Intervju tjedna Hrvatskog radija

HR - Dobar dan cijenjeni slušatelji Hrvatskog radija. Ja sam Jasmina Popović, a ovo je intervju tjedna u kojem ćemo danas ugostiti mvep Vesnu Pusić. Ona, naime, zna odgovore na pitanja hoće li građani Hrvatske ponovno na referendum o EU, kojih su od 10 točaka koje treba ispuniti do 1. srpnja 2013. najteže, i je li ulazak u EU, što je bilo čvrsto obećanje Kukuriku koalicije, doista upitan kako tvrdi dio njemačkih političara i medija ili posve siguran kako, osim Vlade RH, tvrde i Vladi skloni Hannes Swoboda i Martin Shulz.

HR - Kakvi su rezultati sastanaka koje ste do sada obavili? Još nas nije ratificiralo 10 zemalja. Ide li prema kraju?

VP - Pa, ratifikacije idu vrlo dobro. Mi ćemo defacto, u godinu dana prikupiti najmanje 20 ratifikacija od 27. Dakle, to znači potvrda našeg pristupnog ugovora, što mislim da je jedan odličan rezultat. Ali i zato što je Hrvatska išla prema Uniji i prema svom članstvu po jednom modelu koji je striktniji i zahtjevniji od bilo koga prije nas. Stoga smo na neki način i pripremljeniji za članstvo. Svakako manje euforično nego drugi prije nas, ali i racionalnije s tog stanovišta i s realnijim očekivanjima, a i s realnijim očekivanjima od nas samih.

HR - Je li bilo razgovora s vašim sugovornicima o našoj situaciji sa Slovenijom. Znamo da se to spominje najčešće i u HR medijima, a i u SLO kao moguća točka spora i mogućnost da nas oni ne ratificiraju.

VP - Velika Britanija je dan nakon naših razgovora ovdje poslala Ugovor o članstvu na ratifikaciju, dakle Vlada ju je poslala na ratifikaciju u Parlament. S tog stanovišta sa svima s kojima sam razgovarala, i s mvp-om i sa savjetnicima u kabinetu premijera i parlamentarcima, neće biti nikakvih poteškoća po tome što su moji sugovornici rekli. Ostale teme su bile vezane za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU, naše bilateralne odnose odnosno njihovo unapređenje... I da, pitali su me sugovornici za situaciju sa Slovenijom, odnosno moju procjenu mogućih poteškoća što se ratifikacije tiče u slovenskom parlamentu. To je jedini parlament za koji se spominju poteškoće u ratifikaciji našeg pristupnog ugovora. Ja sam opisala našu situaciju, iako smo mi već i ranije o tome razgovarali. Oni imaju neku sliku i temeljem onog što veleposlanici izvještavaju, ali opisala sam situaciju, probleme i činjenicu da smo mi apsolutno spremni i vrlo aktivni u traženju rješenja, da smo predložili imenovanje dvojicu financijskih stručnjaka koji rade svoj posao, da smo predložili da sam ja pisala slovenskom mvpu u koji je uključen nacrt zajedničkog pisma kojim se trebamo i možemo obratiti još jedanput. To je već za prošle Vlade već jednom učinjeno, no ne zajednički nego samo s hrvatske strane, dakle, da se sad možemo i zajednički obratiti Međunarodnoj banci za poravnanje u Baselu da se vidi da li bi ona prihvatila da se još jednom uključi u traženje rješenja. Što se nas tiče, mi smo voljni i spremni razmotriti različite mogućnosti rješenja i činjenice s ulozima hrvatskih štediša u nekadašnjoj Ljubljanskoj banci. Ono što mislimo i vjerujemo je da se rješavanje tog pitanja treba razdvojiti od našeg europskog partnerstva, odnosno od ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu. Te dvije stvari zaista nemaju nikakve veze te pitanje Ljubljanske banke ni na koji način ne ocrtavaju niti se mogu povezati s onim što se procjenjuje kad se ratificira hrvatski ugovor, a to je spremnost Hrvatske da funkcionira u okviru europskih institucija.

