“Navala euroskeptika uslijedit će nakon početka pregovora“

Nakon šokantne odgode određivanja datuma početka pregovora s Europskom unijom, razgovarali smo s državnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova Hidajetom Biščevićem, profesionalnim diplomatom koji je sudjelovao i u delikatnim pregovorima za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini do sredine 90-ih godina. Otvorene su razne opcije -Najavljeno je da će proširena europska trojka prvi put zasjedati 26. travnja ove godine, kako bi ocijenila suradnju Hrvatske sa Sudom za ratne zločine u Haagu. Koliki je značaj tog tijela i je li ono uopće umanjilo ulogu glavne tužiteljice Carle Del Ponte u ocjeni hrvatske suradnje s obzirom na činjenicu da je ipak riječ o neformalnom tijelu? =Uspostava te EU Task Force grupe višestruko je važna i značajna za Hrvatsku. Prvo, uoči posljednjeg zasjedanja Ministarskog vijeća, kada je trebalo potvrditi raniju odluku Europskog vijeća o početku pregovora 17. ožujka, među samim članicama Unije bile su očite razlike u ocjeni "pune suradnje Hrvatske s Međunarodnim sudom. Činjenica je da na prosinačkom zasjedanju pri utvrđivanju datuma nisu formulirani i jasni kriteriji za ocjenu što ta puna suradnja" objektivno znači. To je ostavilo otvorenima razne opcije, od onih po kojima tek dolazak generala Gotovine u Haag znači punu suradnju, do onih po kojima sve što je Vlada poduzela da riješi taj posljednji preostali otvoreni slučaj suradnje s Haagom potvrđuje našu punu suradnju. Upućeniji znaju da je u takvim okolnostima i komunikacija glavne tužiteljice s Predsjedništvom Unije u tih nekoliko tjedana u više navrata mijenjala i sadržaj i smjer zamjerki. U uvjetima tog svojevrsnog političkog voluntarizma, kada je u osnovi dio kritika bio usmjeren na samu vjerodostojnost Vlade, naš je temeljni interes bio vratiti cijeli proces i odnos prema Hrvatskoj u sferu objektivnosti. Nije, dakle, riječ o smanjenju uloge Carle Del Ponte, jer je upravo Hrvatskoj u interesu nastavak suradnje s glavnom tužiteljicom i s Tribunalom, nego o stvaranju mehanizma za širi, uravnoteženiji i objektivniji pogled na cjelinu hrvatske suradnje sa Sudom, ali i na šire političke dimenzije početka pregovora Hrvatske i Unije. -Sljedeći predsjedavajući tog tijela je Velika Britanija koja je dosad bila najveći zagovornik odgađanja pregovora. Neće, dakle, biti jednostavno Hrvatskoj ni u tim novim okolnostima. = Mislim da je važno da je i Velika Britanija nazočna u radu ove skupine. Nije pritom posve točna ocjena da je Velika Britanija bila najveći zagovornik odgode pregovora - bilo bi to proturječno s obzirom na činjenicu da je Blairova vlada jedan od najvećih zagovornika proširenja Unije. No u okolnostima nedefiniranih kriterija, Foreign Office je, zajedno s dijelom drugih članica, "punu suradnju ocjenjivao izoštrenije ili restriktivnije. I upravo je zato dobro što će i ministar Straw sudjelovati u radu ove skupine. To će rasteretiti naše odnose te ojačati našu suradnju i uzajamno povjerenje u perspektivi britanskog preuzimanja Predsjedništva Unije, što je itekako važno. Argumenti jači od tvrdnji -Po čemu mislite da će naši argumenti biti jači od uobičajenih tvrdnji glavne tužiteljice? =Nije riječ o tome čiji su dokazi "jači". Nije to utakmica između nas i Carle Del Ponte. Konačno, iz profesionalne vizure glavne tužiteljice jasno je da ona želi sve protiv kojih je podignuta optužnica vidjeti pred Sudom, a sve drugo bi bilo nelogično. Istina je, u našoj javnosti postoji određen zazor, da ne kažem otpor zbog dojma da Tužiteljstvo nije nepristrani sudionik pravnog procesa. Ali od politizacije nitko nema koristi - niti će politizacija ukloniti optužnice niti će ukloniti obvezu suradnje sa Sudom, prema našim vlastitim zakonima i prema činjenici da smo članica Ujedinjenih naroda koji su utemeljili Sud. Uvjereni smo da Hrvatska dokazuje i potvrđuje svoju punu suradnju sa Sudom. Uostalom, dokazi i informacije u tom pogledu upućeni su i u Haag i na europske adrese. Konačno, da nije te vjerodostojnosti, na Ministarskom vijeću ne bi ni bila otvorena rasprava u kojoj je znatan broj članica tražio potvrdu datuma, uvjeren u našu punu suradnju. Da nije te suradnje, možda bi sve završilo samo onom posljednjom rečenicom u Zaključcima, o odgodi, bez pregovaračkog okvira i bez potvrde da će pregovori voditi