Hrvatska je spremna za NATO

-Ulaskom u NATO, reforme ne prestaju. I to ne samo u slučaju Hrvatske nego i ostalih članica Saveza. Bitno je da je Savez procijenio kako su reforme u Hrvatskoj toliko napredovale da je taj proces nepovratan. Hrvatska će u razdoblju koje slijedi samo produbljivati kvalitetu reformi. Naravno, u NATO ne ulazi samo vojska nego država, odnosno društvo u cjelini, a opća ocjena, opća slika Hrvatske jest da je ona politički stabilna zemlja, u kojoj funkcionira tržišno gospodarstvo, u kojoj se poštuju temeljna ljudska prava i prava manjina? =Republika Hrvatska je spremna za NATO i s optimizmom očekuje predstojeći NATO samit u Bukureštu. Našem nastojanju da postanemo članicom Saveza svi segmenti politike dali su svoj doprinos. O onome što je do sada sve učinjeno, te što možemo očekivati nakon Bukurešta, razgovarali smo s Davorom Božinovićem, veleposlanikom Republike Hrvatske pri NATO-u. -Na predstojećem NATO samitu u Bukureštu Hrvatska očekuje pozivnicu za članstvo. Je li Hrvatska spremna za Bukurešt i koje nam još aktivnosti predstoje do samita? =Hrvatska je spremna za Bukurešt. Hrvatska je spremna za članstvo u NATO-u. Nije to samo naša ocjena nego je to i ocjena saveznika na svim forumima na kojima sudjelujemo. Svi signali koje dobivamo idu u prilog toj ocjeni. Hrvatska je ispunila najveći dio, praktično sve, od onoga što je trebala ispuniti kako bi došla u položaj da bude kvalificirana kao sljedeća članica Saveza. -Kad se govori o ulasku u NATO, naglasak se stavlja na ono što Hrvatska dobiva članstvom u Savezu. No, molimo da nam kažete, što NATO dobiva primanjem Hrvatske u članstvo? =Proširenje NATO saveza, ali i proširenje EU-a, motivirano je širenjem zone mira, sigurnosti i stabilnosti. NATO prima u članstvo države koje ispunjavaju standarde kako bi se širio prostor u kojem vladaju demokratska pravila, od vladavine prava, poštivanja ljudskih, manjinskih prava, pa do otvorene ekonomije, slobodnog tržišta. To je interes Saveza i glavna motivacija NATO-a kad je riječ o njegovu širenju i primanju Hrvatske u članstvo. -Za ulazak u NATO, među najvažnijima su bile obrambene reforme, ali u NATO ne ulazi samo vojska nego država u cjelini. Koje biste još reforme od provedenih, osim onih u obrambenom sektoru, izdvojili kao najvažnije? =Reforme koje se provode treba shvatiti kao trajni proces. Nije riječ o tome da morate preskočiti letvicu na određenoj visini i onda ste spremni za članstvo. Bitno je shvatiti da reforme ne prestaju ulaskom u NATO. I to ne samo u slučaju Hrvatske nego i ostalih članica Saveza. Bitno je da je Savez procijenio kako su reforme u Hrvatskoj toliko napredovale da je taj proces nepovratan. Hrvatska će u razdoblju koje slijedi samo produbljivati kvalitetu reformi. Naravno, u NATO ne ulazi samo vojska nego država, odnosno društvo u cjelini, a opća ocjena, opća slika Hrvatske jest da je ona politički stabilna zemlja, u kojoj funkcionira tržišno gospodarstvo, u kojoj se poštuju temeljna ljudska prava i prava manjina. Sve je to, dakako, uz reforme koje su provedene u obrambenom sektoru, Hrvatsku kvalificiralo da bude u sadašnjoj poziciji. -Kakvim biste ocijenili doprinos hrvatske diplomacije i Državnog odbora za članstvo u NATO-u na našem putu za članstvo u Savezu? =U ovom procesu svoj obol su dali svi segmenti vlasti. Državni odbor je pokazao da postoji konsenzus između političkih snaga u zemlji. To je bila dodatna potvrda da je NATO naš strateški cilj, a Državni odbor je usmjeravao reformske i druge procese koji su u tom kontekstu provođeni. Diplomacija je odradila svoj dio posla, kao što su to učinile i Oružane snage. Riječ je, dakle, o zajedničkom naporu. Da smo zakazali na bilo kojem od tih