- Objavljeno: 27.12.2020.
GORDAN GRLIĆ RADMAN: U javnosti vlada stereotip da se ne volimo, no NAŠI ODNOSI SA SLOVENIJOM SU STVARNO DOBRI
Ministar Grlić Radman za Glas Istre: Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa dobivamo cjelovitiju zaštitu našeg mora
Ovo proglašenje isključivog gospodarskog pojasa završni je stupanj jer mi sada možemo provoditi potpunu zaštitu osjetljivog eko sustava. Nova situacija osigurat će obnovu ribljeg fonda. S Talijanima smo, na primjer, donijeli odluku oko zaštite Jabučke kotline. Moguće je, dakle, po potrebi stvarati određene zaštićene zone. Baš sam u Saboru govorio o ugroženosti jedne značajne ribe, lista. Ovo nam sada pruža mogućnosti da istražujemo i štitimo riblji fond. Uglavnom, povećavamo prostor svog nadzora.
Dolazak ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u ovu regiju, te posebno u Hrvatsku, kao i proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, kojim Hrvatska preuzima puniji, sadržajniji i smisleniji nadzor nad Jadranom, u prvi plan pozicionirali su ministra vanjskih poslova Gordana Grlić Radmana. Kraj godine tom je diplomatu obilježen nizom važnih sastanaka i susreta, počelo je s Lavrovim, završilo s talijanskim i slovenskim kolegama u Trstu. Zanimljiva su, naravno, i promišljanja Grlić Radmana o situaciji u nikad mirnoj BiH i Srbiji, kao i izlazak Britanije iz EU-a, proces koji upravo ovih dana doživljava svoju kulminaciju.
Prošlo je već gotovo dva tjedna od dolaska Lavrova u Hrvatsku i u regiju, no interes za tog dugovječnog ruskog ministra vanjskih poslova, vjerojatno i svjetskog rekordera po neprekinutom stažu, i dalje je velik. Kako vas se dojmio Lavrov?
Zajedno s luksemburškim ministrom vanjskih poslova, mislim da je Lavrov po stažu stvarno rekorder. Razlika je možda u kojem mjesecu. Upoznao sam ga još u Münchenu, na 56. konferenciji o sigurnosti u veljači ove godine.
Kakve su bile prve impresije?
Doživio sam ga kao zanimljivog, zapravo karizmatičnog ministra. Predstavnik je klasične diplomacije s istančanim smislom za taj posao. Ima nesumnjivo veliko iskustvo i zna upravljati procesima u međunarodnim odnosima.
Kako promatrati to što se događa u našem susjedstvu, s Vučićem u Srbiji i Dodikom u Republici Srpskoj? Onda dolazi novi američki predsjednik Joe Biden koji nije naklonjen srpskoj politici. Opet, tu je i Rusija koja ne skriva podršku Beogradu pa i Banja luci. Oni uporno destabiliziraju regiju.
Gledajte, naravno da pratimo što se događa u susjedstvu i da odnosi sa susjednim državama ostaju u fokusu naše vanjske politike. Tu prvenstveno mislim na države jugoistočne Europe, odnosno aspirantice na članstvo u EU-u. Hrvatskoj je u interesu imati stabilno i sigurno susjedstvo, a podržavat ćemo svaki napor svake države na zapadnom Balkanu na njenom europskom putu.
Kakva je trenutna hrvatska politika prema Rusiji?
Mi prema Rusiji zadržavamo takozvani dvotračni pristup. Kao dio EU-a podržali smo sankcije prema Rusiji s kojom se u nekim područjima slažemo, ali u nekima ne. Priznali smo teritorijalni suverenitet Ukrajine i bili smo protiv aneksije Krima, ali isto tako smo zainteresirani za dijalog s Rusijom. Gledajući bilateralne odnose, gospodarski i trgovinski dobro surađujemo. Njihovi turisti dolaze kod nas, oko toga postoji obostrani interes, surađujemo i u kulturi. S druge strane, Hrvatska želi energetsku diversifikaciju i ne želi po pitanju opskrbe plinom ovisiti o jednom izvoru.
