Ne želimo biti sabirni centar na periferiji Europske unije

S ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom razgovarali smo neposredno pred summit u Solunu gdje će se čelnici zemalja Europske unije sastati s liderima zemalja članica obuhvaćenih procesom Stabilizacije i pridruživanja (Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija, SiCG). -Summit u Solunu je pred nama. Što Hrvatska može očekivati od sastanka? =To je svakako jedan od najvažnijih političkih skupova koji će se ove godine održati. Njegova važnost je u tome što će tamo osim zemalja članica Unije biti prisutni i predstavnici novih članica EU, zatim tri zemlje koje nakon Kopenhagena nisu dobile pozivnicu kao i predsjednici Vlada i država pet zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja. Riječ je o tome da Grčka kao predsjedavajuća na summitu želi zaokružiti, u političkom smislu, onaj napor koji je ulagala u proteklih šest mjeseci. Prioritet njezinog predsjedanja Unijom bio je da doista osigura europsku perspektivu zemljama jugoistoka Europe, a u slučaju Hrvatske vidljivo je da taj proces već daje rezultate. Zemlje koje su do prije tri-četiri godine zbog rata na području bivše Jugoslavije bile isključene iz ozbiljnijih oblika integracije sada Solunom dobivaju jednu jasniju perspektivu integriranja u korpus EU. Hrvatska kao zemlja aplikant očekuje da ritam integriranja nakon Soluna ne oslabi. Vjerojatno ćemo koncem lipnja dobiti upitnik Europske komisije na koji moramo odgovoriti u nekoliko sljedećih mjeseci, a sve sa srednjoročnim ciljem da izborimo zeleno svjetlo za početak pregovora s Unijom u kasno proljeće 2004. pod irskim predsjedavanjem. Prednost individualnom uspjehu -Hoće li solunski summit konačno ukloniti i sve sumnje da se procesom SSP-a pokušava stvoriti nekakva nova vrsta državne zajednice na jugoistoku Europe? =Sada je potpuno jasno da proces stabilizacije i pridruživanja nije neka improvizirana receptura za uvezivanje balkanskih zemlja, koje bi između sebe trebale surađivati izolirano od procesa integracije u EU. Tu će zabludu Solun konačno otkloniti preko dva temeljna dokumenta. To je deklaracija koja će se usvojiti, ali i tzv. agenda EU kao interni dokument Unije iz kojeg je vidljivo da će svaka zemlja napredovati onoliko brzo koliko bude uspješna u ispunjavanju reformi. Pri tome se ne zanemaruje regionalna suradnja no naglasak je na individualnom uspjehu odnosno neuspjehu. Na put u EU Hrvatsku je osobito ohrabrivala Grčka, balkanska zemlja, što također doprinosi promijeni imidža i regije, a i jača povjerenje naših građana u ključne vrijednosti EU. -Možemo li očekivati da se na neki način istakne poseban položaj Hrvatske u regiji? =Mi smo zainteresirani da se svakako potvrdi individualni pristup. Važno je naglasiti da deklaracija i agenda donose novi instrumentarij predviđen za zemlje obuhvaćene procesom SSP-a. EU će razviti posebnu strategiju za svaku od tih zemalja. Postoje opći kriteriji koji se moraju zadovoljiti kao što su i sve zemlje, koje će sljedeće godine pristupiti EU, morale proći kroz takve pregovore. Pored toga, će se izraditi posebna strategija za svaku od zemalja, pri čemu će se voditi računa i o njihovim individualnim problemima. Simitisovu izjavu potpisujem Za Hrvatsku je važno da Vijeće ministara EU konstatira da je Hrvatska aplikant za članstvo u Uniji i ako je moguće da dobijemo jamstvo da će se naša kandidatura tretirati kao i svaka druga kandidatura tijekom '90-ih. Za nas je bitno da Zagrebački proces u Solunu dobije svoju nadgradnju. Prema nama proces Stabilizacije i pridruživanja je konačno pronađeni mehanizam jačanja veza između Jugoistočne Europe i EU i taj proces u Solunu mora dobiti nove sadržaje, a oni su već zajamčeni spomenutim dokumentima. -Kako tumačite izjavu grčkog premijera Kostasa Simitisa da će Hrvatska završiti pregovore s EU 2008. ili 2009., a znamo da ste vi i premijer Račan u više navrata tvrdili da će Hrvatska svoje obveze ispuniti do 2007? =Točno i ostajem pri tome. Jedan sam od onih koji je govorio da će Hrvatska ući u EU svakako prije konca desetljeća. Mi moramo do 1. siječnja 2007. napraviti sve kako bi se kvalificirali za članstvo u EU. Poslije toga ne ovisi toliko o Hrvatskoj već o jednoj općoj politici daljnjeg proširenja koja mora biti dogovorena između članica. Izjavu Kostatsa Simitisa, koju je on dao u Beču, odmah potpisujem. Kada bi doista to bilo tako znači da ćemo ispuniti ono što smo obećali hrvatskim građanima, a to je da će u obećanom razdoblju Hrvatska postati