područja, uspjeh ne bi bio tako izgledan. -Kako komentirate trenutačnu potporu javnosti kad je riječ o članstvu u Savezu i koje ćete aktivnosti poduzimati kako bi se potpora javnosti povećavala? =Kanja informiranja građana o članstvu u Savezu nije motivirana time da postignemo određenu razinu javne potpore. Zadovoljni smo posljednjim istraživanjima, koja govore da više od 60 posto građana podržava članstvo u NATO-u, no naš je cilj nešto drugo. Cilj je da se komunicira javna politika, u ovom slučaju sigurnosna politika Hrvatske, hrvatskim građanima. Da im se učine dostupnima informacije koje su vezane za taj dio državne politike jer su upravo građani oni na koje se to u konačnici odnosi i koji imaju pravo biti informirani. Samo u organizaciji Državnog odbora održano je više od 50 tribina otvorenih za građane diljem Hrvatske. Na njima se nastojalo, a i uspjelo, prenijeti osnovne poruke o tome što članstvo u Savezu donosi Republici Hrvatskoj. Nitko ne zna sve i uvijek ima pitanja koja treba dodatno produbiti. Sigurno mogu reći da su svi ovi napori pridonijeli informiranju građana i mislim da je temeljna poruka, a to je da Hrvatska ulaskom u članstvo Saveza dugoročno rješava pitanje nacionalne sigurnosti, doprla do građana. Povećanju javne potpore članstvu u Savezu možda je pridonijela i aktualna situacija u regiji. Pretpostavljam da su građani događaje u regiji stavili u kontekst našeg budućeg članstva u NATO-u kao jednog važnog rješenja za dugoročnu sigurnost Republike Hrvatske. -No, informiranje javnosti o članstvu u Savezu nastavit će se i nakon samita u Bukureštu? =Da, to je sastavni dio politike, i to ne samo kad je riječ o NATO-u. Takve se aktivnosti odvijaju i kad je riječ o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. U današnjem svijetu odnosi su toliko dinamični da smo i mi, u ovih više od godine dana informiranja građana, i sami morali upozoravati na neke nove momente koji su se u međuvremenu događali. Dakle, to nije kratkoročan posao sa svrhom da se postigne razina potpore do Bukurešta, već je to trajna aktivnost. -Hoće li NATO pred Hrvatsku postaviti i neke nove zahtjeve nakon dobivanja pozivnice? =Nakon dobivanja pozivnice Hrvatska će ući u pristupne razgovore. Očekujemo da ćemo pristupne razgovore dovršiti do ljeta ove godine. Nakon toga, države članice će potpisati protokol o pristupanju Republike Hrvatske Sjevernoatlantskom sporazumu, koji se potom šalje na ratifikaciju u njihove nacionalne parlamente. Dakle, to je proces za koji očekujemo da može završiti u roku od godine dana, te bi Hrvatska na sljedećem NATO samitu, koji će se, pretpostavljam, održati u prvoj polovici 2009. godine, sjedila kao punopravna članica. Ali, bitno je da već od ovog ljeta naši predstavnici ulaze u odbore, pododbore i druga radna tijela NATO-a. NATO nam širom otvara vrata. Sudjelovat ćemo u raspravama, imati pravo iznošenja svojih stavova, a jedina razlika u odnosu na punopravno članstvo jest što nećemo sudjelovati u glasovanju. -Kako će teći daljnji pregovori i imamo li ekipirane timove za aktivnosti koje nam predstoje? =Imamo ljude za aktivnosti koje nam slijede. Ali ti razgovori, usudio bih se reći, više su tehničke naravi. Njih ne treba miješati s pregovaračkim poslom za ulazak u Europsku uniju. Riječ je o aktivnostima kojima se definiraju načini funkcioniranja unutar NATO-a i tu fazu prošle su sve članice Saveza. Nije riječ, dakle, o nekim novim uvjetima koje bi Hrvatska trebala ispuniti da bi postala punopravna članica. -Imamo li dovoljno odgovarajućeg osoblja za =preuzimanje dužnosti u strukturama NATO-a? Mi smo se pripremili, a i dalje se pripremamo. U razdoblju do primanja u punopravno članstvo sudjelovat ćemo u aktivnostima