Lijevi centar ima veći koalicijski potencijal. Desnica je grupirala sve što je mogla

Nije nimalo lako biti ministar vanjskih poslova male europske zemlje u dubokoj ekonomskoj krizi dok su oči cijele Europe uprte na drugu stranu, prema Ukrajini i Rusiji. Teško je biti i predsjednik stranke koja je dio vladajuće koalicije, a prema posljednjim anketama ne prelazi izborni prag. Rejting HNS-a pao je na samo 2,3 posto.

Vesna Pusić, potpredsjednica hrvatske Vlade, ministrica vanjskih poslova i predsjednica HNS-a, odaje dojam žene koja se može nositi s problemima. Razgovarali smo u njezinom uredu na zagrebačkom Zrinjevcu.

-Rejting HNS-a i dalje pada. Po zadnjem istraživanju spustio se na 2,3 posto. Jeste li zabrinuti?

=Bio je na 4,9, pa je pao na 4, što se smatralo dramom, da bi prošli mjesec opet bio 4,9, a i sad došao na 2,3. No, sve dok smo ispod praga, te su oscilacije opasne i loše. Zadaća nam je stranku podići na rejting koji je neupitno iznad praga. Najviši rezultat koji smo osvojili na izborima je 8,2 posto i tu su naši okviri. Svatko od naših članova mogao bi otići u veću stranku, ali želi li imati slobodu stava koji nije sasvim uobičajen, nalazi je u HNS-u. U procesu smo konsolidacije stranke. Imamo još nekoliko spavačica u stranci, za koje se nadam da će biti fer i izaći same iz HNS-a, umjesto da pokušavaju iznutra destabilizirati svoje organizacije. Razdoblje do parlamentarnih izbora ću, zajedno sa suradnicima, posvetiti radu sa strankom. I 2000. godine, kad sam preuzela HNS, bili smo na dva posto te ga uz predani rad, zajedno sa svojim timom ljudi, podigla u nezaobilazan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni.

-Radimir Čačić najavio je povratak u politiku. Što to znači za HNS?

=To s nama nema veze.

-Povezujete li ovakav pad rejtinga HNS-a s Čačićevom najavom povratka i osnivanja nove stranke?

=Ne. Ovaj se pad dogodio u zadnja tri tjedna, a sve što se zbivalo u vezi s njim bilo je puno ranije. To je razriješeno i više nema utjecaja na stranku. Problem HNS-a proizlazi iz sudjelovanja u vlasti jer se svatko koncentrira na rad u Saboru, Vladi i rješava poslove u vezi s vlasti, dok se stranka tretira kao nešto što je samo po sebi razumljivo i što će ići samo po sebi. A neće. Najveća kritika koju si sama upućujem nedovoljno je komuniciranje s javnošću. I to ne samo kroz medije već i neposredno s biračima. Taj problem imamo i kao Vlada.

-Je li nedostatak komunikacije jedan od razloga pada podrške Vladi?

=Trebalo bi poraditi više na prezentiranju rezultata koje smo postigli, i više komunicirati s javnošću.

-Poznato je da premijer jedno vrijeme nije razgovarao s ministrom financija, Slavkom Linićem. Kako vam je bilo raditi u takvoj atmosferi?

=Kao prvo, njih dvojica razgovaraju, a i ja razgovaram s obojicom. Odnosi se ne razlikuju bitno od bilo kojeg drugog kolektiva.

-Je li istina da ste čak bili posrednica između premijera Zorana Milanovića i ministra Linića?

=Jasno da po funkciji potpredsjednice Vlade razgovaram sa svim ministrima, potpredsjednicima i s premijerom. Razgovaram o temama važnim za Vladu, posebno u uvjetima kada smo između naših odluka i zahtjeva i kriterija EU.

-Pad rejtinga vladajućih stranaka u vrijeme teške gospodarske krize je logičan, no s druge strane ima još dosta do parlamentarnih izbora – godinu i pol. Kako procjenjujete daljnja kretanja podrške SDP-u, HNS-u i drugim strankama koalicije?

=Raspoloženje javnosti nije elementarna nepogoda, niti je nešto što se događa bez našeg sudjelovanja. Plan HNS-a je, a u tom pravcu razgovaramo i s drugim partnerima iz koalicije, koncentrirati se na komunikaciju s javnošću. Ljudi razumiju da parlamentarni izbori nisu izbor za miss i da se ne bira temeljem trenutačnog dojma. Na nama je da ih na to podsjećamo, potičemo da zamisle kako će ljudi kojima su dali povjerenje funkcionirati sutra kada budu imali vlast, kakvi će biti ministri gospodarstva, vanjskih poslova... U vrijeme kampanje Richarda Nixona, kada su ga kritizirali, pitali su “je li to čovjek od kojeg biste kupili rabljeni auto?”. Radi se o povjerenju, a politika je upravo to. Nesreće su se događale kada su se u prvi plan progurali ljudi od kojih ne samo da ne biste kupili rabljeni auto, nego im ne biste dopustili da vam prevedu mačku preko ceste.

