Ne pristajemo na ucjene Ljubljane

Zašto je model CEFTA-e (Srednje europske zone slobodne trgovine) povoljniji za Republiku Hrvatsku od predložene tzv. zone slobodne trgovine na Balkanu? = Prvo, CEFTA-u smo predložili kao postojeći model koji jasno funkcionira. Drugo, ona se pokazala učinkovitom i prihvatljivom zbog činjenice da su njezine članice bile Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka, Slovenija, a koje su postale članicama Europske Unije. To je za njih bila i priprema za članstvo u Europskoj Uniji i sudjelovanje na njezinu zajedničkom tržištu. Hrvatska, kao ekonomski najrazvijenija zemlja ovog područja, može i izvući najviše koristi iz jednog takvog multilateralnog trgovinskog aranžmana. Iskustvo za EU - Da budemo načisto: je li CEFTA još jedan od načina da se uspori Hrvatsko približavanje EU? = Nekoliko je ministara vanjskih poslova država članica EU-a te predstavnika Europske komisije jasno i nedvosmisleno izjavo da zona slobodne trgovine nije supstitut za članstvo u Europskoj Uniji. To je, kako sam već kazala, priprema ili, ako hoćete, trening država članica CEFTA-e kako bi ulaskom na zajedničko tržište Europske Unije imali dovoljno iskustva. - Dakle, nema nikakve zamke koja će se pojaviti kasnije? = Apsolutno nikakve! Prije bih rekla da je prihvaćanje ovog prijedloga veliki uspjeh hrvatske vanjske politike i mislim da je Hrvatska zaista pokazala liderstvo, posebno predsjednik Vlade Ivo Sanader koji je osobno, još prošle godine, predložio ovu inicijativu. - Zlobnici bi na ovo kazali da je premijer Sanader samo radio svoj posao: onaj šefa diplomacije. Smetaju li vam takve primjedbe? = (Smijeh) Predsjednik Vlade je predsjednik Vlade. To što on jako dobro radi svoj posao ne znači da ja ne radim svoj. Kao što znate po našem Ustavu i zakonodavstvu postoji sukreiranje vanjske politike. U tom procesu sudjeluje i predsjednik države i predsjednik Vlade ali i Hrvatski sabor. Vanjska politika nije samo stvar Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, nego i svih drugih državnih institucija. One u svojim resorima počinju izravno surađivati, ne više preko Ministarstva vanjskih poslova, s ministarstvima država članica Europske Unije. Kad je riječ o vanjskoj politici, onda svakako naš nastup mora biti jedinstven, a pri tome mislim i na lidere hrvatske oporbe. - Činjenica jest da je vaš rad omeđen jakom međunarodnom ulogom premijera Sanadera. Je li to za vas hendikep ili dobrodošla pomoć? = Apsolutno nije hendikep. Obveza u vanjskim poslovima ima i više nego dovoljno, a premijer Sanader i ja obavljamo ih na različitim razinama komunikacije. To je normalno. Predsjednici vlada država EU redovito se nalaze na summitima i raspravljaju o europskim pitanjima. Štoviše, i drugi hrvatski ministri sudjeluju u vanjskoj politici. Ja sam član Vlade i predstavljam državnu politiku, a ne sebe osobno. Francuski otpor - Francuska službena politika pokazuje jasan otpor daljnjem širenju EU. Što kanite poduzeti? = Nakon rezultata referenduma o Ustavu Europske Unije, koji je propao u Francuskoj i u Nizozemskoj, pojavila su se mišljenja, kojih i danas ondje ima, da uzroci neuspjeha tog važnog političkog izjašnjavanja leže u proširenju Unije. Takvo raspoloženje je, naravno, definirano i odnosima na tamošnjoj unutarnjopolitičkoj sceni. Francuska će, naravno, definirati svoju politiku u odnosu i s vlastitim nacionalnim interesima. Jedan od takvih aspekata je provođenje referenduma za buduća pristupanja EU, iz čega su izuzete Rumunjska, Bugarska i Hrvatska. Međutim, moram kazati, da se Francuska u Salzburgu priključila zajedničkoj izjavi gdje podržava proces daljnjeg proširenja EU-a iako se ističe i potreba unutarnje rasprave u EU i apsorpcijska sposobnost Unije. - Dobro, ali što ćemo mi učiniti? = Svakako da Hrvatska sa svoje strane mora učiniti sve da bi uvjerila i Francusku, ali i ostale države članice Europske Unije, da ona