Moj život između politike i obitelji

Prije 30 godina Jurgis Oniunas (61), Amerikanac litvanskog podrijetla, na prvi se pogled zaljubio u Vesnu Pusić. I otad je, kako je svojedobno izjavio danas uspješan vlasnik konzultantskih tvrtki u Zagrebu i Londonu koji se bavi pronalaženjem stranih investitora za privatne hrvatske tvrtke, jednako zaljubljen u svoju suprugu. A skladan emotivni život 59-godišnjoj hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova, potpredsjednici HNS-a i odnedavno potpredsjednici hrvatske Vlade, umnogome olakšava profesionalni put koji je odabrala. Baš kao i mala zadovoljstva, poput kave s prijateljima u zagrebačkom kafiću Charlie ili večere kod kuće i razgovora uz čašu vina, šetnje s mopsicom Kiri, pješačenja i desetak kilometara uz Savu, čitanja u svojoj omiljenoj fotelji, odmora u kući u Sovinjaku u Istri...

Njezin radni dan traje do kasno na večer. Ponekad joj se zna dogoditi da haljinu koju je ostavila vani da bi je odjenula, zabunom u žurbi odnese u kemijsku čistionicu. Ili da ne stigne nazvati kćer Dainu koja u Londonu dovršava magisterij na London Film School. Vrlo često preskoči i ručak jer je očekuje neka delegacija ili ima sastanak za sastankom. A i vrijeme provedeno u avionu koristi da bi pročitala ono što nije stigla u svom uredu raskošne palače na zagrebačkom Zrinjevcu, u sjedištu ministarstva kojemu je na čelu točno godinu dana.

Ali i najumornija će biti savršena domaćica svojim gostima, među kojima je nedavno bila i američka državna tajnica Hillary Clinton, ravnopravno će raspravljati sa šeicima i emirima, a kako nema dlake na jeziku, i na našoj političkoj sceni reći će izravno što misli. Pa tako i da je porez na imovinu, koji se najavljuje za sljedeću godinu, štetan za investicijsku klimu u Hrvatskoj. Taj je porez, uz porast broja nezaposlenih, nove otkaze, poskupljenja i smanjenja plaća, svakako nešto što najviše zanima građane Hrvatske. A ne izbjegava ni pitanje o Radimiru Čačiću, svom najbližem suradniku u stranci, kojeg čeka zatvorska kazna zbog prometne nesreće u Mađarskoj u kojoj je dvoje ljudi izgubilo život.

-Može li Radimir Čačić u toj situaciji i dalje voditi HNS?
=Kao što je obaviještena i javnost, odluke svih tijela HNS-a su da će se do kraja ožujka održati sabor stranke, gdje će se izabrati novi predsjednik, a do tada je njezin predsjednik Radimir Čačić.
-Znači, neće se dogoditi da gospodin Čačić vodi stranku iz zatvora?
=Neće se dogoditi.
-Računate li i vi, kao i većina Hrvata u posljednje vrijeme, koliki ćete porez na imovinu morati platiti?
=Još se nisam time bavila.
-Koja biste iskustva, u vezi s onim što ste zapazili putujući po svijetu, željeli prenijeti u Hrvatsku?
=Puno smo iskustava već prenijeli. De facto cijeli ovaj naš put prema Europskoj uniji u velikoj je mjeri pokušaj da se u što kraćem roku neka pozitivna iskustva europskih zemalja prenesu u Hrvatsku. Nama se čini da sve to ide strahovito polako, ali u mjerilima razvoja države i društva to je treptaj oka. Možda najvažnije što bih htjela prenijeti je uređenost države: funkcioniranje javnih službi, institucija, jednostavnost procedure, da svi servisi budu efikasni i da se što više stvari može obaviti bez čekanja u redovima i hodanja po šalterima ... Sve ostalo ne bih mijenjala. U tome bih glasala za nas i naš način života. A o ljepoti zemlje da i ne govorim. Na listu želja dodala bih još samo prvoklasne bogate kulturne institucija i prvoklasne škole, pri čemu prvenstveno mislim na sveučilišta.
-Pa ni naše sveučilište nije "za baciti".
=Nije. Pa i ja sam proizvod našeg sveučilišta.
Ali ima tu još puno prostora za napredovanje. Kad vidite male grupe studenata, kojima je dostupna različita praksa, ili sistem učenja u finskim školama, rastu vam zazubice. A nema razloga da i mi sve to kod nas ne dovedemo na višu razinu. Moramo naučiti koristiti pamet koju imamo. Mi smo mala zemlja i nemamo milijune ljudi koje možemo koristiti. Dakle, dragocjen nam je svatko tko nešto zna, tko nešto može pokrenuti, povesti...
