Vesna Pusić: Sprema se susret Dačića i Milanovića

Srbijanski premijer Ivica Dačić ponovio je prije nekoliko dana da je u odnosima Beograda i Zagreba nastupilo "ledeno doba", odnosno da je Srbija "sa svima u regiji OK osim s Hrvatima". Međutim, šefica vanjskih poslova zapadnog nam susjeda dr. Vesna Pusić kaže da Hrvatska i Srbija "surađuju na nizu stvari koje možda nisu tako vidljive, ili naprosto nisu poznate široj javnosti - ali suradnja se odvija".

Uostalom, i povijest nas uči da je važno držati komunikaciju i kontakte, posebno među susjedima, te surađivati na temama na kojima je to u danom trenutku moguće. Samo tako možemo voditi politički proces, a ne pustiti ga stihiji. Moj kolega Ivan Mrkić i ja susreli smo se u New Yorku u rujnu i u Dublinu prije nekoliko tjedana, i mogu reći da su oba razgovora bila vrlo konstruktivna. Dogovorili smo tri tzv. košare pitanja. Prva se tiče pitanja koja proizlaze iz rata. Druga u fokusu ima gospodarske teme, s obzirom na to da Hrvatska ulaskom u EU ulazi u EFTA-u a izlazi iz CEFTA-e. Treća se, pak, tiče europske budućnosti i suradnje na korištenju europskih fondova - navodi dr. Vesna Pusić u ekskluzivnom intervjuu novogodišnjem izdanju "Dnevnika".

Ona nam je potvrdila i da se na ministarskoj razini već pripremaju i susreti na višoj razini, koji dodaje, "svakako predstoje".

 Susret dvojice premijera od izuzetnog je značaja i do njega će sigurno doći. Stvari idu u dobrom smjeru. Sada je važno dobro pripremiti taj susret. Svrha je pozitivan pomak, a ne samo dobra fotografija u medijima. Uostalom, zadaća je izabranih političara da učine život vlastitih građana što jednostavnijim i ugodnijim. I zato je naša obostrana odgovornost omogućiti ljudima da normalno i slobodno žive s obje strane granice. Uostalom, ulaskom u EU Hrvatska neće nikuda otići, upravo suprotno. Naše će članstvo pridonijeti da se  glas ove regije bolje i jasnije čuje u Bruxellesu i zato je u našem zajedničkom interesu što bolja suradnja.

- Ima li, međutim, prostora za nastavak i unapređenje komunikacije na svim razinama između Hrvatske i Srbije, kao i unutar "Daytonskog trokuta", na čemu inzistira Igmanska inicijativa?= Dakako da ima prostora za unapređenje komunikacije, a što se tiče nastavka - on je nesporan. Kao susjedne države, koje imaju dio zajedničke povijesti, društvenog i političkog nasljeđa, ali i kompatibilna gospodarstva, mi moramo, trebamo i hoćemo surađivati. Cilj nam je svima živjeti u uspješnim državama okruženi drugim uspješnim državama. To je jedina prava garancija stabilnosti i sigurnosti. Kao zemlje u regiji sami smo odgovorni za ovaj prostor i osmišljavanje novih, mirnodopskih modela suradnje u njemu. Na tom putu projekti civilnog društva, kao što je Igmanska inicijativa, imaju vrlo značajnu ulogu.

- Poručili ste nedavno da Srbija treba prigovarati Tribunalu ako nije zadovoljna njegovim presudama, a ne Hrvatskoj. Iz Beograda, međutim, odgovaraju da nisu kivni na Zagreb zbog presuda, već fešte priređene povodom puštanja Gotovine, koja je podignuta i na državnu razinu. Uostalom, ako je suditi po pisanju "Jutarnjeg", tako zvuči i poruka Bruxellesa ... = U izjavama svih državnih dužnosnika u Hrvatskoj, pa tako i u mojoj, naglašeno je kako haaška presuda nedvosmisleno znači da su generali Gotovina i Markač nevini, te da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata, ali da ona ne znači da zločina nije bilo ili da su amnestirani oni koji su zločine počinili, bez obzira na to koje su nacionalnosti  počinitelji i žrtve. Ova presuda ne negira ratne zločine, koji se u Hrvatskoj kontinuirano procesuiraju i s tim će se nastaviti. Niz ljudi, uključujući etničke Hrvate i pripadnike hrvatskih vojnih formacija, osuđen je za ratne zločine, a neki postupci i sada traju.

