Hrvatski radio, intervju tjedna

HR - Gospođo Pusić dobar dan.

VP - Dobar dan.

HR - Evo razgovaramo u New Yorku gdje ste cijeli tjedan na zasjedanju Opće skupštine UN-a, imate vrlo, vrlo nakrcan raspored, doslovno od jutra do mraka.

VP - To je jedinstvena prilika da čovjek obavi mnogo posla jer je praktički cijeli svijet ovaj tjedan u New Yorku, dakle od prvih susreta sa susjedima do susreta s udaljenim zemljama s kojima bi Hrvatskoj bilo možda zanimljivo formirati strateško partnerstvo, do multilateralnih tema - europski odnosi sa SAD-om, odnosi vanjske politike EU vezano za južni Mediteran, Siriju, Iran. Dakle, cijeli niz tema jer ovdje imate ljude pri ruci da na jednom mjestu možete o svemu tome razgovarati, a nastojim to iskoristiti.

HR - Vi ste ovdje u NY imali prvi susret s vašim novim srbijanskim kolegom g. Ivanom Mrkićem. Rekli ste da ste identificirali tri skupine tema. Posebna je tema osjetljiva ova pitanja uvezi kojih ste rekli da su zaostala iz prošlosti. Kada će ta pitanja doći na red, nekako imam osjećaj da se stalno nešto dogovara, ali da ništa ne ide naprijed. Pogotovo pitanja nestalih osoba i tome slično.

VP - Pa, nismo nikada do sada jasno definirali koje su te teme o kojima želimo razgovarati što se Hrvatske i Srbije tiče. Nekako se to tretiralo kao nešto što se samo po sebi razumije, ali svatko pokušava sa svoje strane kreirati situaciju, uvjetovati. Mislim da imamo previše odgovornosti prema današnjim i budućim generacijama da bi mogli to dozvoliti da neriješeno ostane kao hipoteka budućim odnosima, i zato smo tako specifično odredili o čemu se radi. Mislim da je prva tema na koju moramo razgovarati pitanje nestalih. Najvažnija u ovom ljudskom smislu tema, i tema koja otvara prostor za drugu najvažniju po mom mišljenju temu, a to je pitanje europske budućnosti i uopće europskih reformi u našem dijelu svijeta i u tom smislu i suradnje između Hrvatske i Srbije.

HR - Rekli ste da pitanje povlačenja međusobnih tužbi za genocid dolaze na red kad se riješe ta otvorena pitanja. Hoćete li barem početi nekakve preliminarne razgovore sa svojim kolegom oko toga?

VP - Preliminarni razgovori, razgovori o nestalima, mislim da postoji s jedne i druge strane određeni stavovi i određeni zahtjevi. Mislim da je to prva stvar koju trebamo raščistiti, i time otvaramo mogućnost da razgovaramo i o svemu ostalome, pa i o tužbama. Ali prije nego što tu temu raščistimo, mislim da nema smisla otvarati i druge teme vezane za rat. Tu je i tema suradnje između pravosudnih sustava dviju zemalja koji sigurno neće u roku od mjesec-dva riješiti sve probleme optuženih i osuđenih za ratne zločine, ali ono što bi mogli relativno brzo, jer su tu počeli neki razgovori ranije, dogovoriti oblik u kojem će tretirati takve slučajeve. Dakle, standardnu proceduru i standardni način na kojem će se takvi slučajevi tretirati, tako da to ne bude tema kvarenja odnosa, nego zapravo sastavni dio rješenja.

HR - Definitivno tema broj jedan što se regije tiče je odnos Srbije i Kosova. Evo predsjednik Tomislav Nikolić, s govornice Opće skupštine ustvrdio je da Srbija nikada ni pod kojim uvjetima neće priznati tu neovisnost. Vidjela sam da se sastao s Catherine Ashton i da je ona rekla da EU neće inzistirati na priznanju Kosova, barem prema njegovim riječima. Srbija je predložila neke konkretne prijedloge, dakle pregovore na najvišoj razini. Kako Vi to komentirate i vidite li Vi da će možda tu biti nekakvog uspjeha?

