Govor ministrice Pejčinović Burić na međunarodnoj konferenciji „Proširenje NATO-a na Zapadni Balkan“

Govor potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Marije Pejčinovć Burić na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji „Proširenje NATO-a na Zapadni Balkan“, koja se 22. studenog 2017. godine, održala u Muzeju Mimara u Zagrebu.

 

Poštovani gospodine Vukadinoviću, cijenjeni i dragi kolega ministre vanjskih poslova Crne Gore, gospodine Darmanoviću, ekselencije, poštovani sudionici,

Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i u svoje osobno ime, te otvoriti konferenciju koja za temu ima širenje NATO-a na preostale zemlje-aspirantice iz našeg susjedstva. Ovdje osobito ističem Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju.

Kao što znate, Hrvatska i Albanija postale su članicama još 2009. godine, a Crna Gora pridružila nam se 5. lipnja ove godine. Dopustite mi da Crnoj Gori i ovdje prisutnom kolegi Darmanoviću i u ovom prigodom čestitam na tom važnom koraku, koji značajno pridonosi sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Europi.

Iz perspektive Hrvatske, motiv za pridruživanje Sjevernoatlantskom savezu i osiguravanje naših istočnih granica bio je posve razumljiv. Samo  petnaestak godina ranije Hrvatska je bila žrtvom brutalne agresije i višegodišnje okupacije velikog dijela svog državnog područja.

Hrvatska se ovome uz ogromne žrtve uspješno oduprla i danas je geopolitička situacija na sreću drukčija. No, moguće ugroze nisu posve isključene. Pojavile su se i nove, posebice u smislu jačanja terorizma, nezakonitih migracija i sigurnosnih ugroza na širem, globalnom planu.

Člankom 5. Washingtonskog ugovora iz 1949. predviđena je obveza međusobnog pomaganja bilo kojoj članici NATO-a u slučaju da bude napadnuta. Ta odredba važan je motiv za članstvo u tom vojno-političkom savezu, kako prije, tako i u budućnosti. Uz to, prevencija mogućih sukoba i raznih vrsta sigurnosnih ugroza temeljna je metoda djelovanja Sjevernoatlantskog saveza.

No, NATO nije samo važan u pogledu obrane, već u brojnim slučajevima pridonosi i političkom i ekonomskom razvoju država članica. Mnoge države Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe postale su članstvom u NATO-u atraktivnije i za izravna strana ulaganja. U tom se pogledu unutar NATO-a i prema zemljama uključenima u razne oblike suradnje mnogo polaže na jačanje gospodarske i znanstveno-tehnološke suradnje.

NATO je i dalje temeljni oslonac obrane i sigurnosti država članica Europske unije. Ovdje bih skrenula pozornost i na jačanje uloge trajne strukturirane suradnje na planu obrane i sigurnosti (Permanent Structured Cooperation – PESCO), kojoj je Hrvatska pristupila prošli tjedan zajedno s još 22 druge države članice EU-a. NATO i PESCO vidimo kao kompatibilne, a ne kao rivalske niti kao isključive oblike jačanja zajedničke sigurnosti.

Kada je riječ o uključivanju preostalih zemalja Jugoistočne Europe u NATO ili u pojačanu suradnju s njim, ova nastojanja imaju svoj kontinuitet i vremensku perspektivu. Atlantsko vijeće Hrvatske, primjerice, toj je temi posvetilo i dio svoje 14. škole, održane prije dvije godine na Šipanu.

Ova i druga nastojanja uklapaju se u višegodišnju Politiku otvorenih vrata NATO-a, koja se višekratno potvrdila kao jedna od najdjelotvornijih politika Saveza kada je riječ o snaženju sigurnosti i stabilnosti u čitavom europsko-atlantskom području.