-Da povučemo paralelu s tezom iz Nixonove kampanje. Jedan od aktera naših političkih zbivanja rekao je da u Vladi ne vidi nijednog ministra kojem bi povjerio da mu vodi firmu.

=To nije nužno diskvalifikacija jer vlada nije firma. Ponekad postoji opasnost da ministri počnu voditi svoj resor kao da su poduzeće. Kao ministar niste gazda ljudima, naročito ne onima koji su vas izabrali. Drugo, imate puno širi spektar ciljeva koje želite postići. U firmi je to maksimalizacija profita, a u Vladi je to pravednost raspodjele, te često ulaganja koja se, barem na kratki rok, ne isplate. Takvo je, primjerice, ulaganje u obrazovanje koje puno košta, a jako dugo ne daje vidljive rezultate. S druge strane, to je strateška zadaća i cilj države.

-Kakvu sudbinu predviđate fenomenu Holy. Je li OraH trenutačno zabljesnuo, ili se pozicionirao na dulje staze kao relevantna stranka na lijevom političkom spektru?

=To je teško procijeniti u ovom času. Imali smo niz slučajeva iznenadne popularnosti. Sjetite se Mikšića, Keruma, i još nekih ljudi koji su se pojavljivali u politici, a danas ih se ne možemo ni sjetiti. Ne znači da će tako biti i s ORaH-om, ali se to ne može procijeniti unutar jednog izbornog ciklusa. Pitanje je, može li jedan pozitivan impuls, koji je rezultat nešto drugačijih tema i otpora prema Vladi, izgraditi solidnu stranačku infrastrukturu.

-Mnogi politički analitičari smatraju da ni lijeva ni desna koalicija neće moći u sadašnjem sastavu osvojiti dovoljno glasova da bi same formirale vlast. Na koga bi još mogla računati desna, a na koga lijeva koalicija?

=Prerano mi je o tome govoriti jer se radi o rezultatu ankete od jednog mjeseca. No, tehnički bi se moglo reći da lijevi centar ima više koalicijskog potencijala jer je manje okupljen. Ima još stranaka, grupacija koje bi mogle u tu opciju. Desnica je grupirala sve što je mogla.

-Pred nama su izbori za Europski parlament. Kako će HNS participirati u kampanji i smetaju li vam SDP-ove peripetije oko kreiranja zajedničke liste?

=Za razliku od ranijih slučajeva, mi nismo imali nikakvih peripetija. Dogovorili smo se lako, čak momentalno. Zadovoljni smo listom, no zadovoljstvo će biti potpuno tek ako dobijemo šest od jedanaest zastupnika. I zbog nas samih, ali i zato što je veliko pitanje kakav će biti sljedeći saziv EP. Pedeset posto svih zakona po kojima živimo donosi se u europskim institucijama. Zato je izlaznost važna, i važno je koga će se izabrati. Društva se odlučuju za ulazak u EU uglavnom zbog tri osnovna razloga: slobode kretanja, zajedničkog tržišta i takozvanih europskih vrijednosti. Pod europskim vrijednostima podrazumijevamo slobodu pojedinca, povećanje sigurnosti, stabilnost institucija, pravednost, vladavinu zakona... Međutim, u Europi su stranke centra smatrale da je pozitivan stav prema Europi nešto što se samo po sebi razumije. To je ostavilo prostor ekstremnoj desnici i ljevici koje su protiv ujedinjavanja Europe i europskih vrijednosti i moguće je da dobiju većinu koja će izglasavati zakone koji su protivni spomenutim vrijednostima.

-Jesu li hrvatski građani dovoljno informirani o političkim razlikama u EP-u i što one znače? Tim prije što se najviše promovira suradnja između HDZ-ovca Stiera i SDP-ovca Picule kao zajedničkog nacionalnog bloka u EP?

=Ta je suradnja u redu kad se radi o, primjerice, organizaciji izložbe lepoglavske čipke ili umjetničkom dojmu. No, kad se radilo o jednakosti plaća žena i muškaraca, glasali su na suprotnim stranama. I ne samo to – pet glasova je odlučilo. Da su zastupnici iz Hrvatske glasali drugačije, preokrenuli bi ishod.

