Ministrica Marija Pejčinović-Burić: Od Slovenije očekujemo da ne poduzima jednostrane akcije. Mi joj i dalje nudimo dijalog

 

Intervju možete pročitati i ovdje:

https://www.vecernji.hr/premium/marija-pejcinovic-buric-slovenija-ministarstvo-vanjskih-poslova-1178607

 

Koji vam je ovo ured u Ministarstvu?, pitamo novu ministricu vanjskih i europskih poslova dok se u kabinetu pripremamo za prvi, nastupni intervju nakon njezina imenovanja. Četvrti, kaže. Jer karijera Marije Pejčinović-Burić od 2001. usko je vezana uz MVP i pitanja vanjske i europske politike. Novu ministricu već sljedeći tjedan čeka vatreno krštenje – objava presude o razgraničenju između Hrvatske i Slovenije, ali su pred njom i druga pitanja, odnosi sa Srbijom, zaštita Hrvata u BiH, transformacija EU i pozicioniranje Hrvatske u EU i svijetu.

Za Hrvatsku su, odlukom Sabora, arbitražni sporazum i arbitražni proces gotova stvar, ali za Sloveniju nisu. Što konkretno očekujete, što će se događati 30. lipnja, dan nakon objave presude? Kako će izgledati sljedeći dani i tjedni?

 - Slično kao i svi ostali. To je pitanje otvoreno godinama i mislim da se ništa dramatično neće dogoditi. Naša je pozicija jasna. Držimo da je arbitražni proces nepovratno kontaminiran i kompromitiran, ali je važnije da su Hrvatska i Slovenija, dvije susjedne zemlje, odgovorne članice EU i NATO-a i da u tom kontekstu imamo puno više interesa i tema koje nas spajaju. To nas obvezuje da radimo i tražimo sporazume u međusobnom dijalogu i da tamo gdje se ne možemo usuglasiti, to stavimo u kontekst u kojem ga možemo rješavati. Tako bi trebalo razmišljati sada, a pogotovo u trenutku kad odluka bude objavljena. Granica postoji od 1991. Slovenija ju je prihvatila, s njom je međunarodno priznata, ušla u UN, EU i NATO. To je za nas važna pozicija, ali je i jednako važno da život teče normalno s obje strane granice, sukladno sporazumu o pograničnom prometu i suradnji.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec najavio je da Slovenija ima nekoliko scenarija za period poslije pravorijeka. Ima li Hrvatska takvih planova?

- Sva naša nadležna tijela i službe zadužene za pitanje granica cijelo vrijeme vrlo pozorno prate što se događa oko granice i na njoj i to će nastaviti činiti i u danima pred nama. Od Slovenije očekujemo da ne poduzima jednostrane akcije.

Slovenski političari stalno naglašavaju da lobiraju za svoje interese. A Hrvatska?

- Riječ je o normalnom diplomatskom poslu i zato ga nismo posebno isticali. Radimo cijelo vrijeme na tom pitanju i predstavljamo naš stav, a taj je da je granica bilateralno pitanje, da je arbitraža grubo kompromitirana i završena, ali isto tako da želimo doći do obostrano prihvatljivog rješenja koje će donijeti još bolje odnose.

Kako kad Slovenija - a tri vlade pozivale su Ljubljanu - ne pristaje na razgovore?

- U tome i jesu najvidljivije naše različite pozicije. Od trenutka kompromitacije arbitraže i odluke Sabora 2015., ustrajali smo i ustrajat ćemo na razgovorima. Na žalost, proces je, ne našom krivnjom, kontaminiran i podsjećam da kada je protupravno djelovanje Slovenije razotkriveno, slovenska zastupnica u arbitražnom postupku i arbitar kojeg je imenovala Slovenija odmah su dali ostavke. Imali smo samo jednu mogućnost, a ta je da sukladno Bečkoj konvenciji, istupimo iz arbitražnog sporazuma. O tome smo obavijestili sve instance koje smo trebali i kontinuirano od tada pozivamo slovensku stranu na razgovore o mogućim rješenjima.