VP - Ja mislim da jednog dana će sigurno doći do toga da Srbija prizna Kosovo, ali ne mislim da je to neposredno na dnevnom redu i da će se dogoditi tako brzo. Ali ne vidim niti na nitko iz EU traži od Srbije da prizna Kosovo, naročito u ovim relativno ranim fazama europskog puta i formalizirane procedure prema članstvu. Ono što se očekuje je rješenje nekih organizacijsko-tehničkih pitanja i jedna vrsta tolerancije, odnosno uzajamnog podnošenja gdje priznanje nije na dnevnom redu, ali apsolutno isključivanje ne bi bilo više na dnevnom redu. Mislim da je to, po mom mišljenju, ne završna faza, ali jeste jedna od faza u razvoju odnosa između Srbije i Kosova. Dakle, pošto sam rekla, niti ranije, niti sada, kad sjedim na Vijećima ministara EU, nikad nije bilo riječi o tome da bi se tražilo formalno priznanje prije bilo čega, ali jedna vrsta tolerancije i napretka, da.

HR - Da se vratimo malo na Hrvatsku. Slovenski mvp Karl Erjavec je izjavio da nije previše optimističan u pogledu rješavanja problema Ljubljanske banke i da smatra da Hrvatska stalno mijenja mišljenje, odnosno stajalište. Kako Vi to komentirate i uopće gdje će to i kako završiti?

VP - Završit će rješenjem, naravno. Što se Hrvatske tiče, ne znam kako mu se učinilo da Hrvatska mijenja svoj stav jer Hrvatska ima kontinuirano jedan te isti stav, a to je da želimo sudjelovati u rješenju pitanja Ljubljanske banke, ali ne vidimo ni na koji način da to ima veze s ratifikacijom hrvatskog Pristupnog ugovora. I godinama nije imalo veze. No, jedanput se prošlo proljeće sa slovenske strane pokrenulo to povezivanje. Mi smo prošlo ljeto predložili da upravo zato, da možemo riješiti i jedan i drugi zahtjev ili pitanje, da imenuje svaka vlada po jednog financijskog stručnjaka koji će predložiti spektar rješenja, koliko se to čini mogućim, jednoj i drugoj vladi. Vlade će to saslušati i vidjeti da li mogu se dogovoriti ili prihvatiti neke od tih prijedloga. Slovenska vlada je imenovala dr. Arhara, a hrvatska vlada dr. Rogića. Oni su imali dva sastanka, relativno pozitivno su ih ocijenili jedan i drugi. Nakon tih sastanaka s relativnim optimizmom neočekivano i bez znanja ikoga slovenska strana je rekla ne, oni ne priznaju te razgovore i rezultate tih razgovora, već traže da hrvatska strana prekine ili otkaže pravo hrvatskim bankama da pred hrvatskim sudovima vode proces za povrat novca koji su oni vratili hrvatskim štedišama u devedesetima. To je proces koji traje od sredine 90ih godina prošlog stoljeća. Time su najedanput dezavuirali i svog vlastitog pregovarača koji sam nije znao da će Slovenija na taj način iskočiti iz tog dogovora i bez njegovog znanja de facto na neki način staviti izvor snage. Moram reći da je to i nama i svima ostalima bilo iznenađenje, ali ne znam da li su se oni predomislili bez obzira što su imenovali svog pregovarača. Što se nas tiče, mi i dalje stojimo i stajat ćemo na istom stanovištu, a to je da mi hoćemo razgovarati o načinu na koji se može riješiti to pitanje dugovanja Ljubljanske banke, ali da istovremeno ne želimo to miješati i ne vidimo kako bi se to moglo miješati s pitanjem ratifikacije. Mislimo da Hrvatska i Slovenija imaju dugoročni interes graditi partnerstvo u regiji, a ne ga razgrađivati te mi ćemo na toj poziciji i dalje biti.