punopravnom članstvu. -Možete li, nakon svega, decidirano potvrditi da će Hrvatska započeti pregovore s Bruxellesom u lipnju, kako se neformalno najavljuje? =Teško je prognozirati. Uvjeren sam da će prva međuvladina konferencija biti održana za luksemburškog predsjedavanja Unijom. Prije svega zato što sam uvjeren da će Povjerenstvo dati pozitivno izvješće, odnosno pozitivnu ocjenu naše suradnje sa Sudom. Međutim, postoje i druge okolnosti, povezanije s drugim pitanjima i ovog dijela Europe i same Unije, koje također treba uzimati u obzir. Što se perspektive tiče, otvaranje pregovora za nas je vrlo važno i zbog mogućih perspektiva razvoja u samoj Uniji. Znate da predstoje rasprave i glasovanja o europskom Ustavu, da to može otvoriti ozbiljna pitanja o budućim odnosima pa i budućoj strukturi Unije, da predstoji proces političkog rješavanja otvorenih pitanja u našem jugoistočnom susjedstvu, proces koji će konzumirati glavninu političke energije Unije. Tiha diplomacija -Na koji je način hrvatska diplomacija isposlovala novu odluku EU o osnivanju europske trojke? =Prvo, ako promatrate povijest nastanka moderne nezavisne hrvatske države, tada je teško govoriti o neočekivanosti ove odluke. Ništa nama nije dolazilo ni lako nije jednostavno, bez otpora i prijepora. Sve naše najvažnije odluke, od osamostaljenja do danas, uvijek su nailazile na prijepore u međunarodnoj zajednici. Naš je geopolitički položaj jednostavno takav da se preko nas i oko nas prelamaju različiti interesi i pogledi na ovaj dio Europe. Zato je uostalom, prisjetite se, proglašenje nezavisnosti bilo s tromjesečnom odgodom, zato smo imali "promatrače". I ovo je povjerenstvo neka vrsta "pravno-političkog promatrača" koji utvrđuje činjenice o suradnji s Haagom, ali istodobno posreduje i druge okolnosti. Naravno, bilo je i tihe diplomacije, neka ona i dalje ostane u tišini. -Kako tumačite izrazit porast euroskepticizma? =Porast euroskepticizma čini se neizbježnom, ali i privremenom posljedicom javne percepcije po kojoj je Europska unija policajac koji traži „našega generala“. Nažalost, takvu percepciju, pa i javnu klimu, u znatnoj mjeri stvaraju određeni krugovi u nas štiteći svoje političke, ali i komercijale interese, brojeći plakate, promovirajući marginalne skupine i stavove, stvarajući sliku Hrvatske kao zemlje nesnošljivosti, dubokih polarizacija, nestabilnosti. Stoga, pravog euroskepticizma, koji bi se temeljio na objektivnim i upućenim raspravama o tome što će se s primicanjem Uniji mijenjati u hrvatskom društvu, mi zapravo još nemamo i tek ga trebamo dočekati. Čekajte samo da počnu pregovori, pa da se počnu ugrožavati razni partikularni interesi i stečeni monopoli, postkomunistički ili ratni i poratni, pa da vidite kako će se onda zbog tih interesa lobirati i proizvoditi euroskepticizam. Sada imamo tek ideologiziranu i politiziranu eurofobičnu buku. Njena najopasnija dimenzija je stapanje takvog euroskepticizma s ostacima starih ideologija i nekom vrstom "endehazijske izolacije". Nitko ne čini veću štetu Domovinskom ratu - i ne daje veće argumente protivnicima početka pregovora s Unijom - od kvazipatriotskih nazdravičara i "grafitera" koji su odnedavna i samoga Gotovinu počeli izjednačavati s endehazijom, kunući se istodobno u svetu nedodirljivost Domovinskog rata. Prednosti i mane ulaska u EU -Koje će Hrvatska imati koristi od ulaska u EU i s kakvim ćemo se teškoćama susresti? =Temeljna zadaća vlasti je da osigura povoljne vanjske okolnosti za unutarnji probitak zemlje i boljitak građana. Ima li probitka zemlje u ostanku izvan povijesnog procesa stvaranja zajedničke Europe, uz očuvanje nacionalnog identiteta? Koje je to tržište za naše proizvode ako ne zajedničko europsko tržište? S kime će komunicirati naše sutrašnje generacije ako ostanu izvan tih europskih procesa? Kakvo će biti stanje našega gospodarstva za deset ili dvadeset godina ako ga sada ne pokrenemo koristeći upravo europregovore kao motor i poticaj. Naravno, teškoće tih dubokih transformacija nisu zanemarive. Prisjetite se kroz kakve su teškoće prolazile zemlje poput Grčke, Španjolske ili Portugala prije tri desetljeća ili pak Poljska i Mađarska nedavno. Na kraju se pokazalo da je od povijesnog značaja prevladati te prepreke i usidriti se u kartu nove Europe. Za nas je to druga točka povijesnog luka započetog osamostaljenjem.