Svečana sjednica HAZU-a povodom ulaska RH u EU

Gospodine predsjedniče Republike, gospodine predsjedniče Sabora, gospodine predsjedniče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uvaženi akademici, dame i gospodo, dragi gosti i prijatelji.

Zadovoljstvo mi je da vam se mogu obratiti uoči pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, uoči našeg punopravnog članstva, uoči dana u kojem ćemo i politički biti Europa kao što smo kulturno i zemljopisno oduvijek bili.

Naš proces pristupanja Europskoj uniji trajao je, ovisno o tome kako računate 10 ili 12 godina. Smatram da je trajao 12 godina odnosno formalno od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju iz 2001. godine.

Pregovarali smo i pripremali se za ulazak nešto više od 6 godina, imali smo pregovore koji su bili drugačiji od svih prije nas. Bili su zahtjevniji i imali smo često osjećaj da su nepravedni, da imamo puno više zadanih poglavlja od ostalih i da prvi imamo mjerila za zatvaranje i otvaranje gotovo svih poglavlja i da prvi imamo monitoring od trenutka kada smo završili pregovore i punopravnog članstva. Gledajući danas unatrag, smatram da je to za Hrvatsku bilo dobro. Hrvatska danas ulazi kao država koja je daleko od idealne, daleko od naše ambicije i onog što bismo željeli, ali koja je od svih država koje su ulazile u Europsku uniju najpripremljenija za funkcioniranje u novom okruženju.

Put prema članstvu bio je za nas jednako važan kao i samo članstvo, za nas je značio i izgradnju hrvatske države, izgradnju cijelog niza institucija koje danas imamo, a nismo ih imali prije 10 godina, 5, a neke ni prije 3 godine. Put je značio i jednu vrstu političkog sazrijevanja, na ovom primjeru vrlo vidljivog, a to je da smo po putu razumjeli da se ne radi o pravednom ili nepravednom ulasku i zahtjevima nego o razvijanju sposobnosti jedne političke zajednice koja ne rješava samo one probleme koje može predvidjeti ili koje su drugi trebali riješiti na svom sličnom putu, nego da bude sposobna riješiti probleme koje okolnosti pred nas postavljaju. I na ovom svom putu prema Europskoj uniji mi smo se suočili s mnogim poteškoćama i izazovima koje nismo mogli predvidjeti ali smo ih uspješno riješili.

Možda je jedna od nezaobilaznih i vrlo važnih vrijednosti koje je taj put donio sa sobom, za nas kao državu i kao političku zajednicu, da je projekt političke europske Hrvatske, dakle projekt ulaska u Europsku uniju, bio temelj za stvaranje našeg prvog poslijeratnog političkog konsenzusa. Na toj temi bez obzira na stranačke, svjetonazorske i različite druge pripadnosti i opredjeljenja, izgradili smo politički konsenzus i uspjeli smo pretvoriti deklarativni konsenzus, onaj u kojem kad vas pitaju jeste li za to da Hrvatska uđe u Europsku uniju, a vi odgovorite DA, u stvarni radni konsenzus. To znači da je sa svih strana bilo spremnosti da se propusti vlastito isticanje i vlastiti politički poeni da bi se postigao zajednički cilj i zajednički rezultat. Taj konsenzus smo čuvali sve ove godine i s njim kao vrlo važnom tekovinom cijelog političkog procesa ulazimo u ponoći između nedjelje na ponedjeljak u Europsku uniju i postajemo 28. članicom.

U zadnjih godinu i pol dana, bez obzira na to što naš proces još uvijek nije bio završen, imali smo priliku kao zemlja promatrač sudjelovati na svim sastancima na svim razinama unutar Europske unije. Dobili smo priliku da ravnopravno sudjelujemo u raspravama o temama koje su bile na dnevnom redu na svim razinama i u svim različitim Vijećima od Europskog vijeća gdje sudjeluju premijeri i predsjednici država do Vijeća za ekonomiju i financije te Vanjskopolitičkog vijeća ministara. Jedino što nismo mogli je glasovati. Od ponedjeljka se to mijenja.

S tog stanovišta i mi moramo promijeniti logiku kojom pristupamo našem sudjelovanju u europskom odlučivanju. 

12 godina bili smo u procesu prilagodbe i reformi, drugim riječima prilagođavali smo hrvatske procedure, zakonodavstvo i pravila onome što je Europska unija definirala za sebe bez našeg sudjelovanja. Kaže se da to nisu pregovori nego samo prilagodba onome što već postoji.

Možda najvažniji pregovori su oni koji smo vodili sami sa sobom kada smo se odlučivali, pri punoj svijesti i s punim znanjem i poznavanjem onoga što Europska unija nosi, da krenemo na taj put i da to je naš zajednički cilj.