Očekujete li političke pritiske iz Slovenije?

- Da se ovo događa u nekom prijašnjem stadiju, možda. Danas je Hrvatska članica EU i NATO-a i treba okrenuti novu stranicu. Partnerske smo i prijateljske države, članice NATO-a i EU i u tom kontekstu i u dobroj vjeri treba naći novi način rješavanja bilateralnog spora.

Koliko je realna slovenska blokada hrvatskog ulaska u Schengen?  Odluka je politička i donosi se jednoglasno među članicama.

- Pitanje ulaska u Schengen je važno za Hrvatsku, ali i za sve članice EU upravo zbog sigurnosti, borbe protiv terorizma i zaštite vanjskih granica. Mi predano radimo na ispunjavanju preostalih zadaća i kad ispunimo sve obveze, očekujemo da će širi interesi prevladati i da pritisaka na Hrvatsku neće biti.

Koji je stav EK o arbitraži i može li Bruxelles ili neko drugo tijelo nametnuti sankcije ili prisiliti Hrvatsku na ostanak u sporazumu ili na primjenu presude?

- Samo možemo ponoviti ono što je EK istaknuo, a to je da podržava održivo bilateralno rješenje oko kojeg bi se dogovorile obje strane i da ustraju u dijalogu. Arbitraža nije, niti je ikada bila dio pregovora o članstvu u EU. U arbitražu smo ušli kao dvije suverene države, iz nje istupili zbog njezine kompromitacije i ne vidimo da bi netko Hrvatskoj mogao nametnuti bilo kakvu odluku vezanu uz to.

Prilika za razgovor sa slovenskim dužnosnicima bit će i na Dubrovnik forumu. Koja mu je ovogodišnja tema?

- Tema je jadransko-mediteranska suradnja i sigurnost u jugoistočnoj Europi. U ovom trenutku, kad su sigurnost i suradnja ključne riječi, upravo taj mediteranski bazen i jugoistočna Europa su vrlo važni. No osim sa sigurnosnog aspekta, treba gledati i mogućnosti gospodarske suradnje, povezivosti i infrastrukture koja će omogućiti prosperitet te razvijati međukulturni dijalog. Dan prije Dubrovnik foruma u Dubrovniku se održavaju i dva završna skupa procesa suradnje u jugoistočnoj Europi na kojem Hrvatska završava, a Slovenija preuzima predsjedanje.

Tko dolazi iz Srbije?

- Najavljeni su njihovi najviši predstavnici.

Je li došlo vrijeme da se pokuša ostvariti dijalog sa Srbijom o otvorenim pitanjima?

- Vlada je od početka počela raditi na ponovnom pokretanju razgovora o otvorenim pitanjima, prije svega o vrlo osjetljivom pitanju sudbine zatočenih i nestalih. U veljači smo u MVEP-u s naše strane imenovali osobu za kontakt, što smo prenijeli i srbijanskoj strani, ali ona još nije imenovala svoga predstavnika. Dosad nije bilo pomaka, možda su na to utjecali i nedavni izbori. Ipak, postoje naznake da interes za razgovore postoji. No, ima pitanja u kojima smo postigli napredak, kao što je povratak kulturnog blaga i zaštite manjina, odnosno udžbenika na materinskom jeziku koji dobro pokazuje da se malim pomacima može unaprijediti odnos.

Ostaje pitanje zakona o hibridnoj regionalnoj nadležnosti za ratne zločine.