Svijet je pred velikim izazovima. Pandemija koronavirusa je pokazala ranjivost ljudskog roda. Mijenjaju li se u međunarodnoj politici prioriteti i neprijatelji?
Imamo nove oblike prijetnji i ugroza. Oni sad nadilaze klasične ratne i vojne sukobe. Moramo se ujediniti da bismo se borili protiv kibernetičkih napada, terorizma, vjerskog radikalizma, elementarnih nepogoda i klimatskih promjena koje ugrožavaju čitav svijet.
Dolazak Bidena u jednom dijelu javnosti tumači se kao olakšanje nakon Trumpa.
Utjecaj SAD-a nemjerljiv je i važan u doprinosu miru i održavanju svjetskog poretka, a Hrvatska je uvijek uspješno surađivala s administracijama SAD-a. Bidenova će administracija, moglo bi se pretpostaviti, imati drugačiji odnos prema EU-u, ali i prema svojoj ulozi u međunarodnoj zajednici. Hrvatska je uvijek vodila proeuropsku, ali i transatlantsku politiku i vjerujem da je suradnja SAD-a i Europske unije najbolji pristup za sve naše države i njihove građane.
Ostaje li SAD strateški partner Hrvatske, iako je s naše strane malo pretenciozno tvrditi o strateškom partnerstvu.
Svakako da nastavljamo graditi bliske prijateljske odnose, kao i suradnju na prioritetnim temama od zajedničkog interesa, poput obrane i sigurnosti, gospodarske i energetske suradnje. U našim odnosima kao referentnu godinu uzimamo 1994. kad se SAD jako angažirao oko Washingtonskog i poslije Daytonskog sporazuma kojim se postigao mir u ovoj regiji.
Puno je mrlja na politici međunarodne zajednice pa i velikih svjetskih sila u tom razdoblju. Dovoljno se samo prisjetiti Srebrenice.
Tih 8.000 pobijenih muškaraca je strašno poglavlje povijesti. Neopisiva tragedija u srcu Europe koja nije, kao ni ostatak svijeta, adekvatno reagirala.
Dojam je da slučaj Srebrenice i dalje opterećuje odnose u ovoj regiji. Srpska strana, i RS i sama Srbija, to užasno relativiziraju.
Srebrenica jako opterećuje. Najeklatantniji primjer zločina koji se nakon Drugog svjetskog rata nije smio dogoditi u Europi, a danas je nedopustivo njegovo negiranje.
Koliko Bosna s teretom Srebrenice i osporavanjem tamošnjeg zločina sa srpske strane može postati regija iskrenog mira i prosperiteta? Koliko i kako BiH sa svim svojim različitostima i neslaganjima može opstati?
Pravo je pitanje koliko su tamo institucije jake i koliko mogu provoditi pravo i prave politike. Tamošnji državni aparat je glomazan, sve što se ide niže to je i kompliciraniji. Gledajte, uvijek govorim o proširenju Europske unije na jugoistok Europe, jer je to jedini put za postizanje dugoročnog mira, stabilnosti i gospodarskog razvoja zemalja jugoistočne Europe.
Hoće li se Daytonski sporazum, kao opći mirovni sporazum, mijenjati?
Nije stvar samo u promjeni, idemo vidjeti što se promijenilo u praksi nakon Daytonskog sporazuma. Promjena može doći iznutra, od sva tri naroda koji moraju vidjeti čime su zadovoljni, a čime nisu. Kada spominjete BiH, moram reći da Hrvatska želi pomoći u europskom putu i reformskim naporima, gdje želimo da se osiguraju jednaka prava za sva tri konstitutivna naroda - Bošnjake, Hrvate i Srbe, osobito u pogledu njihove legitimne zastupljenosti u institucijama.