Inače, prirodno je da je svima bilo drago da ova dvojica umirovljenih generala nisu ratni zločinci, ali s obzirom na okolnosti mislim da su reakcije u Hrvatskoj bile iznimno odmjerene. Mi smo u cijelosti poštivali međunarodne institucije i pravosudnu proceduru i to je nakon prilično dugog vremena dovelo do ovakvih presuda. Uostalom, po prirodi sam posla u stalnoj komunikaciji s Bruxellesom, sa svim zemljama članicama EU i s našim drugim međunarodnim partnerima. I reakcije Zagreba na presude svugdje su ocijenjene pozitivno i smatrane racionalnim.

- Ne bi li za odnose u regiji ipak bilo bolje da je Zagreb bio suzdržaniji, tim prije što se Gotovina nije predao, nego je bježao po bijelom svijetu, što je, između ostalog, i koštalo Hrvatsku nekoliko godina sporijeg puta ka EU? = Istina je da su na našem putu prema članstvu u EU neke države članice smatrale pojavljivanje Ante Gotovine pred sudom u Haagu preduvjetom početka pregovora. I mi smo pregovore zaista i otpočeli tek kad se Gotovina pojavio u Haagu. Također su neke države članice uvjetovale hrvatski napredak u pregovorima punom suradnjom s haškim tužiteljstvom. I taj je uvjet ispunjen. Ali sam Tribunal nije tvorevina EU, već Vijeća sigurnosti UN. Držali smo se međunarodne procedure i institucija smatrajući, između ostalog, i da je to jedini način da dođemo do zdravog temelja buduće suradnje u regiji. Konačno, i u hrvatskom je interesu da se istraže svi zločini bez obzira na počinitelje i mi smo na tome radili i dalje radimo i pred domaćim sudovima.

Ali što se tiče utjecaja presude umirovljenim generalima Gotovini i Markaču na odnose u regiji, sasvim je sigurno da bi svaka presuda u ovom slučaju izazvala reakcije. Stvar je zrelosti, u prvom redu političara, a onda i društva, prihvatiti odluku međunarodne pravosudne institucije i da smo nakon toga svi u stanju pomaknuti se naprijed. U Hrvatskoj je istinski pogođena i razočarana ovim raspletom događaja jedino ekstremna nacionalistička desnica. Posebno se to odnosi na Antu Gotovinu, kojeg su svih ovih godina mnogi i raznorodni politički čimbenici pretvarali u simbol desničarske gerile. Prvo razočaranje bilo im je što čovjek nije ratni zločinac, a drugo što se pokazalo, nakon što je progovorio, da su mu stavovi potpuno suprotni od njihovih. Politička konstrukcija javnosti vrlo je često jača od stvarnosti same.

- Ministar branitelja Predrag Matić priznao je da su se tijekom i nakon operacije "Oluja" dogodile stvari na koje Hrvatska nije i ne može biti ponosna. Međutim, do sada zbog tih zločina nitko nije procesuiran, a izgovor koji se može čuti da se "čekao Haag" iz kuta Srbije veoma je tanak, jer po istom principu ni Srbija onda nije imala osnova  goniti odgovorne za Ovčaru, već je mogla čeka što će Tribunal reći o Šljivančaninu ... = Nije se čekao nikakav Haag. Mnogi osuđeni ili osumnjičeni za ratne zločine  već su u zatvoru ili u pritvoru. Postoje pravomoćne presude pred hrvatskim sudovima za počinjene ratne zločine. I kako sam već i kazala, Hrvatska će nastaviti procesuirati sve preostale slučajeve. Moram podsjetiti i na to da je ured OESS-a, koji je imao mandat monitoringa procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj, prije godinu dana zaključio da je taj svoj mandat uspješno obavio i OESS je taj ured zatvorio. Prethodno su u svojim godišnjim izvješćima za 2009. i 2010. naveli kako je postignut napredak u procesuiranju ratnih zločina, te da sudski postupci ne odstupaju od relevantnih europskih i međunarodnih standarda. Uostalom, takve je zaključke u godišnjim Izvješćima o napretku imala i Europska komisija. Stoga zaista ne znam odakle ta fama da u Hrvatskoj nitko od Hrvata nije procesuiran za ratne zločine. To naprosto nije istina i jedini njezin smisao je trovanje odnosa između Hrvatske i Srbije, između Srba i Hrvata.