-Je li točno da postajete sve popularniji u BiH?

=Upravo se nakon dugo vremena spremam na put u BiH. A BiH je tema koja nas se uvijek tiče, ako ni zbog čega drugog, zbog više od tisuću kilometara granice. Naša stabilnost i prosperitet u velikoj mjeri ovisi o stabilnosti i prosperitetu regije, ali i BiH. Zato je sastavni dio politike Vlade i mojeg ministarstva pokušati naći model kojim bi zemlje regije mogle krenuti putem približavanja članstvu u EU. Biti unutar Europe je najbolja garancija stabilnosti institucija. Sada kad se dogodila Ukrajina, sve je to palo u drugi plan i ispalo je da nismo tako važni kao regija. Ja mislim suprotno. Sudjelovala sam dovoljno dugo u procesu odlučivanja unutar institucija EU i vidjela kako su se u vezi Ukrajine neke odluke mogle dogoditi ranije i možda bi imale drugačiji efekt. Prije godinu dana potpisivanje Sporazuma o pridruživanju s Ukrajinom ne bi izazvalo tu vrstu reakcije kao sada kad se to trebalo dogoditi. Neke stvari koje se ne čine velikim problemom, i u nekom trenutku ih je moguće riješiti, mogu eksplodirati ako ih se dugo ostavlja po strani.

-Paralelu s Ukrajinom i događanjima na Krimu povukao je i Milorad Dodik. Kako na to gledate?

=Istu stvar je napravila i cijela EU. O BiH smo počeli razgovarati početkom veljače na Vijeću ministara, i to bez da je bila na dnevnom redu. Bile su demonstracije. BiH smo stavili na dnevni red početkom ožujka. U međuvremenu se dogodila Ukrajina i od sedam tema, uključujući i BiH, nije se razgovaralo ni o jednoj, nego samo o Ukrajini. Cijelom je svijetu veliki šok to što se tamo dogodilo. Prvi put nakon 80-ih, možda i 70-ih, odnosi između Rusije i Zapada dramatično su se pogoršali. Nitko nema praktično iskustvo kako se ponašati. Od 80-ih na ovamo, odnosi između Rusije i Zapada stalno su se popravljali. A sad, u nekoliko tjedana, vraćeni su na razinu koje se čak i moja generacija jedva sjeća. To je kao 1968. i zbivanja u Čehoslovačkoj. Dio retorike koja je tada vladala već smo zaboravili. No, u skladu s poznatim pravilom da ne možeš dva puta stupiti u istu rijeku, ono što na prvi pogled može izgledati isto, zapravo nije isto. Promijenile su se okolnosti. U ono vrijeme interesi su bili podijeljeni, a ekonomska i politička interakcija bila je vrlo ograničena. Danas, 30 i 40 godina kasnije, isprepleteni su ekonomski i politički interesi. Postoji razgranata međuovisnost između Rusije i Zapada. Uzmimo naoko malu stvar – kako će ISAF bez suradnje s Ruskom Federacijom odnositi naoružanje i opremu iz Afganistana što treba završiti do konca ove godine? Nadalje, energetska ovisnost. Kaže se da Europa ovisi o ruskom plinu. Točno, ali i Rusija ga nekome treba prodati. Većina ukupnog ruskog izvoza su plin i nafta, a ruska infrastruktura je usmjerena prema Europi.

-Zbog ruske intervencije u Ukrajini vjerojatno se neće odustati od Južnog toka, ali će se usporiti. Što ta situacija znači za Hrvatsku?

=Hrvatska je tu, mogu reći bez ikakve zadrške i dvojbe, pametno postupila u zadnji čas. Unutar manje od jedne godine postavili smo se na energetsku kartu Europe na kojoj nas prije nije bilo. To je zaista važno i to ne samo za Hrvatsku. Uz Južni tok koji se, možda hoće, možda neće izgraditi, imamo tri različita pravca dobavljača i izvora. Jedan je LNG terminal na Krku otvoren za ukapljeni plin iz svih poznatih pravaca, drugo su naši izvori i istraživanja u Jadranu, a treći je Jadransko-jonski pravac koji je jedan od prioriteta EU, a do prije godinu dana nitko o njemu gotovo da nije želio razgovarati. To je azerbajdžanski plin koji ide preko Turske, Grčke, Albanije u Italiju, a Jonsko–jadranski krak odvajao bi se u Albaniji i išao po našoj obali. To nam je velika prednost, a automatski je prednost i za zemlje u regiji, te centralno-europski potez, od nas do Baltika.

