Hrvatsku vidim samo u EU

Živimo u vrlo burnome dobu u kojemu se iz dana u dan izmjenjuju razni događaji. To se posebice može reći za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija na čelu s poletnom ministricom Kolindom Grabar-Kitarović.

- Proteklih dana u žarištu događanja hrvatske javnosti svakako je najava osnivanja trgovinske unije na prostoru krnje bivše Jugoslavije. Budući da ste se prvi oglasili u medijima, kako sada gledate na tu inicijativu? = Prije svega, valja kazati kako je riječ o inicijativi koja postoji već od ranije, na što je upozoravao predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader još pri ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 2001. godine kada je ukazao na tri temeljna nedostatka SSP-a, a to su: regionalni pristup u sklopu tzv. Zapadnoga Balkana, zahtjev za uspostavu zone slobodne trgovine u tome kontekstu, te činjenicu da u SSP-u nije uvršteno da je cilj pregovaračkoga procesa punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Tek je naporima i zalaganjem ove vlade i njezinoga predsjednika 16. ožujka prošle godine usvojen pregovarački okvir za pristupne pregovore s Republikom Hrvatskom, u kojemu izrijekom stoji kako je cilj pregovora punopravno članstvo RH u EU, a individualni pristup osnovno načelo ocjene napretka Hrvatske u tome procesu. Stoga, nema govora ni o kakvomu ponovnom stvaranju Jugoslavije. Mislim da je potrebno jasno naglasiti kako se Komunikacija Europske komisije, čiji je puni naziv "Zapadni Balkan na putu u EU: učvršćivanje stabilnosti i jačanje prosperiteta", svojim većim dijelom ne odnosi na pitanje osnivanja područja slobodne trgovine na prostoru jugoistočne Europe. Dokument je strategija Europske komisije za daljnji razvoj i stabilizaciju regije koja ponovno potvrđuje europsku perspektivu država regije, a stvaranje zone slobodne trgovine, samo je jedan od okvira suradnje i poticanja gospodarskoga razvoja. Hrvatska podržava inicijative čiji je cilj gospodarski razvoj u regiji, ali želi to realizirati na način koji ne će biti u suprotnosti s njezinim interesima te upravo zbog toga tvrdimo da je najbolji institucionalni okvir u kojima se to ima dogoditi CEFTA odnosno Ugovor o slobodnoj trgovini u središnjoj Europi. - Iako se govori o trgovinskoj uniji, građani to doživljavaju kao povratak na protekla teška jugoslavenska vremena? = Odgovorno tvrdim i jasno kažem kako nema nikakva straha od stvaranja bilo kakve nove tvorevine kao što je to bila Jugoslavija. Nakon reakcija hrvatske javnosti protekloga tjedna, naglasili su to i europski dužnosnici, primjerice Olli Rehn, povjerenik EK zadužen za proširenje, koji je odlučno odbacio špekulacije da prijedlog stvaranja jedinstvene zone slobodne trgovine, znači pokušaj obnavljanja bivše Jugoslavije. Stoga, aluzije na pokušaje ponovnoga stvaranja Jugoslavije ili slične tvorevine treba odlučno odbaciti. - Koliko je korisno tražiti rješenje u CEFTI? = Kao najrazvijenoj državi u regiji, Hrvatska je uvjerena u prednosti koje bi donijelo ostvarivanje područja slobodne trgovine proširivanjem CEFTE ne samo na države regije, već i Moldovu pa možda i Ukrajinu, čime bi se eliminirala svaka politička aluzija na Jugoslaviju. Istodobno, Hrvatska ide dalje prema Uniji, ali ne živi sâma u europskome okruženju te želi dati doprinos stabilnosti i razvoju ove regije, naravno, na način koji će promicati hrvatske interese. CEFTA je pokazala da je uspješna u istodobnome stvaranju zone slobodne trgovine i pripremi država za članstvo u EU. To je, također, potvrdio Erhard Busek koji je kazao kako će takvo prilagođavanje CEFTI dovesti do poboljšanja uvjeta poslovanja, te