-Kako se onda može dogoditi, primjerice, da netko komu je samo tridesetak godina, doktorirao je i piše udžbenike za fakultete, ne može dobiti posao u Hrvatskoj?
=Slažem se, ne smije se dogoditi. Treba razviti model praćenja karijera bar deset posto najboljih studenata i svih doktora znanosti. To se posebno odnosi na deficitarne struke, potrebne proizvodnji i upravljanju sustavima. No, bez oživljavanja poduzetničke, ekonomske aktivnosti, tu nema prave pomoći. Jedan pozitivan korak u tom pravcu je mogućnost jednogodišnjeg angažiranja vježbenika po modelu koji je uveo ministar Mirando Mrsić. To u ovim teškim okolnostima daje šansu mladima da steknu radno iskustvo koje svi poslodavci traže kad nekog zapošljavaju. Važna mjera za stvaranje poduzetničke klime i zapošljavanje je i fleksibilizacija tržišta rada. Bez toga je mnogo onih koji nemaju posao osuđeno na dugotrajnu nezaposlenost. Neizdrživa je situacija u kojoj je država najveći poslodavac. Umjesto toga ona mora stvarati povoljne, privlačne i sigurne uvjete za poduzetnike, pojednostaviti pravila, smanjivati broj poreza. Bez poduzetnika i poslodavaca nema posla i nema ekonomskog oporavka.
-Jeste li čuli da sve više mladih u posljednje vrijeme odlazi u Kanadu i Švedsku?
=Nisam vidjela podatke o tome. Kanađani imaju program stipendiranja mladih ljudi na godinu dana koji su otvorili i prema Hrvatskoj. Znam da za to postoji veliki interes, i to je dobro. Ti ljudi ne mogu ostati dulje od godine dana, a neophodno je za mladog čovjeka putovati i obrazovati se i izvan vlastite sredine kako bi bio zaista kvalificiran. Dakle, dobro je da mladi ljudi studiraju i uče po svijetu. Važno je stvoriti uvjete da se mogu i žele vratiti. Mnogi moji bivši studenti, koji danas rade i predaju po svijetu, rado bi se vratili pa i na mnogo manje plaće. Kvaliteta života kod nas je visoka. Ali ako ne mogu dobiti posao u struci, ako ne mogu živjeti od svoje plaće, kako da se vrate? Treba hitno prekinuti začarani krug: stvarati uvjete za ostanak i povratak kvalitetnih ljudi. Jer ako oni odu, tko će stvarati bolje uvjete kod nas?
-Što mislite o "eksteritorijalnosti" sudaca: nitko ih ne smije prozivati, nitko ne smije zadirati u njihovu autonomiju, a procesi traju godinama i vrlo često smo svjedoci gotovo nevjerojatnih presuda?
=Uz ekonomiju, gospodarstvo i zapošljavanje, koji su nam najveće boljke, pravosuđe je sigurno naša najosjetljivija točka i trebat će dosta vremena da se postavi na noge. Ali bitni pomaci su napravljeni promjenom načina izbora sudaca. Do prije dvije godine imali smo Državno sudbeno vijeće koje je birala parlamentarna većina i ono je promoviralo, imenovalo i sankcioniralo suce. Po mom mišljenju to vijeće nije dobro radilo. Bilo je različitih priča, pa čak i da je maltene netko genetski predisponiran da bude sudac. Biti sudac je vrlo važno, teško i časno zanimanje. I kao i u svakom drugom poslu, i tu ima ljudi koji svoj posao rade dobro, kao i onih koji ga rade loše, a najviše je onih koji ga obavljaju prosječno. Važno je uspostaviti neke objektivne načine vrednovanja i sankcioniranja prema kvaliteti posla koji netko obavlja, premda treba uzeti u obzir i količinu obavljenog posla, jer imate slučajeva da netko u mjesec dana odradi tek nekoliko predmeta. Zakonom iz 2010. definirano je 16 kriterija za unapređenje, između ostaloga i broj riješenih predmeta i broj oborenih presuda na višem sudu.
-Vidite li izlaz iz krize?