- Mi držimo da je taj zakon bez presedana u poredbenim nacionalnim zakonodavstvima, te da ne pridonosi dobroj regionalnoj suradnji. Srbija taj zakon primjenjuje i prema Hrvatskoj, članici EU, i u suprotnosti je s temeljnim načelima Unije, posebice s načelom iskrene suradnje i povjerenja između država članica i nastojanjem da se izbjegne sukob nadležnosti u kaznenim stvarima između država članica. Sukladno tome, izbjegavanje sukoba nadležnosti sa susjednim zemljama je jedno od prijelaznih mjerila u pregovorima između Srbije i EU u 23. poglavlju. Ako Srbija doista želi graditi regionalnu suradnju, onda svakako u skorijoj budućnosti treba raditi na izmjenama spornog zakona. Nezamislivo je da Srbija postane članica EU i da ima zakon koji ide protiv druge države EU.

Je li blokada pregovora opcija koju bi Hrvatska mogla opet koristiti?

- Hrvatska će inzistirati na ispunjavanju svih mjerila, kao što je to vrijedilo i za sve ostale članice na putu ulaska u EU.

Je li blokada Srbije bila pogreška?

- Hrvatska je inzistirala na kriterijima. Naš je stav i dalje da proširenje treba nastaviti i posebno smo zainteresirani za proširenje u državama u neposrednom susjedstvu: BiH, Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji, Kosovu, Makedoniji, ali zastupamo stav da treba ustrajati na kriterijima jer je korist od takvog pristupa višestruka. Iz našeg iskustva svjedočimo da se tako proces pristupanja lakše provodi, a i čuva se njegov kredibilitet.

Od tri konstitutivna naroda u BiH, Hrvati su nesumnjivo u najtežoj situaciji. Koliko je Hrvatska zadovoljna zadnjim događanjima – odlukama Ustavnog suda BiH iz prosinca 2016. i odluke Ustavnog suda o gradu Mostaru o tome da neke odredbe izbornog zakona krše ustavno načelo ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda?

- Vlada je kao jedan od prioriteta vanjske politike postavila odnose s BiH, pri čemu bih posebno istaknula potporu njezinu putu u EU te brigu o hrvatskom narodu u BiH, što je za nas i ustavna obveza. Pritom je krucijalno osigurati da sva tri konstitutivna naroda i svi građani BiH uživaju sva legitimna politička prava. Konstitutivnost triju naroda je i dio Daytonskog sporazuma te Ustava BiH. Dvije odluke Ustavnog suda BiH nalažu mijenjanje izbornog zakona i mi snažno zagovaramo da se promjenama zakona vrati stvarna jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH.

Nakon uhićenja pripadnika HVO-a u Orašju pojavile su se kritike pravosuđa u BiH. Ima li Hrvatska povjerenja u pravosuđe BiH?

- Pravosuđe je jedna od važnijih tema pregovora s EU. Kad BiH započne pregovore, otvorit će se šire mogućnosti da se BiH ciljano pomaže i u provedbi reformi neophodnih u pravosuđu.

Najavili ste da će vanjska politika pod vašim mandatom biti politika kontinuiteta. To podrazumijeva i jači angažman na srednjoeuropskom području.

- Nas zanima jača prisutnost u srednjoeuropskom prostoru, posebno u okviru inicijative V4+ (Višegradska skupina) i 10. srpnja pozvana sam na sastanak u Budimpešti. Nadalje, Hrvatska je jedan od inicijatora inicijative Tri mora u koju se uključuje sve više aktera. Vjerujemo da jačanje ovog područja na gospodarskom planu može pridonijeti razvoju država, gospodarskom prosperitetu, ali i boljoj sigurnosti u tom dijelu Europe.

Kako reagirate na kritike da Hrvatska surađuje s državama kod kojih je Bruxelles primijetio otklizavanje od demokratskih vrijednosti, te čak pokrenuo proceduru nadzora vladavine prava, a spominjalo se i aktiviranje famoznog članka 7.?

- Poštovanje vladavine prava regulirano je Lisabonskim ugovorom, u tom smislu sada EK vodi dijalog s Poljskom. Uvijek se može potegnuti aktivacija članka 7., no smatramo da je nastavak dijaloga EK – Poljska najbolji put da se razriješe dvojbe koje EK ima s državom članicom. S druge strane, Poljska je nama država prijatelj i s njom dalje gradimo suradnju. Jedno ne isključuje drugo: treba se raditi na poštovanju pravne stečevine, ali i razvijati bilateralne odnose s državama članicama.