članica EU. To znači da ne postoji samo dobra volja i entuzijazam da vidimo našu zemlju u EU već da postoji i evidentna spremnost EU da sve ozbiljnije računa s Hrvatskom kao članicom u nekoliko idućih godina. SEFTA – himerična stvar -Kako gledate na stvaranje nove vrste zone slobodne trgovine na području jugoistočne Europe što se u posljednje vrijeme sve češće spominje? =Hrvatskoj je u interesu da se režim slobodne trgovine širi i da naša privreda paralelno s tim mogućnostima bude transferirana iz tipično uvozne u pretežno izvoznu privredu. Ovoga trenutka mi imamo deficit u robnoj razmjeni s većinom zemalja, ali imamo suficit s BiH i SiCG, a vjerujem da ćemo uskoro imati suficit i u robnoj razmjeni s Makedonijom kao i s drugim zemljama u neposrednom okruženju. Što se pak tiče zamjene CEFTE SEFTOM to je projekt za kojeg nije realno očekivati da se ostvari u kratkom vremenskom razdoblju. Problem je u tome što neke od zemalja jugoistočne Europe nisu članice Svjetske trgovačke organizacije, a neke imaju i ozbiljne probleme da osiguraju slobodnu trgovinu i unutar vlastitih granica. Primjerice Srbija i Crna Gora, između kojih postoje i ozbiljne carinske barijere jer nemaju identičan gospodarski sustav pa čak niti jedinstven monetarni sustav. Prema tome ovoga trenutka SEFTA je pomalo himerična stvar iako je motivacija za njezinu uspostavu razumljiva. Ono što Hrvatskoj ne odgovara su nekakve monetarne i carinske unije koje bi ekskluzivno važile samo na prostoru Jugoistočne Europe. -Imate li kakve informacije o izgradnji prihvatnih centara u Hrvatskoj za strance koji traže azil u Velikoj Britaniji? =Nitko nikada o tome sa mnom nije razgovarao, ni u zemlji niti u inozemstvu. Ta je ideja prvi put lansirana prošle godine. Nije naišla na plodno tlo i brzo je bila zaboravljena. Sigurno je da postoje mnogi interesi, ne nužno samo britanski, da se problem pritiska ilegalnih imigranata na EU rješava i na takav način. No Hrvatska sebe vidi u skorijoj budućnosti kao dio EU, a ne kao sabirni centar na periferiji EU. Eksces u Beogradu nadilazi diplomatski incident -Hrvatska je privremeno ukinula vize za građane SiCG, a potom je potpredsjednik srbijanske Vlade istaknuo kako će SiCG ubrzo započeti s procesom uklanjanja vojske na državnoj granici na Dunavu. Naznaku stvaranja dobrosusjedskih odnosa prekinuo je incident u Beogradu. Smatrate li da se radi o manjem incidentu ili će pak do daljnjeg zaustaviti započeto stvaranje dobrosusjedskih odnosa? =U svakom slučaju ovo što se dogodilo u Beogradu izrazito nadilazi okvire običnog diplomatskog incidenta. Narušavanje integriteta veleposlanstva svake zemlje otvara ozbiljna pitanja. Ne samo zbog Bečke konvencije koja štiti takve objekte nego zbog toga što to može narušiti ukupne bilateralne odnose između dviju zemalja. Ni jednoj zemlji nije svejedno kada dođe do događaja ovakve vrste jer sigurno se radi o ugrožavanju dostojanstva zemlje. Sigurnost diplomata i njihove imovine je svakako nešto što svaka zemlja treba posebno štititi. U Beogradu je došlo do ozbiljnog propusta, podcijenjene su sigurnosne i političke okolnosti i nije napravljeno dovoljno da se zaštiti veleposlanstvo i ljudi koji u njemu rade. Utoliko je to indikacija i ukupnog stanja u jednom prostoru i sada je pitanje koliku mjeru ozbiljnosti dati tom događaju. Točno je da je i ovaj vrlo ružan i krupan eksces pao u vrijeme kada smo cijelim nizom poteza, i to ne zbog Soluna kako neki pokušavaju komentirati nego zato što nam je stalo do dobrosusjedskih odnosa, htjeli potvrditi našu politiku otvaranja prema susjedstvu pa i pomoći susjedstvu da i preko Hrvatske neki procesi idu brže. -Možete li navesti te poteze? =Radi se o privremenom ukidanju viznog režima, programu stambenog zbrinjavanja jednog dijela ljudi u Hrvatskoj koji su do ovoga trenutka bili lišeni mogućnosti da osiguraju stanovanje u Hrvatskoj, a tu je na kraju krajeva i snažna poruka premijera Ivice Račan koji je pozvao naše građane koji to žele da se vrate u Hrvatsku i zaključe jedan dramatičan dio ratnog i poratnog razdoblja. U pripremi je bilo još nekoliko projekata o kojima smo razgovarali sa srpskim dužnosnicima, međutim, ovo što se dogodilo u Beogradu svakako će utjecati na naše odnose. Sigurno je da ne možemo preko toga tek tako preći. Riječ je o materijalnoj i političkoj šteti. Od beogradskih vlasti tražit ćemo jamstva da se to više neće dogoditi. Bez obzira na ozbiljnost ovog ekscesa neka i on na neki način bude upozorenje da se požuri s rješavanjem preostalih otvorenih pitanja.