=Jasno da vidim. Za zemlju naše veličine i profila odlučujuća su dva momenta za izlaz iz krize i uspješnost: ponajprije vanjskopolitički položaj i percepcija, a zatim investicijska klima. Što se vanjskopolitičkog položaja tiče, hoće li se neki investitor, neka tvrtka, odlučiti za Hrvatsku ili za neku drugu sličnu zemlju, ovisi o percepciji političke stabilnosti, saveznicima, pripadnosti međunarodnim političkim grupacijama i sporazumima, vjerodostojnosti i pouzdanosti u međunarodnim odnosima pa i pozitivnoj, ili negativnoj, slici koju tvrtka povezana s Hrvatskom dobiva. Investicijsku klimu u prvom redu određuju malobrojni i jednostavno i nedvosmisleno definirani porezi, mali broj dozvola i brza i efikasna javna uprava, od lokalne do državne, te isti takvi sudovi. Glavna područja u kojima se država treba angažirati kako bi se premostilo teško razdoblje i kako bi se stvorili bolji uvjeti za privatno poduzetništvo su energetika, transport i osiguravanje projekata koji će iskoristiti sredstva EU fondova. U planu je serija hidroelektrana na Savi i iznad Dubrovnika, elektrane povezane s LNG terminalom, o kojem upravo pregovaramo, termoelektrana u Plominu, plinovod između Baltičkog i Jadranskog mora. Između 2014. i 2020. možemo iskoristiti 13,7 milijardi eura za projekte iz EU fondova. To znači da ćemo u sedam godina imati na raspolaganju osam proračuna. Ali u tome nam ništa neće pomoći osim naše pameti. Novac ćemo moći koristiti samo ako osmislimo dobre projekte. U tih sedam godina moramo imati četiri ili pet velikih projekata za otprilike polovicu tih sredstava, a ostalo za mrežu projekata koju "pokrivaju" općine, županije i gradovi. A tu je i europski socijalni fond koji dosad nismo ni takli, a služi za prekvalifikaciju, zbrinjavanje ljudi koji su ostali bez posla, inicijalna sredstva za samozapošljavanje... Imamo mnogo prostora za iskorištavanje financijskih sredstava, što nas stimulira da budemo pametni i organizirani.
-Kakva će nam biti 2013.?
=Sljedeću godinu vidim kao godinu velikih priprema, u kojoj treba zaustaviti negativne trendove, pa tako i rast nezaposlenosti. Kako će krenuti prve investicije u energetskom sektoru, tako će krenuti i bolja situacija sa zapošljavanjem. Za pola godine bit će nam dostupni strukturni i kohezijski fondovi Europske unije, oko 600 milijuna eura, a u novom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. na raspolaganju će nam biti spomenutih 13,7 milijardi eura.
-Što biste sugerirali kao poželjna zanimanja za mlade ljude?
=Svatko sam mora odlučiti čime će se baviti u životu, ali sigurno je da su to tehnička zanimanja, poslovi vezani uz energetiku, proizvodnju hrane... Jedan od dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju izjavio je da bi danas studirao - agronomiju.
-Koliko ste često na putu?
=Kako koji mjesec. Katkad manje, katkad vrlo intenzivno. Ali u prosjeku 15 dana.
-Imate li spakirane kovčege?
=Samo kozmetiku. Imam dvije kozmetičke torbice: jednu za doma, drugu za put. Sve ostalo svaki put iznova pakiram. Ali sve su vam to čudna putovanja. Katkad se ne možete sjetiti ni u kojem ste gradu bili, a nemamo puno vremena ni za bilo što vidjeti. Uglavnom vidimo aerodrome, mjesta na kojima imamo sastanke i ono što usput uhvatimo pogledom na putu od aerodroma do hotela. Samo na malo duljim putovanjima pokušamo, ako je ikako moguće, ugurati u raspored posjet nekom muzeju ili galeriji. Jednog dana, kad sve ovo završi, morat ću još jednom posjetiti sve te gradove da vidim kako izgledaju.
-Imate li omiljene hotele u kojima odsjedate?
=Samo kad sam u Bruxellesu ili Luxembourgu, gdje se održavaju sastanci Vijeća ministara i Vijeća za opće poslove. Tamo sam u jednom od dva hotela u kojima uvijek odsjedam.
-Jeste li bili na nekom opasnom putu, primjerice u Afganistanu?
=Trebala sam ići sada, ali sam to odgodila za proljeće. Do 2014. se iz Afganistana moraju povući mirovne vojne snage u kojima je bilo i do 350 hrvatskih vojnika. Na velikoj donatorskoj konferenciji dogovoreno je da sve zemlje koje su sudjelovale u toj misiji na sebe preuzmu i neku vrst pomoći Afganistanu nakon 2014. U tome je Hrvatska imala baš primjerenu ulogu. Naše vojne i policijske snage tamo treniraju domaće snage sigurnosti. Naša malobrojna ali vrlo kreativna diplomacija vodila je humanitarne projekte, poput organiziranja tečaja šivanja za tamošnje žene. Jer udovice i žene koje nisu udane tamo teško mogu preživjeti. A veliki problem je i visok stupanj smrtnosti žena pri porođaju. Mi smo ovu jesen dovršili u Afganistanu školu za djevojčice, a na proljeće nas čeka izgradnja akušerske bolnice u Mazar-e Sharifu na sjeveru zemlje u kojoj će se obučavati primalje. Za taj projekt tražimo partnere i među drugim državama.
