju nove kandidature, no za njih valja imati konsenzus o obnovi, zaštiti i poštivanju visokih standarda UNESCO-ve Konvencije, što se iz više primjera nažalost ne može očitati. Praksa dolazi u sukob ne samo sa svjetskim nego i hrvatskim stručnim i zaštitarskim principima - zaštite prirode, konzervatorskih standarda i slično. Zašto nije prošao dossier o pulskoj Areni i što je sa zadarskim Forumom? -Pulska Arena u svojoj je osnovi doista spomenik svjetske vrijednosti, ali su je višegodišnje intervencije u tom smislu zapravo devastirale. Ona je primjer kako se spomenička vrijednost može uništiti željom za gospodarskim probitkom. Stoga za razliku od drugih sličnih rimskih amfiteatara (Rima, Arlesa, Orangea i dr.) pulska Arena nije prihvaćena za Listu i Republika Hrvatska kandidaturu je povukla 2000. godine. Za osječku Tvrđu je slično kao i za Varaždin, ICOMOS najavio komparativnu studiju. Najavama na »tentativnoj listi« za Zadar tek treba uslijediti cjeloviti dossier. Kada će biti obnovljena »tentativna lista«? -Već sam obrazložila kriterije za upis, no bitno je istaći da prijedloge može UNESCO-u dostaviti samo Hrvatsko povjerenstvo za suradnju s UNESCO-om na osnovi suradnje s regionalnim institucijama i stručnjacima. Lobiranje pojedinaca ili drugih institucija bilo koje razine ne utječe ne ICOMOS - sastavljen od 15-ak stručnjaka iz cijelog svijeta. Dosad se pokazalo – objektivnih i savjesnih. Od kraja prošle godine nadležnost za suradnju s UNESCO-m ima ponovno Ministarstvo kulture u kojem je objedinjena i zaštita kulture i prirode. Kako je dosadašnjem Nacionalnom povjerenstvu za UNESCO istekao mandat, od novoga, čiji će sastav uskoro biti poznat, očekuje se da obnovi »tentativnu listu« kao i da potakne izradu dokumentacije za kvalitetne, usuglašene prijedloge. Tako bi npr. za prirodni lokalitet Kopački rit trebalo dogovoriti mogući zajednički prijedlog s Mađarskom, a za špiljski sustav Vjetrenicu s BiH. Stručnjaci – konzervatori i povjesničari umjetnosti – trebali bi procijeniti stvarno stanje spomenika i spomeničkih cjelina i sukladno UNESCO-vim standardima predložiti putem Nacionalnog povjerenstva upis na Svjetsku listu.

Izbor Relje Bašića Stalna predstavništva država članica svojom aktivnošću (lobiranjem, nagovaranjem i sl.) u ovakvim slučajevima, na sreću ili na žalost, ne mogu utjecati – što zapravo upisu daje vjerodostojnost i objektivnost. Inače bi – tzv. »jaki i veliki« – imali prednost, no činjenica da od ukupno 788 kulturnih, prirodnih i mješovitih lokaliteta Hrvatska ima šest upisanih (jednako kao Egipat ili neke druge »velike kulture«) – ide tome u prilog. Čime će se baviti naš cijenjeni glumac Relja Bašić kao UNESCO-v »umjetnik za mir«? -Istaknuti hrvatski kazališni i filmski umjetnik Relja Bašić na svečanosti 6. listopada bit će nominiran »umjetnikom za mir« – pridružujući se obitelji brojnih svjetskih umjetnika kojima je UNESCO ukazao tu čast. Ubuduće će Relja Bašić u svom javnom djelovanju zastupati ideje i djelatnosti UNESCO-a kao što su zasade kulturne raznolikosti, solidarnosti, očuvanja materijalne i nematerijalne baštine – baštine, jezika... Uz podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Nacionalnog povjerenstva za suradnju s UNESCO-m, specijaliziranih institucija s područja kulture i obrazovanja kao i ROSTE -a (Regionalnog ureda u Veneciji), vjerujem da će biti – kao što je u svom dosadašnjem 50-godišnjem kulturnom djelovanju bio – dostojan zastupnik hrvatske, ali i europske kulture.