da hrvatski prijedlog potvrđuje da Hrvatska ima vodeću političku, ali i gospodarsku ulogu u regiji. - Budući da ste vodili mnoge razgovore s raznim ljudima iz brojnih europskih i političkih i gospodarskih institucija, kakav je njihov prevladavajući stav glede budućnosti jugoistočne Europe? = Državama jugoistočne Europe u više navrata potvrđena je europska perspektiva, dakle potencijalno članstvo u EU pod uvjetom da ispune za to predviđene uvjete, takozvane kopenhaške kriterije. U tome procesu njihov će napredak biti ocijenjen po načelu individualnoga pristupa. Dakle, svaka država regije, neovisno o drugima, napreduje prema EU i biva ocijenjena neovisno o drugim državama. Nedavno objavljena Komunikacija Europske komisije je još jedna potvrda toga i ohrabrenje državama nastavku približavanja EU. - Prije nekoliko dana ste izjavili kako nastojanja na trgovinskoj uniji država "zapadnoga Balkana" ne će usporiti hrvatski put prema EU. Mislite li to i dalje? = U potpunosti stojim iza te izjave i tvrdim kako naše približavanje Uniji ponajviše ovisi o nama sâmima. Stvaranje regionalnoga područja slobodne trgovine na temelju CEFTE ne može usporiti hrvatski put prema EU s obzirom na to da individualni pristup i dalje ostaje osnovno načelo evaluacije napretka u približavanju EU, i da je Hrvatska počela s pregovorima o članstvu. Mi imamo svoj put i svoju dinamiku na koju prije svega utječemo mi sâmi. Uostalom, pogledajmo primjer današnjih država članica EU (Slovačka, Mađarska, Češka, Slovenija i druge), koje su bile članice CEFTE i iz nje istupile kad su ušle u članstvo EU. CEFTA se pokazala i kao dobra priprema i svojevrsna odskočna daska za zajedničko tržište Europske unije. - U politici ništa se ne događa slučajno i iza pojedinih poteza uvijek stoji netko i nešto. Znate li koje su čelne europske države zagovornice gospodarskoga povezivanja država ovoga dijela europskoga jugoistoka? = Gospodarski razvoj jugoistočne Europe jasan je prioritet politike europskih država prema ovoj regiji. Zaključcima Vijeća EU rečeno je da Europska unija ostaje posvećena pružanju potpore država regije na njihove putu u EU i to praktičnim mjerama koje bi europsku perspektivu učinile opipljivijom. Ali to ne znači bezuvjetno prihvaćanje inicijativa, a pogotovo ne inicijativa koje bi bile u suprotnosti s našim interesima. Nama nitko ne može nametnuti ono što mi ne želimo, niti bismo mi pristali na takvo što. - Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader najavio je skori posjet Moldaviji u cilju njezina uključenja u CEFTU. Može li se uskoro očekivati i ulazak Ukrajine u tu gospodarsku organizaciju? = Predsjednik Vlade RH dr. Ivo Sanader kazao je kako se očekuje primanje u članstvo CEFTE Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Albanije, Makedonije i Moldove. Nakon skupa 29. studenoga 2005. kada su prilagođeni uvjeti za članstvo u CEFTI, predsjednik Vlade Republike Hrvatske o tome je izvijestio i predsjednike tih vladâ. Dodao je kako smatra da toj grupaciji pripada i Ukrajina, kojoj bi se time ponudio okvir za suradnju. Ukrajina je bitna i u kontekstu stabilnosti, a kada se može očekivati njezino članstvo u CEFTI, ovisit će o kriterijima koje je potrebno ispuniti za ulazak u CEFTU na način na koji su oni definirani Deklaracijom iz Zagreba te, naravno, o interesima sâme Ukrajine. - Nije li najbolji način izbjegavanja bilo kakvih balkanskih integracija nastavak vođenja sadašnje vanjskopolitičke aktivnosti RH prema državama srednje Europe? = Upravo tako. Ponavljam da nema razloga za brigu oko stvaranja ili obnavljanja bilo kakve jugoslavenske ili balkanske integracije. Zaista