zaslužuje biti članicom Europske Unije jednostavno zato što ispunjava sve obveze i standarde te želi dati doprinos europskom projektu s ikojim dijeli zajedničke vrijednosti. - Što kanite poduzeti s obzirom na niz političkih ucjena slovenske Vlade? = Pa mislim da je tu i Europska Unija bila prilično jasna. I u našem pregovaračkom okviru Europska Unija nas potiče rješavat i tvorena bilateralna pitanja s državama u susjedstvu, na načelima Povelje Ujedinjenih naroda. A ako to nije moguće, onda i mogućim pristupom međunarodnom sudu. Spominje se poimence Međunarodni sud pravde u Haagu. Vlada u Zagrebu ima isto stajalište. Dužnosnici Europske komisije jasno su kazali da otvorena pitanja sa Slovenijom ne mogu biti predmet pregovora između Hrvatske i Europske Unije. Predmet pregovora između Hrvatske i EU je 35 poglavlja pravne stečevine EU odnosno europskoga zakonodavstva. Slovenski uvjet - Kako biste vi nazvali ovo što se sada dogodilo u Ljubljani s obzirom na problem Ljubljanske banke? Ucjena? = Mislim da bi bilo nekorektno ucjenjivati bilo koju državu, odnosno uvjetovati, pristup EU-u na taj način. - Je li vam ikada Dimitrij Rupel rekao da Slovenija, zbog poznatih otvorenih pitanja, neće podržati ulazak Hrvatske u EU? = Konkretno, kolega Rupel nikada nije rekao "nećemo vas pustiti u Europsku Uniju ako to ne riješite". Mislim da je nekorektno uvjetovati pridruživanje Europskoj Uniji bilo kojoj državi aspirantici ili kandidatkinji rješavanjem bilateralnih problema. To se i samoj Sloveniji dogodilo u ranijem krugu proširenja. Pokazalo se, zapravo, da to nije dobar put i da to nije korisno ni za jednu državu. Danas sam razgovarala s kolegom Rupelom koji mi je izrazio svoje iznenađenje reakcijama nekih medija u Hrvatskoj i rekao da Slovenija ne pokušava ucjenjivati Hrvatsku. Problem Ljubljanske banke za Hrvatsku je pitanje privatno-pravnog odnosa. Hrvatski državljani ulagali su novac u komercijalnu banku, u koju su imali povjerenje, koja nije propala u vrijeme bivše Jugoslavije pa nije aktivirala jamstvo federacije koje bi bilo predmetom sukcesije. Štoviše, ta je banka nastavila postojati, kasni je restruktuirana u dvije banke, a slovenski su državljani kompenzirani. Međutim, strani državljani nisu i time je zapravo učinjena diskriminacija neslovenskih državljana. Doista to pitanje treba riješiti jer ono nije pitanje sukcesije državne imovine već problem privatne imovine. - Na što je mislio premijer Sanader rekavši da je slovenska strana tražila pomoć SAD-a u rješenju odnosa s Hrvatskom? Je li Ljubljana spremna na američku arbitražu? = Sjedinjene Države, što nam je vrlo jasno rečeno u komunikaciji s njima, smatraju da su otvorena pitanja između Hrvatske i Slovenije bilateralna pitanja i da ih trebaju rješavati Hrvatska i Slovenija. Dakle, Amerikance jednostavno zanima što se događa s tim otvorenim pitanjima i na koji način namjeravamo pristupati njihovu rješavanju i svakako ohrabruju nas, a vjerujem i Sloveniju, da se ta pitanja što prije riješe. Međutim, oni se neće miješati u rješavanje tih pitanje. U ovom trenutku mi stojimo na stajalištu koje smo predložili slovenskoj Vladi 4. listopada 2005., da krenemo u pregovore na razini državnih tajnika i nismo do sada prihvatili ničije posredovanje. Gotovinina obrana - Mislite li da je prihvatljivo za hrvatsku državu da je Gotovina već tri mjeseca bez ikakve pravne pomoći u Haagu? = U ovom trenutku vam doista ne mogu dati pojedinosti. General Gotovina ima svoj odvjetnički tim kojem su na raspolaganju svi dokumenti potrebni za pripremu obrane. Riječ je samo o formalnom pitanju akreditacije prema pravilima Suda i odvjetničkom zakonodavstvu, budući da mu je odvjetnički tim pretežito američki. U svakom slučaju to je pitanje koje morate uputiti pravosudnim tijelima koja se bave time. - Zašto se Vlada sada počela distancirati od Zaklade za obranu generala Gotovine? Je li to zbog prigovora Haaga i