- Je li sve što se posljednjih tjedana događalo potpuno srušilo svaku mogućnost za povlačenje međusobnih tužbi za genocid, bez obzira na činjenicu da ste i Vi svojevremeno poručivali da bi to bilo "obostrano korisno"? = - Mislim da je povlačenje tužbi za genocid i dalje racionalna mogućnost. No da bismo uopće mogli razgovarati o toj temi, potrebno je najprije riješiti problem nestalih, suđenja za ratne zločine i vraćanja umjetnina. Pritom je dobro da ni u jednoj od tih tema ne počinjemo od početka. Nešto se već učinilo i tu ima prostora za napredak.

- Prijeti li opasnost da Srbi u Hrvatskoj, odnosno Hrvati u Srbiji, budu kolateralna šteta trenutno loše klime na relaciji Beograd-Zagreb, iako se sve ove godine proklamiralo da su "manjine naše bogatstvo"? Recimo, je li nakon svega uopće realno očekivati da se još netko od izbjeglih Srba vrati? = Prvo, u suvremenim uvjetima loša klima između Zagreba i Beograda može biti samo trenutna situacija, ali ne i bilo kakvo dulje stanje. To naprosto nije racionalno i nikome se ne isplati. Drugo, u nedavnoj prošlosti mnogi pripadnici manjina bili su "kolateralna šteta". Glavna šteta bila su ukupna društva i države. Bez obzira na uobičajene fraze, prava pripadnika manjina najbolji su pokazatelj stanja ljudskih i građanskih prava općenito u državi i društvu. Nepogrešivo je pravilo: ako stradaju manjinci, bilo koji manjinci, znaj da si ti sljedeći!

Što se izbjeglica tiče, evo malo statistike. Hrvatska je za poticaj povratka izbjeglica iz državne blagajne do sada izdvojila ukupno 5,5 milijardi eura, a to uključuje sredstva za obnovu, infrastrukturu, stambeno zbrinjavanje, povratak i razminiranje. Realiziramo i Program stambenog zbrinjavanja za povratnike-bivše nositelje stanarskog prava, koji se u cijelosti realizira iz našeg proračuna. Prema podacima  kojima raspolažem do sada je obnovljeno i popravljeno ukupno 148.847 stambenih objekata, dok se u Hrvatsku vratilo 133.253 hrvatskih državljana, pripadnika nacionalnih manjina, većinom Srba.

Konačno, na konkretno pitanje konkretan odgovor. Tko god se od hrvatskih državljana srpske etničke pripadnosti želi vratiti u Hrvatsku - može! Ljudi koji žele neka se vrate, sada je pravi trenutak, s obzirom na to da je na u travnju održanoj donatorskoj konferenciji u Sarajevu jasno poručeno da treba okončati produženu izbjegličku situaciju. To znači da ljudi mogu izabrati žele li trajno ostati u zemlji u koju su izbjegli i tamo biti stambeno zbrinuti, ili se žele vratiti u zemlju iz koje su izbjegli i onda tamo ostvariti to pravo.

- Hrvatska ulazi u EU, ako ne bude dramatičnih iznenađenja, 1. srpnja 2013. Međutim, njemačka kancelarka jasno je poručila da bi nakon toga trebalo napraviti "pauzu u proširenju". U kojoj je mjeri realna bojazan da bi uskraćivanje opipljive euro-perspektive Srbiji ugrozilo stabilnost regije? = Hrvatska će postati punopravnom članicom EU 1. srpnja. Proces je trajao dugo, reforme su bile korjenite, pri čemu su neke situacije s kojima se susrećete ponekad i apsurdne. Ali svijest o cilju - izgradnja temelja moderne države i dugotrajna stabilnost institucija, kao i upornost na duge staze, glavni su profit što se tiče transformacije političke kulture. Uostalom, smatram da je Hrvatska u tih dvanaest godina, koje se možda čine dugim po mjerilima života jedne osobe, ali su zapravo vrlo kratke mjerimo li ih kroz prizmu dugovječnosti države, postavila temelje moderne države.

Kada je, pak, riječ o Srbiji, nema nikakve sumnje da ona ima europsku budućnost. Treba prihvatiti da proces približavanja članstvu naprosto dugo traje i zahtjeva upornost, ali EU jest politički identitet i prostor prema kome Srbija logično ide. Dakako, i stav Unije i pojedinih država članica mijenja se kroz vrijeme, uglavnom s ekonomskim okolnostima i domaćim javnim mnijenjem. Tako su 2004. svi su bili oduševljeni proširenjem. Danas baš i nisu. No tko zna što će biti za 5-6 godina. U svakom slučaju, veliki utjecaj na to će imati i stav zemalja iz regije, naročito same Srbije, prema vlastitoj europskoj budućnosti.