Govor ministrice Vesne Pusić na ministarskoj konferenciji Srednjoeuropske inicijative (SEI)

/transkript/

Želim iskoristiti ovu priliku da zahvalim Vama, ministre, i austrijskom predsjedanju SEI-em, te očito i vašemu ministarstvu za organizaciju ove važne konferencije u Beču.

SEI kao najveći regionalni forum za srednju i jugoistočnu Europu već se dokazao kao stalni promicatelj zajedničkih europskih vrijednosti, forum posvećen poticanju uzajamnog razumijevanja i razmjene iskustava, dobre prakse i spoznaja među državama članicama.

Prošle godine, Christopher Clark objavio je knjigu pod nazivom "Mjesečari" i sigurna sam da su neki od vas već vidjeli i pročitali tu knjigu s podnaslovom "Kako je Europa krenula u rat". To je vrlo zanimljivo i informativno, a ponekad i vrlo frustrirajuće štivo s povijesnim prikazom i analizom početka prvog svjetskog rata.

Austrijski ministar vanjskih poslova započeo je svoje izlaganje s jednom takvom invokacijom. Ono što želim reći je da ako tražimo opravdanje i objašnjenje zašto je potrebna regionalna suradnja u srednjoj i istočnoj Europi, kao i u Europi u cjelini, te zašto je to tako važno, sve je to detaljno opisano u ovoj knjizi i ona je zapravo obvezno štivo kako bi se izbjeglo srljanje zatvorenih očiju u velike katastrofe u Europi, posebice u dijelovima Europe gdje se to još do nedavno događalo, a to je srednja i jugoistočna Europa. Dakle, regionalna suradnja je odgovor i koliko god to banalno zvučalo, prvenstveni cilj je bez sumnje da se izbjegne katastrofa, sukobi, te da se pokuša postaviti temelje za prosperitetnu srednju i istočnu Europu.

Mislim da bi to možda prije godinu dana zvučalo apstraktnije nego što zvuči danas. Danas je taj cilj je vjerojatno jasniji i realniji jer imamo - rekla bih - tri zajednička interesa: jedan je suradnja među našim zemljama, a drugi je ulazak u Europsku uniju za neke od zemalja koje su sudjelovale u ovoj suradnji, dok treći uključuje zemlje Istočnog partnerstva od kojih se neke preklapaju s drugim ciljem i zemljama koje su na putu prema bliskijim odnosima i možda budućoj integraciji u EU.

Još jedna tema koja je upravo spomenuta, a koju mi u Hrvatskoj definitivno smatramo važnom za ovu vrstu suradnje, jest  - da preokrenem stvari - pitanje sigurnosti. Pitanje sigurnosti u današnjim okolnostima gotovo je isključivo pitanje energetike. Energetska suradnja u okolnostima na koje nismo potpuno navikli, jer nitko od nas koji sjedimo za ovim stolom, nikad do sada nismo doživjeli u našim životima pogoršavanje političkih odnosa između zapadne Europe, odnosno Europe ili Europske unije ili čega već, s Rusijom. Oni su se zapravo polako poboljšavali, ponekad je zapinjalo, ali tijekom godina, vjerojatno od ranih osamdesetih, pa čak i sedamdesetih, ti su se odnosi stalno poboljšavali, svake godine je bilo malo bolje nego prethodne godine. I sada, u posljednjih nekoliko mjeseci, suočeni smo sa situacijom da nismo sasvim sigurni kako reagirati na spoznaju da su se odnosi pogoršali i to u potpuno različitim okolnostima, u okolnostima velike međuovisnosti, što nije postojalo u stara vremena kad su odnosi bili loši. U međuvremenu, od sedamdesetih godina naovamo, međuovisnost Europe, Europske unije, zapadne Europe, cijele Europe i Rusije je porasla. Suočavajući se s pogoršanjem odnosa na jednom frontu ili pitanju, a to je Ukrajina i zemlje Istočnog partnerstva, te istodobno s  međuovisnosti u energetskim pitanjima, potpuno je nova situacija, i svi mi nastojimo smisliti kako to ne reći izrijekom, no istodobno smo svjesni tog problema i pitanja s kojim smo suočeni.

Zbog toga, suradnja u jugoistočnoj Europi, uključujući srednju Europu i jugoistočnu Europu, postaje za SEI, rekla bih, još važnija – u najmanju ruku - potencijalno uzbudljivo područje suradnje, ali svakako vrlo potrebno područje suradnje sa zemljama koje obuhvaćaju države članice Europske unije i zemlje koje se možda ni nema u vidu u ovome trenutku, uključujući i zemlje koje se nisu doživljavale ugroženima energetskom ovisnošću te su najednom otkrile da to ipak jesu, zasnovano na novim očekivanjima energetske suradnje. Prema tome, mislim da u tom smislu austrijsko predsjedništvo s predloženim dnevnim redom, tj. ključnim temama koje su stavili na dnevni red svog predsjedanja Srednjoeuropskom inicijativom, zapravo vrlo precizno definira prije svega najvažnije točke i najvažnije ciljeve u svezi s kojima tu suradnju ili taj oblik suradnje treba riješiti da bi ostali relevantni, da bi ispunili svoju misiju. U tom smislu koristim ovu raspravu danas kao svojevrsni uvod u raspravu o suradnji u Europi, srednjoj i jugoistočnoj Europi ili SEI, u smislu energetske suradnje, u smislu EU reformi i ključnih temeljnih reformi, olakšavanja ili pristupanja ili približavanje članstvu u EU za neke od zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe, te kao naše zajedničko promišljanje ova tri aspekta. Mislim da imamo više iskustva i zajedničke povijesti nego što to običavamo priznati, ponekad možda i previše povijesnog iskustva, ali s obzirom na okolnosti mislim da je ponovno oživjela potreba za ovim tipom suradnje i ovom vrstom organizacije koja već neko vrijeme izgledala pomalo kao kakav ostatak iz prošlosti. Događaji iz proteklih godinu ili više dana oživjeli su važnost toga, pa koristim priliku da zahvalim austrijskom predsjedanju ne samo za sazivanje ovog sastanka nego i za definiranje točaka na koje ćemo se usredotočiti u smislu veće sigurnosti zemalja srednje i istočne Europe i svega što ona obuhvaća.

Zahvaljujem na pozornosti.