HR - Znamo sastav slovenskog parlamenta, isto tako znamo da se takvi potezi koriste da se zemlja koja želi ući u EU drži na kratkoj uzici. Ono što se moglo čuti od ministra Erjavca nije zvučalo pomirbeno, više kao da su oni spremni do zadnjeg trenutka otezati tu priču. Banka iz Basela je rekla isto da nije zainteresirala za tu vrstu posla. Da li se išta promijenilo?

VP - Banka nije dobila naše zajedničko pismo, dakle na to nisu mogli još reagirati. Pa kad ga dobiju će reagirati. Financijski stručnjaci su također izrazili spremnost da razgovaraju s, da se izrazim, pandanima, u drugim bivšim jugoslavenskim republikama, odnosno zemljama sljednicama. Jer ako ide nešto kroz sukcesijski proces, odnosno sukcesijsku konferenciju, onda nije moguće to samo između dvije zemlje sljednice dogovoriti, već je potrebno uključiti ostale. Dakle, to je jedan postupak koji treba odraditi cijeli i vidjeti da li je tu moguće neko rješenje. Mislim da ne treba dizati preveliku paniku oko toga. To je problem, problem treba riješiti, i to ne da bi on bio vezan uz proces naše ratifikacije - to je naša pozicija. Budući da smo otvoreni za rješenje, ja sam uvjerena da ćemo riješiti ne samo problem Ljubljanske banke, već i problem ratifikacije i ne skakati na svaku loptu.

HR - Osim što imamo objektivnih problema sa slovenskom stranom, ne znam da li ste pratili zadnjih dana jer vas nema u Hrvatskoj, ova prepucavanja HDZ - Vlada o tome tko ruši imidž Hrvatske u inozemstvu i tko koga tužaka u Europi. Jeste li upoznati s tim i tko ruši imidž Hrvatske u inozemstvu i da li se on ruši na taj način međustranačkim i unutarstranačkim prepucavanjima?

VP - Čula sam o toj raspravi koja se otvorila. Mislim da tu treba slijediti model koji smo imali kad smo mi, odnosno stranke koje činu Vladu i parlamentarnu većinu bili u opoziciji, a to da se može raspravljati o čemu god hoćete i imati različite stavove. No, pitanje je Hrvatske u EU nacionalni konsenzus i moje duboko uvjerenje, odnosno ja sam jako ponosna da smo uspjeli napraviti taj konsenzus, koji smo uspjeli napraviti kad smo mi bili u opoziciji. Mislim da taj konsenzus treba čuvati. On je donio rezultate i donosi rezultate i pitanje je političke zrelosti da oko bitnih stvari nemate jedan stav kad ste na vlasti, a drugačiji kad ste u opoziciji. Mislim da bi dobro bilo da se svi skupa držimo temeljnog pristupa. Ovo je naš zajednički interes i smatram da kad postignemo cilj, završimo ratifikaciju i postanemo članica da će mnogi ljudi iz pozicije i opozicije, stranke, potezi i politike biti za to zaslužni i da je to pozitivan doprinos našoj političkoj kulturi i da se toga treba držati.

HR - Dakle, mislite li da je HDZ iskren u konsenzusu ili će ipak koristiti pitanje EU, ulaska ili neulaska, ratificiranja ili neratificiranja od pojedinih država kao mogućnost za svoje političke bodove?

VP - Mislim da bi bilo vrlo pametno da se drže konsenzusa, i za njih i za korist zemlje i za sve skupa. Što se tiče ratifikacije mi ćemo ratifikaciju obaviti na vrijeme i ući ćemo kao što je planirano 1.7. sljedeće godine.

HR - Međutim, Milanović govori da Hrvatska nije pristala na ovo o čemu se sada govori na sastanku u Bruxellesu, a to je da Njemačka ideja da EU ima pravo veta na proračune država članica, i da će, bude li takva odluka donesena na sastanku u prosincu, hrvatski građani morati odlučiti putem referenduma slažu li se s tim. Dakle, novi referendum je moguć?