smatram da je za budućnost Hrvatske najbolje nastaviti s vođenjem sadašnje vanjske politike čiji su strateški ciljevi članstvo u EU i NATO, regionalna suradnja te odgovarajuće pozicioniranje i jačanje imidža države u međunarodnim granicama. A najbolji način da se izbjegnu bilo kakve balkanske asocijacije, upravo je što brži ulazak RH u EU. - Kako tumačite prigovore nekih političkih čimbenika da je to zapravo zalaganje za povratak na stanje iz doba austrougarske carevine? = Ostavimo povijest povjesničarima, i okrenimo se budućnosti. Svi oni koji ozbiljno gledaju i vode brigu o budućnosti naših građana, kao i gospodarskome te političkome napretku države, Hrvatsku vide kao punopravnu članicu EU i ne dopuštaju sebi luksuz baviti se raznim reinterpretacijama starije povijesti na ovim prostorima. Normalno je da dijelimo zajedničku povijest sa susjedima, ali naša je budućnost jasna - budućnost u EU. - Koliko ste zadovoljni odnosima sa susjednim državama? = Republika Hrvatska ima vrlo dobre odnose s državama u njezinu neposrednu susjedstvu te je zahvalna onima koje joj daju podršku u procesu pristupanja Europskoj uniji. Suradnju razvijamo na svim značajnim područjima - političkome, gospodarskome, prometnome, a posebno na približavanju Europskoj uniji. Onim državama koje su počele s procesom pregovora za sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Republika Hrvatska nudi tehničku i stručnu pomoć te prenošenje svojih iskustava u tome procesu. Svakako da postoje elementi odnosa na kojima se treba intenzivirati suradnja, no uvjerena sam da će pozitivan utjecaj pregovora Republike Hrvatske s EU potaknuti nastavak unapređenja odnosa između Hrvatske i susjednih država. - Iako je to donedavno malo tko mogao očekivati, najlošiji su odnosi sa Slovenijom. Što se čini da se to izbjegne? = Pogrješno je reći da su odnosi između Hrvatske i Slovenije loši. Ti odnosi temelje se na zajedničkim europskim vrijednostima i standardima koje dijele te dvije države. U tome duhu i na temelju punoga poštovanja međunarodnoga prava, ravnopravnosti i uvažavanja uzajamnih interesa trebaju se riješiti preostala otvorena pitanja, a za nastavak konstruktivnih radnih dijaloga postoji obostrana spremnost. Kad je riječ o pitanjima razgraničenja na moru, kao što znate, hrvatska vlada predložila je Sloveniji izlazak pred neki Međunarodni sud, kolokvijalno rečeno arbitražu, što je sasvim legitiman i uobičajen način rješavanja pitanja između država koje su bile i ostale prijateljske i prije i poslije arbitraže. Hrvatska i Slovenija prijateljske su i dobrosusjedske države koje će nastaviti graditi takve odnose i u budućnosti. - Koliko pitanje esula ili pravilnije optanata negativno djeluje na odnose sa susjednom Italijom? = Hrvatska i Republika Italija također su dvije prijateljske države, s uzlaznim odnosima i neprestanim dijalogom. Pitanje naknade za talijansku nacionaliziranu i optantsku imovinu riješeno je još ugovorima sklopljenima između bivše SFR Jugoslavije i Republike Italije, tzv. osimskim i rimskim ugovorima. Nakon raspada bivše SFRJ, Republika Hrvatska i Republika Slovenija podijelile su preostali dug i o tome izvijestile Republiku Italiju i izjavile spremnost nastaviti ga isplaćivati, ali Italija do sada nije dostavila račun. Hrvatski dio duga iznosi nešto vise od 35 milijuna američkih dolara, a Hrvatska je u nekoliko navrata osiguravala tu svotu u državnome proračunu. - Neriješena granična pitanja još u određenim vremenskim razmacima opterećuju odnose sa SiCC, prije svega na Dunavu. Ima li nade da se što prije riješi taj problem? = Pristup pitanju granica na Dunavu s Republikom Srbijom