Arbitraža nije sramota

Veleposlanik dr. Mario Nobilo došao je u Ljubljanu kao iskusan i vješt diplomat, iza kojega su ostale godine visoke diplomatske karijere provedene u New Yorku i Beču, pa može na kritičke točke slovensko-hrvatskih odnosa gledati i zboriti iz jednog puno šireg međunarodnoga konteksta, u kojemu ti odnosi već podliježu korektivima iz Bruxellesa. U tijeku je formiranje nove slovenske vlade i čini se da je pravo vrijeme da nam dr. Mario Nobilo kaže kako bi ta okolnost mogla utjecati na dinamiku rješavanja otvorenih pitanja sa susjednom Slovenijom. =Neriješena pitanja značajno opterećuju naše odnose, a počela su, na žalost, opterećivati i EU, na negativan način za obje zemlje. Mi smatramo da je nakon uzaludnih pokušaja bilateralnoga rješavanja problema granice i drugih problema u paketu došlo vrijeme da se cijeli proces prepusti pravu i struci. Ono što je zdravo u našim odnosima treba razvijati, a spor oko razgraničenja u Zaljevu prepustiti relevantnoj međunarodnoj instituciji, na što smo obvezni prema Konvenciji UN-a o pravima mora. Tako su postupile mnoge ozbiljne države. Čini se da je to najbolji način nakon gorkih iskustava i nije sramota, jer tako spašavamo obraz i jednoj i drugoj strani. S druge strane, kad se to razriješi, onda možemo vidjeti koje oblike suradnje možemo nadograditi na presudu o sporu. Ministar Žužul je već pozvao slovensku stranu da odabere relevantnu sudsku instanciju. Premijer Sanader nije zatvorio mogućnost daljnjih razgovora, ali primarno usmjerenih ka dogovoru o instituciji, predmetu i financiranju sudskog postupka. -Što ako u susretu dvojice premijera ipak dođe do nekog zaključka da se nešto konkretno učini u bilateralnom rješavanju otvorenih pitanja? =Potrebno je postići brzi dogovor o funkcioniranju režima za izbjegavanje incidenata koji ne prejudicira buduća rješenja granice na moru. Mislim da je to minimum odgovornosti jedne i druge strane. Službeni stav hrvatske Vlade usmjeren je ka dogovoru sa slovenskom stranom o pristupanju međunarodnoj arbitraži, jer sve smo druge alternative neuspješno isprobali, uključujući i posredovanje američkog ministra Williama Perryja. -Je li to u kontradikciji s vjerojatnim prijedlogom nove slovenske vlade o formiranju nekog zajedničkog povjerenstva za istraživanje okolnosti koje su dovele do takvih sporova? =Osobno mislim da to nije put kojim se mogu razriješiti problemi, nego treba naći rješenje prema međunarodnom pravu. Kad se nađe takvo rješenje, onda ga možemo nadograđivati na dobrobit, prije svega, zaštite i suradnje na Jadranu. Naš glavni problem nisu odnosi sa Slovenijom, nego ukupni standardi zaštite Jadrana, gdje Italija ima posebnu ogovornost. -Kako Vi odgovarate na tvrdnju slovenske strane da oni podržavaju zaštitu Jadrana, ali da zbog toga ne budu prikraćeni kod izlaska u međunarodne vode? =Mi smo uvjereni da je slovenski izlaz na otvoreno more mitološko-politička tema, jer je u međunarodnom pravu to vrlo dobro regulirano. Nema nijednog primjera da je bilo čiji brod zaustavljen na putu za Kopar, koji se inače fantastično razvija. Nama je neprihvatljivo ustupanje teritorijalnog mora za slovenski "dimnjak" i zato što bi se mogli komplicirati naši odnosi sa susjednom Italijom. -Kakve prepreke Vi vidite za još veća ulaganja slovenskog kapitala u hrvatsko gospodarstvo? =Neriješeno pitanje ušteđevina naših građana u Ljubljanskoj banci stvorilo je nepovjerenje u slovenske financijske institucije i otežalo slovenske investicije u Republici Hrvatskoj. Drugih prepreka ne vidim. -Znači li to da bi rješenje problema Ljubljanske banke moglo pozitivno utjecati na rješavanje drugih sporova između Slovenije i Hrvatske? =Apsolutno. Na slovenskoj strani je učinjena strateška pogreška kada je slovenski parlament donio političku odluku vezanu za Ljubljansku banku, jer je time ova banka izgubila kredibilitet, a mogla je postati i najjača banka na tom području. To mi mnogi u Sloveniji govore, ali nijedna politička garnitura do sada nije imala hrabrosti taj problem riješiti. -Vi ste imali primjedbu na usporedbu predsjednika Drnovšeka o pristupanju Bugarske i Hrvatske u EU. Zašto? =Imali smo prilike čuti od slovenskog predsjednika dr. Janeza Drnovšeka da Hrvatska neće uspjeti ući u EU 2007. godine, te da bi bilo nepravedno prema Bugarskoj i Rumunjskoj da čekaju Hrvatsku, koja još nije ni počela pregovore. Mi nismo opsjednuti time hoće li to biti 2007. ili godinu, dvije kasnije. Nama je neobično važno da smo se u Solunu izborili za individualni pristup. Okrenuti smo budućnosti i reformama, veselimo se tome i veselili bismo se još više, da vam iskreno kažem, da iz Slovenije, umjesto: "Nećete uspjeti do 2007. godine", čujemo: "Učinit ćemo sve da vam pomognemo da za dvije godine budete spremni za EU", jer Hrvatska se bori s izgubljenim vremenom u nametnutom ratu i zaslužuje širu podršku.