VP - Moguć je, ali je ekstremno malo vjerojatan, zato što svaka promjena temeljnog ugovora se ne odnosi samo na Hrvatsku, već i na sve zemlje članice. U ovim okolnostima pretpostavljati da bi moglo proći nešto što bi značilo promjenu temeljnog ugovora, značilo i referendume u većini zemalja članica... To je vrlo malo vjerojatno. Ja bi rekla da nije uopće vjerojatno ili uopće ne mogu zamisliti da bi došlo do promjene temeljnog ugovora. Ako jednog dana, kao što je bilo slučaj s Lisabonskim ugovorom, no to se događa vrlo rijetko zato što zahtijeva u mnogim zemljama izlazak na referendume. Prema tome, promjena temeljnog ugovora je nešto o čemu se raspravlja, čak i predsjednik Van Rompuy nekidan na sastanku u Luxembourgu rekao da sve što oni govore u tom smislu su naznake. Niti odluke, niti se očekuje da se postigne neki konsenzus, već samo da se počne razgovarati o dugoročnim pravcima razvoja Unije. Kad bi došlo do promjene temeljnog ugovora, većina država članica bi išla na referendume.

HR - Međutim, ono što se može vidjeti odavde prateći medije u Njemačkoj, njemačka kancelarka se čini odlučnom da provede tu ideju, isto kao što se francuski predsjednik Hollande čini odlučnim da je ne prihvati. Mogu li te nesuglasice na tim relacijama učiniti Hrvatsku taocem unutar EU, s obzirom na to da nam se rokovi približavaju i da se u jednom trenutku ima osjećaj, s aspekta nekog tko čeka na ulazak, da se puno toga događa u EU što baš ne pokazuje da je velika želja da se netko pridruži.

VP - Što se Hrvatske tiče, mi ćemo do konca godine imati najmanje 20 ratifikacija, među kojima će sasvim sigurno biti i francuska. Ja ne vidim da bi se to moglo reflektirati na nas na bilo koji način i da će nas bilo gdje zadržati. Diskurs je različit, naravno, način govora o proširenju je sad kad mi ulazimo vrlo drugačiji nego što je bio kad su ulazile prve istočnoeuropske zemlje 2004., odnosno između 2000. i 2004. Javni govor o proširenju je tad bio sasvim drukčiji i to se smatralo najuspješnijoj i najsjajnijom europskom politiku u samoj Uniji. Danas prema proširenju postoji mnogo veća skeptičnost. Kao što je inače u životu, kriza i siromaštvo rađaju uskogrudnost te se to i ovdje događa. To su rasprave koje se ciklički vode od njenog osnivanja. Ovo je sigurno jedno razdoblje u kojem proširenje i politika proširenja nisu najpopularnije, ali s tog stanovišta je dodatno značajna činjenica da mi uspijevamo obaviti naš posao i da ćemo ga obaviti na vrijeme i do kraja.

HR - Da se morate svrstati koliko biste bili na strani Angele Merkel ili Hollandea, s obzirom na njihove stavove o kontroli nacionalnog proračuna iz jednog centra, a to je Europska unija. Da li je Hrvatskoj poželjnija jedna ili druga varijanta te kako bismo se postavili da smo u ovom trenutku članica?

VP - Što se naše pozicije tiče, sudjelujemo u tim raspravama iako ne glasamo, no ona je različita i od Njemačke i od Francuske na taj način utoliko što nećemo biti članica Europske monetarne unije. Dakle nećemo još uvesti euro jer ne udovoljavamo makroekonomskim kriterijima iz Maastrichta. Mi smo rekli da prihvaćamo korištenje makroekonomskim kriterijima, ali poučeni iskustvima drugih, mi ćemo se pokušati ugurati u monetarnu uniju prije nego što smo apsolutno spremni i sa sigurnošću možemo reći da je naše gospodarstvo snažno i konkurentno da u tim uvjetima može funkcionirati i profitirati. Za nas se to pitanje neposredno neće postavljati. Mi ćemo već u proljeće izrađivati svoj proračun u skladu s europskim kriterijima i europskim okvirima, da bi se, iako nemamo tu striktnu obavezu još, počeli vježbati i naučili funkcionirati u tim okvirima. To ne znači da je to ovaj model striktne kontrole proračune iz jednog centra, odnosno veće integracije proračunskih politika. O tome će se raspravljati danas u Europskom vijeću i prije nego što faktički to stupi na snagu.