za nas je pitanje poštovanja mišljenja Badinterove komisije, na temelju čega su sve bivše republike osigurale međunarodno priznanje i suverenitet. Polazimo od Protokola koji su Hrvatska i Srbija prihvatile 2002. godine. Očekujemo da se na tim osnovama ponovno pokrenu razgovori na razini Državnih komisija za granice i potičemo taj rad. Smatramo kako i to pitanje treba skinuti s dnevnoga reda da ne bi nepotrebno dovodilo do politizacije ili čak radikalizacije za unutarnje potrebe. U tome cilju Vlada je opredijeljena za provođenje neviznoga režima, ali od srpske strane očekujemo prije svega provedbu odluke o povlačenju vojske s te granice i zatim potpunu provedbu sporazuma o readmisiji. Na kraju, s obzirom na to da je u prometnome i infrastrukturnome smislu riječ o jednoj od najprometnijih granica u Europi, nema nikakva razloga da se sva pitanja u svezi s tom granicom ne riješe poštujući europske standarde. - Još u našoj državi ima onih kojima smeta bilo kakav oblik pomaganja Hrvatima u BiH. Za kakav ste vi odnos prema tim našim sunarodnjacima? = Republika Hrvatska ima ustavnu i moralnu obvezu, ali i pravo skrbiti za hrvatski narod i izvan granica RH, te tako i u susjednoj i prijateljskoj državi, poštujući pritom njezinu autonomiju i suverenost. U BiH Hrvati trebaju ostati ravnopravan i konstitutivan narod, sačuvati naslijede, kulturnu baštinu, jezik i emancipirati se na političkome planu. Hrvatska vlada ustrajat će na tome na temelju službenih odnosa sa Sarajevom, međunarodnom zajednicom i političkim vodstvom Hrvata u BiH, te učiniti sve da Hrvati u BiH sačuvaju status ravnopravnoga, konstitutivnoga i suverenoga naroda u BiH. Hrvatska vlada pomaže Hrvatima u BiH raznim poticajima za obrazovanje, kulturu, znanost i zdravstvo u Federaciji BiH sredstvima koja su izdvojena iz državnoga proračuna za 2005. godinu u ukupnome iznosu od 26,250.000 kuna. Upravo su programi i projekti na području kulture te obrazovanja i znanosti, kojima je cilj očuvanje identiteta Hrvata u BiH, potpomognuti većim dijelom tih sredstava. Vlada Republike Hrvatske kao program pomoći u sustavu znanosti osigurala je u državnome proračunu za 2006. godinu 12 milijuna kuna, kao i u 2005. godini. Također je za poticaje u zdravstvu za Bolnicu u Mostaru osigurano 18 milijuna kuna u 2006. godini. U prosincu 2005. godine potpisan je Ugovor o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane. Ostvarenje toga ugovora predviđeno je u tri etape. Ugovorom se rješavaju statusna pitanja, invalidske i obiteljske mirovine ratnih vojnih invalida, pripadnika HVO-a i obitelji poginulih, zatočenih i nestalih branitelja pripadnika HVO-a. S obzirom na to da se u BiH od početka sljedeće godine drastično smanjuju prava za te kategorije ljudi, hrvatska vlada odlučila je Ugovorom obvezati se na naknadu do iznosa pune invalidske i obiteljske mirovine prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji u RH. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor osobito se zalažu u tome. Kroz Program pomoći Vlade RH za povratak Hrvata u BiH od početka Programa, u studenome 2001. godine, dostavljeno je 3956 zahtjeva za dodjelu građevinskoga materijala te je izdano 1334 važećih suglasnosti Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka na temelju kojih se izrađuju Upute za sanaciju te konačno Ugovori o darovanju građevinskoga materijala, a potpisano in je 1079. - Gdje vidite Hrvatsku 2007. godine? = Čvrsto na putu u euroatlantske integracije. Hrvatska je u listopadu 2005. godine počela s pregovorima o članstvu u EU i time s procesom koji možemo završiti u roku od oko dvije i pol godine. Riječ je o vremenskome