NATO-a i imati mogućnost korigirati se u nekim segmentima. NATO je za Hrvatsku kao zemlju u statusu partnera bio samo djelomično otvoren, a pravu sliku dobit ćemo kad sjednemo u sve odbore i druga tijela NATO-a. No, duboko sam uvjeren da smo za to spremni. -Što će biti s Američko-jadranskom poveljom nakon samita u Bukureštu? =Ako samit u Bukureštu donese dobre vijesti za sve članice Američko-jadranske povelje, ona je definitivno ispunila svoju svrhu, jer je i stvorena da bi olakšala put zemljama kandidatima, Hrvatskoj, Albaniji i Makedoniji, prema punopravnom članstvu. I nakon pozivnice i punopravnog članstva surađivat ćemo i s tim kao i s drugim zemljama. U kojem će se obliku suradnja odvijati, u ovom trenutku ne znam. -Što će se dobivanjem pozivnice za članstvo promijeniti u radu Misije RH pri NATO-u? =Misija Republike Hrvatske pri NATO-u ekipirana je kompetentnim kadrom. Ali, kao u svakoj misiji, tako će i u našoj dolaziti do promjena. One su, s jedne strane, redovite jer ljudima istječu mandati, a s druge strane ovo je ipak jedan novi moment te ćemo morati pojačati misiju u svim njezinim segmentima: političkom, vojnom, obrambenom i administrativnom. No, to neće biti velike promjene. -Osim proširenja, što će još novo za NATO donijeti samit u Bukureštu? =To će vjerojatno biti najveći samit NATO-a. Na njemu se očekuje gotovo 60 izaslanstava iz zemalja članica NATO saveza, ali i šire. NATO, naime, ima samo 26 zemalja. Na samitu će tako biti zemlje koje sa svojim snagama sudjeluju u NATO operacijama, prije svega u Afganistanu. Održat će se sastanak Vijeća NATO - Rusija, te Komisije NATO - Ukrajina. Na samitu se očekuje dolazak predsjednika Rusije i Ukrajine, kao i glavnog tajnika UN-a, predsjednika Europske komisije, visokog povjerenika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. U svakom slučaju, bit će to impresivan skup, koji će se baviti pitanjima operacija i donošenja strateških dokumenata vezanih uz Savez i operacije. Samit će se baviti i izazovima sigurnosti za 21. stoljeće, u koje spadaju energetska sigurnost, terorizam i borba protiv proliferacije oružja za masovno uništenje. Dakle, bavit će se svim sigurnosnim pitanjima koja su u ovom trenutku visoko na dnevnom redu NATO-a, ali i drugih zemalja koje su partneri Sjevernoatlantskom savezu. -Koliko dugo ste već veleposlanik RH pri NATO-u i kakvim biste ocijenili to razdoblje? Jeste li zadovoljni učinjenim i osjeća li se neko olakšanje dobro obavljenim poslom prije Bukurešta? =O olakšanju bih govorio tek nakon Bukurešta. Kao što sam već rekao, nastojanju da postanemo članicom Saveza svi segmenti politike dali su svoj doprinos, pa tako i Misija Republike Hrvatske pri NATO-u. U Misiji je bilo, i još uvijek ima, sjajnih ljudi koji su požrtvovnim radom pridonijeli svemu onome u čemu ćemo, nadamo se, i uspjeti. Ono što je bitno jest da Bukurešt, odnosno pozivnicu ili punopravno članstvo, ne treba gledati kao završen posao. To je samo jedna faza, nakon koje, kao uvijek u životu, slijedi novi početak. Hrvatska će se sigurno još više baviti pitanjima koja su na dnevnom redu Saveza, ali kao sukreator politike Saveza. Morat ćemo se, a to je dobar osjećaj, naviknuti da će se nakon ulaska u NATO i poslije ulaska u EU, "međunarodna zajednica" u Hrvatskoj izgovarati u prvom licu množine. Od onih koji su promišljali ili analizirali politiku NATO-a postat ćemo oni koji će je stvarati. To je, po mojem mišljenju, u najboljem interesu ne samo nacionalne sigurnosti nego ukupnog međunarodnog položaja Republike Hrvatske. Hrvatska će postati aktivni sudionik međunarodnih odnosa i sve ono što će u perspektivi biti politika i NATO-a i EU-a po ulasku u te integracije bit će dio i naše politike.