Preformulirat ću vam pitanje otprije – kako je moguć suživot, s ili bez Daytonskog sporazuma, kad sva tri naroda na iste događaje gledaju iz različitih perspektiva i kad srpska strana podcjenjivački, čak i degutantno gleda na jednu Srebrenicu?
To je, u pravu ste, jako opterećujuće. Čim postoji dramatično drugačiji pogled na jednu ovakvu situaciju, to je realno problem. Druga je stvar ako se ne gleda isto na neku situaciju koja nije posebno važna ni obvezujuća. Svatko može imati neki svoj pogled, može postojati različitost iz koje se neće rađati problem. No, ovo sa Srebrenicom je preopasno. Istinska negacija zločina je loša poruka običnom građaninu, ali i narodima.
Dolazak Joea Bidena na čelo SAD-a vratit će BiH barem u mini fokus američke politike. On je vrstan poznavatelj ovdašnjih prilika i bio je vrlo kritičan prema srpskoj politici.
Kako možemo čitati, u BIH, ali i u Srbiji njegova je pobjeda izazvala veliki interes. Poznato je što je govorio 90-ih godina, nipošto nije bio površan, upoznat je sa situacijom. Tada smo mogli biti sretni da je netko iz vrha SAD-a prepoznao tadašnju situaciju. Sada su nova vremena, nove okolnosti i nova preslagivanja odnosa. Nerealno je očekivati da će sada američka politika biti identična onoj iz 90-ih. U međuvremenu, Hrvatska je postala dio NATO-a i EU-a. Mi smo čimbenik s kojim će se raspravljati na ravnopravnijoj razini.
Koliko Hrvatskoj odgovara dolazak Bidena na vlast s obzirom na našu vanjsku politiku? Je li on za nas bolje rješenje nego Trump?
U odnosima sa SAD-om smo došli do toga da će uskoro za hrvatske građane biti ukinute vize. To je veliko postignuće, jer će omogućiti nesmetano putovanje naših državljana u SAD, pridonijeti lakšem povezivanju, kao i razvijanju poslovnih veza s SAD-om. Za vrijeme Trumpove administracije otvorili smo i pregovore o sklapanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Šire gledajući, odnosi SAD-a i EU-a u nekim situacijama nisu bili usklađeni. Riječ je o pristupu multilateralizmu, ali i o nekim drugim stvarima poput američkog napuštanja nuklearnog sporazuma s Iranom.
Biden bi to mogao razriješiti i vratiti se s Iranom u priču.
Tako je i komunicirao u samoj kampanji. Biden je ozbiljan predsjednik koji je u politici 48 godina.
Kako stojimo s najbližim susjedima, Slovencima, nakon proglašenja isključivog gospodarskog pojasa?
Sa slovenskom politikom odnosi su determinirani linijom dobre suradnje i na uzlaznoj su putanji. Kad uzmemo u obzir vrijeme arbitraže, gdje gotovo da i nije bilo značajnijih susreta, to se prevladalo. Nakon dolaska Janeza Janše na vlast, s kojim naš premijer Plenković ima jako dobru suradnju, kao i ja sa slovenskim ministrom vanjskih poslova, odnosi su stvarno dobri. No, javno mnijenje u obje države i dalje je možda previše u stereotipu da se ne volimo, da nismo iskreni i da tu nema pravog prijateljstva. Moramo uložiti puno energije u politički dijalog s građanima, i naša i slovenska politika.
Zar je moguće da su nacionalne politike i političari u slučaju hrvatsko-slovenskih odnosa u boljim relacijama nego građani?
Pa izgledno je da između politika postoje velike podudarnosti. Javnost je, recimo, u Sloveniji drugačije senzibilizirana na naše proglašenje isključivog gospodarskog pojasa nego što je to slučaj u Hrvatskoj. To proglašenje je samo promjena postojećeg ZERP-a. Za nas je to veći oblik zaštite našeg mora i donosimo to s talijanskom stranom.
Imat ćemo veći oblik zaštite nego dosad?
