Govor prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić na svečanosti obilježavanja pete obljetnice hrvatskog članstva u NATO-u

/transkript/

Članstvo u NATO-u bilo je jedno od onih ciljeva RH koje smo vidjeli kao formativne ciljeve države, smatrali smo da to znači ne samo jačanje sigurnosti nego i predložak za izgradnju institucionalne infrastrukture države i za izgradnju  jednog funkcionirajućeg stabilnog i produktivnog odnosa između oružanih snaga i civilne vlasti.

Iz današnje perspektive to se čini samo po sebi razumljivo, ali se nije uvijek činilo razumljivim i cijeli put prema članstvu u NATO-u bio je neobično važan za nas kao zemlju koja je izašla iz rata i koja je u poslijeratnim uvjetima morala pronaći načina da izgradi funkcionirajuće odnose između institucija koje su u nekim zemljama građeni desetljećima, u nekim zemljama i stoljećima.

Put prema NATO-u, to je nešto što smo također naučili: način dolaženja do cilja je jednako važan kao i cilj sam. Put prema članstvu i kvalificiranje za članstvo bili su za nas jednako važni kao samo članstvo i imali su transformacijsku moć postepene izgradnje i normalno funkcionirajućih institucija i normalne države. I ta relacija između vojske i civilne vlasti je danas nešto što je apsolutno neupitno, a put prema NATO-u je tome neupitno doprinio.

Druga dimenzija koja je za nas bila uvijek važna je politička dimenzija, dakle činjenica da je NATO vojni savez, da ima ovu dimenziju odvraćanja od mogućeg sukoba, ali i neobično važnu političku dimenziju. Katkad je ona povezana s vojnom, a katkad je dominantna. Situacija kad je ona čvrsto povezana s vojnom dimenzijom i argument hrvatskog sudjelovanja u njoj je misija ISAF u Afganistanu, jedna operacija u kojoj RH sudjeluje po svim procjenama vrlo uspješno, a koja ima snažnu političku dimenziju. Snažan argument zašto je to u RH prihvaćeno je činjenica da se u Afganistanu borimo za civilizacijske vrijednosti, odnosno apsolutno naše vrijednosti. Između ostalog to znači funkcioniranje društva i jednakost žena što je prihvatljivo na onoj minimalnoj civilizacijskoj razini i ne sramim se reći mislim da je, što se javnosti i publike tiče, to neobično snažan argument.

I kad NATO stane iza takve vrijednosti, nije teško objasniti ljudima zašto sudjelovati u NATO-u, zašto biti članicom NATO-a, nije teško reći „to je naša odluka, zato smo mi ovdje.“  Dakle, nije uvijek samo pitanje neposredne ugroženosti vlastitih granica, katkad je pitanje ugroženosti vlastitog razumijevanja života. To može biti daleko od vas, ali ne manje važno zbog toga i sa tog stanovišta to je još jedan važan moment ili dimenzija koja je za nas ovdje važna.

NATO je jedan neobičan savez utoliko što ima vojnu dimenziju za koju se sve članice saveza nadaju da ju nikada neće morati koristiti. I Savez postoji da bi smanjio šansu da se ova vojna komponenta ikada mora upotrijebiti. Ali daje veću sigurnost. Mi koji dolazimo iz Jugoistočne Europe možemo to odlično razumjeti. Sve naše institucije i države trajale su kratko, da se nije moglo razviti povjerenje u institucije niti stabilnost. Nije bilo garancije da će jedna generacija drugoj moći prenijeti ono što je recimo zaradila, dakle vlasnički odnosi. Ta vrsta nesigurnosti je dovoljno snažan argument zašto sigurnosni okvir i stabilnost ne znači otklanjanje opasnosti od napada nego znači na dugi rok i otklanjanje opasnosti od siromaštva, nepoštivanja institucija, različitih vrsta hajdučije u politici, znači normalnu državu. U tom međuodnosu slobode i sigurnosti, mi smo smatrali svoj ulazak u NATO jednim korakom koji nas je bespovratno poveo na put stabilnosti .

Još nešto što nas je taj put naučio je da ni jedna zemlja ne može biti otok. U našem dijelu svijeta sigurnost svih znači sigurnost svakoga. I u tom smislu pitanje članstva i angažiranje na promoviranju prema članstvu naših susjeda mi vidimo kao  i direktni hrvatski interes. Ta dimenzija stabilnosti i sigurnosti susjedstva je i element sigurnosti i stabilnosti Hrvatske. Zbog toga smatramo, i uložit ćemo sve napore, da sljedeći NATO summit mora razmisliti o mogućnosti napredovanja država iz regije prema članstvu - svatko svojim koracima i svojim tempom kako je to na dnevnom redu. Mislimo da to nije luksuz i nije isto u svim dijelovima Europe i svijeta. U nekima je moguće, a u nekima s malim naporom bitno doprinosi stabilnosti i sigurnosti svih. Na u temu ćete još čuti od Hrvatske. To radimo temeljem iskustva koje nam je pokazalo u kojoj mjeri nam je članstvo u NATO-u doprinijelo za mnoge druge stvari i doprinijelo izgradnji naših institucija u pozitivnom pravcu.