Koliko je Zagreb sada, pola godine od početka rada Trumpove administracije, siguran u stavove SAD-a prema Hrvatskoj, njihove zainteresiranosti za zapadni Balkan te privrženost NATO-u?

- Hrvatska i SAD su NATO saveznice i partnerske zemlje, posebno kad je riječ o obrani, sigurnosti, borbi protiv terorizma te energetici. U posljednjih pola godine upravo je u tim područjima vidljiv ne samo kontinuitet, već i određeni razvoj. O odnosu najbolje govori činjenica da je Hrvatska među saveznicima NATO-a jedna od onih država koja prima najviše vojne pomoći. Nedavno smo nabavili 16 jurišnih helikoptera po simboličnoj cijeni i sudjelujemo u pregovorima o isporuci druge opreme. Činjenicu da i predsjednik Trump dolazi kao gost na summit inicijative Tri mora u Varšavu vidimo kao potvrdu partnerskih odnosa, jer je Hrvatska uz Poljsku država koja je inicirala i snažno se zalaže za jačanje te inicijative.

Nakon godina stagnacije, odnosi s Rusijom se polako ponovno grade. Hoćete li nastaviti s približavanjem Moskvi?

- Nedavni ministarski posjet pokazuje našu želju da unaprijedimo odnose s Rusijom. Koliko god se naša mišljenja u nekim pitanjima razlikovala, prostora za suradnju ima i na tome treba raditi. EU i dalje ima sankcije prema Rusiji, ali postoje područja u kojima možemo više surađivati. U tom smislu posebno bih istaknula da želimo otvarati to tržište za naše gospodarstvenike i pojačati suradnju na turističkom i kulturnom planu.

Odnos s Ukrajinom svako malo iritira Moskvu. Otkad Hrvatska pomaže Ukrajini i na koje sve načine?

- Hrvatska od početaka krize pomaže Ukrajini u humanitarnim pitanjima – oporavak djece, razminiranje itd., radimo i na razvojnoj suradnji, posebno onoj koja se tiče dijeljenja iskustva u reformskim procesima vezanim uz provedbu sporazuma o pridruživanju. Naša iskustva iz mirne reintegracije su relevantna za Ukrajinu te ni u kojem smislu nisu suprotstavljena. Dapače, komplementarna su naporima međunarodne zajednice u uspostavi mira u okviru sporazuma iz Minska, angažmana OESS-a i rada u tzv. normandijskom formatu. Ne treba zaboraviti i da je Ukrajina jedna od prvih država koja je priznala Hrvatsku.

Zašto Rusija onda sada reagira na ponudu Hrvatske u prijenosu iskustva mirne reintegracije?

- Naša je pomoć Ukrajini usmjerena isključivo na izgradnju mira i nadamo se da će takvo razumijevanje našeg angažmana prevladati.

Ruski ministar vanjskih poslova kazao je da u odnosu Sberbanka i Agrokora nema političke pozadine, da je riječ o poslovnom odnosu.

- Ni mi ne vidimo političku pozadinu. Smisao svega što Vlada radi je sanacija i stabilizacija Agrokora kako bi se obveze prema dobavljačima i vjerovnicima poštovale. Sberbank je dio tog procesa.

Kako Hrvatska vidi budućnost EU? Je li opcija Europe s više brzina nama prihvatljiva?

- Hrvatska će se u razgovorima o budućnosti EU zalagati za to da se ne radi na dijeljenju na članice prvog, drugog i trećeg kruga. Solidarnost i kohezija su važni jer su glavni jamac prosperiteta svih dijelova Europe. Uostalom, EU i jest nastao kako bi se spriječili ratovi koji su stoljećima izbijali i zbog različitih stupnjeva razvoja. Iznimno je stoga važno da sve članice EU imaju isti status.