okviru koji nam pomaže osigurati potrebnu dinamiku procesa, ali koji BiH mora opstati samo kao država snošljivosti nikako ne želimo podrediti osnovnome cilju koji Hrvatska želi postići, a to je vođenje kvalitetnih i učinkovitih pregovora. Stoga se ne bismo trebali suviše opterećivati datumima iako moramo imati okvirne vremenske ciljeve. - Kada možemo očekivati samostalni ulazak u EU? = Kao što sam već naglasila, ne smijemo se suviše opterećivati datumima, već se trebamo baviti učinkovitošću procesa i postizanjem potpune spremnosti za članstvo. Naš cilj je hrvatskim građanima osigurati bolju budućnost, a vjerujemo da je to moguće ako potpuno pripremljeni dočekamo ulazak u EU. Ocjena pripremljenosti za članstvo i dalje se temelji na načelu individualnoga pristupa, što znači da brzina našega približavanja EU nikako ne ovisi o brzini drugih sadašnjih ili potencijalnih država kandidatkinja. No, u konačnici, odluka o tome kada će Hrvatska biti primljena u članstvo, bit će politička odluka država članica EU. U potpunosti smo uvjereni da je Hrvatskoj mjesto u europskoj obitelji, i da će Hrvatska postati danicom Unije, ali pitanje kada, manje je bitno s obzirom na to da je cilj postići punu spremnost za članstvo koje će našim građanima osigurati bolji život. Ista prava za sva tri naroda - Dayton je bio privremeno rješenje kojim se zaustavio rat u BiH. Sada svi zamjećuju da su nužne promjene glede ustroja ove tronacionalne države. Koji je stav hrvatske diplomacije? = Da, Daytonskim sporazumima zaustavili su rat i uspostavili novu političku i administrativnu strukturu u Bosni i Hercegovini. Ona je u osnovi rezultat političkih interesa koji su u to doba prevladavali u međunarodnoj zajednici, pa utoliko u znatnoj mjeri i rezultat rata. S druge strane, ili možda upravo zbog toga, procesi primjene mirovnih sporazuma, prije svega djelovanjem Vijeća za primjenu mira i djelovanjem nekolicine visokih predstavnika, s godinama su potvrđivali da u BiH izostaje ono što je za svaku državu najvažnije - samostalno i učinkovito funkcioniranje. Moglo bi se čak ustvrditi da je u znatnoj mjeri promjena mirovnih sporazuma u realnome životu dovodila do teškoga proturječja - umjesto da, kako se očekivalo, BiH institucije i građani postupno sve više sami preuzimaju upravljanje državom, na djelu je, zapravo, svojevrsno otuđenje, odstupanje i odustajanje. Opadajući postotci izlaska na birališta, to posve jasno potvrđuju. Dodatni je možda čak i najveći problem odnos između eniteta i središnje vlasti, osobito pasivnost i izdvojenost Republike srpske, što izaziva neravnotežu i posredno dovodi i do poremećaja u Federaciji. Sve to upućuje na potrebu pomnoga i promišljenoga redefiniranja odnosa uspostavljenih Daytonskim ustavom. Hrvatska u tome pogledu dijeli stav koji danas prevladava u međunarodnoj zajednici te podupire najavu novoga visokog predstavnika g. Shwarza-Schillinga da se uključi u tu raspravu i na odmjeren način koristi svoje vlasti. Svjesna Svojih dvostrukih obveza, prema vlastitome Ustavu i prema EU statusu, Hrvatska će biti aktivni sudionik tih rasprava, u uvjerenju da tri naroda u BiH moraju sami odgovoriti na pitanje u kakvoj državi žele živjeti i kakvu državu žele osigurati svojim budućim naraštajima... svjesni povijesnih izazova i tragedija kroz koje je prošla BiH. Takav dogovor, takva svijest da BiH može postojati i opstojati samo kao država snošljivosti i stalnoga dijaloga, mogao bi biti temelj i aktivno uključivanje međunarodne zajednice i definiranje novih odnosa u jednoj decentraliziranoj BiH u kojoj će sva tri naroda imati jednaka ustavna prava na cijelome njezinom teritoriju.