EU? = Hrvatska ima legitimno pravo iskoristiti sve mogućnosti koje pruža Sud u Haagu da bi se pružila pomoć hrvatskim državljanima koji su osumnjičeni za ratne zločine, a pitanje modusa je pitanje funkcioniranja pravosudnog sustava. To su doista pravna pitanja i mislim da ih ne treba politizirati. Mislim da i generalu i svim ostalim optuženicima treba pružiti svu maksimalnu pomoć u okvirima koji su pravno i na svaki drugi način mogući. Moram kazati da nisam imala nikakvih pitanja od kolega u Europskoj Uniji o tome. To se pitanje doista tretira kao funkcioniranje pravosuđa i odnosa državnih tijela koja su zadužena za suradnju s Haškim sudom Nisam Sanaderov poltron - Kako biste odgovorili onima koji tvrde da državni tajnik Hidajet Biščević ima nesrazmjerno jak utjecaj u vašem ministarstvu? = Kolega Biščević doista radi sjajan posao i vrlo je sposoban državni tajnik, čija je uloga, kao i drugo dvoje državnih tajnika, ponekad u javnosti manje izražena. Godinama radim po načelu potpunog povjerenja u suradnike i takav ću odnos uvijek promicati. - Za vas kažu da ste "najljepši pismonoša u hrvatskoj Vladi"? = Da, čitam o tome u Globusu. - Dojam je, također, da su ministri nesamostalni u svom radu, u potpunoj sjeni jakog premijera kojemu se boje bilo što kazati. Kakvo je vaše mišljenje kao člana tog kabineta? = Sasvim je normalno da se politika kreira na razini Vlade. Čujem da se priča kako su ministri nesamostalni, da su poltroni i mislim da je to posljedica toga što je ova Vlada jedinstvena i zajednički donosi odluke. Normalno da u Bruxelles ili negdje drugdje neću otići s vlastitom porukom nego s porukom državne vanjske politike koja se kreira prema Ustavu i zakonima. Australija diskriminira generala Kruljca - Jeste li dobili očitovanje vlade Australije zbog odbijanja vize za generala Kruljca? = Još ga nismo dobili. To je pitanje na kome ćemo inzistirati. Ne samo zbog generala Kruljca već zbog ukupne vizne politike s Australijom ali i s Kanadom. Mislim da je u tim slučajevima riječ o diskriminaciji hrvatskih građana. Oni nisu u istoj poziciji kao građani ostalih država jer moraju odgovarati na dodatne obrasce, pitanja koja se tiču njihove vojne službe i moguće odgovornosti za ratne zločine. No, činjenica je da su riješena sva pitanja u odnosima s Haškim sudom te da Hrvatska u potpunosti surađuje sa sudom. Dakle, ne stoji više argumentacija da se Kanada i Australija na taj način štiti od osoba koje bi mogle biti optužene za ratne zločine te onda koristiti prava sredstva da bi otezale s eventualnim izručenjem iz tih dviju država. SAD nam je uskratio znatnu vojnu ponudu - Kako ocjenjujete vaš posljednji posjet Americi? Do sada su Amerikanci prilično zaobilazili hrvatske dužnosnike, a sada ste se susreli s Condoleezom Rice, primio vas je zamjenik ministra obrane Gordon England, državni podtajnik za politička pitanja Nicholas Burns, savjetnik predsjednika SAD-a za nacionalnu sigurnost Stephen Hadley... Je li došlo do zaokreta američke politike prema Hrvatskoj? Jeste li nešto obećali Amerikancima, je li možda u pitanju famozni članak 98? = Vrlo sam zadovoljna nedavnim posjetom Washingtonu. Ne samo susretima s dužnosnicima administracije već i susretima u Kongresu, reakcijama u okviru akademske zajednice i šire javnosti... Neprijeporno je da su hrvatsko-američki odnosi u uzlaznom pravcu. Nije riječ o nekom naglom zaokretu. Takozvani članak 98 za SAD je prioritetno pitanje u odnosu SAD-a sa svim državama uopće. Međutim, SAD je svjestan činjenice da se Hrvatska u tom pitanju pozicionira u kontekstu svojih odnosa s Europskom Unijom, te je koristan nastavak dijaloga. Članak 98 nije preduvjet za članstvo u NATO-u. Potrebno je, međutim, reći da je zakonodavstvo koje po tom pitanju propisuje američki Kongres vrlo restriktivno, tako da je američka administracija prisiljena Hrvatskoj uskratiti značajnu financijsku pomoć u području vojne suradnje