HR - U svakom slučaju kontrola nacionalnog proračuna otvara pitanje odricanja dijela suvereniteta, a to izaziva nezadovoljstvo mnogih u Europi, pa tako bi vjerojatno bilo i u Hrvatskoj. Pretpostavljam da bi u ovom trenutku mi više možda bili na francuskoj strani, a ne na njemačkoj. Iako će Njemačka učiniti sve što može da do summita u prosincu na neki način ili nađe kompromis ili povuče više na svoju stranu. U tom slučaju ipak bismo morali ići na taj referendum, a on bi mogao pokazati izuzetnu nevoljkost građana da uđu u EU, a to bi moglo naštetiti i ovoj Vladi.

VP - Ne bi trebali ići ni na kakav referendum ukoliko se mijenja Ugovor o EU, a što ne vjerujem da će se mijenjati u mandatu ove Vlade.

HR - Dobro, znači da premijer Milanović može biti miran što se tiče referenduma.

VP - Mislim da je dobro da prati vrlo detaljno to što se događa, ali mislim da u mandatu ove Vlade neće doći do promjene temeljnog ugovora.

HR - Iz Vlade se mogu čuti da su preostalih 10 točaka koje trebamo riješiti tehnička pitanja, manje bitna. Ako se zna da se počelo s 51 točkom i 33 poglavlja, završilo na 10 točaka i 4 poglavlja. Međutim, tu se ipak radi o brodogradnji, pravosuđu, pravu na informacije, povjerenstvu za sukob interesa, granici prema Neumskom koridoru, graničnim policajcima, strategiji migracije... ovako nabrojeno ne čini se da je čista tehnika. Ali ako se može obaviti na brzinu. Što će po vama oduzeti najviše vremena? Do kud je Vlada s akcijskim planom došla i može li to do travnja-svibnja riješiti?

VP - To su normalne i ozbiljne zadaće. Ono što ih čini lakšima da ništa od toga nije neka zadaća koja je nova i koju trebamo sad početi raditi. Sve to zahtijeva dovršavanje procesa od kojih su neki počeli pred 10 godina, neki pred 7-8 godina, neki pred 4-5, neki pred 2, ali nijedan ne počinje s ovim izvještajem. Radi se o zadaćama koje znače dovršetak reformi, promjena ili izgradnje graničnih prijelaza kad se radi o Neumu, koje traju i zato s tog stanovišta su zadaće koje su poznate i u tijeku, čije ispunjavanje traje. Ja bi rekla da preko polovice tih stvari može biti gotovo i do konca godine. Najteže je uvijek ono što je objektivno najteža najdalekosežnija, s mog stanovišta i najznačajniji potencijalni profit iz cijelog procesa pristupanja, a to je vidljivi rezultati u reformi pravosuđa. Dakle, smanjenje zaostataka, efikasnije funkcioniranje, primljena i provedba modela transparentnog izbora i unapređivanja sudnica i defacto, jedna efikasna i istovremeno temeljita reforma pravosuđa koje će naše pravosuđe učiniti onakvim kakvo je bilo jučer, ili kakvo je danas... već da bude efikasno i funkcionirajuće, brzo i točno.

HR - Svima nam je jasno da će sve to trajati kao proces puno dulje nego ovi rokovi što su zadani, pa i nakon ulaska 1. srpnja 2013. Hrvatske u EU ako se to dogodi. Međutim, je li neulazak u EU iz bilo kojeg razloga, razlog za prijevremeni odlazak ove Vlade na vlasti?

VP - To nije tema koja je na dnevnom redu. To je nemoguće i zamisliti da bi se moglo dogoditi. To je jedna zadaća koju mi možemo ispuniti, koju ćemo ispuniti i mislim da tema neulaska HR u EU nije nešto što se kao mogućnost postavlja.

HR - Najljepša vam hvala ministrice na ovom razgovoru.