S projektom Provansa ljudi u Dalmatinskoj Zagori postat će odmah dvostruko bogatiji

Nakon više od dva desetljeća Hrvatska se konačno nalazi pred vratima Europske unije. Strateški cilj kojega su zdušno gurale sve hrvatske Vlade, i lijeve i desne, ostvarit će se 1. srpnja iduće godine. Tada će Hrvatska i službeno postati 28. članica EU-a. Godine pregovaranja, natezanja, ucjena i frustracija su iza nas. O izazovima koji se nalaze pred nama u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju govori ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić.

Neće biti carina
-Što će se od 1. srpnja iduće godine promijeniti za Hrvatsku?
=U prvom redu promijenit će se uvjeti poslovanja za hrvatske proizvođače koji izlaze na europsko tržište. Više neće biti carina i oni će biti konkurentniji po cijenama. Svi oni to jedva čekaju, posebno srednji proizvođači koji imaju kvalitetne proizvode i koji čak u ovim teškim okolnostima uspijevaju nekako držati nos iznad vode. Njima će neobično puno značiti činjenica da konačno imaju jednake uvjete kao i konkurencija na europskom tržištu. Promijenit će se i percepcija, ali i stvarni položaj hrvatskih institucija u očima drugih zemalja i investitora. Iz jedne zemlje koja se uglavnom prepoznavala po kompliciranim, predugačkim procedurama i velikim prilikama za lov u mutnom, sad se pretvaramo u zemlju sa jasnim okvirima i predvidljivim očekivanjima. Za investitore, pogotovo za dugoročne investitore, kao i za politička partnerstva, to je odlučujuće. Postajemo država na dugi rok.

-Koliko je takvom raspletu pridonijela je i oslobađajuća presuda generalima u Haagu, pa sada čista obraza i čistih ruku ulazimo u EU?
=Mi smo čista obraza i čistih ruku bili, po mojem mišljenju, i prije i nakon presude generalima. Ratnih zločina je bilo s obje strane i počinitelji se moraju procesuirati, i procesuiraju se. Sud je odlučio da ovi konkretni ljudi nisu krivi za ratne zločine i da u vojnoj operaciji oluja nije bilo suspektnih namjera. To nije bio proces Domovinskom ratu niti bi se presuda trebala reflektirati na Domovinski rat. No, istina je da je politika u velikoj mjeri percepcija. Kroz godine u svijesti ljudi, i to ne samo naših, nego i onih izvana, uvriježilo se mišljenje da je ovaj slučaj ključan za to kako će se ocijeniti naš obrambeni rat. Insistirali smo da se stvar rješava kroz institucije, lege artis. Nakon cijelog tog puta, ovo je rezultat. Mislim da to u velikoj mjeri doprinosi sazrijevanju političke kulture.

-Spomenuli ste koristi koju će od ulaska u EU imati tvrtke. Što čeka obične ljude?
=Stabilnost i funkcioniranje institucija, prije svega. To je običnom čovjeku neobično važno. Imat će slobodu kretanja unutar velikog prostora od pola milijarde budi. Osim toga, u sedmogodišnjem razdoblju između 2014. i 2020. umjesto sedam proračuna u hrvatsku infrastrukturu imat ćemo priliku investirati osam proračuna. Predviđeno je 13,7 milijardi eura iz različitih vrsta izvora iz EU fondova. Neka od tih sredstava su bespovratna i bezuvjetna, poput onih za poljoprivredu ili za prilagodbu schengenskim standardima. Većina tih sredstava namijenjena su stvarnim projektima koji se sufinanciranju od 50 do 85 posto.

-Dakle, otvara se neka nova kasa...
=Otvara se jedna nova potreba za korištenje vlastite pameti. Jer to nije kasa u kojoj ćemo se mi zaletjeti i pokupiti neke pare. Do danas smo se mogli izvlačiti da novaca nema. Ovo je jedna nova situacija. Hoćemo li je mi znati iskoristiti, to ovisi od nas. To je u jednoj rečenici ono što Europska unija za nas znači. Ona ne znači da ćemo sad dobiti tatu i mamu, niti da će nas netko voditi za ruku, niti da će netko umjesto nas bilo što napraviti. Sve što će se dogoditi napraviti ćemo mi sami. Jedino što u ovom okviru imamo bolje uvjete i više mogućnosti nego bez njega. Ako tome ozbiljno pristupimo, imamo dobre šanse da postanemo razvijena europska zemlja.

-Priznajem, zvuči optimistično...
=U maloj zemlji kao što je Hrvatska to nije tako nedostižan cilj. Treba nam mali broj jasnih pravila, zakona i poreza. Što manji broj poreza i što jasniji zakoni. I dugotrajni, da se ne mijenjaju svako malo. Treba nam nekako velikih projekata i pomoć mreži malog i srednjeg poduzetništva. Mogućnost da za to koristimo sredstva iz EU fondova nama daje zaista solidnu perspektivu.

Fantastične mogućnosti

-A Dalmacija? Kojim projektima bi se Dalmatinci trebali okrenuti kako bi povukli sredstva iz EU?
=Dalmacija je regija koja ima fantastične mogućnosti i nevjerojatno velike potencijale. Mogućnosti su doista atraktivne, a najbolje od svega je što za njihovo ostvarenje ima novaca.