Unatoč naslijeđenim ili novonastalim složenim okolnostima, vidljiv je napredak i u četirima državama jugoistoka Europe koje nisu članice, a u kojima je sve snažnija perspektiva članstva ili pojačane suradnje s NATO-om. Takva suradnja nastavlja davati snažan poticaj za provedbu širih reformi, posebice u kombinaciji s europskom integracijama i približavanju članstvu u Europskoj uniji.

Širenje NATO-a odnosno njegove nazočnosti izuzetno je poticajan transformacijsko-reformski mehanizam, koji pridonosi i stabilnosti hrvatskoga susjedstva i samog Saveza kao zajednice slobodnih i miroljubivih zemalja. Zbog toga je zadržavanje Politike otvorenih vrata visoko među prioritetima NATO-a i od strateške važnosti za Hrvatsku, kojoj je stalo da se čitava jugoistočna Europa učvrsti kao zona stabilnosti, sigurnosti, uređenih međusobnih odnosa i sveukupnog prosperiteta.

U tom kontekstu Hrvatska je tijekom 2016. predsjedala i Američko-jadranskom poveljom (A5), inicijativom za političko-sigurnosnu suradnju u Jugoistočnoj Europi. Pokrenuli smo i Jadransku trilateralu s Albanijom i Crnom Gorom, čiji je prvi sastanak ovo proljeće održan u Splitu, a drugi prošli tjedan u Draču u Albaniji. 

Posebno mi je drago što ću na predstojećem sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a 5. i 6. prosinca u Bruxellesu moći s ostalim kolegama razmotriti tekuća zbivanja glede provođenja Politike otvorenih vrata, te u skladu s time dati i svoje konkretne preporuke. Svi želimo procesu jačanja sigurnosti u jugoistočnoj Europi dati nov zamah.

Važan orijentir bit će i Sastanak na vrhu NATO-a u srpnju iduće godine u Bruxellesu. Vjerujemo kako bi i taj skup na odgovarajući način trebao vrednovati euroatlantski angažman aspirantica za NATO iz jugoistočne Europe.

Smatramo nužnim da Savez ne samo pomno prati ohrabrujuće trendove, nego i da države u kojima su oni vidljivi i opipljivi osjećaju kontinuiranu potporu NATO-a.

U tom smislu, Hrvatska se snažno zauzima za što žurniju aktivaciju Akcijskog plana za članstvo u NATO-u (MAP) za Bosnu i Hercegovinu. Aktivacija MAP-a dala bi snažan poticaj upravo onim snagama u BiH koje predano nastoje stabilizirati i pokrenuti svoju državu i usmjeriti je u pravom smjeru.

Kada je riječ o Makedoniji, vide se odlučniji potezi u smjeru euroatlantske integracije. Osim što ohrabrujemo tamošnje vodstvo na nastavak unutarnjih reformi, zauzimamo se da se što prije nađe prihvatljivo rješenje glede pitanja imena kao zadnje zapreke za slanje pozivnice u NATO. Hrvatska daje potporu i daljnjem jačanju odnosa Kosova i NATO-a, kao zaloga stabilnosti i sigurnosti u budućnosti. Također, bilježimo u posljednje vrijeme i unaprjeđenje suradnje Srbije i NATO-a na praktičnoj razini.

Zaključno, vjerujem da se u svjetlu sigurnosnih izazova s kojima se suočavamo kako u Jugoistočnoj Europi tako i na globalnoj razini, ipak krećemo u jedinom ispravnom smjeru. To je smjer slobodne i dobrovoljne suradnje u okviru NATO-a i EU-a te dijaloga i suradnje sa svim drugim zainteresiranim državama s kojima nas povezuje opredjeljenje za jačanje mira i sigurnosti u našem dijelu Europe. Djelovanje Atlantskog vijeća Hrvatske, iz perspektive djelovanja civilnog društva i znanstvenog istraživanja, već dugi niz godina daje vrijedan doprinos tim stremljenjima. Na tomu Vam posebno zahvaljujem.

Želim vam uspješan nastavak konferencije i razmjene mišljenja o ovoj važnoj temi.

Hvala vam.