U 12 godina prilagođavali smo se pravilima. Od ponedjeljka sudjelujemo u formiranju tih pravila. Sudjelujemo kao ravnopravna članica i zemlja koja će morati savladati nešto što možda na prvi pogled se mnogim ljudima ne čini tako velikom promjenom ili tako velikom zadaćom, a to je svijest o tome što su naši interesi. Svijest o tome globalno ali i vrlo posebno, na svakoj točci o kojoj se raspravlja, svijest o tome što su hrvatski interesi u svakom od tih elemenata i kako se postaviti. Mnoge stvari Europska unija od ponedjeljka neće moći odlučiti bez hrvatskog stava. U svim onim temama i pitanjima kojima se odlučuje konsenzusom ta odluka se neće moći donijeti bez hrvatskog stava.

To je zadaća u kojoj Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti može a i treba odigrati vrlo veliku i značajnu ulogu. Kao intelektualna elita Hrvatske okupljena u ovoj instituciji može i mora imati riječ u formuliranju i osvještavanju onoga što jesu hrvatski interesi i hrvatski stavovi kako bi u toj instituciji što efikasnije i što uspješnije te svoje stavove branili.

Mi smo sazreli u ovom procesu ne samo kao država u smislu institucionalne izgradnje nego kao i društvo i naša je zadaća i ambicija da od ponedjeljka na tome radimo i dalje.

Predsjednik Akademije je rekao da ćemo se morati neko vrijeme prilagođavati novoj ulozi i novoj situaciji. Za to ćemo imati otprilike 12 sati na raspolaganju. Do ponedjeljka navečer već moramo imati formulirane stavove o 12 tema o kojima se odlučuje sljedeći tjedan i o kojima Hrvatska mora imati jasne stavove.

Iz te perspektive nam je ovo razdoblje puta, razdoblje pregovora i prilagođavanja europskim standardima mnogo koristilo, a posebno nam je koristilo ovo posljednje razdoblje kada smo imali priliku sjediti na sastancima i uvjeriti se i upoznati s načinom kako te institucije funkcioniraju.

Hrvatska ulazi u trenutku kada nema euforije niti u Hrvatskoj, a niti u Europskoj uniji. Ovo proširenje je različito od proširenja na Europu 2004. godine koje je i s jedne i s druge strane viđeno kao trenutak ujedinjenja Europe i apsolutni kraj Hladnog rata. To nije niti situacija iz 2007. godine koju se često kritizira i smatra se da su države koje su ušle 2007. godine nisu u potpunosti pripremljene, međutim to je bio važan potez geopolitički u smislu pokrivanja teritorija odnosno zauzimanja onog što je europski teritorij.

Mi ulazimo i ne mogu reći da mi ne bi bilo draže da smo ušli 2004. godine ali na neki način ulazimo puno realnije nego da smo ušli onda, ulazimo svjesni da nitko od 01. srpnja neće doći riješiti naše probleme, nego da ćemo morati i dalje raditi apsolutno sami. Bez obzira na poteškoće koje se pojavljuju 2/3 građana i dalje smatraju da bez obzira što nema euforije Europska unija je okvir koji nam dalje daje bolje šanse da mi sami ako imamo pameti, a onda i snage, uredimo svoju  zemlju tako da postigne koji je po mom mišljenju apsolutni cilj svake države, a to je da bude citizen friendly- drugim riječima, na usluzi svojim građanima i da funkcionira tako da oni lakše i bolje žive.

Hrvatska ulazi s zadatkom, taj zadatak nije jednostavan, prvi je naš apsolutni interes, a drugi je naša dodana vrijednost. Hrvatska ulazi s zadatkom da daje ključni doprinos stabilnosti JI Europe, stabilnosti jedne regije koja je u povijesti Europe bila često nukleusom iz koje se razvijala nestabilnost ili destabilizacija.

Mi imamo šansu da bitno doprinesemo jednoj novoj situaciji u kojoj ćemo zajedno sa svojim zemljama partnerima iz JI Europe doprinijeti stabilnosti ove regije, mi ulazimo u Europsku uniju ali se nigdje ne selimo te i dalje naša stabilnost i sigurnost ovisi o stabilnosti i sigurnosti ove regije. Naš je direktni interes da svojim radom doprinesemo stabilnosti i izgradnji stabilnih funkcionalnih država u zemljama JI Europe. U Europskoj uniji se to vidi i kao naša dodana vrijednost, kao nešto što nam daje šansu da budemo uspješni u tome da naš značaj bude veći od naše veličine i brojnosti.

Mi tu zadaću razumijemo, mi smo za nju spremni i u toj zadaći vidimo još jednu šansu koja nam se ovim članstvom pruža i koja za nas znači izazov. To nije lagan posao, ali da je lagan ne bi nas dopao.

Kao članica Europske unije imamo za to puno veće šanse, mi smo dokaz da je u ovoj regiji to moguće i velika mi je čast da danas ovdje u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti možemo zakotrljati našu loptu budućnosti!

Puno vam hvala.