HR - Ako je takav stav slovenske strane, ima li smisla uopće novi sastanak Arhar-Rogić koji bi se trebao dogoditi idući tjedan ili je to sasvim besmisleno nakon ovakvih izjava Karla Erjavca?

VP - Pa meni bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti kako će se taj sastanak odvijati. Mislim da bi bilo dobro s obzirom da je to u kontinuitetu i u skladu s ranijim odlukama obje vlade i s našim dogovorom.

HR - Samo još jedno pitanje oko Slovenije, Karl Erjavec je rekao da su hrvatski mediji prenapuhali to da Bruxelles inzistira da to bude riješeno na bilateralnoj razini, a ne da se tome uvjetuje s EU. Da su HR mediji to nekako krivo shvatili, i da Bruxelles nema takav stav?

VP - Važna je tema, a tema je očito bilateralna. Ja bih voljela da pokažemo dovoljnu ozbiljnost i zrelost da smo u stanju riješiti to u našem dvorištu, ali, molim lijepo, u okvirima mogućega.

HR - Vi do kraja godine imate najavljen još jedan sastanak s trilateralom BiH, povjerenik Fülle i Vi. Jučer sam pitala g. Lagumdžiju što kaže na dvotrećinsku većinu koju je premijer Milanović predložio u Saboru. On kaže da je to pokušaj Milanovića da postigne konsenzus. Je li doista moguće postići konsenzus na hrvatskoj političkoj sceni oko tog pitanja i ratifikacije Sporazuma o granici.

VP - Ja uopće ne vidim kako je moguće ne imati konsenzus. S obzirom na to da današnja parlamentarna većina i Vlada predlažu ratifikaciju tog Sporazuma koji su prije 24 mjeseca predlagala današnja opozicija i ondašnja Vlada i ondašnja parlamentarna većina. Dakle, imate najveću stranku opozicije koja je pred neki dan predlagala to isto, i sadašnju parlamentarnu većinu koja danas to predlaže, dakle, plus naravno to nešto što je u sasvim očitom hrvatskom interesu, kao naša sposobnost da učinimo jedan korak dalje. Podaci postoje, informacije postoje, znanstvena istraživanja, ispitivanja i dokazi postoje. Prema tome, i postoji materijalno pokazana volja bivše Vlade i današnje opozicije iz kasnog proljeća 2010. da se to ratificira. Dakle, uopće ne vidim kako bi moglo ne biti konsenzusa.

HR - Evo, da krenemo na malo ljepše teme. Vi ste ovdje u NY predstavili Hrvatski centar izvrsnosti, govorili ste o suradnji s Transatlantskom grupom. Što biste najzanimljivije izdvojili? Imali ste bilateralu s ministrom Lavrovim. Dakle, puno zanimljivih razgovora i izvan regije.