-Skoro da je teško tu ne uspjeti. Na što točno mislite?
=Dalmacija ima i kulturu i tradiciju priobalnog i otočnog turizma. Skrivena ljepota i potencijal leži u dalmatinskom zaleđu: Zagori, Konavlima, Ravnim kotarima... Područjima od zadarskog zaleđa do crnogorske granice koja nisu na moru, ali su vrlo blizu njega, ne više od pedesetak kilometara, i koja po svojem profilu odgovara modernoj koncepciji turizma koji nije posjeta mjestu, nego posjeta načinu života, kulturi, životnom stilu, povijesti. Posjeta u kojoj onaj koji dođe ima aktivnu ulogu, osim one da vadi eure iz takujina.

Svaka stijena je ponuda
-Nešto slično kao što postoji u unutrašnjosti Istre?
=Da. U Zagori već ima pojedinačnih projekata toga tipa, ali još uvijek nema mreže koja bi sve informacije povezala na jednom mjestu. Taj smo projekt radno nazvali Jadranskom Provansom. Kad ga predstavimo ljudima u Dalmaciji, oni ga razumiju, već su o njemu razmišljali i vide potencijal, ali ne znaju odakle bi počeli. Neki počinju od svojih malih gospodarstava, organiziranja raftinga, jahanja, izleta, no još puno prostora stoji neiskorišteno. Svaka berba je turistička ponuda. Svaka stijena je turistička ponuda za free style climbing, svaka rijeka je također prilika za razvoj turizma... Projekt Jadranska Provansa prezentirali smo Europskoj investicijskoj banci i Europskoj banci za obnovu i razvoj. Jedan od konzultanata nam je tada skrenuo pažnju da je nužno osigurati kartično plaćanje. Izgleda banalno, ali to je realni problem. Danas ljudi ne putuju sa velikim hrpama novca, nego sa karticama. Vi možete imati fantastičnu ponudu, no ako u tom domaćinstvu, školi kuhanja tradicionalnih specijaliteta ili školi proizvodnje prirodnih biljnih preparata za njegu tijela ne možete platiti karticom, ljudi vam neće doći. Zato moramo ponuditi čitav okvir i formirati mrežu gdje destinacija neće biti Čibača u Konavlima, Zagvozd ili Konjevrate, nego Jadranska Provansa.

-Zašto baš Provansa?
=Glavni razlog je što kad na međunarodnoj razini tražite financiranje, nikome ne morate objašnjavati o čemu se radi. Riječ je o prepoznatljivom brandu. Ako im kažete Provansa, oni odmah znaju da je riječ o kamenim kućama, mediteranskoj poljoprivredi, ukusnoj hrani... Nemam ništa protiv toga da se čitav projekt nazove i drukčije. Može se zvati i Vilinska zemlja, samo treba dobro zvučati na svim jezicima, jer ideja je da privučemo ljude iz čitave Europe i da to ime vremenom u njima počne buditi lijepe slike. Planiramo uključiti ljude koji će pisati o tome, snimati filmove, praviti televizijske reportaže...Ljepotu prirode imamo, potrebno je stvoriti sadržaje da bi ljudi počeli dolaziti i tamo provoditi svoj odmor.

-Što će to značiti za Dalmatinsku Zagoru?
=Taj kraj ima sve predispozicije da postane bogat i da cijela jedna nova generacija mladih Ljudi uđe sa svojim projektima iz turizma, kulture, poljoprivrede, sporta... Onog trenutka kad započne projekt Jadranske Provanse, prvo će svi ljudi koji imaju zemlju u tom kraju odmah na početku postati dvostruko bogatiji. Danas je ta zemlja uglavnom pusta i nitko ne zna što bi s njom. Sutra već može postati zanimljiva investitorima. To će postati bogat kraj, no za to treba puno, puno raditi.

Tržište rada
-Ulaskom u EU otvorit će se i vrata europskog tržišta rada hrvatskim građanima. Bojite li se da će najbolji stručnjaci otići iz zemlje?
=Kad prestanu ograničenja za dvije ili više godina, ovisno od zemlje do zemlje, o tome hoće li se netko zaposliti ili ne odlučivat će tržište. No, za razliku od drugih zemalja istočne Europe, kod nas se i prije devedesete moglo putovati. Mi nemamo situaciju da su se granice otvorile nakon 50 godina, pri čemu su svi "prokuljali" prema vani. I danas naši najkvalitetniji stručnjaci mogu se svugdje zaposliti. Zato mislim da to neće biti neka dramatična promjena. Naš interes je da kvaliteta života ovdje bude usporediva ili bolja od prosjeka Europske unije. Cilj nam je da životni standard poraste i da se ljudima ne isplati ići u pečalbu.

Pitanje škverova
-Hoće li se pitanje škverova riješiti do ulaska u EU?
=Apsolutno. Škverovi su na najboljem putu da se riješe. Ministar Vrdoljak je u komunikaciji s Europskom komisijom oko modela koji je dogovoren i parafiran. Model za "3. maj" je definiran u suradnji sa Uljanikom. Brodotrogir mijenja namjenu u turističku, a služit će i kao škver za popravljanje luksuznih jahti.

Novac za studente
-Hoće li recesija u Uniji smanjiti sredstva za Erasmus, studentski program razmjene na europskim sveučilištima?
=To je izazvalo dosta veliku pobunu i kritike mnogih zemalja unutar EU. U tom je pogledu EU i monetama unija na prekretnici: postoji zajednička valuta, ali ne i zajednička ekonomska, proračunska ili porezna politika. To se reflektira i na raspravama o programu Erasmus. Iskreno mislim da, što se nas tiče, novaca ima dovoljno.
Mene brine da nam se slučajno ne dogodi da podbacimo u njegovom iskorištavanju.