-Imate li pomoć pri odabiru odjeće za neke važne susrete kao što je bio susret s Hillary Clinton ili šeikom Mozah?
=Šeiku Mozah sam vidjela u New Yorku, gdje smo zajedno sudjelovale na konferenciji Education First, a u Kataru sam boravila kratko i susrela sam se s ministrom vanjskih poslova te, kao dio predsjednikovog izaslanstva, i s emirom Al Thanijem. Sto se tiče odabira odjeće za posebno svečane prilike, uglavnom sama biram, odnosno ne kupujem posebno za ta događanja, već kada mi se nešto sviđa, kupim pa kasnije kombiniram. Komad lijepog nakita može i običnu odjeću učiniti efektnom.
-Kakav mora biti svakodnevni dress code političarke?
=Pristojno, po mogućnosti elegantno i udobno. U toj odjeći uglavnom provodite barem 12 sati dnevno i morate i raditi.
-Imate li rezervne čarape, haljinu ili kostimić u uredu da se možete na brzinu presvući?
=Samo čarape. Nekoliko pari, za svaki slučaj. Zapravo, ima ih moja tajnica Štefica, žena koja svoj posao radi vrhunski i dragocjena mi je suradnica.
-Kako se vaš suprug snalazi dok vas nema?
=I on je radi posla često na putovanjima tako da smo se već naviknuli da je najvažnija dobra organizacija.
-Kuhate li svaki dan?
=Kuham uglavnom vikendima i na dopustu, i uživam u tome.
-Kakva ste kuharica?
=Ja mislim da sam dobra kuharica, a ne bih valjda to ni voljela raditi da mi baš nikako ne ide. Baš sam neki dan motala sarmu.
-Koliko se često čujete s kćeri u Londonu?
=Kako kad. Kad ima nekih uzbuđenja i svaki dan. A ponekad prođe i pet-šest dana da se ne čujemo. Ovisi i o poslu, uglavnom njenom.
-Kako vaša kći ondje živi, što radi, koliko je često posjećujete?
=Upravo je završila magisterij. Do kraja godine će imati promociju s prikazivanjem završnih filmova. Na to ćemo suprug i ja svakako ići. Povremeno je i nešto radila vezano za svoju struku. Na žalost, ne posjećujem je onoliko često koliko bih željela.
-Kako najradije provodite slobodno vrijeme?
=U društvu prijatelja, u kinu, u prirodi ili uz dobru knjigu.
-Kada ste naučili voziti motor?
=U mladosti. Vozila sam vespu, ali nisam baš neki virtuoz i bojala bih se u gustom gradskom prometu.
-Imate predivne ogrlice: gdje ih nabavljate i primjećuju li ih vaši inozemni kolege i kolegice?
=Većinom od jedne naše dizajnerice. Ili sam ih sama kupila ili sam ih dobila na poklon. Dakako da ih primijete i moji kolege, a meni je uvijek drago kad mogu reći da su to izradili naši dizajneri.
-Kakav nakit volite?
=Volim stari nakit, kopije starog nakita ili maštoviti dizajn.
-Koja su vam putovanja posebno ostala u sjećanju?
=Od službenih putovanja najdraže mi je bilo prvo sudjelovanje na EU Vijeću ministara za vanjske poslove dan nakon našeg referenduma u siječnju ove godine i prvi službeni posjet SAD-u i državnoj tajnici Clinton u ožujku. No, to je zbog rezultata koje su ti susreti donijeli.
Što se privatnih putovanja tiče, volim mnoge zemlje i gradove i mnogo sam vidjela. No, najdraža su mi putovanja po unutrašnjosti Istre, Dalmatinskom zagorom i unutrašnjosti naših otoka.
-S kim se družite na našoj političkoj sceni?
=Družim se s većinom kolegica i kolega i dobro surađujemo.
-Tko su vam prijatelji u privatnom životu?
=Ljudi koje sam poznavala i prije nego što sam ušla u politiku, iako sam i tijekom svoje političke karijere upoznala divne ljude i postali smo prijatelji. Neke prijatelje imam još od vrtića i osnovne škole.
-Koliko često idete frizeru, kozmetičaru, pedikeru?
=Frizeru barem jednom tjedno, a ostalo kad stignem.
-Što vas nakon napornog dana ili puta može najviše razveseliti i opustiti?
=Dobar film, knjiga ili razgovor s meni bliskim ljudima.
-Gdje ćete provesti Novu godinu i što si osobno želite u godini koja je pred nama?
=Svakako će to biti u prijateljskom krugu. A želim si kao i svi ostali, zdravlje i profesionalni uspjeh.