Apsolutno. Ona će biti cjelovitija, učinkovitija. Ovo proglašenje je završni stupanj jer mi sada možemo provoditi potpunu zaštitu osjetljivog eko sustava. Nova situacija osigurat će obnovu ribljeg fonda. S Talijanima smo, na primjer, donijeli odluku oko zaštite Jabučke kotline. Radi se o prostoru od 2.700 četvornih kilometara, gdje smo dogovorili njegovu zaštitu, osim za određene autorizirane brodove. Moguće je, dakle, po potrebi stvarati određene zaštićene zone. Baš sam u Saboru govorio o ugroženosti jedne značajne ribe, lista. Ovo nam sada pruža mogućnosti da istražujemo i štitimo riblji fond. Uglavnom, povećavamo prostor svog nadzora.
Nalazimo se u turbulentnim i posebno za Europu izazovnim vremenima. Koliko će izlazak Velike Britanije iz EU-a uzdrmati temelje ovako posložene Europe i njenog saveza?
To pitanje treba sagledavati s više aspekata: političkih, socijalnih, gospodarskih. U tranzicijskom razdoblju Velika Britanija je bila dio jedinstvenog tržišta i carinske unije. No, Europska unije je snažna, prilagodljiva i spremna na izazove. To je dokazano i u ovoj pandemiji. Naravno da pozdravljamo dogovor o budućim odnosima, bilo je neizvjesno, ali postignut je dogovor nakon vrlo intenzivnih pregovora tjedan dana prije kraja prijelaznog razdoblja. A ono čemu se nadamo je svakako nastavak snažnog partnerstva s Velikom Britanijom.
Britaniji nije lako, sada je i na udaru mutiranog Covida 19.
Zbog recentnog slučaja s mutacijom virusa Covid-19, otkazani su ulasci i izlasci iz te države. No, ovog je tjedna avion Croatia Airlinesa ipak sletio iz Londona u Zagreb, osjećali smo dužnost omogućiti povratak našim građanima.
Kad bi se sada u Velikoj Britaniji ponovno proveo referendum o izlasku iz EU-a, kako bi njihovi građani glasali?
Teško je špekulirati. Ovako bih vam odgovorio: integracije su uvijek jedan viši stupanj, dok su dezintegracije anomalije jednog sustava. S time dolaze i novi izazovi za naše odnose. Nama je od prvog dana bilo žao da Velika Britanija izlazi, ali smo razumjeli i poštovali odluku.
Nadamo se da izlazak Britanije iz EU-a neće utjecati na dolazak njihovih gostiju u Hrvatsku.
Ne, neće utjecati. Njihova je omiljena destinacija Dubrovnik. Mi ćemo, jasno, osigurati da nema birokratskih problema oko njihovog dolaska.
Pomalo je pala u zaborav migrantska kriza. Nadomak hrvatske granice, s bosanske strane, postoje kampovi. Je li sada na snazi nekakav status quo?
Kao što znate, vanjska granica EU-a, na dijelu koji štiti Hrvatska, nalazi se već dugo pod iznimnim pritiskom. Kada pogledamo broj spriječenih ilegalnih ulazaka na područje Hrvatske tijekom prvih deset mjeseci ove godine, možemo reći da snagu migrantskog pritiska zapravo nije osujetila niti epidemija Covid-19. Te brojke, zajedno s kontinuiranim rastom broja osoba uhićenih zbog ilegalnog krijumčarenja ljudi, govore o ogromnim naporima koje hrvatska granična policija ulaže na istočnim granicama. Jasno je da nas to sve zabrinjava i da želimo što prije pronaći rješenja, i tu postizanje konačnog dogovora na razini EU-a o Paktu o migracijama i azilu ima ključnu ulogu. I ovdje je ključno pitanje pronaći zajednička rješenja da bi se izbjegla zlouporaba međunarodnog sustava zaštite. A ravnotežu između solidarnosti i odgovornosti doživljavamo kao presudnu.