VP - Istina, mnogo zanimljivih razgovora i kontakata. Možda jedna od izrazito zanimljivih rasprava je bila na tzv. Transatlantskoj večeri odnosno susretu većine ministara EU, SAD-a i Kanade. O suradnji u našoj regiji, našoj široj regiji i Mediterana te Bliskog istoka, situaciji u Afganistanu gdje svi imamo snage, projekte, planove i određenu odgovornost nakon 2014. i povlačenja snaga iz Afganistana. Jedna od inicijativa koju sam tamo izrekla da pokušamo vidjeti kako se koordinirala akcija mirovnih snaga, da se pokuša na određeni način koordinirati i civilni projekti suradnje nakon 2014. Između ostalog, Hrvatska planira jedan trening centar za primalje, s obzirom da je smrtnost žena pri porodu u Afganistanu ogromna. No to je jedan samo mali projekt u odnosu na ogromne projekte koje planiraju druge zemlje. Kad bi postojala koordinacija, učinak bi bio veći. U ovom povezanom svijetu način na koji stabilizirati ili ne uspjeti stabilizirati točku kao što je Afganistan ima posljedice trgovinu drogom, oružjem, ljudima, odnosno ima posljedice na svaku zemlju, a kamoli na jednu zemlju kojoj je geografski relativno blizu, kao što je Hrvatska. Još bliža situacija je Sirija, u kojoj ne samo da su grozni humanitarni uvjeti, nego i pitanje na koji način stabilizirati neku buduću vlast ili pomoći da se stabilizira buduća vlast. Tu Hrvatska ima sigurnosne interese. Sirija je apsolutno blizu. Imala je i imat će u budućnosti i gospodarske interese s obzirom na prisutnost INA-e, energetske izvore u Siriji. I sa stanovišta sigurnosti i stabilnosti, i sa stanovišta gospodarstva za nas izuzetno važna i osjetljiva tema. Pitanje odnosa s Rusijom kao nedvojbeno snažnom silom koja sudjeluje u projektima u našoj regiji - tu u Hrvatskoj sigurno ima interesa u suradnji na energetskom planu. Naravno, Hrvatskoj je u interesu diverzifikacija energetskih izvora, a u toj diverzifikaciji Hrvatska ima interes za suradnju s Rusijom. Postoji mogućnost da Hrvatska sklapa strateška partnerstva ne s cijelim svijetom, ali s po jednom zemljom iz svake regije zbog gospodarskih interesa i mogućnosti iskorištavanja gospodarskih prilika te razvojnih sličnosti. S tog stanovišta smo razgovarali s Čileancima, koji imaju utjecajnu hrvatsku dijasporu u znanosti, politici i gospodarstvu. Zatim, postoji mogućnost suradnje i doprinosa različitim inicijativama i multilateralnim projektima UN. Primjerice, UN rade jednu vrstu kataloga znanja i stručnih sposobnosti koju pojedine zemlje imaju te bi ju nudile drugim zemljama. Tu se Hrvatska dosta ističe s centrom izvrsnosti sa znanjima o pregovorima za članstvo u EU, ali i u stabiliziranju jednog postkonfliktnog društva, pogrešaka i uspjeha koje smo na tom putu imali, dragocjeno znanje i iskustvo u suvremenom svijetu u pogledu kako on izgleda, pa i u našem susjedstvu tako i južnom Mediteranu. Tu smo imali razgovore i tu je Hrvatska jedna od zemalja kojoj je kvalitetno ocijenjen doprinos. To su neke od stvari koje sam radila ovaj tjedan za Hrvatsku, i uopće za zemlju naše veličine i interesa koje imamo. Ključna odrednica Hrvatske je uvijek geografija, odnosno naša lokacija, koja je na jednom zanimljivom i važnom mjestu. Za nas je neobično važno da se afirmiramo kao zemlja koja je sposobna preuzeti odgovornost, kao zemlja koja nije niti pretjerano napuhana, ali koja niti ne želi ići ispod svojih mogućnosti - dakle ambiciozna i sa sposobnostima.

HR - Evo još jedno pitanje za kraj. Ratifikacija teče dobro, a Vi imate u planu i putovanja - Španjolska, London...

VP - Istina, imamo 15 ratifikacija, a plan je da do konca godine imamo njih dvadesetak. Ja ću ići i u Veliku Britaniju, dakle u London i razgovarati s kolegama iz vlade i parlamentarcima. Ići ću i u Španjolsku i nadam se da ćemo španjolsku ratifikaciju dobiti ove godine. Iću ću još jednom u Berlin, kao i cijeli niz zemalja koje još nisu ratificirale naš pristupni ugovor da bi govorila o našoj situaciji, ali i u zemlje koje su za nas zanimljive za gospodarsku i političku suradnju. S tog stanovišta sudjelovanje Hrvatske u Vijeću ministara i Europskim vijećima je dragocjena i predstavljaju jedan kvalitetan temelj za svaku vrstu suradnje unutar Europe, kao i za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu europsku politiku.