-Vratimo se BiH. Prije dvije godine nitko ne bi rekao da smo blizu rata. Kako danas gledate na budućnost BiH?

=Mnogi su pomislili da je ovo što se događa s Krimom veliko upozorenje za nas, te narode koji žive u BiH. Pokazalo se da se u nekoliko mjeseci sve može preokrenuti.To je točno. No, ne mislim da bi se u BiH moglo nešto dogoditi na takav ili sličan način. Lokacija je silno važan element. Ali za svako rješenje postoji vrijeme. Ako se problem nije riješio u pravo vrijeme, okolnosti će se promijeniti i najdobronamjerniji više neće moći učiniti pozitivne pomake. A to je i za nas važno. BiH ima velike poteškoće s funkcioniranjem institucija, s integrativnim mehanizmima države. Jedna od rijetkih stvari prema kojoj ljudi u BiH nisu cinični i rezervirani članstvo je njihove zemlje u EU. To im se čini kao jamstvo da će zemlja napredovati. Ali većini za sada to izgleda vrlo neizvjesno. Zato je važno naći način kojim bi ta zemlja krenula na put EU. Kada smo izašli s tom inicijativom, naišli smo na kritiku da zagovaramo snižavanje kriterija za BiH. To nije točno. To bi bilo protiv naših interesa stabiliziranja BiH kroz proces približavanja EU. Radi se o potrebi da EU zauzme proaktivan pristup. Do sada se smatralo da je EU dovoljno privlačna da se samo podastru kriteriji i kaže, kada ih ispunite, pomičete se korak naprijed. Za nas je to funkcioniralo. Ali što idete dalje, to manje funkcionira. Zato bi bilo efikasnije pronaći proaktivan pristup koji bi faktički omogućio BiH da dostigne postavljene kriterije koji moraju biti visoki.

-Kako riješiti položaj Hrvata u BiH. Je li to treći entitet ili nešto drugo?

=Kako sam rekla, sve ima svoje vrijeme. Da se na tome radilo u nekom drugom vremenu, nešto bi značilo. U ovom trenutku je proces približavanja EU ono što treba osigurati ravnopravnu zastupljenost konstitutivnih naroda i zaštitu prava manjina. Cijela ideja s presudom u slučaju Sejdić – Finci ispriječila se kao nepremostiva prepreka, i mora biti sastavni dio pregovora. Može biti čak i posebno poglavlje. Postoje konstitutivni narodi i nacionalne manjine, koji moraju biti reprezentirani, odnosno čija prava moraju biti zaštićena i garantirana.

-S desnice su vas žestoko napali zbog izjave da vam je žao što je došlo do tužbe za genocid. Jeste li se nespretno izrazili, ili doista žalite zbog tužbe?

=Nisam primijetila da me netko napao. No, da odgovorim. Prvo, mislim da je svima jasno kako je tragedija što je uopće došlo do zločina. Drugo, jako mi je žao što nismo uspjeli s originalnom namjerom, a to je razrješavanje pitanja nestalih. Sve drugo – povrat umjetnina i imovine će se polako riješiti. Ali, ovo su ljudske priče i sudbine i to bi trebalo imati svoj završetak. No, došlo je do sudskog procesa koji će završiti. Neki smatraju da će presuda staviti točku na te događaje i biti olakšanje, svojevrsna katarza. Može biti da će se to dogoditi, ali ja sam skeptična. Bojala sam se da bi sudski postupak mogao pogoršati odnose između Hrvatske i Srbije i otežati život ljudima, posebno onima uz granicu, no to se srećom nije dogodilo.

-Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko poručio je Aleksandru Vučiću neka priznaju agresiju ako žele podršku Hrvatske na putu u EU. Što vi kažete na to?

=Moj jedini komentar je da takva izjava diskvalificira onoga tko ju je dao da bude u izvršnoj vlasti. S takvim službenim stavom s Hrvatskom nitko ne bi želio ni razgovarati, a kamoli da bismo imali bilo kakav utjecaj na bilo što.

 -Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec kaže da Hrvatska ne želi da arbitraža bude otvorena. O čemu se radi?

=Nama je svejedno kakva će biti, ali Arbitražnom sporazumu nije. To je međunarodni ugovor u kojem je definirano da je arbitražni postupak zatvoren za javnost. Stalo nam je da se konačno s tim počne i završi. Želimo dobiti odluku arbitražnog suda i za nju preuzeti odgovornost. Sporazum je ratificiran u Hrvatskom saboru, ratificiran je i u Državnom zboru, ali se u Sloveniji nisu na tome zaustavili, nego su ga